PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto prošireno vijeće)

10. studenoga 2021.(*)

„Tržišno natjecanje – Zlouporaba vladajućeg položaja – Opće pretraživanje i specijalizirano pretraživanje proizvoda na internetu – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u – Zlouporaba učinkom poluge – Tržišno natjecanje na temelju zasluga ili protutržišna praksa – Uvjeti pod kojima konkurenti mogu pristupiti usluzi poduzetnika u vladajućem položaju čije se korištenje ne može djelotvorno zamijeniti – Povoljnije prikazivanje rezultata vlastite usluge specijaliziranog pretraživanja koje provodi poduzetnik u vladajućem položaju – Učinci – Potreba utvrđivanja hipotetskog scenarija – Nepostojanje – Objektivna opravdanja – Nepostojanje – Mogućnost izricanja novčane kazne s obzirom na određene okolnosti – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni – Neograničena nadležnost”

U predmetu T‑612/17,

Google LLC, prije Google Inc., sa sjedištem u Mountain Viewu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države),

Alphabet, Inc., sa sjedištem u Mountain Viewu,

koje zastupaju T. Graf, R. Snelders, C. Thomas, K. Fountoukakos‑Kyriakakos, odvjetnici, R. O’Donoghue, M. Pickford, QC, i D. Piccinin, barrister,

tužitelji,

koje podupire

Computer & Communications Industry Association, sa sjedištem u Washingtonu, DC (Sjedinjene Američke Države), kojeg zastupaju J. Killick i A. Komninos, odvjetnici,

intervenijent,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju T. Christoforou, N. Khan, A. Dawes, H. Leupold i C. Urraca Caviedes, u svojstvu agenata,

tuženik,

koju podupiru

Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju J. Möller, S. Heimerl i S. Costanzo, u svojstvu agenata,

Nadzorno tijelo EFTA‑e, koje zastupaju C. Zatschler i C. Simpson, u svojstvu agenata,

Europska organizacija za zaštitu potrošača (BEUC), sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija), koju zastupa A. Fratini, odvjetnica,

Infederation Ltd, sa sjedištem u Crowthorneu (Ujedinjena Kraljevina), kojeg zastupaju A. Morfey, S. Gartagani, L. Hannah, A. D’heygere, K. Gwilliam, solicitors, i T. Vinje, odvjetnik,

Kelkoo, sa sjedištem u Parizu (Francuska), kojeg zastupaju J. Koponen i B. Meyring, odvjetnici,

Verband Deutscher Zeitschriftenverleger eV, sa sjedištem u Berlinu (Njemačka), kojeg zastupaju T. Höppner, profesor, P. Westerhoff i J. Weber, odvjetnici,

Visual Meta GmbH, sa sjedištem u Berlinu, kojeg zastupaju T. Höppner, profesor, i P. Westerhoff, odvjetnik,

BDZV – Bundesverband Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV, prije Bundesverband Deutscher Zeitungsverleger eV, sa sjedištem u Berlinu, kojeg zastupaju T. Höppner, profesor, i P. Westerhoff, odvjetnik,

i

Twenga, sa sjedištem u Parizu, koju zastupaju L. Godfroid, S. Hautbourg i S. Pelsy, odvjetnici,

intervenijenti,

povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za, najprije, poništenje Odluke Komisije C(2017) 4444 final od 27. lipnja 2017. u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT. 39740 – Google pretraživanje (kupnja)) i, podredno, poništenje ili smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužiteljima,

OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće),

u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise (izvjestitelj), R. da Silva Passos, K. Kowalik‑Bańczyk i C. Mac Eochaidh, suci,

tajnik: E. Artemiou, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 12., 13. i 14. veljače 2020.,

donosi sljedeću

Presudu

I.      Okolnosti spora

A.      Kontekst

1        Google LLC, prije Google Inc., američko je društvo specijalizirano za proizvode i usluge povezane s korištenjem interneta. Prije svega je poznat po svojem pretraživaču koji korisnicima interneta (u daljnjem tekstu ovisno o kontekstu nazivaju se i: korisnici ili potrošači) omogućuje da s pomoću preglednika koji upotrebljavaju i hiperpoveznica pronađu internetske stranice koje odgovaraju njihovim potrebama i pristupe im. Od 2. listopada 2015. Google LLC je društvo kći u stopostotnom vlasništvu društva Alphabet, Inc., društva koje je na čelu grupe (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: Google).

2        Googleov pretraživač, koji je dostupan na adresi www.google.com ili na sličnim adresama koje sadržavaju proširenje nacionalne domene, omogućuje dobivanje rezultata pretraživanja i njihovo prikazivanje na stranicama koje se pojavljuju na ekranima korisnika interneta. Te rezultate odabire navedeni pretraživač u skladu s općim kriterijima a da stranice na koje upućuju ne plaćaju Googleu za prikazivanje (u daljnjem tekstu: rezultati općeg pretraživanja ili generički rezultati) ili se odabiru prema posebnoj logici za određenu vrstu provedenog pretraživanja (u daljnjem tekstu: rezultati specijaliziranog pretraživanja). Rezultati specijaliziranog pretraživanja mogu se, po potrebi, prikazati bez posebnog djelovanja korisnika interneta zajedno s rezultatima općeg pretraživanja na istoj stranici (u daljnjem tekstu: stranica/e s rezultatima općeg pretraživanja) ili se mogu prikazati sami nakon upita za pretraživanje koji je korisnik interneta unio na jednoj od specijaliziranih stranica Googleova pretraživača ili nakon aktiviranja poveznica koje se nalaze u određenim dijelovima njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja. Google je razvio različite usluge specijaliziranog pretraživanja, primjerice za vijesti, lokalne informacije i poslovne ponude, putovanja zrakoplovom ili kupnju proizvoda. U ovom predmetu riječ je o potonjoj kategoriji.

3        Usluge specijaliziranog pretraživanja za kupnju proizvoda (u daljnjem tekstu: usluge uspoređivanja proizvoda ili uspoređivači proizvoda) same po sebi ne prodaju proizvode, nego uspoređuju i odabiru ponude prodavatelja na internetu koji nude pretraživani proizvod. Ti prodavatelji mogu biti izravni prodavatelji ili platforme za prodaju koje prikupljaju ponude brojnih prodavatelja i od kojih je moguće odmah naručiti pretraživani proizvod (među najpoznatijima su eBay, Amazon, PriceMinister ili Fnac).

4        Kao i rezultati općeg pretraživanja, rezultati specijaliziranog pretraživanja mogu biti rezultati koji se ponekad smatraju „prirodnima”, za koje ne plaćaju internetske stranice na koje upućuju, čak i ako su to stranice za prodaju. Redoslijed prikazivanja tih prirodnih rezultata na stranicama s rezultatima pretraživanja također ne ovisi o plaćanju.

5        Na Googleovim stranicama s rezultatima pretraživanja, kao i na stranicama drugih pretraživača, prikazuju se i rezultati za koje, s druge strane, plaćaju internetske stranice na koje upućuju. Ti rezultati, koji se često nazivaju „oglasima” (skraćenica na engleskom jeziku ads), povezani su i s pretraživanjem korisnika interneta i razlikuju se od prirodnih rezultata općeg ili specijaliziranog pretraživanja, primjerice riječima „oglas” ili „sponzorirano”. Prikazuju se ili u posebnim prostorima stranica s rezultatima pretraživanja ili među drugim rezultatima. Oni mogu biti rezultati specijaliziranog pretraživanja i zapravo se određene Googleove usluge specijaliziranog pretraživanja temelje na sustavu naplate za prikazivanje u rezultatima pretraživanja. Njihovo prikazivanje povezano je s obvezama plaćanja koje su oglašivači preuzeli u okviru dražbi. Po potrebi, postoje dodatni kriteriji odabira. Oglašivači plaćaju Googleu kad korisnik interneta klikom aktivira hiperpoveznicu u njihovu oglasu, koja upućuje na njihovu vlastitu internetsku stranicu.

6        Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja mogu sadržavati ili su sadržavale sve vrste rezultata navedene u točkama 2. do 5. ove presude. Kao što je to navedeno i u točki 2. ove presude, rezultati specijaliziranog pretraživanja, bez obzira na to jesu li prirodni ili je riječ o oglasima, mogu se prikazati i sami na specijaliziranoj stranici s rezultatima pretraživanja nakon upita za pretraživanje koji je korisnik interneta unio na jednoj od stranica za specijalizirano pretraživanje Googleova pretraživača ili nakon aktiviranja poveznica koje se nalaze u određenim dijelovima njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja.

7        Drugi pretraživači različiti od Googleova pretraživača nude ili su nudili usluge općeg pretraživanja i usluge specijaliziranog pretraživanja, kao što su Alta Vista, Yahoo, Bing ili Qwant. Osim toga, postoje posebni pretraživači za uspoređivanje proizvoda kao što su Bestlist, Nextag, IdealPrice, Twenga, Kelkoo ili Prix.net.

8        U skladu s Googleovim objašnjenjima koja se ne osporavaju, Google je počeo korisnicima interneta pružati uslugu uspoređivanja proizvoda 2002., nakon ili istodobno s drugim pretraživačima kao što su Alta Vista, Yahoo, AskJeeves ili America On Line (AOL). Tom se inicijativom odgovorilo na utvrđenje da postupci kojima su se pretraživači do tada koristili nisu nužno davali najrelevantnije rezultate kako bi se odgovorilo na posebna pretraživanja, poput onih koja se odnose na vijesti ili proizvode za kupnju. Google je stoga pružao rezultate uspoređivanja proizvoda (u daljnjem tekstu: rezultati za proizvode) od kraja 2002. u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim, otprilike dvije godine kasnije, postupno u određenim zemljama u Europi. Ti rezultati nisu bili rezultati njegovih uobičajenih algoritama za opće pretraživanje koji se primjenjuju na informacije prikazane na internetskim stranicama, koje se najprije izdvajaju na temelju postupka koji se naziva „crawling”, koji uključuje istraživanje internetskih sadržaja koje Google provodi u svrhu indeksiranja, a potom odabiru radi dodavanja u Googleov „web indeks” te, konačno, razvrstavaju ovisno o njihovoj važnosti kako bi se prikazali kao odgovor na upit za pretraživanje korisnika interneta, nego rezultati posebnih algoritama koji se primjenjuju na informacije u bazi podataka koju pune sami prodavatelji, a koja se naziva „indeks proizvoda”. Ti su se rezultati u početku pružali preko stranice za specijalizirano pretraživanje koja se naziva Froogle i razlikuje se od pretraživačeve stranice za opće pretraživanje, a potom od 2003. u Sjedinjenim Američkim Državama i od 2005. u određenim zemljama u Europi, također preko pretraživačeve stranice za opće pretraživanje. U potonjem slučaju rezultati za proizvode grupirali su se na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja na takozvanom Product OneBox (u daljnjem tekstu: Product OneBox), ispod ili usporedno s oglasima na vrhu ili sa strane stranice i iznad rezultata općeg pretraživanja, kao što to prikazuje slika s legendom u nastavku, koju je dostavio Google:

9        Naime, ako se korisnik interneta koristio stranicom za opće pretraživanje kako bi unio svoj upit za pretraživanje u pogledu nekog proizvoda, odgovori koje je pružio pretraživač istodobno su uključivali odgovore proizašle iz specijaliziranog pretraživanja i odgovore proizašle iz općeg pretraživanja. Kad bi korisnik interneta kliknuo na poveznicu rezultata Product OneBoxa, to bi ga izravno odvelo na odgovarajuću internetsku stranicu prodavatelja pretraživanog proizvoda, na kojoj se taj proizvod mogao kupiti. Osim toga, posebna poveznica na Product OneBoxu vodila je na Froogleovu stranicu s rezultatima pretraživanja na kojoj je bio prikazan prošireni odabir specijaliziranih rezultata za proizvode. S druge strane, Google navodi da se Froogleovi rezultati nikad nisu nalazili u rezultatima općeg pretraživanja, dok su se rezultati drugih pretraživača specijaliziranih za uspoređivanje proizvoda mogli u njima nalaziti.

10      Google tvrdi da je od 2007. promijenio način razvoja rezultata za proizvode.

11      Prilikom tih izmjena Google je zamijenio ime Froogle imenom Product Search za svoje specijalizirane stranice za pretraživanje i stranice s rezultatima pretraživanja za uspoređivanje proizvoda.

12      Što se tiče rezultata za proizvode koji se prikazuju sa stranice za opće pretraživanje na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, s jedne strane, Google je obogatio sadržaj Product OneBoxa dodavanjem fotografija. Google je u tom pogledu dostavio sljedeću sliku prve vrste dodavanja fotografija:

13      Google je također učinio raznovrsnijima moguće ishode klikanja na poveznicu rezultata koja se ondje prikazuje: ovisno o slučaju, korisnika interneta odvelo se kao i prije izravno na odgovarajuću internetsku stranicu prodavatelja pretraživanog proizvoda, na kojoj se taj proizvod mogao kupiti, ili ga se odvelo na specijaliziranu stranicu s rezultatima pretraživanja Product Search kako bi otkrio više ponuda istog proizvoda. Product Onebox postupno se preimenovao u različitim zemljama u Product Universal (u daljnjem tekstu: Product Universal) (primjerice 2008. u Ujedinjenoj Kraljevini i Njemačkoj), pri čemu ga se učinilo privlačnijim. Google je dostavio sljedeću sliku, s pripadajućim legendama, dviju varijanti Product Universala:

14      S druge strane, Google je uspostavio mehanizam koji se naziva Universal Search, koji u slučaju identifikacije pretraživanja radi kupnje proizvoda omogućuje da se na stranici s rezultatima općeg pretraživanja poredaju po važnosti proizvodi koje obuhvaća Product Onebox, a potom oni koje obuhvaća Product Universal, u odnosu na rezultate općeg pretraživanja.

15      Što se tiče rezultata za proizvode koji su povezani s plaćanjima i koji se prikazuju na njegovim stranicama s rezultatima pretraživanja, Google je u rujnu 2010. u Europi uveo obogaćeni format u odnosu na oglase koji se sastoje isključivo od teksta (na engleskom jeziku text ads, u daljnjem tekstu: tekstualni oglasi) koji su se do tada prikazivali. Ovisno o odabiru oglašivača, korisnik interneta mogao je klikom na tekst vidjeti fotografije pretraživanih proizvoda kao i njihove cijene po kojima ih nudi oglašivač u uvećanom formatu u odnosu na početni tekstualni oglas. Google je dostavio sliku, s pripadajućom legendom, tako proširenog tekstualnog oglasa:

16      U studenome 2011. Google je u Europi dovršio taj mehanizam za povećanje tekstualnih oglasa izravnim prikazivanjem, na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, grupa oglasa više oglašivača, s fotografijama i cijenom, koje je nazvao „popisi oglasa za proizvode” ili „oglasi za proizvode” (u daljnjem tekstu: oglasi za proizvode) i koje su se nalazile na desnoj strani ili na vrhu stranice s rezultatima pretraživanja. Klikom na oglas iz grupe, korisnika interneta odvelo se na internetsku stranicu oglašivača. Google je dostavio sljedeću sliku oglasa za proizvode:

17      Nakon toga, Google je prestao, na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, usporedno prikazivati grupirane prirodne rezultate za proizvode specijaliziranog pretraživanja (Product Universal), grupirane oglase za proizvode (product ads), eventualno proširene tekstualne oglase (text ads), kao i rezultate općeg pretraživanja jer je smatrao da nije poželjno da se ta situacija zadrži. Google je također 2013. u Europi ukinuo alat za pretraživanje Product Universal i proširene tekstualne oglase na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Stoga su se ondje otad nalazili samo grupirani oglasi za proizvode, koje se preimenovalo u „Shopping Commercial Units” ili „Shopping Units” (u daljnjem tekstu: Shopping Units), tekstualni oglasi i rezultati općeg pretraživanja. Google je dostavio sljedeću sliku Shopping Unita, s pripadajućom legendom, koji je na stranici prikazan iznad tekstualnih oglasa i rezultata općeg pretraživanja:

18      Stoga se korisnika interneta koji je kliknuo na oglas iz Shopping Unita uvijek odvelo na prodajnu internetsku stranicu oglašivača. Sa stranice s rezultatima općeg pretraživanja pristupao je Googleovoj specijaliziranoj stranici za pretraživanje i stranici s rezultatima pretraživanja za uspoređivanje proizvoda na kojoj se prikazivalo više oglasa samo ako je kliknuo na posebnu poveznicu na početku Shopping Unita ili na poveznicu dostupnu u glavnom navigacijskom izborniku (rubrika Shopping).

19      Google pojašnjava da izbor oglasa za Shopping Unit nije uključivao samo mehanizam dražbi naveden u točki 5. ove presude, nego i kriterije iste vrste kao što su oni koje je primjenjivao za dobivanje prirodnih rezultata za proizvode, navedene u točki 8. ove presude. Navodi, a da mu nitko ne proturječi, da je odabir mogao, ovisno o slučaju, dovesti do toga da se u redoslijedu prikazivanja na stranici s rezultatima općeg pretraživanja da prednost tekstualnim oglasima u odnosu na Shopping Unit, ili obrnuto, ili čak dovesti do toga da se potonji Shopping Unit uopće ne prikazuje ako je broj kvalitetnih oglasa nedostatan.

20      U isto vrijeme kad je Google uklonio Product Universal sa svoje stranice s rezultatima općeg pretraživanja, odustao je i od prikazivanja prirodnih rezultata za proizvode na svojoj specijaliziranoj stranici s rezultatima pretraživanja Product Search, koja se razvila u stranicu koja sadržava samo oglase i koja se naziva Google Shopping. Google je dostavio sljedeću sliku stranice Google Shopping:

B.      Upravni postupak

21      Ovaj je predmet proizašao iz nekoliko pritužbi koje su Europskoj komisiji od studenoga 2009. podnijeli poduzetnici, udruženja poduzetnika i udruženja potrošača, kao i predmeta koje su Komisiji uputila nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje (konkretno Bundeskartellamt, Savezni ured za kartele, Njemačka).

22      Komisija je 30. studenoga 2010. pokrenula postupak protiv Googlea na temelju članka 2. stavka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2004., L 123, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.).

23      Komisija je 13. ožujka 2013. donijela preliminarnu ocjenu na temelju članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.), kako bi Google eventualno prihvatio obveze kojima se obvezuje otkloniti negativne učinke. U svojoj preliminarnoj ocjeni Komisija je smatrala, među ostalim, da se povoljnim postupanjem, na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, s poveznicama koje upućuju na njegove vlastite usluge specijaliziranog pretraživanja u odnosu na poveznice koje upućuju na konkurentske usluge specijaliziranog pretraživanja može povrijediti članak 102. UFEU‑a i članak 54. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP).

24      Iako je naveo da se ne slaže s pravnom analizom u preliminarnoj ocjeni i osporavao tvrdnju da se praksama koje je opisala Komisija povređuje članak 102. UFEU‑a, Google je ponudio tri niza obveza, prvi niz 3. travnja 2013., drugi niz 21. listopada 2013. i treći niz 31. siječnja 2014.

25      U razdoblju od 27. svibnja 2014. do 11. kolovoza 2014. Komisija je na temelju članka 7. stavka 1. Uredbe br. 773/2004 uputila dopise podnositeljima pritužbi koji su podnijeli pritužbu do 27. svibnja 2014., u kojima je navela da namjerava odbiti njihove pritužbe. U dopisima je bila navedena Komisijina privremena ocjena u skladu s kojom se na temelju trećeg niza obveza koje je predložio Google mogu otkloniti zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja koje su iznesene u preliminarnoj ocjeni.

26      U odgovoru na te dopise 19 podnositelja pritužbi podnijelo je očitovanja. Nakon analize tih očitovanja, Komisija je 4. rujna 2014. obavijestila Google da u konačnici ne može donijeti odluku o prihvaćanju obveza u skladu s člankom 9. Uredbe br. 1/2003.

27      Komisija se 15. travnja 2015. vratila na postupak utvrđivanja povrede koji se predviđa u članku 7. stavku 1. Uredbe br. 1/2003 i donijela obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku upućenu Googleu, u kojoj je privremeno zaključila da predmetne prakse predstavljaju zlouporabu vladajućeg položaja i stoga povredu članka 102. UFEU‑a.

28      Komisija je 27. travnja 2015. odobrila Googleu pristup spisu.

29      U razdoblju od lipnja do rujna 2015. Komisija je poslala verziju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije klasificirana oznakom tajnosti 24 podnositeljima pritužbi i 10 zainteresiranih stranaka. Ukupno 20 podnositelja pritužbi i sedam zainteresiranih stranaka podnijelo je očitovanja.

30      Google je 27. kolovoza 2015. dostavio odgovor na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

31      U razdoblju od listopada do studenoga 2015. Komisija je poslala verziju odgovora na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije klasificirana oznakom tajnosti 23 podnositeljima pritužbi i 9 zainteresiranih stranaka. Očitovanja su podnijeli 14 podnositelja pritužbi i sedam zainteresiranih stranaka.

32      Komisija je 14. srpnja 2016. donijela dodatnu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

33      Komisija je 27. srpnja 2016. Googleu ponovno odobrila pristup spisu.

34      U razdoblju od rujna do listopada 2016. Komisija je poslala verziju dodatne obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku koja nije klasificirana oznakom tajnosti 20 podnositelja pritužbi i šest zainteresiranih stranaka. Devet podnositelja pritužbi i tri zainteresirane stranke podnijele su očitovanja na dodatnu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

35      Google je 3. studenoga 2016. dostavio odgovor na dodatnu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

36      Komisija je 28. veljače 2017. poslala Googleu „dopis o činjenicama” u kojem mu je skrenula pozornost na dokaze koji nisu bili izričito navedeni u dodatnoj obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, ali koji su nakon analize spisa mogli biti potencijalno relevantni za potkrepljivanje preliminarnog zaključka donesenog na temelju tih akata.

37      Komisija je 1. ožujka 2017. Googleu odobrila novi pristup spisu.

38      Google je 18. travnja 2017. odgovorio na „dopis o činjenicama”.

39      Komisija je 27. lipnja 2017. donijela Odluku C(2017) 4444 final u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39740 – Google pretraživanje (kupnja)) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

C.      Pobijana odluka

40      U pobijanoj odluci, nakon što je predstavila faze postupka koji je doveo do njezina donošenja i osporila Googleove prigovore na vođenje tog postupka, Komisija je najprije definirala relevantna tržišta u smislu pravila o tržišnom natjecanju.

41      Komisija je podsjetila na to da, u kontekstu utvrđivanja mogućeg vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu, mora uzeti u obzir ne samo obilježja predmetnih proizvoda ili usluga, nego i strukturu ponude i potražnje, kako bi utvrdila relevantno tržište ili relevantna tržišta. Naglasila je da pitanje jesu li u tom kontekstu proizvodi ili usluge različiti treba ocijeniti s gledišta potražnje potrošača.

42      Komisija je smatrala da su predmetna tržišta proizvoda, s jedne strane, tržište usluga općeg pretraživanja na internetu i, s druge strane, tržište usluga uspoređivanja proizvoda na internetu.

43      Kao prvo, što se tiče tržišta usluga općeg pretraživanja na internetu, Komisija je navela da je djelatnost pružanja takve usluge gospodarska djelatnost jer, iako se besplatno koriste tom uslugom, korisnici interneta prihvaćaju da upravitelj pretraživača prikuplja podatke koji se odnose na njih, koje potom može iskorištavati, osobito kod oglašivača koji žele prikazivati oglase na stranicama s rezultatima pretraživanja. Općenito, na „dvostranim” platformama, jedna besplatna strana za jednu od vrsti korisnika (u ovom slučaju korisnika interneta) omogućuje, ako dobro funkcionira, da se osnaži potražnja za drugom stranom, za koje pak plaća njezina vrsta korisnika (u ovom slučaju oglašivač koji želi doći do što je više moguće korisnika interneta). U tom se pogledu različite usluge općeg pretraživanja na internetu natječu kako bi kvalitetom svojeg pretraživača privukle i korisnike interneta i oglašivače.

44      Komisija je zatim smatrala da su, s gledišta potražnje korisnika interneta, usluge općeg pretraživanja teško zamjenjive s drugim uslugama koje se nude na internetu.

45      Konkretno, usluge specijaliziranog pretraživanja teško se mogu zamijeniti uslugama općeg pretraživanja jer obuhvaćaju samo svoje specijalizirano područje. Štoviše, najčešće upućuju samo na trgovačke ponude, dok usluge općeg pretraživanja upućuju na sve vrste usluga na internetu. Način na koji te različite usluge pretraživanja daju odgovore također se razlikuje, makar samo u pogledu uspostavljanja njihovih baza podataka. Njihovi financijski modeli također se razlikuju s obzirom na to da se usluge općeg pretraživanja financiraju samo plaćanjem za prikazivanje oglasa na stranicama s rezultatima pretraživanja, a usluge specijaliziranog plaćanja financiraju se, među ostalim, plaćanjima poduzetnika čije se stranice navode u rezultatima pretraživanja kad korisnici interneta poduzmu daljnje radnje (plaćanja po kliku ili naknadnoj transakciji). Konkretni primjeri, osobito Googleov primjer, potvrđuju te razlike. Tako brojni poduzetnici koji nude usluge specijaliziranog pretraživanja, kao što je Shopzilla (uspoređivač proizvoda) ili Kayak (uspoređivač cijena putovanja), ne nude uslugu općeg pretraživanja. Google sam razlikuje dvije vrste usluga pretraživanja i uvijek ima posebne stranice za pretraživanje i stranice s rezultatima pretraživanja za svoje usluge specijaliziranog pretraživanja. Analitičari iz tog sektora razlikuju i dvije vrste usluga. Komisija naglašava i druge razlike u pogledu funkcionalnosti ili upotrebe dviju vrsta usluga, iako potonje usluge mogu ponekad dati odgovore na isti upit za pretraživanje.

