Žalba koju je 15. rujna 2023. podnijela Anna Nardi protiv rješenja Općeg suda (četvrto vijeće) od 25. srpnja 2023. u predmetu T-131/23, Anna Nardi/Europska središnja banka (ESB)

(predmet C-574/23 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Anna Nardi (zastupnik: M. De Siena, avvocato)

Druga stranka u postupku: Europska središnja banka

Žalbeni zahtjevi

Žaliteljica zahtijeva da se ukine rješenje Općeg suda od 25. srpnja 2023. u predmetu T-131/23 kojim se odbija tužba Anne Nardi protiv Europske središnje banke i, slijedom toga, prihvate tužbeni zahtjevi iz tužbe podnesene u prvostupanjskom postupku te, stoga, od Suda traži da:

I. utvrdi i proglasi postojanje izvanugovorne odgovornosti Europske središnje banke, koju zastupa predsjednica Christine Lagarde:

I.a) jer je prouzročila pad vrijednosti obveznica u vlasništvu Anne Nardi, pod nazivom SI FTSE.COPERP, koje su navedene, opisane i podnesene u prilogu tužbi, što je dovelo do gubitka u vrijednosti od 626 134,89 eura, što odgovara 81,54% ukupne vrijednosti uloženog kapitala u iznosu od 767 856,16 eura, time što je Christine Lagarde, u svojstvu predsjednice ESB-a, izrekavši 12. ožujka 2020. poznatu rečenicu „Mi nismo tu da bismo smanjivali spread [razliku u prinosima između obveznica], to nije funkcija ESB-a”, prouzročila znatno smanjenje vrijednosti obveznica na svim svjetskim burzama, a na Milanskoj burzi za 16,92 %, što je nezabilježeni postotak u povijesti te institucije, tako da je tom rečenicom izrečenom na konferenciji za medije cjelokupnoj svjetskoj javnosti poručila da ESB više neće štititi vrijednost obveznica izdanih od strane zemalja u teškoćama, te je na taj način dala do znanja da ESB u potpunosti mijenja smjernice monetarne politike usvojene za vrijeme mandata prethodnog predsjednika, koji je istekao u studenome 2019.;

I.b) jer je navedenim postupcima, i zbog navedenog strelovitog pada indeksa Milanske burze, prouzročila smanjenje vrijednosti žaliteljičine imovine;

I.c) jer je prouzročila imovinsku štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od 906 223,85 eura;

I.d) jer je, zbog toga, žaliteljici prouzročila imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 1 532 358,14 eura;

I.e) jer je prouzročila neimovinsku štetu zbog psihološke patnje žaliteljice i njezine obitelji, povrede časti, ugleda, osobnog i profesionalnog identiteta, procijenjenu na iznos od 500 000,00 eura;

Slijedom toga:

II) naloži Europskoj središnjoj banci, zastupanoj po privremenoj predsjednici, da žaliteljici Anni Nardi naknadi imovinsku štetu koja se sastoji od stvarne štete i izmakle dobiti, neimovinske štete i štete zbog izgubljene prilike, procijenjenu prema kriterijima navedenim u odgovarajućim poglavljima i odlomcima predmetne tužbe, plaćanjem sljedećih iznosa:

II.1. 1 532 358,14 eura na ime imovinske štete,

II.2. 500 000,00 eura na ime neimovinske štete;

II.3. dakle, plaćanjem ukupnog iznosa od 2 032 358,14 eura;

II.4. dodatnih iznosa koje odredi Sud te u skladu s pravičnosti odredi iznos naknade štete zbog izgubljene prilike;

II.5 zateznih kamata računajući od 12. ožujka 2020., dana nastanka štetnog događaja, do isplate naknade;

III) podredno, naloži plaćanje različitih iznosa koji će se utvrditi u tijeku postupka, u visini utvrđenoj po pravičnosti;

IV) naloži tuženiku snošenje troškova sudskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žaliteljica u prilog žalbi tvrdi, kao prvo i uvodno, da se Opći sud nije izjasnio o tome je li Predsjedništvo ESB-a izjavom od 13. ožujka 2020. povrijedilo pravila istaknuta u tužbi, nego da je samo potvrdio da cilj navedenih pravila nije dodijeliti prava pojedincima, čime je dao nedostatno i nepotpuno obrazloženje.

Kao drugo, žaliteljica osporava utvrđenja Općeg suda iz točaka 15. do 28. pobijanog rješenja prema kojima ne postoji izvanugovorna odgovornost ESB-a s obzirom na to da, u ovom slučaju, ESB nije povrijedio pravno pravilo čiji je cilj dodjela prava pojedincima. Žaliteljica tvrdi da su odredbe koje ističe institucionalna pravila kojima se utvrđuju nadležnosti pojedinih ESB-ovih tijela, kojima im se dodjeljuju posebne ovlasti. Tim se istim pravilima pojedincima dodjeljuju prava, a osobito pravo pojedinaca na to da različita tijela postupaju u skladu s institucionalnim ovlastima koje su im dodijeljene na temelju zakona, u skladu s načelom legitimnih očekivanja.

Kao treće, i podredno, žaliteljica tvrdi da, u slučaju da pravila koja je predsjednica ESB-a povrijedila nemaju za cilj dodijeliti prava pojedincima, kao što je to utvrdio Opći sud, njegovo se obrazloženje ne može prihvatiti s obzirom na to da je ono posljedica uskog tumačenja članka 340. UFEU-a. To pravilo, jednako kao i članak 2043. talijanskog Građanskog zakonika, ne čini nikakvu razliku kojom bi se prednost davala pravilima čiji je cilj dodijeliti prava pojedincima u odnosu na druga pravila, pri čemu bi isključivo povreda pravila koja pripadaju prvoj kategoriji dovodila do nastanka prava na naknadu štete za oštećenu stranu. Osim toga, obrazloženje je u suprotnosti s načelima utvrđenima u presudi Općeg suda u predmetu T-868/16, u kojoj je utvrđeno da se izvanugovorna odgovornost Unije može utvrditi na temelju svakog nezakonitog postupanja kojim je prouzročena šteta koja bi mogla dovesti do takve odgovornosti.

Kao četvrto, žaliteljica pobija utvrđenje Općeg suda iz točke 32. rješenja prema kojem u tužbi nije pružila konkretne argumente za tvrdnju da je predsjednica ESB-a zloupotrijebila ovlasti, nego je tu zlouporabu ovlasti predstavila samo kao posljedicu povreda odredbi navedenih u tužbi koje nemaju za cilj dodjelu prava pojedincima. Žaliteljica ističe da je zlouporaba ovlasti „uporaba ovlasti na način koji nije u skladu sa zakonom” te da postoji kada institucija Unije odstupi od općih načela, kao što su ispravnost, dobra vjera, dužna pažnja; ističe da nije bilo sumnje da je predsjednica ESB-a, kontroverznom izjavom, povrijedila načelo ispravnosti i dužne pažnje.

Kao peto, žaliteljica pobija utvrđenje Općeg suda prema kojem nije podnesen dokaz o postojanju uzročne veze između sporne izjave predsjednice ESB-a i pada burzovnog indeksa, tvrdeći da se taj dokaz može izvesti iz tužbe i njezinih priloga. Naglašava da je iz medijske pokrivenosti konferencije za medije, koju je predsjednica ESB-a održala 12. ožujka 2020., komentara u talijanskim i međunarodnim medijima kao i izjava predsjednika Talijanske republike proizlazilo da je postojalo opće uvjerenje o tome da je pad vrijednosti na burzama bio prouzročen isključivo spornom izjavom predsjednice ESB-a. S druge strane, pokušaj predsjednice ESB-a da se ispriča i ispravi danu izjavu ukazuje na vlastito priznanje da je prouzročila izuzetno štetne učinke na tržištima. Navedeni dokaz pružen je i u sadržaju i zaključcima izvješća ovlaštenog konzultanta kojeg je imenovala žaliteljica, te u prilozima tom izvješću.

Kao šesto, žaliteljica pobija utvrđenje Općeg suda iz točke 33. pobijanog rješenja koje se odnosi na to da je dokazna vrijednost izvješća ovlaštenog stručnjaka vrlo ograničena s obzirom na to da ga je izradio konzultant kojeg je imenovala žaliteljica. Žaliteljica ističe da Opći sud nije uzeo u obzir da je riječ o mišljenju koje je ovlašteni konzultant dao pred nadležnim pravosudnim tijelom pri čemu je dao sljedeću prisegu: „Prisežem da sam zadaće koje su mi povjerene izvršio ispravno i savjesno isključivo u svrhu da sud spozna istinu”.

____________