46      Što se tiče zamjenjivosti sa strane ponude, Komisija je navela i da su usluge općeg pretraživanja teško zamjenjive s drugim uslugama koje se nude na internetu. U tom se pogledu pozvala na postojanje prepreka ulasku što se tiče usluga općeg pretraživanja za operatore drugih usluga na internetu kako bi dokazala da oni teško mogu, u kratkom roku i bez znatnih troškova ili rizika, konkurirati trenutačnim pružateljima usluga općeg pretraživanja.

47      U biti, prema Komisijinu mišljenju, pružatelj usluga na internetu koji želi nuditi novu uslugu općeg pretraživanja treba se suočiti s vrlo velikim ulaganjima. Više velikih internetskih poduzetnika naglasilo je da u tom pogledu postoje ozbiljne prepreke ulasku. Da bi usluga općeg pretraživanja funkcionirala dobro i održivo, treba primiti znatnu količinu upita za pretraživanje. Kvaliteta odgovora na upite za pretraživanje korisnika interneta znatno se razvila, tako da dovođenje u pitanje položaja na tržištu, kakvo je zabilježeno u prošlosti kad je Google nadmašio stare vodeće pretraživače Alta Vistu i Lycos, danas više nije vjerojatno. Razvoj oglašavanja na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja pogoduje i predvodniku na tržištu koji privlači više oglašivača s obzirom na broj korisnika koji se koristi njegovom uslugom općeg pretraživanja. Time je pojava novih operatora još teža te se, naprotiv, od 2007. utvrdilo da se određeni operatori povlače iz djelatnosti ili ograničavaju na nacionalno tržište ili jezično područje. Samo je Microsoft mogao značajnije utjecati na tu djelatnost sa svojim pretraživačem Bing, međutim, njegov tržišni udio nije prelazio 10 % ni u jednoj zemlji EGP‑a.

48      Komisija je zatim smatrala da usluge općeg pretraživanja na internetu ne treba razlikovati ovisno o tome koriste li ih korisnici interneta na računalima ili drugim uređajima poput tableta ili pametnih telefona. Stoga je zaključila da postoji tržište proizvoda za usluge općeg pretraživanja na internetu.

49      Kao drugo, što se tiče tržišta usluga uspoređivanja proizvoda na internetu, Komisija je obrazložila njihovo postojanje na sljedeći način. Usluge uspoređivanja proizvoda razlikuju se od ostalih usluga specijaliziranog pretraživanja na internetu. S gledišta potražnje, svaka usluga specijaliziranog pretraživanja odgovara na pretraživanja usmjerena na određenu vrstu pitanja i daje odgovor samo u pogledu tog pitanja, tako da različite usluge specijaliziranog pretraživanja nisu međusobno zamjenjive. S gledišta ponude, kriteriji za odabir odgovora, sadržaj baza podataka, priroda i opseg djelatnosti operatora internetskih stranica na koje može uputiti usluga specijaliziranog pretraživanja te ugovorni odnosi s tim operatorima toliko su različiti ovisno o vrsti specijaliziranog pretraživanja da bi pružatelju usluge specijaliziranog pretraživanja bilo teško ponuditi, u kratkom roku i bez dodatnih znatnih troškova, uslugu specijaliziranog pretraživanja druge vrste i stoga konkurirati u tom pogledu. Stoga ni sa strane ponude ne postoji zamjenjivost između različitih vrsta usluga specijaliziranog pretraživanja.

50      Usluge prikazivanja općih oglasa na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja (online search advertising platforms u pobijanoj odluci) također su, zbog različitih razloga, teško zamjenjive s uslugama uspoređivanja proizvoda. Komisija je u tom pogledu u biti navela razloge koji se odnose na načine razvoja i funkcioniranja dviju vrsta usluga, osobito na činjenicu da korisnik interneta ne pretražuje posebno oglase, dok se namjerno koristi uspoređivačem proizvoda kako bi dobio rezultate.

51      Usluge izravnih prodavatelja na internetu također su teško zamjenjive s uslugama uspoređivanja proizvoda. Komisija je u tom pogledu u biti naglasila da su izravni prodavatelji usmjereni na proizvode ili usluge koje sami prodaju i da činjenica da korisnik interneta može kod takvih prodavatelja izvršiti kupnju a da pritom ne prolazi kroz fazu pretraživanja uslugom uspoređivanja proizvoda, ne znači da su dvije vrste usluga, koje su vrlo različite, međusobno zamjenjive.

52      Usluge platformi za prodaju na internetu, koje se nazivaju „platforme za prodaju”, i same su teško zamjenjive s uslugama uspoređivanja proizvoda. Komisija je u tom pogledu, osobito u odgovoru na različite suprotne argumente Googlea, iznijela detaljnu analizu onoga za što je smatrala da predstavlja razlike između dviju vrsta usluga, osobito one koje su povezane s činjenicom da te dvije vrste usluga, prema njezinu mišljenju, odgovaraju na različite potrebe korisnika interneta i prodavatelja na internetu, uključujući zato što, za razliku od tih platformi, usluge uspoređivanja proizvoda ne prodaju proizvode i stoga ne preuzimaju različite usluge ili obveze povezane s prodajom.

53      Što se tiče zemljopisnog opsega predmetnih tržišta, Komisija je zaključila da i tržišta općeg pretraživanja i tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda imaju nacionalni opseg. Unatoč mogućnosti da se internetskoj stranici pristupi s bilo kojeg mjesta, čimbenici povezani s nacionalnom podjelom, osobito oni jezične prirode, i postojanje „nacionalnih” pretraživača doveli su do tog zaključka, koji Google uostalom nije osporavao.

54      Komisija je zatim navela da je Google od 2008. imao vladajući položaj na tržištu općeg pretraživanja u svakoj zemlji EGP‑a, osim u Češkoj Republici gdje je taj položaj imao tek od 2011. Komisija se u tom pogledu pozvala na različite čimbenike. Istaknula je Googleove vrlo visoke i stabilne tržišne udjele, koji su zabilježeni u različitim studijama, koji su od 2008. gotovo uvijek veći od 80 %, osim u Češkoj Republici gdje je Google ipak postao nesporni predvodnik od siječnja 2011. s tržišnim udjelom koji je tada prelazio 70 %. Komisija je naglasila slabe tržišne udjele Googleovih konkurenata, kao što su Bing ili Yahoo. Ponovila je razmatranja o preprekama ulasku na tržište poput onih koje je već iznijela u svojoj analizi o utvrđivanju tržišta te je naglasila i da mali broj korisnika interneta koristi nekoliko općih pretraživača, da Google ima veliki ugled i da korisnici interneta, s obzirom na to da su međusobno neovisni, ne predstavljaju protutežu kupovne moći. Odbila je Googleove argumente u skladu s kojima činjenica da je usluga besplatna za korisnike interneta mijenja situaciju te je navela da Googleov vladajući položaj postoji i za pretraživanja sa stolnih računala i za pretraživanja s mobilnih uređaja.

55      Komisija je potom smatrala da je Google, u različitim trenucima još od siječnja 2008., zlouporabio svoj vladajući položaj na 13 nacionalnih tržišta općeg pretraživanja u EGP‑u, tako što je smanjivao promet koji potječe s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i povećavao taj promet prema vlastitom uspoređivaču proizvoda, što je moglo imati, ili što je stvarno imalo, protutržišne učinke na 13 nacionalnih tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda, ali i na navedenim tržištima općeg pretraživanja. Predmetne zemlje su Belgija, Češka Republika, Danska, Njemačka, Španjolska, Francuska, Italija, Nizozemska, Austrija, Poljska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Norveška.

56      Komisija je tako opisala zlouporabu koja se prigovara Googleu. Što se tiče načela, Komisija je navela da se zabrane iz članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u mogu odnositi ne samo na ponašanje poduzetnika koji želi ojačati svoj položaj na tržištu na kojem je već u vladajućem položaju, nego i na ponašanje poduzetnika u vladajućem položaju na određenom tržištu čiji je cilj proširiti svoj položaj na susjedno tržište narušavajući tržišno natjecanje. Komisija je podsjetila na to da je zlouporaba vladajućeg položaja zabranjena neovisno o sredstvima ili postupcima koji se upotrebljavaju u tu svrhu i neovisno o bilo kakvoj krivnji te da, unatoč tomu, predmetni poduzetnik može dati opravdanje tako da dokaže da je njegovo ponašanje bilo objektivno nužno ili da nastali učinak isključenja može biti protuteža prednostima u pogledu povećanja učinkovitosti od koje imaju koristi i potrošači.

57      Komisija je u dijelu 7.2. pobijane odluke navela da zlouporaba utvrđena u ovom slučaju uključuje povoljnije pozicioniranje i prikazivanje, na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, njegova vlastitog uspoređivača proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače proizvoda.

58      Kako bi dokazala zašto te prakse predstavljaju zlouporabu i kako se time odstupilo od tržišnog natjecanja na temelju zasluga, Komisija je u dijelu 7.2.1. pobijane odluke kao prvo opisala kako je Google povoljnije pozicionirano i prikazivao vlastiti uspoređivač proizvoda od konkurentskih uspoređivača proizvoda. Komisija je najprije ispitala kako su konkurentski uspoređivači proizvoda bili pozicionirani i prikazani među Googleovim općim rezultatima, prije nego što je potom ispitala kako je pak Googleov uspoređivač proizvoda bio pozicioniran i prikazan na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja.

59      Što se tiče, s jedne strane, pozicioniranja konkurentskih uspoređivača proizvoda, Komisija je napomenula da su se potonji prikazivali u općim rezultatima, u obliku poveznica koje upućuju na njihove stranice s rezultatima pretraživanja koji bi mogli odgovoriti na upit za pretraživanje, pri čemu su mogli biti slabije rangirani među generičkim rezultatima primjenom takozvanih algoritama „prilagodbe” tih rezultata, osobito algoritma koji se naziva Panda, zbog, među ostalim, obilježja uspoređivača proizvoda i, konkretno, njihova nedostatka originalnog sadržaja. Komisija je osobito navela da su predmetni algoritmi nakon njihova pokretanja primijenjeni na veliku većinu od 361 uspoređivača proizvoda koje je Google utvrdio u svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (u daljnjem tekstu: 361 konkurentski uspoređivač proizvoda koje je utvrdio Google) i da je u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Španjolskoj u razdoblju od 2. kolovoza 2010. do 2. prosinca 2016. vidljivost konkurentskih uspoređivača proizvoda na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, koja je bila najviša krajem 2010. i početkom 2011., naglo pala nakon pokretanja algoritma Panda a da naknadno nije obnovljena.

60      Što se tiče, s druge strane, prikazivanja konkurentskih uspoređivača proizvoda, Komisija je istaknula da su se navedeni uspoređivači mogli pojaviti samo kao opći rezultati na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, odnosno u obliku običnih plavih poveznica te da stoga nisu mogli biti prikazani u obogaćenom obliku sa slikama i dodatnim informacijama o proizvodima, cijenama i prodavatelju, iako su takve informacije povećavale broj klikova (stopa aktiviranja poveznice). Komisija je navela određeni broj dokaza u prilog toj tvrdnji, osobito studije i iskustvo.

61      Nadalje, Komisija je ispitala kako je Googleov uspoređivač proizvoda pozicioniran i prikazan na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Što se tiče njegova položaja, Komisija je utvrdila dvije razlike u odnosu na položaj konkurentskih uspoređivača proizvoda, odnosno, s jedne strane, da se na Googleov uspoređivač proizvoda nisu primjenjivali isti mehanizmi rangiranja, a osobito algoritmi prilagodbe kao što je Panda i, s druge strane, da, iako se Googleov uspoređivač proizvoda prikazivao u „okviru” (box), bio je na vrlo vidljivom mjestu. Što se tiče primjene mehanizama prilagodbe, Komisija je napomenula da se navedeni algoritmi nisu primjenjivali na Googleov uspoređivač proizvoda unatoč činjenici da je dijelio brojna obilježja s konkurentskim uspoređivačima proizvoda, zbog kojih bi bio podložan jednakom slabijem rangiranju u generičkim rezultatima. Što se tiče vidljivosti Googleova uspoređivača proizvoda na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, Komisija je konkretnije navela da je nakon uvođenja na tržište Product Universala Google u većini slučajeva pozicionirao rezultate svojeg vlastitog uspoređivača proizvoda iznad svih generičkih rezultata ili na razini prvih generičkih rezultata, pri čemu je u skladu s Googleovom internom porukom elektroničke pošte cilj bio „znatno povećati promet”. Nakon što je opisala razvoj Product Universala u razdoblju od 2007. do 2012., Komisija je ispitala pozicioniranje Shopping Unita te je navela da je potonji uvijek bio pozicioniran iznad Googleovih prvih generičkih rezultata. Komisija je u tom pogledu naglasila, u odgovoru na Googleov argument prema kojem je stopa pokretanja (stopa pojavljivanja) Shopping Unita bila niska, da je stopa pokretanja potonjeg u većini slučajeva prelazila stopu pokretanja 361 konkurentskog uspoređivača proizvoda koje je utvrdio Google, kako među prva četiri generička rezultata tako i kao prvi generički rezultat. Komisija je u potporu toj tvrdnji iznijela brojčane podatke za 13 zemljopisnih tržišta o kojima je riječ.

62      Što se tiče prikazivanja Googleova uspoređivača proizvoda, Komisija je utvrdila da je glavna razlika u prikazivanju u odnosu na konkurentske uspoređivače proizvoda bila u tome što se Googleov uspoređivač proizvoda prikazivao s bogatijim grafičkim svojstvima, uključujući slike i dinamične informacije. Prema Komisijinu mišljenju, ta bogatija grafička svojstva dovela su do većeg broja klikova za Google i stoga do povećanja njegovih prihoda. Komisija je u tom smislu navela nekoliko dokaza, koji se temelje na objašnjenjima samog Googlea i na doprinosu drugog poduzetnika u upravnom postupku.

63      Komisija je zatim odgovorila na argumente koje je Google iznio kako bi osporio povoljnije postupanje koje mu se prigovara. Konkretno, iznijela je različite razloge zbog kojih su prikazivanje i upotreba Product Universala i Shopping Unitsa davali prednost Googleovom uspoređivaču proizvoda. Smatrala je i da nije relevantan Googleov argument prema kojem je Google primjenjivao iste kriterije relevantnosti, s jedne strane, na Product Universal i na generičke rezultate i, s druge strane, na Shopping Unit i na druge oglase koji se odnose na proizvode.

64      Kako bi dokazala da predmetne prakse predstavljaju zlouporabu, kao drugo, Komisija je u dijelu 7.2.2. pobijane odluke ispitala vrijednost količine prometa za usluge uspoređivanja proizvoda. Komisija je u tom pogledu napomenula da je količina prometa bila važna, s mnogo aspekata, za sposobnost konkuriranja uspoređivača proizvoda. Nakon što je u tom pogledu citirala vlasnika nekoliko uspoređivača proizvoda, prema čijem je mišljenju promet ključna prednost specijaliziranog pretraživača jer, zbog nekoliko razloga, što je taj promet veći, to je veća relevantnost usluga pretraživanja, Komisija je, među ostalim, potvrdila, oslanjajući se na nekoliko izjava, da je relevantnost usluge specijaliziranog pretraživanja povezana s opsegom i novošću pruženih informacija. Doista, veliki promet omogućuje uspoređivačima proizvoda da uvjere prodavatelje da im dostave više podataka o svojim proizvodima i tako povećaju svoju ponudu uspoređivanja proizvoda na internetu te, posljedično, svoje prihode. Komisija je također napomenula, pri čemu je u tom pogledu navela brojne izjave, da promet proizvodi učinke učenja koji omogućuju povećanje relevantnosti rezultata pretraživanja i stoga korisnosti usluge uspoređivanja proizvoda koja se nudi korisnicima interneta. Komisija je naposljetku objasnila da promet omogućuje uspoređivačima proizvoda da provedu eksperimente kako bi poboljšali svoje usluge pretraživanja i da korisnicima interneta koji se njima koriste predlože dodatna pretraživanja.

65      Kako bi dokazala da predmetne prakse predstavljaju zlouporabu, kao treće, Komisija je u dijelu 7.2.3. pobijane odluke navela da su te prakse smanjile promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, a povećale promet s tih stranica prema Googleovu uspoređivaču proizvoda. Komisija je potkrijepila taj zaključak trima dokazima. Najprije, na temelju analize ponašanja korisnika interneta, Komisija je zaključila da su generički rezultati stvarali veliki promet prema određenoj internetskoj stranici kad su bili rangirani među prvih tri do pet rezultata na prvoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja s obzirom na to da korisnici interneta ne obraćaju ili slabo obraćaju pažnju na naknadne rezultate, koji se često ne pojavljuju izravno na zaslonu. Komisija je dodala da je prvih deset rezultata dobivalo otprilike 95 % klikova korisnika interneta. Na temelju studija koje je proveo Microsoft, Komisija je pojasnila da položaj određene poveznice u generičkim rezultatima ima velik utjecaj na broj klikova na tu poveznicu, neovisno o relevantnosti internetske stranice na koju upućuje, te da promjena u rangiranju rezultata pretraživanja na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja ima velik utjecaj na promet koji proizlazi iz općeg pretraživanja. Nadalje, Komisija je navela da su predmetne prakse dovele do pada prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema gotovo svim konkurentskim uspoređivačima proizvoda tijekom znatnog razdoblja u svakoj od 13 zemalja EGP‑a u kojima su se provodile. Konačno, Komisija je utvrdila da su predmetne prakse dovele do povećanja prometa s Googlea prema njegovu vlastitom uspoređivaču proizvoda. Komisija se u prilog tim utvrđenjima pozvala na različite dokaze. Osporila je argumente koje je Google iznio kako bi osporio utvrđeni razvoj prometa ili uzročno‑posljedičnu vezu između njegova postupanja i tog razvoja.

66      Kako bi dokazala da predmetne prakse predstavljaju zlouporabu, kao četvrto, Komisija je u dijelu 7.2.4. pobijane odluke tvrdila da promet koji je preusmjeren tim praksama čini veliki dio prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i da ga se ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima prometa koji su trenutačno dostupni za konkurentske uspoređivače proizvoda, odnosno tekstualnim oglasima AdWords, aplikacijama na mobilnim telefonima, izravnim prometom, poveznicama s drugih partnerskih internetskih stranica, društvenim mrežama i drugim općim pretraživačima.

67      Kako bi dokazala da predmetne prakse predstavljaju zlouporabu, kao peto, Komisija je u dijelu 7.3. pobijane odluke navela da su te prakse imale moguće protutržišne učinke na 13 nacionalnih tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda i na 13 nacionalnih tržišta općeg pretraživanja navedenih u točki 55. ove presude. Što se tiče prvonavedenih tržišta, htjela je dokazati da su predmetne prakse mogle dovesti do toga da konkurentski uspoređivači proizvoda obustave svoje djelatnosti, da su mogle imati negativan utjecaj na inovaciju i da su stoga mogle smanjiti mogućnosti potrošača da pristupe najučinkovitijim uslugama. Stoga bi se ugrozila struktura tržišnog natjecanja na tim tržištima. U slučaju da platforme za prodaju treba uključiti u ta tržišta, Komisija je smatrala da se isti učinci odražavaju na Googleovim najbližim konkurentima, odnosno konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Što se tiče nacionalnih tržišta općeg pretraživanja, prema Komisijinu mišljenju, protutržišni učinci predmetnih praksi proizlaze iz toga što su Googleu dodatna sredstva koja su ostvarena na njegovu uspoređivaču proizvoda s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja omogućila da ojača svoju uslugu općeg pretraživanja.

68      Ukratko, Komisija je u pobijanoj odluci nastojala dokazati da je Google pozicionirao i isticao svoj uspoređivač proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja povoljnije nego konkurentske uspoređivače proizvoda (dio 7.2.1. pobijane odluke), da je veliki promet, ili drugim riječima velika posjećenost, bio ključan za uspoređivače proizvoda (dio 7.2.2. pobijane odluke), da je Googleovo postupanje dovelo do povećanja prometa prema njegovu uspoređivaču proizvoda i smanjenja prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda (dio 7.2.3. pobijane odluke), da je promet koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja činio veliki dio prometa tih konkurentskih uspoređivača i da se nije mogao djelotvorno zamijeniti drugim izvorima prometa (dio 7.2.4. pobijane odluke), da je sporno postupanje moglo dovesti do širenja Googleova vladajućeg položaja na druga tržišta različita od onog na kojem je već imao taj položaj, odnosno na tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda (dio 7.3.1. pobijane odluke), da bi se, čak i ako je trebalo uključiti usluge uspoređivanja proizvoda na najveća tržišta koja obuhvaćaju i usluge platformi za prodaju na internetu, isti protutržišni učinci odrazili u segmentu tih tržišta koji se odnosi na usluge uspoređivanja proizvoda (dio 7.3.2. pobijane odluke) i da je to postupanje tako štitilo Googleov vladajući položaj na tržištima općeg pretraživanja (dio 7.3.3. pobijane odluke). Osobito je naglasila štetu za potrošače koja bi mogla proizaći iz te situacije. Komisija je osporila argumente koje je Google iznio protiv te analize, prema kojima primijenjeni pravni kriteriji nisu bili točni (dio 7.4. pobijane odluke). Komisija je osporila i opravdanja koja je Google iznio kako bi dokazao da njegovo postupanje nije predstavljalo zlouporabu (dio 7.5. pobijane odluke) koja se temelje na tome da je ono bilo objektivno nužno ili da su eventualna ograničenja tržišnog natjecanja do kojih je dovelo bila nadoknađena povećanjem učinkovitosti u korist potrošača.

69      Kao što to proizlazi osobito iz uvodnih izjava 344. i 512. pobijane odluke, postupanje koje je Komisija precizno utvrdila kao izvor Googleove zlouporabe u biti jest to da je Google prikazivao vlastiti uspoređivač proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja na upadljiv i privlačan način u za to određenim „okvirima”, pri čemu na njega nije primjenjivao svoje algoritme prilagodbe koji se koriste za opće pretraživanje, dok su se istodobno konkurentski uspoređivači proizvoda mogli prikazivati na tim stranicama samo u obliku rezultata općeg pretraživanja (plave poveznice) koji su češće bili slabije rangirani zbog primjene tih algoritama prilagodbe. Komisija je u uvodnim izjavama 440. i 537. pobijane odluke naglasila da ne dovodi u pitanje, same po sebi, različite kriterije za odabir koje je izabrao Google, koji su se kvalificirali kao kriteriji relevantnosti, nego činjenicu da se isti kriteriji za pozicioniranje i prikazivanje nisu primjenjivali istodobno na njegov uspoređivač proizvoda i konkurentske uspoređivače. Isto tako, u uvodnoj izjavi 538. pobijane odluke pojasnila je da ne dovodi u pitanje, kao takvo, vrednovanje specijaliziranih rezultata uspoređivanja proizvoda koje je Google smatrao relevantnima, nego činjenicu da se isto vrednovanje nije primjenjivalo istodobno na njegov uspoređivač proizvoda i konkurentske uspoređivače.

70      Nakon podnošenja tih dokaza, Komisija je u članku 1. pobijane odluke navela da su Google Inc. i Alphabet, nakon što je preuzeo kontrolu nad Googleom Inc., povrijedili članak 102. UFEU‑a i članak 54. Sporazuma o EGP‑u u 13 zemalja navedenih u točki 55. ove presude, koje su države članice Europske unije ili druge države stranke Sporazuma o EGP‑u, počevši od različitih datuma koji odgovaraju uvođenju specijaliziranih rezultata za proizvode ili oglasa za proizvode na Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja.

71      Komisija je smatrala da zbog te situacije Googleu treba naložiti da prestane sa spornim postupanjem u roku od 90 dana i da ne ponavlja jednako postupanje koje ima isti cilj ili isti učinak. Naglasila je da, iako Google može postupiti u skladu s tom zabranom na različite načine, određena se načela moraju poštovati, neovisno o tome odluči li Google zadržati Shopping Unitse ili druge grupe rezultata pretraživanja radi uspoređivanja proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Ta načela u biti uključuju načelo nediskriminirajućeg postupanja između Googleova uspoređivača proizvoda i konkurentskih uspoređivača. Nalog da se prestane sa spornim postupanjem nalazi se u članku 3. izreke pobijane odluke.

72      Konačno, Komisija je smatrala da je opravdano da se Googleu izrekne novčana kazna. Podsjetila je na to da, na temelju članka 23. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1/2003 i članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o rješenjima za provedbu Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (SL 1994., L 305, str. 6.), može izreći takvu kaznu poduzetnicima koji su namjerno ili nepažnjom povrijedili članak 102. UFEU‑a i članak 54. Sporazuma o EGP‑u. Podsjetila je i na opće parametre za određivanje novčanih kazni iz članka 23. stavka 3. Uredbe br. 1/2003, odnosno težinu i trajanje povrede, kao i na način na koji se primjenjuju ti parametri koji je navela u svojim Smjernicama o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL 2006., C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58., u daljnjem tekstu: Smjernice).

73      Komisija je u tom pogledu smatrala da Google nije mogao zanemariti svoj vladajući položaj na nacionalnim tržištima općeg pretraživanja niti to da je njegovo postupanje predstavljalo zlouporabu, iako se određeni aspekti situacije nisu ispitali u ranijim predmetima. Stoga je Google postupao namjerno ili nepažnjom. Komisija je smatrala da činjenica da su se u određenoj fazi postupka vodile rasprave radi rješavanja utvrđenog problema tržišnog natjecanja na način da Google preuzme obveze ne sprečava izricanje novčane kazne.

74      Komisija je zatim navela da Alphabet, uzimajući u obzir nadzor koji je od 2. listopada 2015. provodio nad Googleom, mora biti solidarno odgovoran za plaćanje izrečene novčane kazne, u odnosu na razdoblje koje počinje od tog datuma.

75      Komisija je potom kao osnovicu za izračun novčane kazne, kako je definirana u točkama 12. do 19. Smjernica kao „vrijednost prihoda od prodaje”, odredila prihode koji su u 2016. ostvareni u 13 zemalja za koje je utvrdila sporno postupanje od oglasa za proizvode iz Shopping Unitsa ili na specijaliziranoj stranici Google Shopping i od tekstualnih oglasa koji se također nalaze na navedenoj stranici.

76      Komisija je smatrala da, s obzirom na gospodarsku važnost 13 nacionalnih tržišta usluga uspoređivanja proizvoda i činjenicu da Google nije samo imao vladajući položaj u predmetnim zemljama na tržištu usluga općeg pretraživanja, nego i da je bio daleko ispred svojih konkurenata u pogledu tržišnih udjela, koeficijent težine povrede koji treba primijeniti za određivanje novčane kazne, kako se predviđa u točkama 20. do 23. Smjernica, treba iznositi 10 % od osnovice opisane u točki 75. ove presude. Komisija je zatim, kao što se to predviđa u točki 24. Smjernica, za svaku od 13 zemalja na koju se odnosi utvrđena povreda, pomnožila taj iznos s brojem godina trajanja povrede od uvođenja na tržište Product Universala ili, ako to nije moguće, Shopping Unita. U tom pogledu, Komisija je utvrdila da je povreda trajala od 1305 do 3435 dana, ovisno o zemlji.

77      Kako bi u biti osigurala odvraćajući učinak kazne koji se osobito odnosio na poduzetnike iste veličine i financijske sposobnosti kao što je Google, Komisija je naglasila da je njegov ukupni prihod u 2016. iznosio 81 597 000 000 eura i pritom je dodala dodatni iznos, kako se predviđa u točki 25. Smjernica, koji odgovara 10 % osnovice navedene u točki 75. ove presude te je dobiveni zbroj pomnožila s 1,3. Nije utvrdila otegotne ili olakotne okolnosti koje bi opravdale povećanje ili smanjenje novčane kazne.

78      Tako je Komisija, na temelju članka 2. pobijane odluke, Googleu Inc. izrekla novčanu kaznu u iznosu od 2 424 495 000 eura, od čega 523 518 000 eura plaća solidarno s Alphabetom.

II.    Postupak

79      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 11. rujna 2017. Google je pokrenuo ovaj postupak.

80      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 28. studenoga 2017., Europska organizacija za zaštitu potrošača (BEUC) zatražila je intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

81      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 4. prosinca 2017., Connexity Inc., Connexity UK Ltd, Connexity Europe GmbH i Pricegrabber.com zatražili su intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

82      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 7. prosinca 2017., Infederation Ltd (u daljnjem tekstu: Foundem) zatražio je intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

83      Aktima podnesenima tajništvu Općeg suda 11. prosinca 2017., Nadzorno tijelo EFTA‑e i Initiative for a Competitive Online Marketplace zatražili su intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

84      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 19. prosinca 2017., Prestige Gifting Ltd zatražio je intervenciju u potporu Googleovu zahtjevu.

85      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 19. prosinca 2017., Kelkoo je zatražio intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

86      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. prosinca 2017., Computer & Communication Industry Association (u daljnjem tekstu: CCIA) zatražio je intervenciju u potporu Googleovu zahtjevu.

87      Aktima podnesenima tajništvu Općeg suda 20. prosinca 2017., Consumer Watchdog, Yelp Inc., Verband Deutscher Zeitschriftenverleger eV (u daljnjem tekstu: VDZ), Visual Meta GmbH, BDZV – Bundesverband Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV, prije Bundesverband Deutscher Zeitungsverleger eV (u daljnjem tekstu: BDZV), Savezna Republika Njemačka, Open Internet Project (OIP) i Twenga zatražili su intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

88      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 21. prosinca 2017., FairSearch je zatražio intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

89      Komisija je 31. siječnja 2018. podnijela odgovor na tužbu.

90      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. ožujka 2018., StyleLounge GmbH je zatražio intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

91      Dopisom od 23. ožujka 2018., Google i Komisija zatražili su, u skladu s člankom 144. Poslovnika Općeg suda, da se određeni elementi spisa zbog njihove povjerljivosti ne dostave intervenijentima. Google i Komisija su u tom pogledu podnijeli zahtjeve jednakog sadržaja u pogledu svih podnositelja zahtjeva za intervenciju, uključujući Nadzorno tijelo EFTA‑e.

92      Google je podnio repliku 7. svibnja 2018.

93      Rješenjem od 16. svibnja 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:292), predsjednik devetog vijeća Općeg suda odbio je zahtjev StyleLoungea za intervenciju u spor u potporu Komisiji zbog nepravodobnosti.

94      Komisija je podnijela odgovor na repliku 20. srpnja 2018.

95      Nakon mjere upravljanja postupkom koju je Opći sud donio radi smanjenja opsega zahtjeva za povjerljivo postupanje s elementima spisa, Google i Komisija podnijeli su 28. rujna 2018., u pogledu svih podnositelja zahtjeva za intervenciju, revidirane zahtjeve za povjerljivo postupanje koji se odnose na tužbu i odgovor na tužbu, a zatim 12. listopada 2018. zahtjeve za povjerljivo postupanje koji se odnose na repliku i odgovor na repliku. Ti su zahtjevi također imali jednak sadržaj u pogledu svih podnositelja zahtjeva za intervenciju.

96      Rješenjima od 7. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:978), od 7. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:982), od 7. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:996), od 7. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1001) i od 7. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1002), predsjednik devetog vijeća Općeg suda odbio je zahtjeve za intervenciju društava Prestige Gifting, FairSearch, Consumer Watchdog, Yelp, Connexity, Connexity UK, Connexity Europe i Pricegrabber.com odnosno Initiative for a Competitive Online Marketplace zbog nedostatka dokaza o pravnom interesu za rješenje spora.

97      Rješenjima od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1007), od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1008), od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1009), od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1010), od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1011), od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1028) i od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1029), predsjednik devetog vijeća Općeg suda odobrio je intervencije društvima BEUC, Foundem, CCIA, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzornom tijelu EFTA‑e, društvu Kelkoo odnosno Saveznoj Republici Njemačkoj. U tim se rješenjima odredilo da će se o troškovima koji se odnose na intervencije odlučiti naknadno.

98      Rješenjem od 17. prosinca 2018., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2018:1005), predsjednik devetog vijeća Općeg suda odbio je zahtjev za intervenciju OIP‑a zbog nedostatka dokaza o pravnom interesu za rješenje spora.

99      U rješenjima kojima se prihvaćaju zahtjevi za intervenciju odredilo se da će se o osnovanosti zahtjeva za povjerljivo postupanje odlučiti naknadno te je verzija postupovnih akata koja nije klasificirana oznakom tajnosti dostavljena društvima BEUC, Foundem, CCIA, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzornom tijelu EFTA‑e, društvu Kelkoo i Saveznoj Republici Njemačkoj dok ne podnesu eventualna očitovanja o zahtjevima za povjerljivo postupanje.

100    Foundem je 15. siječnja 2019. djelomično osporio Googleove zahtjeve za povjerljivo postupanje.

101    Nadzorno tijelo EFTA‑e navelo je 15. siječnja, a zatim 25. siječnja 2019., da smatra da su, u dijelu koji se odnosi na njega, Komisijini i Googleovi zahtjevi za povjerljivo postupanje, u cijelosti ili djelomično, bespredmetni ili neosnovani. Međutim, pojasnilo je da ne zahtijeva da mu se dostave povjerljive verzije dokumenata u spisu.

102    Rješenjem od 11. travnja 2019., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2019:250), predsjednik devetog vijeća Općeg suda prihvatio je, s jedne strane, određene revidirane zahtjeve za povjerljivo postupanje u pogledu informacija iz tužbe i odgovora na tužbu i, s druge strane, određene zahtjeve za povjerljivo postupanje u pogledu informacija iz replike i odgovora na repliku. U preostalom dijelu odbio je zahtjeve za povjerljivo postupanje. Stoga je Googleu i Komisiji određen rok za dostavu novih verzija određenih dokumenata u spisu koje nisu klasificirane oznakom tajnosti, a Foundemu je određen rok u kojem može dopuniti svoj intervencijski podnesak s obzirom na elemente čija je povjerljivost ukinuta. U odgovoru na očitovanja Nadzornog tijela EFTA‑e koje se pozvalo na svoj poseban položaj u okviru upravnih postupaka koji dovode do Komisijinih odluka, kao što je pobijana odluka kojom se utvrđuje povreda pravila o tržišnom natjecanju propisanih u Sporazumu o EGP‑u, predsjednik devetog vijeća Općeg suda naveo je da se u okviru sudskog postupka koji se primjenjuje pred Općim sudom na to tijelo primjenjuju isti zahtjevi kao i na druge intervenijente i da se u okolnostima ovog slučaja ne mogu prihvatiti njegova očitovanja.

103    BEUC, Foundem, CCIA, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzorno tijelo EFTA‑e, Kelkoo i Savezna Republika Njemačka podnijeli su 15. ožujka 2019. svoje intervencijske podneske, a Foundem je 11. lipnja 2019. podnio dodatni intervencijski podnesak. Komisija je 20. svibnja 2019. podnijela očitovanje na intervencijski podnesak CCIA‑e, a Google je 21. lipnja 2019. podnio očitovanja na intervencijske podneske društava BEUC, CCIA, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzornog tijela EFTA‑e, društva Kelkoo i Savezne Republike Njemačke, osim na intervencijski podnesak Foundema na koji je podnio očitovanje 1. srpnja 2019.

104    Na prijedlog devetog vijeća Opći sud odlučio je 10. srpnja 2019. uputiti predmet proširenom sastavu suda na temelju članka 28. Poslovnika.

105    Dopisima od 9. i 23. kolovoza 2019. Komisija i Google zatražili su da se određeni elementi Googleovog očitovanja na nekoliko intervencijskih podnesaka zbog njihove povjerljivosti ne dostave društvima BEUC, Foundem, CCIA, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzornom tijelu EFTA‑e, društvu Kelkoo i Saveznoj Republici Njemačkoj.

106    BEUC i Kelkoo su 5. i 10. rujna 2019. osporili određene Googleove zahtjeve za povjerljivo postupanje koji se odnose na njegova očitovanja na njihove intervencijske podneske.

107    Rješenjem od 8. listopada 2019., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2019:770), predsjednik devetog proširenog vijeća Općeg suda smatrao je da nije potrebno odlučiti o zahtjevima za povjerljivo postupanje navedenima u točki 105. ove presude koji se nisu osporavali te je, što se tiče zahtjeva koji su se osporavali, prihvatio neke od njih u pogledu društava BEUC, CCIA, VDZ, BVDZ, Visual Meta, Twenga, Nadzornog tijela EFTA‑e, društva Kelkoo i Savezne Republike Njemačke, prihvatio je druge zahtjeve osim u pogledu društva Kelkoo i odbio je ostale zahtjeve.

108    Na temelju izvještaja suca izvjestitelja Opći sud (deveto prošireno vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka te je, na temelju članka 89. stavaka 2. i 3. Poslovnika, zatražio od glavnih stranaka da odgovore na nekoliko pitanja, u pisanom obliku ili na raspravi.

109    Komisija i Google odgovorili su 21. odnosno 22. siječnja 2020. na pitanja Općeg suda na koja je trebalo odgovoriti u pisanom obliku. Google je zatražio da se određeni elementi njegova odgovora zbog njihove povjerljivosti ne dostave društvima BEUC, Foundem, CCIA, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzornom tijelu EFTA‑e, društvu Kelkoo i Saveznoj Republici Njemačkoj.

110    BDZV je 5. veljače 2020. osporio određene Googleove zahtjeve za povjerljivo postupanje koji se odnose na njegov pisani odgovor na pitanja Općeg suda, ali i na priloge odgovoru na tužbu i replici.

111    Rješenjem od 10. veljače 2020., Google i Alphabet/Komisija (T‑612/17, neobjavljeno, EU:T:2020:69), predsjednik devetog proširenog vijeća Općeg suda odbacio je kao nedopuštene zahtjeve za ukidanje povjerljivog postupanja koje je podnio BVDZ i koji se odnose na priloge odgovoru na tužbu i replici, smatrao je da nije potrebno odlučiti o zahtjevima za povjerljivo postupanje navedenima u točki 109. ove presude koji se nisu osporavali, a što se tiče zahtjeva koji su se osporavali, njih je prihvatio.

112    Rasprava se održala od 12. do 14. veljače 2020., nakon što su glavne stranke, nakon pripremnog sastanka predsjednika vijeća i suca izvjestitelja s glavnim strankama koji se održao 15. siječnja 2020. na temelju članka 89. Poslovnika, prihvatile da se ukine povjerljivost određenih elemenata spisa u pogledu društava BEUC, Foundem, CCIA, VDZ, BVDZ, Visual Meta, Twenga, Nadzornog tijela EFTA‑e, društva Kelkoo, Savezne Republike Njemačke i javnosti.

III. Zahtjevi stranaka

113    Google od Općeg suda zahtijeva da:

–        najprije, poništi pobijanu odluku;

–        podredno, u okviru svoje neograničene nadležnosti, poništi ili smanji iznos novčane kazne;

–        u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje troškova;

–        naloži društvima BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzornom tijelu EFTA‑e, društvu Kelkoo i Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova koji se odnose na njihove intervencije.

114    Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži Googleu snošenje troškova;

–        naloži društvu CCIA snošenje Komisijinih troškova nastalih zbog njegove intervencije.

115    društvo CCIA od Općeg suda zahtijeva da poništi pobijanu odluku i naloži Komisiji snošenje troškova koji se odnose na njegovu intervenciju.

116    Savezna Republika Njemačka od Općeg suda zahtijeva da odbije tužbu.

117    BEUC od Općeg suda zahtijeva da odbije tužbu i naloži Googleu snošenje troškova koji se odnose na njegovu intervenciju.

118    Foundem, Kelkoo, VDZ, Visual Meta, BDZV i Twenga od Općeg suda zahtijevaju da odbije tužbu i naloži Googleu snošenje troškova.

IV.    Pravo

A.      Uvodna razmatranja

119    Najprije valja naglasiti da Google ne osporava da ima vladajući položaj na 13 nacionalnih tržišta općeg pretraživanja koja odgovaraju zemljama u kojima je Komisija smatrala da je zloupotrijebio takav položaj. Taj je podatak pretpostavka za sve analize koje slijede.

1.      Redoslijed ispitivanja tužbenih razloga i argumenata u ovom predmetu

120    Google ističe šest tužbenih razloga za poništenje pobijane odluke, koje navodi kako slijedi:

„Prvim i drugim tužbenim razlogom dokazuje se da se odlukom pogrešno zaključuje da Google stavlja u povoljniji položaj svoju uslugu uspoređivanja proizvoda tako što prikazuje Product Universalse i Shopping Unitse. U trećem se tužbenom razlogu objašnjava da je odluka pogrešna jer se njome smatra da su položaj i prikazivanje Product Universalsa i Shopping Unitsa preusmjerili Googleov promet pretraživanja. Četvrtim tužbenim razlogom dokazat će se da je nagađanje iz odluke o protutržišnim učincima neosnovano. Petim se tužbenim razlogom dokazuje da se tom odlukom kvalitativna poboljšanja koja predstavljaju tržišno natjecanje na temelju zasluga pogrešno kvalificiraju kao zlouporaba. Šestim se tužbenim razlogom dokazuje da su razlozi zbog kojih se odlukom izriče novčana kazna neosnovani.”

121    Opći sud napominje da Googleova argumentacija sadržava brojne činjenične i tehničke elemente kao i kritike pravne prirode koje se ponavljaju u potporu različitim tužbenim razlozima. Opći sud ispitat će Googleove tužbene razloge i argumente sljedećim redoslijedom.

122    Opći će sud najprije u odjeljku B ovog dijela, koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev, u točki 1. ispitati Googleove argumente prema kojima su prakse koje Komisija dovodi u pitanje zapravo kvalitativna poboljšanja njegove usluge pretraživanja na internetu (peti tužbeni razlog), iz čega proizlazi, s jedne strane, da Google nije mogao počiniti zlouporabu jer Komisija nije podnijela dokaze o elementima tih poboljšanja koji odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga i, s druge strane, da je, s obzirom na to da nije mogla izdvojiti te elemente, Komisija zapravo Googleu nametnula obvezu pružanja pristupa a da pritom nisu ispunjeni strogi uvjeti koji se predviđaju presudom od 26. studenoga 1998., Bronner, (C‑7/97, EU:C:1998:569). Konkretnije, prema Googleovu mišljenju, Komisija mu je u tom pogledu naložila da konkurentima omogući pristup svojim uslugama kao da su one „nužna pogodnost” koja im je neophodna, a da pritom nije dokazala da su ispunjeni uvjeti koji se u tu svrhu zahtijevaju sudskom praksom Suda. U okviru Googleove argumentacije o tržišnom natjecanju na temelju zasluga ispitat će se i argument prema kojem Google u biti nije želio postići nikakav protutržišni cilj time što je uveo specijalizirane rezultate o kojima je riječ u ovom predmetu s obzirom na to da oni predstavljaju kvalitativna poboljšanja njegove usluge pretraživanja. Taj argument, koji je istaknut u prvom dijelu prvog tužbenog razloga, ispitat će se i u odjeljku B točki 1.

123    Stoga će Opći sud u odjeljku B točki 1. ispitati zakonitost pravne kvalifikacije povoljnijeg postupanja koju je Komisija primijenila na temelju članka 102. UFEU‑a te je li takav koncept zlouporabe, kojim se poduzetniku u vladajućem položaju u biti prigovara da je stavio u povoljniji položaj vlastitu uslugu na štetu usluga svojih konkurenata, Komisija mogla pravilno prihvatiti.

124    Nadalje, u odjeljku B točki 2. ovog dijela Komisija će ispitati osnovanost različitog postupanja na temelju te kvalifikacije, odnosno postoji li diskriminacija koju je Google proveo u korist vlastite usluge specijaliziranog pretraživanja i to za razdoblje koje odgovara uvođenju Product Universala (prvi tužbeni razlog) odnosno za razdoblje koje odgovara uvođenju Shopping Unita (drugi tužbeni razlog).

125    Potom će Opći sud u odjeljku B točki 3. ovog dijela ispitati treći i četvrti tužbeni razlog koji je iznio Google, prema kojima sporno postupanje nije imalo protutržišne učinke.

126    Konačno, Opći sud će u odjeljku B točki 4. ovog dijela ispitati treći dio prvog i drugog tužbenog razloga koji je iznio Google, prema kojima je sporno postupanje bilo objektivno opravdano te stoga nije bilo protivno članku 102. UFEU‑a.

127    Nakon što donese zaključak o meritumu u odjeljku B točki 5. ovog dijela, Opći sud će u odjeljku C ove presude ispitati šesti tužbeni razlog koji je iznio Google, prema kojem je novčana kazna u svakom slučaju neopravdana i u najmanju ruku previsoka.

2.      Opseg nadzora Općeg suda u ovom predmetu

128    Opći sud najprije podsjeća na opseg nadzora suda Unije nad odlukama o primjeni članka 102. UFEU‑a koje je donijela Komisija.

129    Sudski nadzor Općeg suda sastoji se od kontrole zakonitosti akata institucija koja se predviđa u članku 263. UFEU‑a, a koja se, po potrebi, u skladu s odredbama članka 261. UFEU‑a, nadopunjava ovlašću neograničene nadležnosti u pogledu izrečenih sankcija (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 71.).

130    Kao što je to Sud pojasnio, opseg nadzora zakonitosti predviđenog u članku 263. UFEU‑a proteže se na sve elemente Komisijinih odluka u vezi s postupcima na temelju članaka 101. i 102. UFEU‑a nad kojima Opći sud provodi detaljan nadzor kako prava tako i činjenica u pogledu razloga koje navedu tužitelji i uzimajući u obzir sve elemente koje su tužitelji naveli, prije ili nakon donošenja odluke, ranije u okviru upravnog postupka ili pak prvi put u okviru postupka pred Općim sudom, ako su ti elementi važni za nadzor zakonitosti Komisijine odluke (presuda od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 72.; vidjeti u tom smislu i presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 48.).

131    Sud je smatrao da, iako Komisija raspolaže diskrecijskom ovlasti u gospodarskim pitanjima, to ne znači da sud Unije ne treba nadzirati Komisijino tumačenje gospodarskih podataka. Naime, sud Unije ne samo da mora provjeriti materijalnu točnost navedenih dokaznih elemenata, kao i njihovu pouzdanost i dosljednost, već i to predstavljaju li navedeni elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije te jesu li oni takve naravi da podupiru zaključke koji su iz njih izvedeni (presude od 15. veljače 2005., Komisija/Tetra Laval, C‑12/03 P, EU:C:2005:87, t. 39.; od 8. prosinca 2011., Chalkor/Komisija, C‑386/10 P, EU:C:2011:815, t. 54. i od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 54.). Ako Komisija, kako bi kvalificirala praksu s obzirom na odredbe članka 102. UFEU‑a, prida stvarnu važnost gospodarskoj analizi, sud Unije dužan je ispitati sve argumente koje je iznio sankcionirani poduzetnik u pogledu te analize (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 141. do 144.).

132    Osim toga, iz sudske prakse Suda proizlazi da je, u području prava tržišnog natjecanja, u slučaju spora o postojanju povrede, na Komisiji da podnese dokaze o povredama koje utvrđuje te da iznese dokaze koji mogu u dovoljnoj mjeri dokazati postojanje činjenica koje predstavljaju povredu. Ako sud i dalje ima ikakve dvojbe, on mora odlučiti u korist poduzetnika koji je adresat odluke kojom se utvrđuje povreda (presude od 22. studenoga 2012., E.ON Energie/Komisija, C‑89/11 P, EU:C:2012:738, t. 71. i 72. i od 16. veljače 2017., Hansen & Rosenthal i H&R Wax Company Vertrieb/Komisija, C‑90/15 P, neobjavljena, EU:C:2017:123, t. 17. i 18.).

133    Iako je tijelo koje tvrdi da je počinjena povreda pravila o tržišnom natjecanju dužno podnijeti dokaz o tome, na poduzetniku koji ističe sredstvo obrane protiv utvrđenja povrede tih pravila jest da podnese dokaz da se to sredstvo obrane treba prihvatiti, tako da se navedeno tijelo stoga mora osloniti na druge dokaze iz odluke koja se pobija. Štoviše, iako je, u skladu s tim načelima, teret dokazivanja na Komisiji odnosno predmetnom poduzetniku, činjenični elementi koje ističe jedna stranka mogu biti takve prirode da obvezuju drugu stranku da pruži objašnjenje ili opravdanje, u nedostatku kojeg je dopušteno zaključiti da su se poštovala pravila u području tereta dokazivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. lipnja 2010., Lafarge/Komisija, C‑413/08 P, EU:C:2010:346, t. 29. i 30. i navedenu sudsku praksu).

134    Stoga, kada Komisija odluku temelji na dokaznim elementima koji su načelno dostatni za utvrđenje postojanja povrede, predmetnom poduzetniku nije dovoljno pozvati se na mogućnost postojanja okolnosti koja može utjecati na dokaznu vrijednost tih elemenata kako bi na Komisiju prešao teret dokazivanja da ta okolnost nije mogla utjecati na njihovu dokaznu vrijednost. Suprotno tomu, na predmetnom je poduzetniku da u skladu s pravnim standardima dokaže, s jedne strane, da postoji okolnost na koju se poziva i, s druge strane, da ta okolnost dovodi u pitanje dokaznu vrijednost elemenata na koje se oslanja Komisija, osim ako baš zbog postupanja potonje institucije nije u mogućnosti osigurati takav dokaz (presuda od 22. studenoga 2012., E.ON Energie/Komisija, C‑89/11 P, EU:C:2012:738, t. 76.).

135    Konačno, valja podsjetiti na to da Sud i Opći sud ni u kojem slučaju ne mogu u okviru nadzora zakonitosti iz članka 263. UFEU‑a svojim obrazloženjem koje se odnosi na ocjenu činjenica zamijeniti obrazloženje autora pobijanog akta (presude od 27. siječnja 2000., DIR International Film i dr./Komisija, C‑164/98 P, EU:C:2000:48, t. 38.; od 24. siječnja 2013., Frucona Košice/Komisija, C‑73/11 P, EU:C:2013:32, t. 89. i od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 73.). Budući da se nadzor zakonitosti pobijane odluke odnosi na obrazloženje iz te odluke, sud ne može ni na vlastitu inicijativu ni na zahtjev administracije dopuniti obrazloženje koje je izneseno u navedenoj odluci.

B.      Glavni tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje pobijane odluke

1.      Peti tužbeni razlog i prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelje na usklađenosti predmetnih praksi s tržišnim natjecanjem na temelju zasluga

136    Kao što je to navedeno u točkama 122. i 123. ove presude, Google najprije u prvom dijelu petog tužbenog razloga tvrdi da se pobijanom odlukom u njegovu postupanju koje se sastojalo od uvođenja kvalitativnih poboljšanja njegove usluge pretraživanja na internetu ne utvrđuju elementi koji odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga.

137    Nadalje, Google u drugom dijelu petog tužbenog razloga tvrdi da je postupanje koje mu se prigovara pobijanom odlukom zapravo odbijanje pružanja pristupa jer mu Komisija prigovara da nije omogućio pristup rezultatima konkurentskih uspoređivača proizvoda, svojim „tehnologijama i dizajnima” i, konkretno, „okvirima” na vrhu svojih stranica s rezultatima općeg pretraživanja. Kako bi utvrdila da je takvo postupanje protivno članku 102. UFEU‑a, Komisija je trebala utvrditi da su ispunjeni uvjeti iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), što nije učinila. Stoga je Komisija, time što je to shvatila kao povoljnije postupanje, zapravo pokušala zaobići uvjete koji se primjenjuju na odbijanje pružanja pristupa te je stoga njezina odluka zahvaćena pogreškom koja se tiče prava.

138    Konačno, Google u prvom dijelu prvog tužbenog razloga tvrdi da se pobijanom odlukom iskrivljuju razlozi za uvođenje specijaliziranih rezultata za proizvode. Naime, Google nije uveo grupe rezultata za proizvode kako bi usmjerio promet prema vlastitom uspoređivaču, kao što to tvrdi Komisija, nego kako bi poboljšao kvalitetu svojih rezultata i njihovo prikazivanje za korisnike.

a)      Prvi dio petog tužbenog razloga, prema kojem predmetne prakse predstavljaju kvalitativna poboljšanja koja proizlaze iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga te se ne mogu kvalificirati kao zlouporaba

1)      Argumenti stranaka

139    Google u prvom dijelu svojeg petog tužbenog razloga tvrdi da sporne prakse predstavljaju kvalitativna poboljšanja koja proizlaze iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga te se ne mogu kvalificirati kao zlouporaba.

140    Google se u pogledu prvog aspekta osobito poziva na presude od 13. veljače 1979., Hoffmann‑La Roche/Komisija (85/76, EU:C:1979:36, t. 91.); od 3. srpnja 1991., AKZO/Komisija (C‑62/86, EU:C:1991:286, t. 70.) i od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija (C‑280/08 P, EU:C:2010:603, t. 177.) kako bi istaknuo da Sud, kad je riječ o poduzetnicima u vladajućem položaju, razlikuje protutržišnu zlouporabu i postupanja s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje koja su dio „normalnog” tržišnog natjecanja ili tržišnog natjecanja „na temelju zasluga”.

141    Stoga je središnji element svih predmeta u kojima su donesene presude navedene u točki 140. ove presude taj da se poduzetnici imaju pravo koristiti svim „normalnim” sredstvima kako bi sudjelovali u tržišnom natjecanju i povećali tržišne udjele. To za Google znači da ima pravo „bolje” konkurirati poboljšavanjem kvalitete svojih tehnologija i usluga specijaliziranog pretraživanja za prirodne rezultate za proizvode i oglase za proizvode dostupne na njegovoj stranici za opće pretraživanje. CCIA u tom pogledu naglašava da su razvoj i poboljšanje „dizajna” internetske stranice dio postupka tržišnog natjecanja. Naime, te promjene odgovaraju očekivanjima potrošača i oglašivača. Kvaliteta internetske stranice ključni je pokazatelj tržišnog natjecanja na digitalnim tržištima. CCIA dodaje da je u današnjem gospodarstvu vertikalna integracija sveprisutna i općenito pozitivna s gospodarskog gledišta.

142    Međutim, prema Googleovu mišljenju, teorijom koja je iznesena u pobijanoj odluci ne utvrđuje se ništa po čemu bi se njegove prakse mogle razlikovati od tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Tvrdnja da je Google primjenjivao prakse povoljnijeg postupanja i pretpostavka potencijalnih učinaka ne mijenjaju činjenicu da su rezultati i oglasi za grupirane proizvode poboljšali kvalitetu njegove usluge općeg pretraživanja. Time što je takve „dizajne” prikazivao na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja i razvijao inovativne tehnologije na kojima se one temelje, Google se na tržištu općeg pretraživanja uključio u tržišno natjecanje na temelju zasluga.

143    Komisija je pokušala zaobići te činjenice time što je u uvodnoj izjavi 334. pobijane odluke tvrdila da „praksa društva koje se na određenom tržištu nalazi u vladajućem položaju” može predstavljati zlouporabu ako je njezin „cilj proširiti taj položaj na različito, ali susjedno tržište”. U uvodnoj izjavi 652. pobijane odluke tvrdila je da je primjena tog pravila na poboljšanje proizvoda i usluga u skladu s postojećom sudskom praksom. Tako je Komisija u pogledu Googlea samo smatrala da je cilj njegova postupanja bio „učinkom poluge” proširiti svoj vladajući položaj na tržišta susjedna onima na kojima je imao taj položaj, a da pritom nije uzela u obzir činjenicu da je to postupanje uključivalo poboljšanje njegovih usluga i da nije odstupalo od „normalnog” tržišnog natjecanja ili tržišnog natjecanja „na temelju zasluga”.

144    Međutim, iz sudske prakse proizlazi da svaki učinak istiskivanja ne narušava nužno tržišno natjecanje s obzirom na to da tržišno natjecanje prema zaslugama može dovesti do nestanka ili do marginalizacije konkurenata koji su manje učinkoviti. Google se u tom pogledu poziva na presude od 27. ožujka 2012., Post Danmark (C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 22.) i od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 134.). Ta tvrdnja ne vrijedi samo kad se takav učinak odražava na tržištu na kojem postoji vladajući položaj, nego i kad se odražava na nekom drugom tržištu. Točno je da poboljšanje usluge ne „štiti” od kvalifikacije kao zlouporabe vladajućeg položaja, ali Komisija u ovom slučaju Googleovo postupanje nije mogla kvalificirati kao zlouporabu s obzirom na to da nije utvrdila dodatni protutržišni element uz taj „učinak poluge” u tom postupanju.

145    Google, koji podupire CCIA, u tom pogledu tvrdi da je izraz „zlouporaba učinkom poluge” generički „krovni” pojam koji obuhvaća različite vrste zlouporabe. Za svaku pojedinačnu vrstu „zlouporabe učinkom poluge” u sudskoj se praksi utvrđuju specifični elementi po kojima se predmetno postupanje razlikuje od tržišnog natjecanja na temelju zasluga i zbog kojih to postupanje predstavlja zlouporabu, kao što su pogoršanje kvalitete, snižavanje marži ili odbijanje pružanja nužnog inputa. Stoga se praksa niskih cijena koju primjenjuje poduzetnik u vladajućem položaju sama po sebi ne može smatrati zlouporabom. Moglo bi je se kvalificirati kao praksu predatorskih cijena samo ako se utvrdi dodatni element koji odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Stoga se, prema CCIA‑inu mišljenju, zbog nepostojanja teorijske osnove zlouporabe povoljnijim postupanjem koju je utvrdila Komisija ne mogu razumjeti dodatni čimbenici ili pravna načela kojima se to povoljnije postupanje, koje je uostalom sasvim prirodno, smatra protivnim članku 102. UFEU‑a, što predstavlja problem pravne sigurnosti za cijeli internetski sektor.

146    Komisija, koju u tom pogledu podupire Savezna Republika Njemačka, navodi da poboljšanje usluge ne znači da ono ne može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja, osobito ako dovodi do toga da poduzetnik u vladajućem položaju stavlja u povoljniji položaj vlastitu uslugu upotrebom drugih sredstava, a ne samo tržišnog natjecanja na temelju zasluga, i ako to može proizvesti protutržišne učinke.

147    Komisija pojašnjava da uostalom osporava poboljšanje Googleove usluge općeg pretraživanja. Iako je doista moguće da Google poboljša svoju uslugu općeg pretraživanja prikazivanjem „određenih” grupiranih rezultata na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, svoju uslugu općeg pretraživanja nije mogao poboljšati prikazivanjem na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja „isključivo” grupiranih rezultata koje generira njegov vlastiti uspoređivač proizvoda. Osim toga, Komisija podsjeća na to da se, prema njezinu mišljenju, Googleovo postupanje ne može opravdati nijednim objektivnim razlogom povezanim s poboljšanjem kvalitete njegove usluge općeg pretraživanja.

148    Savezna Republika Njemačka tvrdi da Googleovo sporno postupanje ne proizlazi iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga jer onemogućuje postojanje tržišnog natjecanja u pogledu kvalitete algoritma koji omogućuje specijalizirano pretraživanje proizvoda. Naime, kvaliteta algoritma za specijalizirano pretraživanje pokazatelj je na temelju kojeg se predmetni poduzetnici uključuju u tržišno natjecanje. Google je predmetnim postupanjem poticao korisnike da kliknu na najvidljivije rezultate, odnosno njegove, neovisno o njihovoj stvarnoj relevantnosti za korisnika, a ne na najrelevantnije rezultate.

149    VDZ tvrdi da pitanje je li Google poboljšao svoju uslugu nije relevantno. Jedino je pitanje je li Google nova obilježja svojih usluga (Product Universals, Shopping Units, algoritmi prilagodbe) upotrijebio kao instrument za promicanje svojeg uspoređivača proizvoda na štetu konkurentskih uspoređivača proizvoda. Poboljšanja Googleova uspoređivača proizvoda mogu se, štoviše, ocijeniti s gledišta povećanja učinkovitosti. Međutim, Google nije podnio dokaz o takvom povećanju učinkovitosti, kao što se to zahtijeva sudskom praksom. VDZ dodaje da je ovaj predmet tipični slučaj zlouporabe učinkom poluge. Prakse u biti odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga jer Googleovo ponašanje na primarnom tržištu ne može imati drugi gospodarski smisao osim ograničavanja tržišnog natjecanja na sekundarnom tržištu. Naime, Googleovo ponašanje kojim stavlja u povoljniji položaj vlastiti uspoređivač proizvoda na štetu konkurentskih uspoređivača dovodi do isključivanja relevantnijih rezultata specijaliziranog pretraživanja koji potječu od konkurenata, što nema gospodarskog smisla.

2)      Ocjena Općeg suda

150    Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, na poduzetniku u vladajućem položaju osobita je odgovornost da svojim postupanjem ne ugrozi djelotvorno i nenarušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu (vidjeti presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 135. i navedenu sudsku praksu).

151    U tom se pogledu članak 102. UFEU‑a odnosi osobito na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koja imaju za učinak narušavanje, na štetu potrošača, pribjegavanjem sredstvima različitima od onih mjerodavnih za normalno tržišno natjecanje na temelju transakcija gospodarskih subjekata, održavanja razine tržišnog natjecanja koja postoji na tržištu ili razvoja tog tržišnog natjecanja (vidjeti presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 24. i navedenu sudsku praksu).

152    Tako članak 102. UFEU‑a, među ostalim, zabranjuje poduzetniku u vladajućem položaju da provodi prakse koje imaju učinak istiskivanja korištenjem drukčijim sredstvima od onih koja su obuhvaćena tržišnim natjecanjem prema zaslugama (vidjeti u tom smislu presude od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 25. i navedenu sudsku praksu i od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 136.).

153    Članak 102. UFEU‑a obuhvaća ne samo ona postupanja koja izravno nanose štetu potrošačima, nego i ona koja potrošačima nanose štetu svojim utjecajem na konkurenciju (presuda od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 20. i navedena sudska praksa; vidjeti u tom smislu i presudu od 29. ožujka 2012., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, T‑336/07, EU:T:2012:172, t. 171.).

154    Popis zlouporaba iz članka 102. UFEU‑a nije taksativan, tako da nabrajanje zlouporaba sadržanih u toj odredbi ne obuhvaća sve zlouporabe vladajućeg položaja koje su zabranjene pravom Unije (presude od 21. veljače 1973., Europemballage i Continental Can/Komisija, 6/72, EU:C:1973:22, t. 26.; od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 26. i od 29. ožujka 2012., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, T‑336/07, EU:T:2012:172, t. 174.).

155    Zlouporaba može imati oblik neopravdanog različitog postupanja (vidjeti u tom smislu presude od 17. srpnja 1997., GT‑Link, C‑242/95, EU:C:1997:376, t. 41.; od 24. listopada 2002., Aéroports de Paris/Komisija, C‑82/01 P, EU:C:2002:617, t. 114. i od 7. listopada 1999., Irish Sugar/Komisija, T‑228/97, EU:T:1999:246, t. 140.). U tom pogledu opće načelo jednakog postupanja, kao temeljno načelo prava Unije, nalaže da se u usporedivim situacijama ne treba postupati na različit način i da se u različitim situacijama ne treba postupati na isti način, osim ako bi takvo postupanje bilo objektivno opravdano (vidjeti presudu od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

156    Međutim, cilj članka 102. UFEU‑a nipošto nije spriječiti poduzetnika da vlastitim zaslugama osvoji vladajući položaj na tržištu (vidjeti presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 133. i navedenu sudsku praksu).

157    Prema tome, svaki učinak istiskivanja ne narušava nužno tržišno natjecanje. Tržišno natjecanje prema zaslugama po definiciji može dovesti do nestanka s tržišta ili do marginalizacije konkurenata koji su manje zanimljivi potrošačima, osobito u pogledu cijena, izbora, kvalitete ili inovacije (vidjeti presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 134. i navedenu sudsku praksu).

158    Google u biti tvrdi da prakse o kojima je riječ u pobijanoj odluci pridonose kvalitativnim poboljšanjima njegovih usluga pretraživanja te su stoga dio tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Google u tom pogledu navodi da Komisija ne utvrđuje nijedan element u praksama koje mu se prigovaraju kojim se odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Naime, sud Unije nikad nije smatrao da se kvalitativnim poboljšanjima proizvoda ili usluge narušava tržišno natjecanje.

159    Kad je riječ o navodnom nepostojanju Komisijina utvrđenja elemenata po kojima se predmetne prakse razlikuju od normalnog tržišnog natjecanja, koje bi bilo ograničeno, valja utvrditi da se sam vladajući položaj poduzetnika, čak i toliko velik kao što je Googleov u pogledu usluge općeg pretraživanja, ne može osuditi na temelju članka 102. UFEU‑a.

160    Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da utvrđenje postojanja vladajućeg položaja samo po sebi ne podrazumijeva nikakve prigovore u odnosu na predmetnog poduzetnika (vidjeti presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 21. i navedenu sudsku praksu). Članak 102. UFEU‑a zabranjuje „zlouporabu” vladajućeg položaja.

161    U tom je pogledu Komisija dužna, da bi utvrdila takvu „zlouporabu”, utvrditi na koji je način predmetni poduzetnik upotrebom svojeg vladajućeg položaja pribjegao sredstvima različitima od onih mjerodavnih za normalno tržišno natjecanje (vidjeti točku 151. ove presude).

162    U tom pogledu obično proširenje vladajućeg položaja poduzetnika na susjedno tržište ne može samo po sebi biti dokaz postupanja kojim se odstupa od normalnog tržišnog natjecanja, čak i ako takvo proširenje dovodi do nestanka ili marginalizacije konkurenata (vidjeti u tom smislu presude od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 22. i od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 134.).

163    Usto, kao što to u biti proizlazi iz presude od 25. listopada 2002., Tetra Laval/Komisija (T‑5/02, EU:T:2002:264, t. 156., 158. i 217.), učinak poluge generički je pojam koji se odnosi na učinke koje praksa utvrđena na jednom tržištu može imati na drugo tržište. Taj pojam može označavati nekoliko različitih praksi koje mogu predstavljati zlouporabu, kao što su, među ostalim, praksa vezanja usluga kao u predmetu u kojem je donesena presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), praksa snižavanja marži kao u predmetu u kojem je donesena presuda od 29. ožujka 2012., Telefónica i Telefónica de España/Komisija (T‑336/07, EU:T:2012:172), ili rabati za vjernost kao u predmetu u kojem je donesena presuda od 30. rujna 2003., Michelin/Komisija (T‑203/01, EU:T:2003:250).

164    Valja utvrditi da se, iako učinci poluge koje primjenjuje poduzetnik u vladajućem položaju nisu kao takvi zabranjeni člankom 102. UFEU‑a, taj članak ipak primjenjuje na takve prakse. Stoga valja utvrditi, kao što se to navodi u točki 163. ove presude, da se već nekoliko vrsta učinaka poluge smatralo protivnima članku 102. UFEU‑a, a da pritom u ovoj fazi nije potrebno donijeti odluku o uvjetima njihove zabrane. Konkretno, Opći sud smatrao je u presudi od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 1344.), da su predmetne prakse, odnosno praksa vezanja usluga i odbijanje pružanja informacija o interoperabilnosti, dio povrede koja se sastoji od Microsoftove primjene strategije učinka poluge, odnosno upotrebe vladajućeg položaja koji je imao na tržištu operativnih sustava za osobna računala klijente (PC) kako bi taj položaj proširio na druga dva susjedna tržišta.

165    Osim toga, materijalno područje primjene posebne odgovornosti koju ima poduzetnik u vladajućem položaju treba ocijeniti s obzirom na posebne okolnosti svakog slučaja koje pokazuju slabljenje tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 84. i navedenu sudsku praksu).

166    U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz pobijane odluke i kao što je na to Komisija pravilno podsjetila na raspravi, ona se nije pozvala samo na prakse učinkom poluge kako bi zaključila da postoji povreda članka 102. UFEU‑a.

167    Naime, Komisija je smatrala da se Google s pomoću učinka poluge oslonio na svoj vladajući položaj na tržištu općeg pretraživanja kako bi vlastitu uslugu uspoređivanja proizvoda stavio u povoljniji položaj na tržištu specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda na način da je na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja promicao pozicioniranje i prikazivanje tog uspoređivača i njegovih rezultata u odnosu na usluge konkurentskih uspoređivača čiji su rezultati, s obzirom na svoja bitna obilježja, bili podložni slabijem rangiranju na navedenim stranicama primjenom algoritama prilagodbe.

168    Komisija je u tom pogledu u uvodnoj izjavi 344. pobijane odluke navela da, dok su se rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda mogli prikazati samo kao generički rezultati, odnosno obične plave poveznice koje su usto mogle biti slabije rangirane primjenom algoritama prilagodbe, rezultati Googleova uspoređivača proizvoda bili su pozicionirani na uočljivom mjestu na vrhu Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja, prikazani u obogaćenom formatu i nisu mogli biti slabije rangirani primjenom tih algoritama, što je dovelo do različitog postupanja u obliku Googleova stavljanja u povoljniji položaj vlastitog uspoređivača.

169    Komisija je osobito objasnila da je, zbog ispunjenja triju posebnih okolnosti, odnosno, kao prvo, količine prometa koju Googleov opći pretraživač generira za uspoređivače proizvoda (dio 7.2.2. pobijane odluke), kao drugo, ponašanja korisnika prilikom pretraživanja na internetu (dio 7.2.3. pobijane odluke) i, kao treće, činjenice da promet preusmjeren s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja čini znatan dio prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda te se ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima (dio 7.2.4. pobijane odluke), to povoljnije postupanje moglo dovesti do slabljenja tržišnog natjecanja na tržištu.

170    Kao prvo, kad je riječ o količini prometa koji generira Googleov opći pretraživač, Komisija je u dijelu 7.2.2 pobijane odluke (uvodne izjave 444. do 450.) naglasila da je on, u skladu s izjavom jednog konkurentskog uspoređivača proizvoda navedenom u uvodnoj izjavi 444. pobijane odluke, „najveća prednost specijaliziranog pretraživača”. Komisija je tako navela da taj promet omogućuje povećanje relevantnosti specijaliziranih rezultata pretraživanja te osobito noviteta i opsega ponude usluga uspoređivanja proizvoda povećanjem njihove sposobnosti da trgovce uvjere da im dostave podatke o svojim proizvodima (uvodna izjava 445.), da generira prihod na temelju provizija koje plaćaju trgovci ili internetskog oglašavanja (uvodna izjava 446.) i da pruža informacije o ponašanju korisnika, na temelju čega se može poboljšati relevantnost i korisnost rezultata osobito putem učinaka strojnog učenja (machine learning, uvodna izjava 447.), eksperimenata (uvodna izjava 448.) ili predlaganja korisnicima drugih izraza za internetsko pretraživanje (uvodna izjava 449.)

171    Komisija je tako u biti u dijelu 7.2.2. pobijane odluke navela da navedeni promet omogućuje ostvarivanje koristi od mrežnih učinaka jer, što je više posjeta korisnika na uspoređivaču proizvoda, to se više povećava relevantnost i korisnost njegovih usluga te su trgovci skloniji njegovoj upotrebi, i da taj promet omogućuje i generiranje prihoda zahvaljujući provizijama ili oglasima, pri čemu se taj prihod, po potrebi, može upotrijebiti za poboljšanje korisnosti usluga koje se pružaju i stoga njihovo isticanje među konkurentima. Drugim riječima, Komisija je navela da generiranje prometa omogućuje pokretanje pozitivnog začaranog kruga, odnosno poboljšanje relevantnosti rezultata i stoga privlačenje većeg broja korisnika te in fine većeg prihoda od oglašivačkih partnera ili prodavatelja na internetu koji svoje proizvode stavljaju na stranicu uspoređivača, što posljedično podrazumijeva da predmetni poduzetnik može više ulagati u poboljšanje ili barem zadržavanje svojeg položaja u odnosu na konkurenciju u digitalnom sektoru, u kojem je inovacija ključ poslovnog uspjeha. Suprotno tomu, gubitak prometa može dovesti do negativnog začaranog kruga i, u konačnici, do izlaska s tržišta zbog nemogućnosti konkuriranja u pogledu njegovih bitnih elemenata kao što su relevantnost rezultata i inovacije, pri čemu su ta dva elementa povezana, a uspoređivači proizvoda uvode novine kako bi povećali relevantnost svojih rezultata i tako privukli više prometa, a stoga i više prihoda.

172    Kao drugo, kad je riječ o ponašanju korisnika, Komisija je navela da povoljnije postupanje koje je Google provodio kako bi vlastite rezultate prikazao na vidljivijem mjestu, a konkurentske rezultate na manje vidljivom mjestu, može utjecati na ponašanje korisnika interneta kad žele posjetiti internetske stranice za uspoređivanje proizvoda (dio 7.2.3.1. i uvodne izjave 454. do 461. pobijane odluke). Komisija je u tom pogledu u uvodnim izjavama 455. do 457. pobijane odluke navela da se korisnici općenito usredotočuju na prvih tri do pet rezultata pretraživanja te da rezultatima koji slijede, a osobito rezultatima ispod neposredno vidljivog dijela ekrana (fold) ne pridaju nikakvu pažnju ili im je pridaju malo. Komisija je stoga u uvodnoj izjavi 535. pobijane odluke navela da su korisnici skloni pretpostaviti da su najvidljiviji rezultati najrelevantniji, i to neovisno o njihovoj stvarnoj relevantnosti.

173    Kao treće, kad je riječ o učinku preusmjerenog prometa, Komisija je naglasila da on čini znatan dio prometa prema konkurentskim uslugama uspoređivanja proizvoda (dio 7.2.4.1. pobijane odluke) te se ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima, uključujući tekstualne oglase, mobilne aplikacije, izravni promet, upućivanja na partnerske stranice, društvene mreže ili druge pretraživače (dio 7.2.4.2. pobijane odluke).

174    Komisija je Googleovu količinu prometa s njegovih stranica za opće pretraživanje i njegovu zapravo nezamjenjivu prirodu, s obzirom na elemente konteksta navedene u točkama 168. do 173. ove presude, prihvatila kao relevantne okolnosti kojima se može utvrditi postojanje praksi koje ne proizlaze iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga, a da pritom nije počinila pogrešku koja se tiče prava.

175    Iz prethodno navedenog proizlazi da Komisija nije samo utvrdila postojanje učinka poluge, nego je, kao što se to zahtijeva sudskom praksom, pravno kvalificirala Googleove prakse kojima je taj učinak bio popraćen, pri čemu se oslonila na relevantne kriterije. Stoga, ako je Komisija valjano dokazala povoljnije postupanje i njegove učinke, utvrđene s obzirom na posebne okolnosti predmetnih tržišta, što će se provjeriti s obzirom na sve tužbene razloge i argumente, Komisija je pravilno smatrala da to povoljnije postupanje odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga.

176    U tom pogledu valja navesti da, s obzirom na opću namjenu Googleova općeg pretraživača, koji je, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 12. pobijane odluke, osmišljen za indeksiranje rezultata bilo kakvog mogućeg sadržaja, davanje prednosti samo jednoj vrsti specijaliziranih rezultata na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, odnosno Googleovim rezultatima u odnosu na konkurentske specijalizirane rezultate, predstavlja određeni oblik nepravilnosti.

177    Naime, predmetna infrastruktura, odnosno Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja koje generiraju promet prema drugim internetskim stranicama, osobito stranicama konkurentskih uspoređivača proizvoda, u načelu je otvorena infrastruktura, po čemu se razlikuje od drugih infrastruktura iz sudske prakse koje čine materijalna (distribucijski sustavi tiska) ili nematerijalna imovina (prava intelektualnog vlasništva) čija vrijednost ovisi o sposobnosti njihova vlasnika da zadrži njihovu isključivu upotrebu.

178    Za razliku od potonjih infrastruktura, svrha i vrijednost općeg pretraživača temelje se na njegovoj sposobnosti da bude otvoren za rezultate koji dolaze izvana odnosno rezultate iz izvora koji su treće strane i sposobnosti da prikaže te brojne i različite izvore na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja koji obogaćuju i čine vjerodostojnim taj pretraživač kod šire javnosti te mu omogućuju da ostvaruje koristi od mrežnih učinaka i ekonomije razmjera koji su ključni za njegov razvoj i opstanak na tržištu na kojem po prirodi može opstati malo takvih infrastruktura s obzirom na navedene mrežne učinke. Naime, potreban je velik broj korisnika kako bi se dosegla kritična veličina koja s jedne strane tržišta može nadoknaditi besplatnu prirodu usluge, a s njegove druge strane generirati prihode od oglašavanja, tako da, kad je riječ o pretraživaču, činjenica ograničavanja opsega rezultata na vlastite rezultate predstavlja dio rizika i nije nužno racionalna, osim u situaciji, kao u ovom slučaju, u kojoj su vladajući položaj i prepreke ulasku na tržište takvi da, kao odgovor na to ograničenje izbora korisnikâ interneta, nije moguć nijedan ulazak na tržište u dovoljno kratkom roku.

179    Stoga činjenica, ako se utvrdi, da je Google povoljnije postupao s vlastitim specijaliziranim rezultatima u odnosu na rezultate trećih strana, koja je, čini se, suprotna poslovnom modelu na kojem se temeljio početni uspjeh njegova pretraživača, može samo predstavljati određeni oblik nepravilnosti. Iz toga slijedi da je, na temelju sudske prakse navedene u točki 133. ove presude, na autoru tog različitog postupanja da ga opravda s obzirom na pravo tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2018., Servier i dr./Komisija, T‑691/14, u žalbenom postupku, EU:T:2018:922, t. 1377. i navedenu sudsku praksu).

180    Može se uostalom podredno navesti da je, iako je riječ o situaciji različitoj od one u ovom slučaju, što se tiče pružatelja pristupa internetu, Sud presudio da je zakonodavac Unije Uredbom (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL 2015., L 310, str. 1.) tim operatorima namjeravao naložiti opću obvezu da postupaju jednako, bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja prometa, od koje ne mogu ni u kojem slučaju odstupiti poslovnim praksama (vidjeti u tom smislu presudu od 15. rujna 2020., Telenor Magyarország, C‑807/18 i C‑39/19, EU:C:2020:708, t. 47.). Postojanje takvog izbora zakonodavca i pravna obveza nediskriminirajućeg postupanja koja iz njega proizlazi za pružatelje pristupa internetu na uzlaznom tržištu ne mogu se zanemariti u analizi praksi operatora kao što je Google na silaznom tržištu s obzirom na Googleov iznimno snažan vladajući položaj na tržištu općeg pretraživanja koji se ne osporava i na njegovu osobitu odgovornost da svojim postupanjem ne ugrozi djelotvorno i nenarušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. U tom pogledu nije relevantno nalaže li se zakonodavnim tekstom općenito takav nediskriminirajući pristup rezultatima pretraživanja na internetu jer, kao što to proizlazi iz sudske prakse, sustav nenarušenog tržišnog natjecanja može se jamčiti samo ako su različitim gospodarskim subjektima osigurane jednake mogućnosti (vidjeti presudu od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija, C‑280/08 P, EU:C:2010:603, t. 230. i navedenu sudsku praksu), na temelju čega bi se moglo smatrati, kad je riječ o praksama povoljnijeg postupanja koje provode operatori u vladajućem položaju u internetskom sektoru, da su određene razlike u postupanju protivne članku 102. UFEU‑a.

181    Osim toga, kao što to naglašava VDZ, odstupanje predmetnog postupanja, pod pretpostavkom da se utvrdi, od tržišnog natjecanja na temelju zasluga tim je očitije što do njega dolazi nakon promjene postupanja operatora u vladajućem položaju. Naime, Google je promijenio svoje postupanje na tržištu općeg pretraživanja.

182    Iz spisa proizlazi da je Google u prošlosti prvo pružao usluge općeg pretraživanja i stekao „iznimno snažan vladajući” položaj na tom tržištu koje obilježavaju vrlo velike prepreke ulasku na tržište. Google je na tom tržištu prikazivao rezultate koji su korisnike preusmjeravali prema uslugama uspoređivanja proizvoda. Osim toga, Google je sve rezultate usluga specijaliziranog pretraživanja prikazivao na isti način i u skladu s istim kriterijima. To je uostalom sam cilj usluge općeg pretraživanja, pretražiti, odnosno indeksirati što veći broj internetskih stranica kako bi se prikazali svi rezultati koji odgovaraju pretraživanju.

183    Kao drugo, Google je ušao na tržište specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda. U vrijeme kad je Google započeo svoju djelatnost na tržištu specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda, već su postojali brojni pružatelji takvih usluga. Osim toga, s obzirom na njegov „iznimno snažan vladajući” položaj, njegovu ulogu ulaza u svijet interneta i vrlo velike prepreke ulasku na tržište općeg pretraživanja, ima povećanu odgovornost da svojim postupanjem ne ugrozi djelotvorno i nenarušeno tržišno natjecanje na povezanom tržištu specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda.

184    Međutim, prema Komisijinu mišljenju, nakon što je ušao na tržište specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda i nakon što je njegova internetska stranica namijenjena toj usluzi (Froogle) doživjela neuspjeh, Google je promijenio svoju praksu na vladajućem tržištu općeg pretraživanja, što je imalo za učinak povećanje vidljivosti rezultata njegova vlastitog uspoređivača proizvoda na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Naime, nakon uvođenja na tržište rezultata za grupirane proizvode više se nije jednako postupalo sa svim uspoređivačima proizvoda. Google je bolje rangirao vlastite rezultate specijaliziranog pretraživanja (pozicioniranje i prikazivanje) te je slabije rangirao rezultate svojih konkurenata koji se usto nisu prikazivali na isti način (obične „plave poveznice” bez slike i obogaćenog teksta). Promjena Googleova postupanja imala je za posljedicu smanjenje vidljivosti rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda i, istodobno, povećanje vidljivosti rezultata njegova vlastitog uspoređivača proizvoda. Stoga je provedba predmetnih praksi Googleu omogućila isticanje vlastite usluge uspoređivanja proizvoda na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja te je istodobno konkurentske uspoređivače proizvoda na tim stranicama učinila gotovo nevidljivima, što u načelu ne odgovara cilju koji se očekuje od usluge općeg pretraživanja.

185    Stoga, podložno tomu da se povoljnije postupanje i njegovi učinci utvrđeni na kraju analize sažete u točkama 170. do 173. ove presude valjano utvrde, Googleovo ponašanje ne može kao takvo proizlaziti iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga.

186    Taj se zaključak ne dovodi u pitanje Googleovom argumentacijom prema kojoj se prikazivanje Product Universalsa i Shopping Unitsa ne može kvalificirati kao zlouporaba jer su ti rezultati i ti oglasi bili kvalitativna poboljšanja njegovih usluga koja proizlaze iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga.

187    Naime, s jedne strane, valja naglasiti da se Googleova argumentacija temelji na pogrešnoj pretpostavci da se predmetno postupanje sastoji samo od posebnog prikazivanja i pozicioniranja Product Universalsa i Shopping Unitsa, dok se to postupanje sastoji od kombinacije dviju praksi, odnosno promicanja specijaliziranih rezultata Googleova uspoređivača i istodobnog slabijeg rangiranja rezultata konkurentskih uspoređivača primjenom algoritama prilagodbe. U tom pogledu valja utvrditi da Google slabije rangiranje konkurentskih uspoređivača proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, ali ne i svojeg uspoređivača proizvoda, ne kvalificira kao „kvalitativno poboljšanje”, koje može obilježavati tržišno natjecanje na temelju zasluga.

188    S druge strane, suprotno onomu što predlaže Google, iz nijedne od presuda koje je Komisija navela u uvodnoj izjavi 334. pobijane odluke ne proizlazi da postupanje koje dovodi do poboljšanja proizvoda ili usluge ne može samo po sebi predstavljati samostalni oblik zlouporabe kad navedeno poboljšanje dovodi do toga da poduzetnik u vladajućem položaju vlastiti proizvod ili uslugu stavlja u povoljniji položaj primjenom sredstava koja se razlikuju od onih mjerodavnih za tržišno natjecanje na temelju zasluga i kad to postupanje može imati protutržišne učinke. U tom pogledu, kao što to pravilno naglašava VDZ, tehnička ili poslovna poboljšanja proizvoda ili usluge mogu se uzeti u obzir tek u fazi ispitivanja eventualnih objektivnih opravdanja i eventualne povećane učinkovitosti do koje su mogla dovesti.

189    Taj zaključak prema kojem Googleovo ponašanje, ako se utvrdi da odgovara kvalifikaciji povoljnijeg postupanja, može odstupiti od tržišnog natjecanja na temelju zasluga ne dovodi se u pitanje CCIA‑inim argumentima, u skladu s kojima nepostojanje jasnog pravnog testa u pobijanoj odluci povređuje načelo pravne sigurnosti.

190    Najprije valja utvrditi da Komisija osporava dopuštenost tog argumenta time što tvrdi da je on nedopušten jer je u biti nov u odnosu na Googleove argumente.

191    U skladu s člankom 40. četvrtim stavkom Statuta Suda Europske unije, primjenjivog na postupak pred Općim sudom na temelju članka 53. prvog stavka navedenog statuta, prijedlog za uključenje u postupak ograničen je na potporu tužbenom zahtjevu jedne od stranaka. Stoga stranka kojoj je dopuštena intervencija u postupak pred Općim sudom ne može izmijeniti predmet spora kako je omeđen zahtjevima i razlozima glavnih stranaka. Iz toga slijedi da su dopušteni jedino intervenijentovi argumenti koji ulaze u okvir određen tim zahtjevima i razlozima (presuda od 29. srpnja 2019., Bayerische Motoren Werke i Freistaat Sachsen/Komisija, C‑654/17 P, EU:C:2019:634, t. 50.). Osim toga, na temelju članka 142. stavka 3. Poslovnika, intervenijent prihvaća postupak u stanju u kojem se nalazi u trenutku njegove intervencije.

192    U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, iako se tim odredbama ne protivi to da intervenijent iznese argumente koji su novi ili različiti u odnosu na argumente stranke koju podupire, kako se njegova intervencija ne bi ograničila na ponavljanje argumenata iznesenih u tužbi, ne može prihvatiti da na temelju navedenih odredbi istakne nove razloge i tako izmijeni odnosno izobliči predmet spora kako je definiran u tužbi (presuda od 12. prosinca 2006., SELEX Sistemi Integrati/Komisija, T‑155/04, EU:T:2006:387, t. 42.).

193    Međutim, u ovom je slučaju predmetni argument istaknut u potporu Googleovoj argumentaciji u skladu s kojom Komisija, suprotno sudskoj praksi u području zlouporabe učinkom poluge, u ovom slučaju ne utvrđuje nijedan posebni element po kojem se predmetno postupanje razlikuje od postupanja koja proizlaze iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga, i uz to još izvodi konkretan zaključak u pogledu članova CCIA‑e, odnosno povredu načela pravne sigurnosti. U tim je okolnostima taj argument dopušten.

194    Kad je riječ o ocjeni osnovanosti tog argumenta, valja podsjetiti na to da poštovanje načela pravne sigurnosti podrazumijeva da institucije, načelno, moraju izbjegavati nedosljednosti do kojih može doći prilikom primjene različitih odredbi prava Unije (vidjeti presudu od 22. travnja 2016., Irska i Aughinish Alumina/Komisija, T‑50/06 RENV II i T‑69/06 RENV II, EU:T:2016:227, t. 59. i navedenu sudsku praksu).

195    U ovom je slučaju točno da se u uvodnoj izjavi 341. pobijane odluke navode razlozi zbog kojih predmetne prakse odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga time što se u biti navodi da su, s jedne strane, te prakse preusmjerile promet i da, s druge strane, mogu imati protutržišne učinke. Stoga se čini da je Komisija u toj uvodnoj izjavi, ako se tumači zasebno, na temelju postojanja učinaka istiskivanja koji proizlaze iz tih praksi zaključila da te prakse odstupaju u odnosu na tržišno natjecanje na temelju zasluga. Takav opis koji se temelji samo na učincima istiskivanja praksi može dovesti do pitanja o usklađenosti s načelom pravne sigurnosti testa koji je Komisija upotrijebila kako bi utvrdila povredu članka 102. UFEU‑a. Naime, iz sudske prakse navedene u točki 157. ove presude proizlazi da se ne može svaku praksu koja ima učinke istiskivanja, neovisno o tome je li povezana s određivanjem cijena, smatrati protutržišnom samo zbog tih učinaka.

196    Međutim, uvodnu izjavu 341. pobijane odluke treba tumačiti u vezi s uvodnom izjavom 342. navedene odluke u kojoj Komisija navodi, „kako bi dokazala zašto ponašanje predstavlja zlouporabu i nije obuhvaćeno tržišnim natjecanjem na temelju zasluga”, da se predmetne prakse sastoje od Googleova stavljanja u povoljniji položaj vlastitog uspoređivača proizvoda na štetu konkurentskih uspoređivača i da je to stavljanje u povoljniji položaj dio posebnog konteksta. Komisija u tom pogledu u navedenoj uvodnoj izjavi navodi brojne elemente koje je uzela u obzir kako bi dokazala zašto praksa predstavlja zlouporabu i odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga te, konkretno, kao što to proizlazi iz točaka 170. do 173. ove presude, tri kriterija koja se odnose na količinu prometa koju Googleov opći pretraživač generira za uspoređivače proizvoda (dio 7.2.2. pobijane odluke), ponašanje korisnika prilikom pretraživanja na internetu (dio 7.2.3.1. pobijane odluke) i prirodu preusmjerenog prometa koji se ne može djelotvorno zamijeniti (dio 7.2.4. pobijane odluke).

197    Stoga Komisijina analiza koja je dovela do utvrđenja zlouporabe nipošto nije, u smislu sudske prakse navedene u točki 194. ove presude, „nedosljedna” u odnosu na sudsku praksu o zlouporabi učinkom poluge navedenu u uvodnoj izjavi 334. pobijane odluke jer omogućuje zaključak o postojanju povrede na temelju, s jedne strane, sumnjivih elemenata u pogledu prava tržišnog natjecanja (osobito neopravdanog različitog postupanja) koji ne postoje u slučaju odbijanja pristupa i, s druge strane, posebnih okolnosti, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 165. ove presude, koje se odnose na prirodu infrastrukture na kojoj se temelji to različito postupanje (u ovom slučaju, među ostalim, količina prometa i njegova priroda zbog koje se ne može djelotvorno zamijeniti).

198    U tim okolnostima prvi dio petog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio petog tužbenog razloga, prema kojem Komisija od Googlea zahtijeva da konkurentskim uspoređivačima proizvoda pruži pristup svojim poboljšanim uslugama, a da pritom nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni u sudskoj praksi

1)      Argumenti stranaka

199    Drugim dijelom petog tužbenog razloga za poništenje nastoji se postići odluka da Komisija ne može od Googlea zahtijevati da konkurentskim uspoređivačima proizvoda odobri pristup uslugama proizašlima iz njegovih poboljšanja u području uspoređivanja proizvoda, a da pritom nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni u sudskoj praksi i, među ostalim, uvjeti primjenjivi na infrastrukture koje se kvalificiraju kao nužne pogodnosti.

200    Kao prvo, Google naglašava da je upravo to doseg pobijane odluke, kojom mu se nalaže obveza pružanja pristupa, iako se sporno postupanje utvrđuje samo kao povoljnije postupanje, u smislu da je Google davao prednost svojim rezultatima pretraživanja u odnosu na rezultate konkurenata. Google se u tom pogledu poziva, među ostalim, na uvodne izjave 538. i 662. pobijane odluke, pri čemu se u potonjoj uvodnoj izjavi navodi da se „[z]louporaba koja je utvrđena u toj odluci temelji samo na činjenici da Google ne pozicionira i ne prikazuje na isti način rezultate vlastitog uspoređivača proizvoda i rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda”. Google tvrdi da se u pobijanoj odluci ne utvrđuju nijedan kriterij ni nijedno načelo na temelju kojih bi se predmetna povreda mogla razlikovati od predmeta koji se odnosi na obvezu pružanja pristupa. Nije relevantno to što je u odluci upotrijebljena drukčija formulacija kako bi se sankcioniralo odbijanje pružanja pristupa. Nužnost primjene kriterija povezanih s obvezom pružanja pristupa ovisi o meritumu i prirodi te obveze, a ne o njezinoj formulaciji.

201    Navod o povoljnijem postupanju iz pobijane odluke zapravo se odnosi na pristup konkurentskih uspoređivača proizvoda Googleovim „tehnologijama i dizajnima” jer Komisija ne traži da se onemogući prikazivanje Product Universalsa i Shopping Unitsa (uvodne izjave 656. i 662. pobijane odluke), nego mu prigovara to što konkurentske uspoređivače proizvoda nije pozicionirao i prikazivao na isti način, što bi podrazumijevalo da oni imaju pristup tim „tehnologijama i dizajnima”. Isti argument kao onaj koji je Komisija istaknula u pobijanoj odluci kako bi utvrdila praksu povoljnijeg postupanja mogao se istaknuti u predmetu u kojem je donesena presuda od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), jer je predmetni novinski izdavač, Mediaprint, u svoju distribucijsku mrežu uključio svoje novine, ali ne i novine svojeg konkurenta. Isto tako, u predmetu u kojem je donesena presuda od 3. listopada 1985., CBEM (311/84, EU:C:1985:394), moglo se tvrditi da je predmetni televizijski kanal stavljao u povoljniji položaj vlastite telemarketinške usluge time što je odobravao samo oglase koji su sadržavali njegov telefonski broj. Stoga se, prema Googleovu mišljenju, ako se pobijana odluka potvrdi, svaka obveza pružanja pristupa može prekvalificirati u povoljnije postupanje, a da pritom nije potrebno poštovati čak ni uvjet neophodnosti koji Sud zahtijeva u svojoj sudskoj praksi. Dovele bi se u pitanje sve presude u kojima je taj sud zahtijevao postojanje tog uvjeta. Međutim, kao što je to naglasio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) pred kojim su podnesene pritužbe zbog istih radnji povoljnijeg postupanja, poduzetnici nisu dužni pružati potporu svojim konkurentima.

202    Usto, Googleu se ne prigovara da je postavio prepreke ulasku na tržište ili uspostavio ograničenja koja konkurentskim uspoređivačima proizvoda onemogućuju privlačenje prometa iz izvora koji su treće strane. Naime, budući da navodni protutržišni učinci proizlaze iz nepostojanja pristupa Googleovu prometu, Komisija je dužna u skladu s presudom od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), dokazati da je taj pristup „neophodan” za tržišno natjecanje i da nepostojanje pristupa može onemogućiti tržišno natjecanje.

203    Kao drugo, Google napominje da u pobijanoj odluci nije dokazano da je pristup njegovim uslugama bio neophodan za konkurentske uspoređivače proizvoda i da se bez takvog pristupa stvarno tržišno natjecanje moglo ukloniti, što su, u skladu sa sudskom praksom, uvjeti koji su nužni da bi se poduzetniku u vladajućem položaju naložila obveza pružanja pristupa. Tako se u pobijanoj odluci samo navodi da je Googleov promet pretraživanja „važan kako bi usluga uspoređivanja proizvoda mogla konkurirati” (uvodna izjava 444.), pri čemu nikad nije dokazano da je taj promet „neophodan”, te se u njoj samo tvrdi da su drugi izvori prometa manje povoljni za konkurentske uspoređivače proizvoda (uvodna izjava 542.).

204    Kao treće, Google dodaje da Komisija u pobijanoj odluci pogrešno odstupa od sudske prakse o obvezi pružanja pristupa time što se poziva na dva pogrešna razloga. Najprije je u uvodnoj izjavi 650. pobijane odluke navela da se Googleovo ponašanje ne sastoji od običnog pasivnog odbijanja pristupa njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, nego od aktivnog postupanja kojim se prednost daje njegovu vlastitom uspoređivaču proizvoda povoljnijim pozicioniranjem i prikazivanjem na tim stranicama. Međutim, prema Googleovu mišljenju, primjerice u predmetu u kojem je donesena presuda od 3. listopada 1985., CBEM (311/84, EU:C:1985:394, t. 5.), iako je predmetno postupanje također bilo aktivno, Sud je naglasio neophodnost odbijene usluge i opasnost od potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja kako bi utvrdio da poduzetnik u vladajućem položaju ne može tu uslugu zadržati za sebe.

205    Nadalje, Komisija je u uvodnoj izjavi 651. pobijane odluke smatrala da se kriterij neophodnosti ne primjenjuje jer se odlukom zahtijeva samo da „Google prestane primjenjivati prakse”, a ne da prenese imovinu ili sklopi nove sporazume. Međutim, iako je Google doista mogao, umjesto davanja pristupa predmetnim uslugama sklapanjem sporazuma sa zainteresiranim osobama, odustati od njihova korištenja za vlastitu korist, isti su izbor imali i poduzetnici kojima je naložena obveza pružanja pristupa kako bi se prekinula zlouporaba vladajućeg položaja.

206    Ukratko, Komisija u pobijanoj odluci osporava poboljšanja koja se odnose na rezultate pretraživanja i oglase povezane s proizvodima i tehnologijama na kojima se temelje jer Google nije omogućio pristup konkurentskim uspoređivačima proizvoda tim poboljšanjima. Međutim, da bi se utvrdila zlouporaba na temelju tog rasuđivanja, Komisija je trebala dokazati da je taj pristup neophodan i da njegovo nepostojanje može potpuno onemogućiti tržišno natjecanje.

207    CCIA općenitije smatra da se pobijana odluka temelji na pogrešnoj pretpostavci da Googleov pretraživač predstavlja ulaz u svijet interneta. Nikad nije bilo toliko ulaznih točaka za razvoj tržišnog natjecanja na internetu koliko ih ima danas te nijedna stranica ne predstavlja ulaz u svijet interneta.

208    Komisija, koju podupire Savezna Republika Njemačka, tvrdi da se kriteriji iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), ne primjenjuju u ovom slučaju. U tom pogledu ponavlja argumente iz pobijane odluke, navedene u točkama 204. i 205. ove presude, i pojašnjava da je Googleu ostavila izbor metode kako bi osigurala jednako postupanje s njegovim uspoređivačem proizvoda i konkurentskim uspoređivačima proizvoda, koji je obuhvaćao mogućnost daljnjeg prikazivanja Shopping Unitsa na njegovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja uz uključivanje, u okviru ugovorâ, rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda ili mogućnost prestanka prikazivanja Shopping Unitsa na toj stranici.

209    Komisija osporava Googleovu argumentaciju kojom se mogućnost utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja podvrgava ispunjavanju uvjeta povezanih s odbijanjem pružanja pristupa „nužnoj pogodnosti”, iako mogu postojati i druga protutržišna ponašanja čiji je učinak proširivanje ili jačanje vladajućeg položaja na tržištu. Budući da je dokazala da tržišno natjecanje može biti ograničeno protutržišnim ponašanjem poduzetnika u vladajućem položaju, nije dužna dokazati da je taj poduzetnik svojim konkurentima odbio pružiti pristup neophodnom proizvodu ili neophodnoj usluzi. Komisija navodi primjer predmeta u kojem je donesena presuda od 23. listopada 2003., Van den Bergh Foods/Komisija (T‑65/98, EU:T:2003:281, t. 159. i 161.).

210    Savezna Republika Njemačka u potporu Komisiji tvrdi da, za razliku od slučaja na koji se odnosi presuda od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), u ovom slučaju nije riječ o pristupu „nužnoj pogodnosti”. Prema njezinu mišljenju, Google je već „otvorio put” svojim konkurentima time što im je dao pristup svojoj usluzi općeg pretraživanja. Nema isključivanja konkurenata, kao što je to bio slučaj u situaciji koja je dovela do navedene presude. Naprotiv, Komisijin prigovor protiv Googlea odnosi se na manje povoljno prikazivanje usluga konkurenata u odnosu na vlastitu uslugu, pri čemu su se rezultati konkurenata prikazivali kao manje relevantni od Googleovih rezultata.

211    VDZ tvrdi da je predmetno postupanje tipični slučaj zlouporabe učinkom poluge koji je sličan već osuđenim praksama kao što su praksa objedinjavanja usluga i praksa vezanja usluga, snižavanje marži i određene posebne vrste odbijanja pružanja pristupa te da se to postupanje shvatilo kao takvo.

2)      Ocjena Općeg suda

212    Komisija je u pobijanoj odluci smatrala da uvjeti iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), nisu primjenjivi na činjenice u ovom predmetu zbog, konkretno, triju razloga. Komisija je utvrdila, kao prvo, da su zlouporabe učinkom poluge dobro utvrđeni i samostalni oblici zlouporabe kojima se odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga (uvodna izjava 649.), kao drugo, da se predmetne prakse ne odnose na Googleovo pasivno odbijanje pristupa svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, nego na aktivno povoljnije postupanje promicanjem vlastitog uspoređivača proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače (uvodna izjava 650.) i, kao treće, da u ovom slučaju nije bilo potrebno da predmetni poduzetnik, kako bi se prekinula zlouporaba, prenese dio imovine ni sklopi ugovore s osobama koje nije odabrao. Komisija je opravdala neprimjenjivost presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), na temelju potonjeg razloga navođenjem presude od 23. listopada 2003., Van den Bergh Foods/Komisija (T‑65/98, EU:T:2003:281, t. 161.) (uvodna izjava 651.).

213    Najprije valja podsjetiti na to da je Sud u presudi od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), smatrao da, kako bi odbijanje poduzetnika u vladajućem položaju da omogući pristup određenoj usluzi moglo predstavljati zlouporabu u smislu članka 102. UFEU‑a, ono mora biti takvo da posve onemogućuje tržišno natjecanje podnositelju zahtjeva za uslugu, da se to odbijanje ne može objektivno opravdati i da je usluga sama po sebi neophodna za obavljanje djelatnosti tog podnositelja zahtjeva jer nije postojala nikakva stvarna ili moguća zamjena za tu uslugu (presuda od 26. studenoga 1998., Bronner, C‑7/97, EU:C:1998:569, t. 41.; vidjeti i presudu od 9. rujna 2009., Clearstream/Komisija, T‑301/04, EU:T:2009:317, t. 147. i navedenu sudsku praksu).

214    Google u okviru drugog dijela petog tužbenog razloga u biti prigovara Komisiji da je predmetne prakse shvatila kao „odbijanje pružanja pristupa”, a da pritom nije provjerila, među ostalim, „neophodnost” pristupa predmetnim elementima, odnosno stranicama s rezultatima općeg pretraživanja i njezinim specijaliziranim rezultatima (Product Universals i Shopping Units), te opasnost od potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja, kao što je to trebala učiniti s obzirom na presudu od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569). Komisija je stoga sankcionirala odbijanje pružanja pristupa, pri čemu nije uzela u obzir uvjete i dokaz povezane s utvrđivanjem te povrede.

215    Uvjeti iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), u načelu se primjenjuju na infrastrukture ili usluge koje se često kvalificiraju kao „nužna pogodnost” jer su neophodne za obavljanje djelatnosti na tržištu u dijelu u kojem ne postoji nikakva stvarna ili moguća zamjena za njih (vidjeti presude od 15. rujna 1998., European Night Services i dr./Komisija, T‑374/94, T‑375/94, T‑384/94 i T‑388/94, EU:T:1998:198, t. 208. i 212. i navedenu sudsku praksu i od 9. rujna 2009., Clearstream/Komisija, T‑301/04, EU:T:2009:317, t. 147. i navedenu sudsku praksu), tako da odbijanje pružanja pristupa njima može dovesti do potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja. Sudska praksa koja se odnosi na nužne pogodnosti osobito se tiče situacija u kojima se slobodno izvršavanje isključivog prava, kojim se onemogućuje provedba ulaganja odnosno inovacija, može ograničiti u interesu nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu (vidjeti presude od 1. srpnja 2010., AstraZeneca/Komisija T‑321/05, EU:T:2010:266, t. 679. i od 18. studenoga 2020., Lietuvos geležinkeliai/Komisija , T‑814/17, u žalbenom postupku, EU:T:2020:545, t. 87. i navedenu sudsku praksu).

216    Sud Unije je u mnogo navrata (presude od 6. ožujka 1974., Istituto Chemioterapico Italiano i Commercial Solvents/Komisija, 6/73 i 7/73, EU:C:1974:18, t. 25.; od 3. listopada 1985., CBEM, 311/84, EU:C:1985:394, t. 26.; od 6. travnja 1995., RTE i ITP/Komisija, C‑241/91 P i C‑242/91 P, EU:C:1995:98, t. 56.; od 26. studenoga 1998., Bronner, C‑7/97, EU:C:1998:569, t. 41.; od 29. travnja 2004., IMS Health, C‑418/01, EU:C:2004:257, t. 52.; od 12. lipnja 1997., Tiercé Ladbroke/Komisija, T‑504/93, EU:T:1997:84, t. 132. i od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 332.), pri čemu se oslonio na pravnu teoriju nužnih pogodnosti, primijenio kriterij neophodnosti, kao i kriterij povezan s opasnošću od potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja, kako bi utvrdio ili isključio postojanje zlouporabe u svojim predmetima u kojima je bila riječ o mogućnosti da poduzetnik u vladajućem položaju zadrži za sebe djelatnost na susjednom tržištu.

217    Kao što to u biti objašnjava nezavisni odvjetnik F. G. Jacobs u svojem mišljenju u predmetu Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:264, t. 56., 57. i 62.), izbor kriterija neophodnosti, kao i kriterija koji se odnosi na opasnost od potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja, odgovara želji, s pravnog gledišta, da se zaštiti pravo poduzetnika na odabir svojih ugovornih partnera i slobodno raspolaganje svojim vlasništvom, što su načela koja su opće priznata u pravnim sustavima država članica, a katkad su i ustavnopravne prirode, i, s gospodarskog gledišta, da se dugoročno potiče tržišno natjecanje u interesu potrošača na način da se društvu omogući da zadrži za vlastitu upotrebu infrastrukturu koju je razvio. Stoga je svrha triju uvjeta iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), na koje se podsjeća u točki 213. ove presude, osigurati to da obveza koja se nalaže poduzetniku u vladajućem položaju da pruži pristup svojoj infrastrukturi u konačnici ne narušava tržišno natjecanje tako što smanjuje njegovu spremnost da izgradi takvu infrastrukturu. Naime, poduzetnik u vladajućem položaju bio bi manje sklon ulaganju u navedenu infrastrukturu kad bi njegovi konkurenti mogli na zahtjev uživati u koristi od nje (presuda od 18. studenoga 2020., Lietuvos geležinkeliai/Komisija, T‑814/17, u žalbenom postupku, EU:T:2020:545, t. 90.).

218    Upravo s obzirom na ta uvodna razmatranja valja ispitati argumente koje je istaknuo Google, a prema kojima je Komisija povrijedila članak 102. UFEU‑a time što je sankcionirala predmetne prakse, a da pritom nije utvrdila da su ispunjeni uvjeti iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), i osobito uvjet neophodnosti.

219    Kao prvo, suprotno onomu što tvrdi Komisija, u ovom je predmetu riječ o uvjetima Googleova pružanja njegove usluge općeg pretraživanja u okviru pristupa konkurentskih uspoređivača proizvoda stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, pri čemu se za takav pristup, kao što to proizlazi iz dijela 7.2.2. pobijane odluke, smatra da je „važan” za generiranje prometa na internetskoj stranici uspoređivača, a stoga, u konačnici, i prihoda, te da se, kao što to proizlazi iz dijela 7.2.4.2., ne može „djelotvorno zamijeniti”.

220    Stoga, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 662. pobijane odluke, Googleu se prigovara to što konkurentskim uspoređivačima proizvoda nije omogućio pozicioniranje i prikazivanje slično onima koje uživa njegov vlastiti uspoređivač, a stoga i da nije osigurao jednako postupanje s vlastitim uspoređivačem i konkurentskim uspoređivačima.

221    U tom se pogledu u uvodnoj izjavi 699. pobijane odluke navodi da bilo koja provedbena „mjera” treba zajamčiti da Google s konkurentskim uslugama uspoređivanja proizvoda ne postupa „manje povoljno” nego s vlastitom uslugom uspoređivanja proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, a u uvodnoj izjavi 700. točki (c) da bilo koja provedbena mjera treba Googleovu uslugu uspoređivanja proizvoda podvrgnuti „istim postupcima i metodama” pozicioniranja i prikazivanja kao što su oni koji se upotrebljavaju za konkurentske usluge uspoređivanja proizvoda.

222    Stoga se pobijana odluka odnosi na jednaki pristup Googleova uspoređivača proizvoda i konkurentskih uspoređivača proizvoda Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, neovisno o vrstama rezultata o kojima je riječ (generički rezultati, Product Universals ili Shopping Units), te se njome nastoji odobriti pristup konkurentskim uspoređivačima proizvoda Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja na način da su pozicionirani i prikazani na jednako vidljivom mjestu kao i Googleov uspoređivač proizvoda, iako se njome ne isključuje da Google u svrhu provedbe korektivnih mjera koje traži Komisija odustane od toga da na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja povoljnije prikazuje i pozicionira vlastiti uspoređivač proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače proizvoda.

223    Kao drugo, valja utvrditi da se Komisija u prisustvu te problematike pristupa, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 649. i 652. pobijane odluke, nije pozvala, barem ne izričito, na uvjete iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), kako bi zaključila da je zlouporaba utvrđena. Naprotiv, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 334. i 649. pobijane odluke, Komisija se oslonila na sudsku praksu primjenjivu na zlouporabu učinkom poluge kako bi zaključila da su predmetne protutržišne prakse utvrđene. Komisija je u tom pogledu smatrala da je Google iskorištavao svoj vladajući položaj na tržištu općeg pretraživanja kako bi stavio u povoljniji položaj vlastiti uspoređivač proizvoda na tržištu usluga uspoređivanja proizvoda, pri čemu je to povoljnije postupanje dovelo do mogućeg ili stvarnog istiskivanja konkurenata na silaznom tržištu (uvodne izjave 341. i 342. pobijane odluke).

224    Međutim, valja istaknuti da Googleova stranica s rezultatima općeg pretraživanja ima obilježja zbog kojih je se može smatrati nužnom pogodnosti (vidjeti u tom smislu presude od 15. rujna 1998., European Night Services i dr./Komisija, T‑374/94, T‑375/94, T‑384/94 i T‑388/94, EU:T:1998:198, t. 208. i 212. i navedenu sudsku praksu i od 9. rujna 2009., Clearstream/Komisija, T‑301/04, EU:T:2009:317, t. 147. i navedenu sudsku praksu) jer trenutačno ne postoji nijedna dostupna stvarna ili potencijalna alternativa koja je na ekonomski isplativ način može zamijeniti na tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 208., 388., 390., 421. i 436.).

225    U tom pogledu valja navesti, kao što to proizlazi iz točaka 170. do 173. ove presude, da je Komisija u dijelu 7.2.4. pobijane odluke utvrdila da promet općeg pretraživanja s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja čini znatan dio prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda te se ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima prometa koji su trenutačno dostupni konkurentskim uspoređivačima proizvoda, što su elementi koji su u analizi zlouporabe prikazani kao ključni aspekti.

226    Komisija je tako u dijelu 7.2.4.2. pobijane odluke pojasnila da trenutačno ne postoji isplativa alternativa za promet koji čini znatan dio djelatnosti usluga uspoređivanja proizvoda. Komisija je u uvodnoj izjavi 588. pobijane odluke istaknula da je „promet s drugih općih pretraživača (kao što su Bing ili Yahoo) neznatan te se ne može povećati zbog prepreka ulasku na nacionalna tržišta usluga općeg pretraživanja”. Komisija je u uvodnim izjavama 285. do 305. pobijane odluke opisala prepreke ulasku na tržišta općeg pretraživanja. Smatrala je da te prepreke proizlaze iz znatnih ulaganja te iz učinaka razmjera i mrežnih učinaka. Navela je kako povijest tržišta općeg pretraživanja potkrepljuje postojanje tih prepreka ulasku na tržište jer je od 2009. zabilježen samo jedan značajan ulazak na tržište (Microsoftov Bing) i Googleov skoro monopolistički položaj (na gotovo svjetskoj razini). Komisija je u uvodnoj izjavi 544. pobijane odluke navela i da povećano ulaganje u tekstualne oglase kako bi se nadoknadio gubitak prometa koji potječe s Googleova pretraživača nije „ekonomski isplativo” rješenje, kao ni drugi izvori prometa poput mobilnih aplikacija ili izravnog prometa (uvodne izjave 568. i 580.).

227    Komisija je s obzirom na to, time što je utvrdila da se promet koji generiraju Googleove stranice za opće pretraživanje ne može „djelotvorno zamijeniti” i da drugi izvori prometa nisu „ekonomski isplativi”, smatrala da je Googleov promet neophodan konkurentskim uspoređivačima proizvoda (vidjeti u tom smislu i po analogiji što se tiče operativnih računalnih sustava sa sličnim značajkama presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 208., 388., 390., 421. i 436.).

228    Konačno, Komisija je u dijelu 7.3. pobijane odluke zaključila da predmetne prakse mogu dovesti do mogućeg potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja. Komisija je stoga u uvodnoj izjavi 594. pobijane odluke navela da te prakse „mogu dovesti do toga da konkurentske usluge uspoređivanja proizvoda prestanu pružati svoje usluge”.

229    Kao treće, valja utvrditi da se predmetne prakse, iako, kao što to tvrdi Google, nisu nešto novo kad je riječ problematici pristupa, po sastavnim elementima ipak razlikuju od odbijanja pružanja usluge o kojem je riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), što opravdava Komisijinu odluku da ih razmotri s gledišta drugih kriterija osim onih iz te presude.

230    Naime, ne podrazumijeva nužno svaka sveukupna ili djelomična problematika pristupa, kao što je ona u ovom slučaju, primjenu uvjeta iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), povezanih s odbijanjem pružanja usluga.

231    To osobito vrijedi, kao što to Komisija navodi u uvodnoj izjavi 649. pobijane odluke (vidjeti točku 212. ove presude), kad se predmetna praksa sastoji od samostalnog postupanja koje se po svojim sastavnim elementima razlikuje od odbijanja pružanja usluga, čak i ako može imati iste učinke isključivanja.

232    Naime, „odbijanje” pružanja pristupa kojim se opravdava primjena uvjeta iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), podrazumijeva, s jedne strane, izričitost, odnosno postojanje „zahtjeva” ili, u svakom slučaju, želje da se dodijeli pristup i povezanog „odbijanja” te, s druge strane, to da se radnja kojom je pokrenut učinak istiskivanja, odnosno sporno postupanje, temelji uglavnom na odbijanju kao takvom, a ne na izvanjskoj praksi kao što je to, konkretno, drugi oblik zlouporabe učinkom poluge (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 1974., Istituto Chemioterapico Italiano i Commercial Solvents/Komisija, 6/73 i 7/73, EU:C:1974:18, t. 24. i 25.; od 3. listopada 1985., CBEM, 311/84, EU:C:1985:394, t. 26. i 27.; od 6. travnja 1995., RTE i ITP/Komisija, C‑241/91 P i C‑242/91 P, EU:C:1995:98, t. 9., 11., 54. i 55.; od 26. studenoga 1998., Bronner, C‑7/97, EU:C:1998:569, t. 8., 11. i 47.; od 12. lipnja 1997., Tiercé Ladbroke/Komisija, T‑504/93, EU:T:1997:84, t. 5., 7., 110., 131. i 132. i od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 2. i 7.).

233    Suprotno tomu, nepostojanje takvog izričitog odbijanja pružanja pristupa isključuje da se prakse koje, iako in fine mogu imati za posljedicu prešutno odbijanje pristupa, s obzirom na svoje sastavne elemente koji po samoj svojoj prirodi odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga, predstavljaju samostalnu povredu članka 102. UFEU‑a, kvalificiraju kao odbijanje pružanja pristupa i analiziraju s gledišta strogih uvjeta utvrđenih za takvo odbijanje.

234    Kao što je to uostalom tvrdio nezavisni odvjetnik H. Saugmandsgaard Øe u svojem mišljenju u predmetima Deutsche Telekom/Komisija i Slovak Telekom/Komisija (C‑152/19 P i C‑165/19 P, EU:C:2020:678, t. 85. do 89.), sve prakse, ili barem većina njih, koje mogu ograničiti ili onemogućiti tržišno natjecanje (u daljnjem tekstu: prakse istiskivanja) mogu predstavljati prešutna odbijanja pružanja usluge jer se njima otežava pristup tržištu. Međutim, presuda od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), ne može se primijeniti na sve te prakse, a da se ne povrijede tekst i smisao članka 102. UFEU‑a, čiji se doseg ne može ograničiti na zlouporabe koje se odnose na „nužnu” robu i usluge u smislu te presude.

235    Uostalom, valja navesti da se dokazivanje uvjeta neophodnosti nije zahtijevalo u nekoliko predmeta u kojima je, kao i u ovom predmetu, istaknuta problematika pristupa usluzi. To je, među ostalim, bio slučaj u pogledu praksi snižavanja marži (presude od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 55. do 58. i od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 75.) i praksi vezanja usluga (presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 961.).

236    U tom se pogledu, kao što je to presudio Sud, iz točaka 48. i 49. presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), ne može zaključiti da se uvjeti koji su potrebni za utvrđivanje postojanja zlonamjernog odbijanja isporuke nužno trebaju primijeniti u okviru ocjene toga predstavlja li zlouporabu postupanje koje se sastoji od toga da se pružanje usluga ili prodaja proizvoda podvrgne nepovoljnim uvjetima ili uvjetima koji možda nisu u interesu kupca s obzirom na to da takva postupanja sama po sebi mogu predstavljati samostalni oblik zlouporabe različit od odbijanja isporuke (presuda od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 55. i 56.; vidjeti u tom smislu i presudu od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 75. i 96.).

237    U tom pogledu valja utvrditi, kao što to proizlazi iz dijela 7.2.3. pobijane odluke, da se predmetne prakse, prema Komisijinu mišljenju, temelje na unutarnjoj diskriminaciji između Googleove vlastite usluge uspoređivanja proizvoda i konkurentskih usluga uspoređivanja proizvoda koja se temelji na učinku poluge s vladajućeg tržišta, koje obilježavaju velike prepreke ulasku na tržište, odnosno tržište usluga općeg pretraživanja.

238    Stoga, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 344. pobijane odluke i njezina članka 1., u ovom slučaju nije riječ o običnom jednostranom Googleovu odbijanju pružanja usluge konkurentnim poduzetnicima koja im je nužna da bi mogli konkurirati na susjednom tržištu, što bi bilo protivno članku 102. UFEU‑a i na temelju čega bi stoga bila legitimna primjena teorije „nužnih pogodnosti” (vidjeti u tom smislu presudu od 22. ožujka 2011., Altstoff Recycling Austria/Komisija, T‑419/03, EU:T:2011:102, t. 109.), nego je riječ o različitom postupanju koje je protivno odredbama tog članka.

239    Međutim, nezavisni odvjetnici Suda dosljedno su izdvajali predmete koji su se odnosili na različito postupanje od slučajeva odbijanja pristupa na način da na njih nisu primjenjivali uvjete iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569). Takvu su neprimjenu naveli nezavisni odvjetnik F. G. Jacobs u svojem mišljenju u predmetu Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:264, t. 54.) i nezavisni odvjetnik J. Mazák, koji je izričito isključio primjenu uvjeta neophodnosti u slučajevima „diskriminacije koju poduzetnik u vladajućem položaju provodi između svojih konkurenata i vlastitih izlaznih operacija u smislu članka 102. točke (c) UFEU‑a” (mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Mazáka u predmetu TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2010:483, t. 32.), te ju je Opći sud potvrdio u presudi od 7. listopada 1999., Irish Sugar/Komisija (T‑228/97, EU:T:1999:246, t. 166. i 167.).

240    Stoga valja zaključiti da Komisija nije bila dužna utvrditi da su ispunjeni uvjeti iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), kako bi došla do utvrđenja povrede na temelju utvrđenih praksi jer su, kao što to Komisija tvrdi u uvodnoj izjavi 649. pobijane odluke, predmetne prakse samostalni oblik zlouporabe učinkom poluge koje su, kao što to navodi i Komisija u uvodnoj izjavi 650. navedene odluke, „aktivne” prirode koja se odražava u pozitivnim radnjama diskriminacije u okviru postupanja s rezultatima Googleova uspoređivača koji se promiču na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja te postupanja s konkurentskim uspoređivačima proizvoda koji su pak podložni slabijem rangiranju. One se stoga razlikuju od postupanja o kojem je riječ u presudi od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), koje se sastojalo od običnog odbijanja pristupa, kao što je to uostalom Sud naglasio u presudi od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C‑152/19 P, EU:C:2021:238, t. 45.), objavljenoj nakon rasprave održane u ovom predmetu.

241    U tom pogledu, suprotno onomu što tvrdi Google (vidjeti točku 204. ove presude), nije relevantno to što je Sud u presudi od 3. listopada 1985., CBEM (311/84, EU:C:1985:394), uvjete povezane s nužnim pogodnostima primijenio na „aktivnu” praksu istiskivanja kao što je ona o kojoj je ovdje riječ. Naime, Sudu je u toj presudi u okviru prethodnog pitanja upućeno pitanje o „odbijanju pružanja usluga” te je stoga zauzeo stajalište samo o uvjetima primjenjivima na tu praksu kako je određena u prethodnom pitanju (presuda od 3. listopada 1985., CBEM, 311/84, EU:C:1985:394, t. 19. i 26.). Iz toga se ne može zaključiti da se test u području odbijanja pružanja usluge i uvjet neophodnosti koji iz njega proizlazi primjenjuju na sve prakse istiskivanja na koje se odnosi članak 102. UFEU‑a, među kojima je i praksa povoljnijeg postupanja o kojoj je riječ u ovom slučaju, što je uostalom protivno tumačenju koje je Sud primijenio u presudi od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 55. i 56.).

242    Osim toga, Google tvrdi da, iako je, kao što to Komisija navodi u uvodnoj izjavi 651. pobijane odluke, Opći sud već odbio primjenu uvjeta iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), među ostalim, zbog toga što nije bilo potrebno da predmetni poduzetnik prenese dio imovine ni sklopi ugovore s osobama koje nije odabrao primjenom sporne odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 23. listopada 2003., Van den Bergh Foods/Komisija, T‑65/98, EU:T:2003:281, t. 161.), vlasnik nužne imovine uvijek može prestati uskraćivati pristup uklanjanjem predmetne imovine, tako da je taj kriterij bespredmetan tim više jer mu se u ovom slučaju pobijanom odlukom u biti nalaže prijenos vrijedne imovine, odnosno prostora namijenjenog rezultatima pretraživanja. Iz toga slijedi da se Komisija pogrešno oslonila na presudu od 23. listopada 2003., Van den Bergh Foods/Komisija (T‑65/98, EU:T:2003:281), kako bi odbila primjenjivost uvjeta iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569).

243    Točno je da se, kao što to proizlazi iz točaka 219. do 222. ove presude, u ovom predmetu dovode u pitanje, pa makar neizravno, uvjeti Googleova pružanja usluge općeg pretraživanja u okviru pristupa uspoređivača proizvoda stranicama s rezultatima općeg pretraživanja.

244    Međutim, obveza poduzetnika koji zlouporabi vladajući položaj da prenese imovinu, sklopi ugovore ili omogući pristup svojoj usluzi na nediskriminirajući način ne znači nužno primjenu kriterija utvrđenih u presudi od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569). Naime, ne može postojati automatizam između kriterija pravne kvalifikacije zlouporabe i korektivnih mjera koje omogućuju njezin ispravak. Stoga, da u situaciji kao što je ona o kojoj je bila riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), poduzetnik koji je bio vlasnik sustava kućne dostave dnevnih novina nije samo odbio dati pristup svojoj infrastrukturi, nego i provodio aktivne prakse istiskivanja koje onemogućuju razvoj konkurentskog sustava kućne dostave ili sprečavaju upotrebu alternativnih načina distribucije, kriteriji za utvrđivanje zlouporabe bili bi drukčiji. Naime, u tom bi slučaju eventualno bilo moguće da sankcionirani poduzetnik prekine zlouporabu na način da omogući pristup vlastitom sustavu kućne dostave pod razumnim i nediskriminirajućim uvjetima. To ipak ne bi značilo da bi se utvrdila samo zlouporaba u smislu odbijanja pristupa njegovu sustavu kućne dostave.

245    Drugim riječima, zlouporabu ne treba ograničiti na prikazivanje „okvira” na vrhu Googleove stranice s rezultatima pretraživanja te uvjete za utvrđivanje zlouporabe ne treba definirati samo s obzirom na taj aspekt zbog toga što je jedan od načina da se prestane s postupanjem koje predstavlja zlouporabu omogućivanje konkurentima da se pojave u navedenim „okvirima”. U ovom slučaju, kao što to osobito proizlazi iz uvodne izjave 344. pobijane odluke, predmetne prakse obuhvaćaju i slabije rangiranje konkurentskih uspoređivača proizvoda na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja primjenom algoritama prilagodbe, a to je slabije rangiranje, zajedno s Googleovim promicanjem vlastitih rezultata, sastavni element tih praksi koji uostalom, prema Komisijinu mišljenju, ima važnu ulogu u utvrđenom učinku istiskivanja i nije izravno povezan s pristupom Googleovim „okvirima” na njegovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja.

246    Usto, primjenjivost kriterija iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), ne može ovisiti o mjerama koje Komisija nalaže u svrhu prekida povrede. Naime, utvrđivanje povrede po prirodi prethodi određivanju mjera kojima se one mogu prekinuti. U tim okolnostima postojanje povrede i primjenjivost uvjeta iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), ne mogu ovisiti o mjerama koje poduzetnik treba poduzeti naknadno kako bi je prekinuo.

247    Iz toga slijedi da je kriterij koji se temelji na potrebi prijenosa imovine ili sklapanja ugovora u svrhu prekida povrede bespredmetan u okviru aktivnih povreda koje se, kao u ovom slučaju, razlikuju od običnog odbijanja pružanja pristupa.

248    Konačno, nije osnovana Googleova tvrdnja da je Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud), na temelju toga da poduzetnici nisu dužni pružati potporu svojim konkurentima, stalno odbijao pritužbe u skladu s kojima je poduzetnik u vladajućem položaju počinio zlouporabu time što je prema sebi postupao povoljnije nego prema svojim konkurentima. Naime, kao što to navodi Savezna Republika Njemačka u svojem intervencijskom podnesku, to upućivanje na „potporu” koju konkurentima treba pružati poduzetnik u vladajućem položaju upotrijebilo se samo u vrlo konkretnom kontekstu, odnosno kontekstu financijskih tokova unutar grupe koje obilježava utvrđivanje vrlo povoljnih kupovnih cijena društva majke u odnosu na društvo kći. U svakom slučaju, iako njemački sudovi nisu priznali pojam povoljnijeg postupanja, to ne isključuje da nije relevantan kao temelj za Komisijino utvrđenje o povredi članka 102. UFEU‑a. Naime, sudovi Unije ne mogu biti obvezani sudskom praksom nacionalnih sudova, neovisno o tome je li riječ o vrhovnim ili ustavnim sudovima (vidjeti u tom smislu presudu od 10. travnja 2014., Acino/Komisija, C‑269/13 P, EU:C:2014:255, t. 114.), iako ih ništa ne sprečava u tome da im posluži kao nadahnuće i da je uzmu u obzir kao element analize. Naprotiv, na nacionalnim je sudovima i tijelima da članak 102. UFEU‑a primjenjuju ujednačeno i u skladu sa sudskom praksom sudova Unije jer razlike među sudovima i tijelima država članica u pogledu njezine primjene mogu ugroziti jedinstvenost pravnog poretka Unije i narušiti pravnu sigurnost.

249    U tim okolnostima valja odbiti drugi dio petog tužbenog razloga, a stoga i taj tužbeni razlog u cijelosti.

c)      Prvi dio prvog tužbenog razloga, prema kojem su činjenice pogrešno prikazane jer je Google uveo grupe rezultata za proizvode kako bi poboljšao kvalitetu svoje usluge, a ne kako bi promet usmjeravao prema vlastitoj usluzi uspoređivanja proizvoda

1)      Argumenti stranaka

250    Google u biti tvrdi da je Komisija pogrešno prikazala činjenice. Naime, s jedne strane, Google je uveo grupe rezultata za proizvode kako bi poboljšao kvalitetu svoje usluge općeg pretraživanja, a ne kako bi promet usmjeravao prema vlastitoj usluzi uspoređivanja proizvoda. Google stoga objašnjava da nije nastojao postići nikakav protutržišni cilj uvođenjem rezultata za proizvode, suprotno onomu što proizlazi iz načina na koji su činjenice prikazane u uvodnoj izjavi 386. pobijane odluke.

251    S druge strane, Google tvrdi da Product Universals nije nanio štetu korisnicima, nego da je poboljšao kvalitetu i relevantnost svojih rezultata, suprotno onomu što proizlazi osobito iz uvodne izjave 598. pobijane odluke, prema kojoj Google korisnicima nije uvijek prikazivao najrelevantnije rezultate. Ukratko, u pobijanoj se odluci ne uzimaju u obzir dokazi o Googleovoj težnji da ostvari cilj koji pogoduje tržišnom natjecanju u okviru razvoja grupa rezultata za proizvode, što su tehnička rješenja koja su poboljšala njegovu uslugu općeg pretraživanja, kao i stvarno kretanje prometa. Činjenice bi dokazale da je Google nastojao postići cilj koji pogoduje tržišnom natjecanju time što je prikazivao Product Universals, koji je poboljšao kvalitetu usluge općeg pretraživanja u korist korisnika. Google je poboljšao svoje tehnologije kako bi bio konkurentniji u pogledu parametara na koje se odnosi tržišno natjecanje općih pretraživača. Činjenica da se Google usredotočio na relevantnost potkrijepljena je opreznim pokretanjem Product Universalsa, dokazima u pisanom obliku i podacima o prometu.

252    Komisija osobito tvrdi da u pobijanoj odluci ne osporava cilj koji pogoduje tržišnom natjecanju u pogledu razvoja Product Universalsa kao takvog. Komisija podsjeća na to da Googleu prigovara da je Product Universals prikazivao na privlačan način, dok su se istodobno rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda mogli prikazati samo u okviru generičkih rezultata, bez ikakve funkcije obogaćenog prikazivanja, i da su ih algoritmi mogli slabije rangirati među tim rezultatima (uvodne izjave 344. i 512. pobijane odluke).

253    BEUC naglašava da je stvarna Googleova namjera bila zaštititi i što više povećati svoje prihode time što je sustavno najisplativiji dio ekrana zadržavao za vlastite rezultate, koje je prikazivao u privlačnim grafičkim svojstvima, iako ti rezultati nisu bili nužno najrelevantniji za određeni upit za pretraživanje. Kelkoo pak tvrdi da je Google usvojio protutržišno ponašanje kako bi isključio svoje konkurente i promicao vlastiti uspoređivač proizvoda. Google je tako provodio namjernu strategiju isključivanja čiji je cilj bio, s jedne strane, slabije rangiranje njegovih konkurenata primjenom algoritama prilagodbe i, s druge strane, stavljanje u povoljniji položaj vlastitog uspoređivača proizvoda zahvaljujući povlaštenom prikazivanju i pozicioniranju. Konačno, Visual Meta navodi da, prema sudskoj praksi, nije relevantan razlog koji navodno pogoduje tržišnom natjecanju i na kojem se temelji Googleovo uvođenje Product Universalsa, te da u svakom slučaju, zbog toga što nije moglo koristiti svim konkurentskim uspoređivačima proizvoda, navodno poboljšanje koje je Google proveo uvođenjem Product Universalsa nije moglo povećati relevantnost njegovih sveukupnih rezultata.

2)      Ocjena Općeg suda

254    Valja napomenuti da, kad Komisija ispituje postupanje poduzetnika u vladajućem položaju jer je ono neophodno za zaključak o postojanju zlouporabe takvog položaja, ona nužno mora ocijeniti poslovnu strategiju koju slijedi navedeni poduzetnik. U tom okviru, normalno je da Komisija ocjenjuje subjektivne čimbenike, kao što su motivi na kojima se temelji predmetna poslovna strategija (presuda od 19. travnja 2012., Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 19.).

255    Međutim, postojanje eventualne protutržišne namjere samo je jedna od brojnih činjeničnih okolnosti koje bi se mogle uzeti u obzir radi utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja (presuda od 19. travnja 2012., Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 20.).

256    Za potrebe primjene članka 102. UFEU‑a Komisija uopće nije dužna utvrditi postojanje takve namjere kod poduzetnika u vladajućem položaju, iako dokaz o takvoj namjeri, ako ne može dostajati sam za sebe, jest činjenična okolnost koja se može uzeti u obzir radi utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 162. i navedenu sudsku praksu).

257    Usto, postojanjem namjere sudjelovanja u tržišnom natjecanju na temelju zasluga, pod uvjetom da se utvrdi, ne može se dokazati nepostojanje zlouporabe (presuda od 19. travnja 2012., Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 22.).

258    Google u ovom slučaju tvrdi da ni u kojem slučaju nije htio odstupiti od tržišnog natjecanja na temelju zasluga i u biti tvrdi da Komisija iskrivljava činjenice time što u pobijanoj odluci navodi da je postojala takva protutržišna namjera na kojoj su se temeljile predmetne prakse.

259    Međutim, iz uvodnih izjava pobijane odluke koje navodi Google (osobito uvodne izjave 386., 490. do 492. i 598. pobijane odluke) ne proizlazi da je Komisija za potrebe utvrđenja postojanja predmetne zlouporabe uzela u obzir, barem kao takav, Googleov eventualni „protutržišni cilj” na kojem se temelji „razvoj” tehnologija koji je doveo do uvođenja Product Universalsa.

260    Naprotiv, kao što to proizlazi iz teksta dijela 7.2.1. pobijane odluke, Komisija je smatrala da zlouporabu čine objektivni elementi, odnosno „povoljnije pozicioniranje i prikazivanje, među Googleovim rezultatima općeg pretraživanja, rezultata Googleova uspoređivača proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače”, što je postupanje koje je, u skladu s dijelom 7.2.3. pobijane odluke, primjenom algoritama prilagodbe općeg pretraživanja na konkurentske uspoređivače proizvoda „smanjilo promet Googleovih rezultata općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i povećalo [navedeni] promet prema Googleovu vlastitom uspoređivaču proizvoda”. To se utvrdilo iako je, u skladu s dijelom 7.2.2. pobijane odluke, taj promet bio „važan” za konkurentske usluge uspoređivanja proizvoda i iako se, u skladu s dijelom 7.2.4. pobijane odluke, preusmjeren promet, koji je činio znatan dio prometa konkurentskih usluga uspoređivanja proizvoda, nije mogao djelotvorno zamijeniti drugim izvorima.

261    Stoga je Komisija smatrala, kao što je to u puno navrata ponovila u svojim pismenima, da se postupanje koje se prigovara Googleu sastoji, konkretno, od kombinacije dviju objektivnih praksi, odnosno, s jedne strane, povoljnijeg pozicioniranja i prikazivanja vlastitih specijaliziranih rezultata na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja u odnosu na rezultate konkurentskih uspoređivača i, s druge strane, istodobnog slabijeg rangiranja rezultata konkurentskih uspoređivača primjenom algoritama prilagodbe. Komisija je stoga, kako bi utvrdila povredu, temeljito usporedila, kao prvo, način na koji su se rezultati konkurentskih uspoređivača pozicionirali i prikazivali (dio 7.2.1.1. pobijane odluke) i, kao drugo, način na koji su se pozicionirali i prikazivali rezultati Googleova uspoređivača (dio 7.2.1.2. pobijane odluke), i to prije nego što je ispitala, kao treće, posebne okolnosti u kojima su se odvijale predmetne prakse, odnosno količinu prometa i njegovu zapravo nezamjenjivu prirodu, kao i ponašanje korisnika interneta.

262    Komisija je time samo usporedila način na koji je Google pozicionirao i prikazivao rezultate konkurentskih uspoređivača u odnosu na rezultate vlastitog uspoređivača proizvoda te je opisala gospodarski kontekst u kojem se odvijalo tržišno natjecanje među uslugama uspoređivanja proizvoda. Komisija stoga u okviru utvrđenja povrede nije uzela u obzir ni protutržišnu strategiju ni protutržišne ciljeve koje je nastojao postići Google, što je izričito potvrdila na raspravi u odgovoru na pisano pitanje Općeg suda.

263    Točno je da je, kao što to proizlazi iz odgovora Općeg suda na prvi dio petog tužbenog razloga (vidjeti točku 175. ove presude), Komisija utvrdila da predmetne prakse odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Međutim, to se utvrđenje ne može poništiti Googleovom namjerom da u tržišnom natjecanju na temelju zasluga sudjeluje poboljšanjem kvalitete svoje usluge općeg pretraživanja i povećanjem relevantnosti svojih specijaliziranih rezultata jer, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 257. ove presude, samom namjerom sudjelovanja u tržišnom natjecanju na temelju zasluga, pod uvjetom da se utvrdi, ne može se dokazati nepostojanje zlouporabe.

264    Naime, valja podsjetiti na to da je zlouporaba vladajućeg položaja koja je zabranjena člankom 102. UFEU‑a objektivan pojam (presuda od 13. veljače 1979., Hoffmann‑La Roche/Komisija, 85/76, EU:C:1979:36, t. 91.). Štoviše, valja istaknuti da, za razliku od članka 101. stavka 1. UFEU‑a, članak 102. UFEU‑a ne sadržava nikakvo upućivanje na cilj prakse (presuda od 30. rujna 2003., Michelin/Komisija, T‑203/01, EU:T:2003:250, t. 237.), iako se u njemu, pa makar neizravno, upućuje na protutržišni cilj.

265    Stoga, iako je Komisija mogla komentirati Googleovu poslovnu strategiju u okviru uvođenja na tržište Product Universalsa i u tom pogledu navesti subjektivne čimbenike, kao što je nastojanje da se ispravi Froogleov neuspjeh, argumente koji se temelje na iskrivljavanju činjenica u pogledu razloga zbog kojih je Google uveo Product Universals, s obzirom na to da se odnose na razloge koje Komisija nije upotrijebila kao sastavne elemente povrede (potonji su elementi sažeti u točki 260. ove presude), treba odbiti kao bespredmetne u okviru analize utvrđenja povrede (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2018., Servier i dr./Komisija, T‑691/14, u žalbenom postupku, EU:T:2018:922, t. 188. i navedenu sudsku praksu).

266    Osim toga, iako Google tvrdi da Product Universals nije nanio štetu korisnicima, nego da je poboljšao kvalitetu i relevantnost njegovih rezultata, valja utvrditi da to eventualno povećanje učinkovitosti do kojeg su dovele predmetne prakse treba uzeti u obzir kao eventualno objektivno opravdanje, tako da se njime ne može potkrijepiti prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se u biti temelji na Komisijinu iskrivljavanju činjenica. Ti će se argumenti koji se temelje na poboljšanju kvalitete i relevantnosti rezultata stoga ispitati u toj kasnijoj fazi analize, u glavi B točki 4.

267    U tim okolnostima valja odbiti kao neosnovane prvi dio prvog tužbenog razloga i peti tužbeni razlog u cijelosti.

2.      Elementi prvog i drugog tužbenog razloga koji se temelje na nediskriminirajućoj prirodi predmetnih praksi

a)      Elementi prvog tužbenog razloga koji se temelje na tome da je Komisija pogrešno zaključila da je Google prikazivanjem Product Universalsa stavljao u povoljniji položaj vlastitu uslugu uspoređivanja proizvoda

268    U potporu svojem prvom tužbenom razlogu Google navodi tri dijela. Kao što je to prethodno navedeno, Google u prvom dijelu tvrdi da su činjenice pogrešno prikazane u pobijanoj odluci jer je uveo grupe rezultata za proizvode kako bi poboljšao kvalitetu svoje usluge, a ne kako bi promet usmjeravao prema vlastitoj usluzi uspoređivanja proizvoda. Google u drugom dijelu tvrdi da je Komisija pogrešno zaključila da je različito postupanje s Product Universalsom i generičkim rezultatima dovelo do povoljnijeg postupanja, iako nije bilo nikakve diskriminacije. Naime, bez diskriminacije ne može biti ni zlouporabe. Google u trećem dijelu tvrdi da je Komisija povrijedila pravna pravila primjenjiva na ocjenu objektivnih opravdanja koja u određenim slučajevima omogućuju da se protutržišna postupanja opravdaju a priori kad je riječ o prikazivanju Product Universalsa. Komisija nije ispitala stvara li se elementima koje je Google istaknuo u pogledu prednosti za korisnike Product Universalsa protuteža navodnim ograničavajućim učincima.

269    Opći sud smatra da taj treći dio prvog tužbenog razloga, koji se odnosi na objektivna opravdanja, valja razmotriti u zasebnoj analizi nakon što se ispitaju treći i četvrti tužbeni razlog u pogledu protutržišnih učinaka, u skladu s onime što se navodi u točki 126. ove presude.

270    Osim toga, valja podsjetiti na to da se prvi dio prvog tužbenog razloga, prema kojem je Google uveo grupe rezultata za proizvode kako bi poboljšao kvalitetu svoje usluge, a ne kako bi promet usmjeravao prema vlastitoj usluzi uspoređivanja proizvoda, kao što je to prikazala Komisija, razmotrio u točkama 250. do 267. ove presude. Stoga će se u ovom dijelu ispitati samo drugi dio ovog tužbenog razloga.

1)      Argumenti stranaka

271    Google tvrdi da pobijana odluka sadržava pogrešku koja se tiče prava u dijelu u kojem se u njoj zaključuje da je stavljao u povoljniji položaj Product Universals jer Komisija nije ispitala uvjete potrebne za utvrđenje diskriminacije.

272    Kao prvo, Google navodi da su njegovi mehanizmi za generiranje rezultata za proizvode i generičkih rezultata različito djelovali u različitim situacijama, i to zbog legitimnih razloga. Google ne osporava da je primijenio različite mehanizme za generiranje rezultata za proizvode i generičkih rezultata. Naime, s jedne strane, Google se u pogledu generičkih rezultata oslonio na podatke dobivene postupkom koji se naziva „crawling” i na opće znakove relevantnosti izvedene iz tih podataka. S druge strane, Google se u pogledu rezultata za proizvode oslonio na sažetke sadržaja podataka koje su izravno pružali trgovci i na znakove relevantnosti specifične za proizvode. Međutim, time što je na generičke rezultate i rezultate za proizvode primijenio različite tehnologije, Google nije različito postupao u sličnim situacijama. Različito je postupao u različitim situacijama, i to zbog legitimnog razloga, odnosno poboljšanja kvalitete svojih rezultata.

273    Kao drugo, Google tvrdi da je zatim, kako bi te rezultate rangirao na svojim stranicama za opće pretraživanje, primjenjivao isti standard relevantnosti na specijalizirane rezultate i generičke rezultate, i to dosljedno. Google u tom pogledu tvrdi da je pogrešna i tvrdnja iz pobijane odluke prema kojoj se Product Universals povoljnije pozicionirao i prikazivao u odnosu na generičke rezultate jer se Product Universals zbog različitog postupanja nije nezasluženo pozicionirao na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Naglašava da se u pobijanoj odluci ne uzima u obzir funkcioniranje Universal Searcha, kojim je stvoren dosljedan sustav rangiranja za sve Googleove kategorije rezultata. Stoga je Product Universals trebao „zaslužiti” svoje pozicioniranje na stranici s rezultatima na temelju istog standarda relevantnosti kao što je onaj koji je Google primjenjivao na generičke rezultate. Google u tom pogledu navodi da je, zahvaljujući Universal Searchu i njegovim sastavnim dijelovima, izravno uspoređivao relevantnost rezultata za proizvode s generičkim rezultatima, i to na temelju istog standarda relevantnosti. Stoga, ako se Product Universals prikazivao na dobroj poziciji na stranici za opće pretraživanje, to je bila posljedica činjenice da je bio relevantniji od generičkih, slabije rangiranih rezultata, a ne posljedica povlaštenog postupanja.

274    Međutim, odgovor koji se u pobijanoj odluci daje na te argumente pogrešan je. Kao prvo, Komisija u uvodnoj izjavi 440. pobijane odluke pogrešno tvrdi da nije važno je li Google primjenjivao isti standard relevantnosti na Product Universals i generičke rezultate. Naime, Google je prikazivao Product Universals samo kad je bio relevantniji od slabije rangiranih generičkih rezultata te ga nije mogao stavljati u povoljniji položaj. Pozicioniranje na stranici s rezultatima općeg pretraživanja bilo je zasluženo. Rangiranje rezultata ovisno o njihovoj relevantnosti suprotno je povoljnijem postupanju.

275    Kao drugo, Komisija u uvodnoj izjavi 441. pobijane odluke pogrešno tvrdi da Google nije dokazao da je primjenjivao iste standarde relevantnosti na Product Universals i generičke rezultate. Tim se rasuđivanjem pokušava prebaciti teret dokazivanja. Na Komisiji je da dokaže da Google nije primjenjivao dosljedne standarde relevantnosti time što je prikazivao Product Universals. Ako to ne učini, ne može utvrditi postojanje povoljnijeg postupanja.

276    Kao treće, Google je u svakom slučaju dokazao da je na Product Universals primjenjivao dosljedne standarde relevantnosti. Komisija u tom pogledu u uvodnoj izjavi 442. pobijane odluke pogrešno tvrdi da se Google za potrebe tog dokazivanja oslanja samo na dva izvješća o usporednom vrednovanju. Google je Komisiji dostavio brojne dokumente o funkcioniranju njegova sustava rangiranja i standardima relevantnosti koje primjenjuje. Kritike koje je Komisija u pobijanoj odluci iznijela protiv tih dvaju izvješća nisu osnovane. Komisija u uvodnoj izjavi 390. pobijane odluke pogrešno tvrdi i da je od 2009. do rujna 2010. Google primjenjivao unutarnje pravilo na temelju kojeg je osigurao da se Product Universals „uvijek pozicionira na vrhu” kad god bi se među prva tri generička rezultata pojavio rezultat konkurentskog uspoređivača proizvoda. Riječ je o pretpostavci koja nikad nije primijenjena. Komisijinoj tvrdnji proturječe podaci o pozicioniranju Product Universalsa kad se među prvim trima rezultatima pojavio uspoređivač proizvoda od prosinca 2009. do rujna 2010., odnosno u razdoblju u kojem je, prema Komisijinoj tvrdnji, predmetno unutarnje pravilo bilo na snazi.

277    Komisija osporava te argumente. Kelkoo osobito tvrdi da se algoritmi prilagodbe nisu primjenjivali na Googleov uspoređivač proizvoda i da konkurentski uspoređivači proizvoda nisu raspolagali formatima za prikazivanje primjenjivima na navedeni uspoređivač. BEUC navodi da se Googleovi rezultati pretraživanja za proizvode nisu određivali isključivo prema njihovoj relevantnosti za potrošača s obzirom na to da se postupanje s njima temeljilo na komercijalnim razmatranjima. To je protivno legitimnom očekivanju potrošačâ u pogledu Googleove neutralnosti u postupanju s rezultatima. Google je manipulirao rezultatima pretraživanja na način da je rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda učinio nevidljivima.

2)      Ocjena Općeg suda

278    Google u biti osporava da su predmetne prakse mogle dovesti do diskriminacije jer je, s jedne strane, različite mehanizme, odnosno mehanizme za generičko pretraživanje na temelju postupka koji se naziva „crawling” i mehanizme za specijalizirano pretraživanje na temelju obrade sažetaka sadržaja koje su slali povezani trgovci, primjenjivao na različite situacije, odnosno na generičke rezultate i specijalizirane rezultate, i jer je, s druge strane, zahvaljujući svojoj tehnologiji Universal Search i svojem algoritmu Superroot na sve rezultate primjenjivao iste kriterije relevantnosti. Stoga, prema Googleovu mišljenju, nije mogla postojati diskriminacija jer je prikazivao Product Universals samo kad je, s obzirom na te tehnologije, bio relevantniji od generičkih rezultata, tako da je Product Universals zaslužio svoje pozicioniranje.

279    Kako bi se provjerilo je li Komisija mogla pravilno zaključiti da postoji diskriminacija, najprije valja ispitati različito postupanje koje je smatrala protivnim članku 102. UFEU‑a u pogledu osobito pozicioniranja i prikazivanja Product Universalsa.

280    U tom pogledu valja utvrditi da je Komisija u dijelu 7.2.1. pobijane odluke zaključila da se zlouporaba sastojala od povoljnijeg „pozicioniranja” i „prikazivanja” rezultata Googleove vlastite usluge uspoređivanja proizvoda (uključujući Product Universals) na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja u odnosu na rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda. Kao što to proizlazi iz navedenog dijela, uvodne izjave 344. pobijane odluke i članka 1. njezine izreke, Komisija stoga prigovara Googleu da je na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja „povoljnije” pozicionirao i prikazivao vlastiti uspoređivač proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače proizvoda.

281    Da bi došla do takvog zaključka, Komisija je usporedila način na koji su se rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda „pozicionirali” i „prikazivali” na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja (dio 7.2.1.1.) i način na koji su se na navedenim stranicama „pozicionirali” i „prikazivali” rezultati Googleova uspoređivača proizvoda, u ovom slučaju Product Universals (dio 7.2.1.2.).

282    Komisija je iz toga zaključila da, dok su se rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda mogli prikazati samo u obliku generičkih rezultata, odnosno u obliku običnih plavih poveznica bez slika ili dodatnih informacija o proizvodima i njihovim cijenama (uvodna izjava 371. pobijane odluke) te su, za razliku od rezultata Googleova uspoređivača proizvoda, bili podložni tomu da se na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja rangiraju na dnu prve stranice ili na sljedećim stranicama primjenom određenih algoritama prilagodbe (uvodne izjave 352. do 355.), kao što je to uostalom bio slučaj nakon uvođenja algoritma Panda (uvodna izjava 361.), specijalizirani rezultati Googleova uspoređivača proizvoda i, tijekom predmetnog razdoblja, Product Universals, pozicionirali su se pak na uočljivom mjestu među Googleovim rezultatima općeg pretraživanja (uvodne izjave 379. i 385.), prikazivali su se u formatu obogaćenom slikama i informacijama o proizvodima (uvodna izjava 397.) te nisu bili podložni slabijem rangiranju primjenom algoritama prilagodbe (uvodna izjava 512.).

283    Komisija je stoga utvrdila da se tim različitim postupanjem s rezultatima konkurentskih uspoređivača u odnosu na rezultate Googleova uspoređivača proizvoda (Product Universals) potonji uspoređivač proizvoda stavljalo u povoljniji položaj u odnosu na konkurentske usluge uspoređivanja proizvoda s obzirom na, među ostalim, količinu prometa koju Googleov opći pretraživač generira za konkurentske uspoređivače proizvoda (dio 7.2.2. pobijane odluke), ponašanje korisnika interneta čija je pažnja obično bila usmjerena na najvidljivije rezultate na stranici s rezultatima općeg pretraživanja, odnosno na rezultate koji su najbolje pozicionirani (dio 7.2.3.1. pobijane odluke), te činjenicu da se promet preusmjeren tim praksama ne može „djelotvorno zamijeniti” drugim izvorima (dio 7.2.4. pobijane odluke).

284    Kao prvo, iz toga slijedi da se različito postupanje koje navodi Komisija ne sastoji, kao što to predlaže Google, od primjene različitih mehanizama za odabir rezultata pretraživanja kako bi se obradili rezultati pretraživanja Googleova uspoređivača proizvoda i rezultati pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda, odnosno mehanizama za odabir generičkih rezultata na konkurentske uspoređivače i mehanizama za odabir rezultata specijaliziranog pretraživanja na vlastiti uspoređivač, nego od povoljnijeg postupanja u smislu pozicioniranja i prikazivanja vlastitih specijaliziranih rezultata u odnosu na rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda koji su se pojavljivali među generičkim rezultatima.

285    Stoga, iako Google tvrdi da se različito postupanje s njegovim rezultatima pretraživanja provodi s obzirom na prirodu rezultata koje generira njegov opći pretraživač, odnosno ovisno o tome je li riječ o specijaliziranim rezultatima ili generičkim rezultatima, to se različito postupanje zapravo provodi s obzirom na podrijetlo rezultata, odnosno ovisno o tome potječu li s konkurentskih uspoređivača ili njegova vlastitog uspoređivača. Google zapravo stavlja u povoljniji položaj potonji uspoređivač u odnosu na prvonavedeni uspoređivač, a ne jednu vrstu rezultata u odnosu na drugu.

286    Naime, samo se Googleovi rezultati specijaliziranog pretraživanja, odnosno Product Universals, mogu pojaviti u „okvirima” na Googleovoj stranici za opće pretraživanje, i to u obogaćenom obliku, te mogu biti izuzeti od slabijeg rangiranja koje se provodi primjenom algoritama prilagodbe.

287    Suprotno tomu, s rezultatima konkurentskih uspoređivača, iako su vrlo relevantni za korisnika interneta, nikad se ne može postupati slično kao s rezultatima Googleova uspoređivača, neovisno o tome je li riječ o njihovu pozicioniranju, s obzirom na to da su zbog svojih istovjetnih obilježja podložni slabijem rangiranju primjenom algoritama prilagodbe i da su „okviri” namijenjeni za rezultate Googleova uspoređivača, ili o njihovu prikazivanju, s obzirom na to da su obogaćena slova i slike također namijenjeni za Googleov uspoređivač. Stoga, čak i ako se, unatoč učinku algoritama u pogledu slabijeg rangiranja, rezultati konkurentskih uspoređivača zbog svoje relevantnosti pojave na prvoj Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja, nikad se ne mogu prikazati na jednako vidljiv i privlačan način kao rezultati u okviru Product Universalsa.

288    Međutim, takvo različito postupanje uopće ne proizlazi iz objektivne razlike između dviju vrsta rezultata na internetu, nego iz Googleova izbora da s rezultatima konkurentskih uspoređivača postupa nepovoljnije nego s rezultatima vlastitog uspoređivača, na način da na njih primjenjuje prikazivanje i pozicioniranje koji su manje vidljivi.

289    Kao drugo, iz opisa praksi koje je Komisija utvrdila u točkama 280. do 283. ove presude proizlazi da treba odbiti Googleov argument prema kojem je on primjenjivao „isti standard relevantnosti” na grupe rezultata za proizvode i na generičke rezultate i da je u biti prikazivao Product Universals samo ako je bio relevantniji od rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda zahvaljujući svojoj tehnologiji Universal Search i svojem algoritmu Superroot, tako da nije mogla postojati diskriminacija.

290    Naime, s jedne strane, valja utvrditi da, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 440. pobijane odluke, Komisija ne prigovara Googleu da jest ili nije primjenjivao isti standard relevantnosti na dvije vrste rezultata, odnosno specijalizirane rezultate za proizvode i generičke rezultate, nego da nije primjenjivao iste standarde prikazivanja i pozicioniranja na konkurentske uspoređivače proizvoda i na vlastiti uspoređivač proizvoda, pri čemu je s prvonavedenim uspoređivačima proizvodima postupao nepovoljnije u odnosu na drugonavedene uspoređivače proizvoda.

291    Naime, kao što to proizlazi iz točke 287. ove presude, s rezultatima konkurentskih uspoređivača, neovisno o njihovoj relevantnosti, nikad se ne može postupati kao s rezultatima Googleova uspoređivača, neovisno o tome je li riječ o njihovu pozicioniranju ili njihovu prikazivanju, tako da su oni nužno u nepovoljnijem položaju u tržišnom natjecanju u koje su uključeni.

292    Naime, čak i ako se rezultat konkurentskog uspoređivača s obzirom na kriterije relevantnosti utvrđene primjenom Googleovih algoritama pokaže manje relevantnim od rezultata Googleova uspoređivača, njegovo slabije rangiranje na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja primjenom algoritama prilagodbe i njegovo prikazivanje koje je ograničeno na običnu plavu poveznicu, ovisno o slučaju ispod „okvira” namijenjenog za rezultat Googleova uspoređivača čiji je prikaz obogaćen, nisu nužno proporcionalni navodno manjem stupnju relevantnosti s obzirom na navedene kriterije. Usto, čak i kad su rezultati konkurentskog uspoređivača relevantniji s obzirom na te kriterije, s njima se, kao što se na to podsjeća u točkama 286. i 287. ove presude, nikad ne može postupati jednako u smislu prikazivanja i pozicioniranja, tako da je tržišno natjecanje narušeno i prije nego što korisnik unese upit za proizvode.

293    Iz toga slijedi da Googleovu argumentaciju, koja se temelji na postojanju zajedničkog standarda relevantnosti, treba odbiti kao bespredmetnu.

294    U tom pogledu, vrednovanja iz uvodne izjave 442. pobijane odluke, kao i uostalom drugi eksperimenti koje navodi Google, čak i ako dokazuju veću relevantnost Product Universalsa u odnosu na generičke rezultate koji prikazuju rezultate konkurentskih uspoređivača, ne otklanjanju zabrinutost u pogledu tržišnog natjecanja koju je Komisija utvrdila u dijelu 7.2.1. pobijane odluke i sažela u uvodnoj izjavi 440. navedene odluke, prema kojoj Google na vlastite specijalizirane rezultate i rezultate konkurentskih uspoređivača primjenjuje različite mehanizme u pogledu prikazivanja i pozicioniranja, što nužno ima za učinak nepovoljnije postupanje s rezultatima konkurentskih uspoređivača u odnosu na rezultate Googleova uspoređivača.

295    Uostalom, čak i ako su ocjenjivači dali prednost Product Universalsu u odnosu na prve generičke rezultate koji se pojavljuju na prvoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja, što uostalom ne proizlazi jasno iz predmetnih eksperimenata jer oni upućuju na to da ocjenjivači imaju slično mišljenje o korisnosti specijaliziranih rezultata pretraživanja i generičkih rezultata za proizvode, to ne znači da su željeli da Product Universals sadržava isključivo rezultate Googleova uspoređivača proizvoda. To ne znači ni da žele da se rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda prikazuju na manjem vidljivom mjestu i da su podložni slabijem rangiranju na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja.

296    S druge strane, podredno valja utvrditi da je Googleova argumentacija koja se temelji na zajedničkom standardu relevantnosti, osim što je bespredmetna, i neosnovana, kao što to uostalom proizlazi iz njegovih vlastitih pismena. Naime, kao što to Google sam tvrdi u trećem dijelu svojeg prvog tužbenog razloga, nije mogao izravno usporediti, na temelju parametara primjenjivih na specijalizirano pretraživanje kao što su cijena, zalihe ili ugled prodavatelja, specijalizirane rezultate vlastitog uspoređivača proizvoda sa specijaliziranim rezultatima konkurentskih uspoređivača proizvoda jer nije znao kako funkcioniraju algoritmi za pretraživanje potonjih uspoređivača proizvoda i jer nije mogao pristupiti sažecima sadržaja koje su slali trgovci povezani s njegovim stranicama, osobito u području cijena.

297    Naime, u skladu sa samim Googleovim objašnjenjima, s jedne strane, nije znao ništa o načinima na koje konkurentski uspoređivači proizvoda rangiraju i bilježe svoje rezultate za upite o proizvodima i, s druge strane, podatke o proizvodima evidentiranima u vlastitom uspoređivaču proizvoda dobivao je iz sažetaka sadržaja podataka koje su trgovci pružali izravno, a ne s internetskih stranica postupkom koji se naziva „crawling”, kao za generičko pretraživanje. Naime, Google nije raspolagao usporedivim informacijama o rezultatima konkurentskih uspoređivača proizvoda s obzirom na to da stranice konkurentskih uspoređivača proizvoda imaju vlastite sažetke sadržaja i vlastiti način rangiranja proizvoda.

298    Točno je da je, kao što to Komisija ističe u uvodnoj izjavi 440. pobijane odluke, zahvaljujući Universal Searchu, Google primjenjivao „određene standarde relevantnosti” za usporedbu vlastitih specijaliziranih rezultata sa svojim generičkim rezultatima koji se preuzimaju s konkurentskih stranica s rezultatima pretraživanja. Međutim, u skladu s Googleovim objašnjenjima u njegovu izvješću o tehnologijama priloženom tužbi, Universal Search funkcionira tako da se primjenjuju statistički kriteriji na temelju ispitivanja o korisnicima. Međutim, nije se utvrdilo niti se to navodi, s obzirom na poteškoće koje je sam Google naveo u pogledu usporedbe različitih vrsta rezultata (vidjeti točku 297. ove presude), da taj alat može, a da se pritom ne dovode u pitanje njegova kvaliteta, dati jednako pouzdane rezultate u pogledu odabira relevantnih rezultata kao i usporedba koju Google provodi na temelju vlastitih kriterija primjenjivih na specijalizirano pretraživanje za proizvod, a to su, konkretno, cijena, količina zaliha, popularnost proizvoda ili ugled prodavatelja.

299    Stoga su ta ispitivanja, kao što je to Foundem potvrdio na raspravi, koliko god da su pouzdana, samo statistička procjena onoga što bi mogao biti najrelevantniji rezultat. U tom pogledu iz Googleova internog dokumenta navedenog u njegovu izvješću o tehnologijama proizlazi da je „jedna od najvećih poteškoća u ljudskoj procjeni to što ocjenjivači trebaju tumačiti korisnikovo pretraživanje; iako ljudi mogu biti precizniji u tumačenju pretraživanja od računala, nemoguće je poznavati točnu korisnikovu namjeru […], ta je procjena samo zajedničko mišljenje naših ocjenjivača, koje se vjerojatno razlikuje od korisnika općenito”.

300    Konačno, okolnost koju navodi Google, prema kojoj je Product Universals pokrenut samo kao odgovor na 23 % „pretraživanja proizvoda” te prema kojoj je prikazivao Product Universals na vrhu stranica s rezultatima općeg pretraživanja kao odgovor na samo 4 % upita za proizvode, nije dovoljna da se dovede u pitanje postojanje različitog postupanja. Naime, takvu stopu pokretanja ne može se samu po sebi smatrati čimbenikom na temelju kojeg se može isključiti postojanje prakse povoljnijeg postupanja jer tu stopu treba usporediti sa stopom pokretanja na usporedivoj poziciji (s obzirom na to da je bilo isključeno usporedivo prikazivanje) stotine konkurentskih uspoređivača proizvoda koji su, s obzirom na svoja obilježja, bili suštinski podložni slabijem rangiranju na dnu stranice primjenom Googleovih algoritama prilagodbe.

301    Zbog svih prethodno navedenih razloga valja odbiti drugi dio prvog tužbenog razloga.

b)      Elementi drugog tužbenog razloga koji se temelje na tome da je Komisija pogrešno zaključila da je Google prikazivanjem Shopping Unitsa stavljao u povoljniji položaj vlastitu uslugu uspoređivanja proizvoda

302    U potporu drugom tužbenom razlogu Google navodi tri dijela. Kao prvo, Komisija je pogrešno zaključila da različito postupanje s oglasima za grupirane proizvode i generičkim rezultatima predstavlja povoljnije postupanje, iako ono ne uključuje nikakvu diskriminaciju.

303    Kao drugo, u pobijanoj odluci pogrešno se zaključuje da se oglasima za proizvode u Shopping Unitsu stavlja u povoljniji položaj Googleova usluga uspoređivanja proizvoda.

304    Kao treće, Komisija je povrijedila pravna pravila primjenjiva na ocjenu objektivnih opravdanja koja se odnose na prikazivanje Shopping Unitsa. Google u potonjem dijelu uzgredno dovodi u pitanje postojanje povoljnijeg postupanja s vlastitim uspoređivačem jer navodi da Shopping Units već sadržava rezultate konkurentskih uspoređivača. Uostalom, valja navesti da je Google naveo taj argument kako bi osporio postojanje povoljnijeg postupanja u okviru upravnog postupka (uvodna izjava 405. pobijane odluke). Stoga te elemente trećeg dijela valja razmotriti nakon drugog dijela. Međutim, elementi tog dijela koji su povezani s objektivnim opravdanjima razmotrit će se zajedno s elementima koji se odnose na Product Universals, nakon što se u glavi B točki 3. ispitaju tužbeni razlozi povezani s učincima predmetnih praksi.

1)      Prvi dio drugog tužbenog razloga, prema kojem je Komisija pogrešno zaključila da različito postupanje s oglasima za proizvode i generičkim rezultatima predstavlja povoljnije postupanje, iako ono ne uključuje nikakvu diskriminaciju

i)      Argumenti stranaka

305    Kao prvo, Google, koji podupire CCIA, tvrdi da Komisija pogrešno uspoređuje postupanje s oglasima za proizvode, odnosno Shopping Unitsu, i postupanje s besplatnim generičkim rezultatima, koji predstavljaju dvije različite stvari, tako da ne može postojati diskriminacija. Google u tom pogledu tvrdi da se oglasima koji se plaćaju, uključujući oglase za proizvode, financira njegova usluga općeg pretraživanja. Stoga ih Google nužno prikazuje drukčije od besplatnih generičkih rezultata, što je uobičajena posljedica njegova dvostranog poslovnog modela koji se temelji na financiranju oglasima. Google u tom pogledu naglašava da na stranici s rezultatima općeg pretraživanja označava Shopping Units kao „sponzoriran” kako bi istaknuo da je plaćen. Naime, tvrdnja iz pobijane odluke da bi izraz „sponzoriran” „mogli shvatiti samo najinformiraniji korisnici” (uvodne izjave 536., 599. i 663. pobijane odluke) ne temelji se ni na kakvom dokazu. Iako Komisija u pobijanoj odluci navodi dvanaest razlika između oglasa za proizvode u Shopping Unitsu i tekstualnih oglasa (uvodne izjave 426. do 438. pobijane odluke) kako bi utvrdila da oglasi za proizvode ne predstavljaju poboljšanje tekstualnih oglasa, nijedna od tih razlika isto tako ne dokazuje da su oglasi za proizvode usporedivi s besplatnim generičkim rezultatima te ih treba pozicionirati i prikazati na isti način.

306    Kao drugo, Google tvrdi da prikazuje Shopping Units zbog toga što sadržava oglase koji bolje odgovaraju na upit o proizvodima od tekstualnih oglasa, a ne zbog toga što stavlja u povoljniji položaj prvonavedene oglase. Komisija nije dokazala da Shopping Units ne zaslužuje prostor koji mu je dodijeljen na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Visokokvalitetni oglasi korisniji su korisnicima, učinkovitiji su za oglašivače i povećavaju vrijednost usluge pretraživanja za obje kategorije. Google prikazuje Shopping Units samo kad njegovi oglasi za proizvode predlažu bolje odgovore na upit od tekstualnih oglasa. Stoga se Shopping Units prikazuje samo kao odgovor na otprilike 25 % upita za proizvode, što proturječi Komisijinu navodu da Google „uvijek” pozicionira Shopping Units na vrh stranice (uvodna izjava 395. pobijane odluke). Komisijinu navodu iz pobijane odluke prema kojem Google nije dokazao da „na Shopping Units primjenjuje iste standarde relevantnosti kao što su oni koji se primjenjuju na [tekstualne] oglase” (uvodna izjava 441. pobijane odluke) proturječi činjenica da je Google uspostavio postupak u okviru kojeg izravno uspoređuje oglase za proizvode s tekstualnim oglasima. Oglasi za proizvode i tekstualni oglasi natječu se na tržištu na temelju istih standarda relevantnosti i vrijednosti. Osim toga, empirijski podaci dokazuju da su oglasi za proizvode u okviru Shopping Unitsa bolji za korisnike i oglašivače od tekstualnih oglasa.

307    Komisija osporava te argumente.

308    BEUC navodi iste argumente kao što su oni istaknuti u okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga (vidjeti točku 277. ove presude). Foundem tvrdi da Shopping Units naglašava protutržišnu prirodu Googleova postupanja jer je Google rezultate koji se temelje na relevantnosti zamijenio plaćenim oglašavanjem koje se prikazuje ovisno o koristi koju Google od njega može ostvariti. Visual Meta pojašnjava da treba odbiti Googleov argument prema kojem on prikazuje Shopping Units samo kad je relevantniji od tekstualnih oglasa ili generičkih rezultata jer Google svoje oglase u obogaćenom formatu ne može zadržati za vlastite usluge, a da pritom potrošačima ne uskrati relevantnije rezultate koji potječu od drugih uspoređivača proizvoda, upravo zbog toga što su oni potrošačima vidljiviji od običnih „plavih poveznica”. Google je upravo zbog toga što su oglasi za proizvode, zahvaljujući svojem obogaćenom formatu, bolji za korisnike i oglašivače dužan prikazivati rezultate drugih uspoređivača proizvoda u istom formatu.

ii)    Ocjena Općeg suda

309    Google u biti ponavlja argumentaciju istaknutu u okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga. Tvrdi da diskriminacija koju je utvrdila Komisija ne postoji jer Google, s jedne strane, različito postupa samo s rezultatima koji su po prirodi različiti, odnosno besplatnim generičkim rezultatima koji preuzimaju rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda i plaćenim „oglasima za proizvode” s vlastitog uspoređivača (Shopping Units) i jer, s druge strane, prikazuje Shopping Units samo kad ti oglasi za proizvode nude bolje odgovore na upit za pretraživanje od tekstualnih oglasa, odnosno oglasa koji prikazuju poveznicu na internetsku stranicu oglašivača kao kratki ulomak iz teksta (bez slika i dinamičnih informacija).

310    Valja istaknuti da je Komisija u okviru svojeg utvrđenja povoljnijeg postupanja koje Google provodi u pogledu rezultata vlastitog uspoređivača proizvoda usporedila pozicioniranje i prikazivanje Shopping Unitsa s pozicioniranjem i prikazivanjem generičkih rezultata konkurentskih uspoređivača. Komisija je povoljnije postupanje s tim rezultatima utvrdila, kao i za Product Universals (vidjeti točke 280. do 283. ove presude), na temelju njihova pozicioniranja na uočljivom mjestu na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja (dio 7.2.1.2.1. pobijane odluke) s obzirom na to da se Shopping Units uvijek pozicionira iznad prvih Googleovih rezultata općeg pretraživanja (uvodna izjava 395. pobijane odluke) i na temelju njihova obogaćenog prikazivanja u „okvirima” na vrhu Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja (dio 7.2.1.2.2. pobijane odluke). Štoviše, Shopping Units ne može se slabije rangirati primjenom konkurentskih algoritama prilagodbe. Komisija je u uvodnoj izjavi 439. pobijane odluke utvrdila i da se rezultati konkurentskih uspoređivača ne mogu pojaviti u Shopping Unitsu, a stoga ni isto pozicionirati i prikazivati kao Googleovi specijalizirani rezultati, osim ako ti uspoređivači ne promijene poslovni model na način da postanu stranice za prodaju koje nude oglase kako bi se mogle pojaviti u Shopping Unitsu te stoga same prodaju proizvode.

311    Kao prvo, valja odgovoriti na Googleov argument prema kojem su njegovi oglasi za proizvode koji se nalaze u Shopping Unitsu, s obzirom na svoju oglašivačku prirodu, različiti po samoj svojoj prirodi od besplatnih rezultata konkurentskih uspoređivača, čime se isključuje bilo kakva diskriminacija.

312    Valja napomenuti da Shopping Units prikazuje rezultate Googleova uspoređivača proizvoda i da konkurira konkurentskim uspoređivačima proizvoda. U tom pogledu nije važno to što prodavatelji trebaju platiti naknadu za oglašavanje kako bi se njihovi proizvodi nalazili u Shopping Unitsu jer Googleova usluga specijaliziranog pretraživanja internetskim korisnicima nudi istu besplatnu uslugu uspoređivanja proizvoda kao što je i ona konkurentskih uspoređivača, kao što to proizlazi iz dijela 5.2.2. pobijane odluke. Google stoga ne dokazuje po čemu je usluga uspoređivanja proizvoda koju Shopping Units nudi korisnicima interneta drukčija, po samoj svojoj prirodi, od usluge koju nude drugi uspoređivači proizvoda. Naprotiv, očito je da se obje usluge bave usporedbom proizvoda na internetu i da su one stoga zamjenjive s gledišta korisnika interneta.

313    Točno je da se uz Shopping Units navodi izraz „sponzorirano”, a cilj je toga korisnike interneta obavijestiti o njegovoj oglašivačkoj prirodi. Međutim, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 536., 599. i 663. pobijane odluke, većina korisnika interneta ne shvaća odmah izraz „sponzorirano” kao nešto što znači da se rezultati Googleova uspoređivača proizvoda i rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda rangiraju primjenom različitih mehanizama i da stoga ti konkurentski uspoređivači proizvoda mogu biti slabije rangirani te se prikazivati na manje vidljivom mjestu na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, ne zbog manje relevantnosti njihovih rezultata u odnosu na rezultate Googleova uspoređivača proizvoda, nego jednostavno zbog toga što nije riječ o Googleovim vlastitim rezultatima. To osobito vrijedi kad je njihovo slabije rangiranje na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja posljedica primjene algoritama prilagodbe, a ne manje prikladnosti njihova sadržaja u odnosu na upit za pretraživanje koji je unio korisnik interneta jer korisnici interneta nisu upoznati s tim mehanizmom.

314    Suprotno onomu što tvrdi Google, pobijana odluka, time što kritizira pozicioniranje i prikazivanje Shopping Unitsa, ne dovodi u pitanje njegov dvostrani poslovni model na temelju kojeg se besplatne usluge financiraju oglašavanjem. Naime, ako način financiranja nekog poduzetnika dovodi do toga da on, kao u ovom slučaju, sudjeluje u zlouporabi vladajućeg položaja, navedeni način financiranja ne može se ni na temelju čega isključiti iz zabrane na temelju članka 102. UFEU‑a. Uostalom, velikom je broju zlouporaba vladajućeg položaja svojstven cilj poboljšanja izvora financiranja poduzetnika.

315    Slijedom toga, Google uostalom pogrešno tvrdi da Komisija dovodi u pitanje zakonitost njegovih tekstualnih oglasa, na kojima se temelje njegov poslovni model i njegov poslovni uspjeh i na koje Komisija nikad nije imala prigovore. Naime, za razliku od Shopping Unitsa, tekstualni oglasi nisu dio Googleove usluge uspoređivanja proizvoda te se ne dovode u pitanje zbog nanošenja štete konkurentima u okviru prakse povoljnijeg postupanja.

316    Kao drugo, iako Google osporava postojanje povoljnijeg postupanja koje je utvrdila Komisija jer Shopping Units prikazuje samo kad njegovi oglasi za proizvode nude bolje odgovore na upit za pretraživanje od tekstualnih oglasa iz točke 309. ove presude, tako da ne postoji nikakva diskriminacija, valja podsjetiti na to da različito postupanje koje je utvrdila Komisija postoji, kao što to proizlazi iz točke 310. ove presude, između generičkih rezultata koji preuzimaju rezultate konkurentskih uspoređivača i specijaliziranih rezultata Googleova uspoređivača u Shopping Unitsu. Stoga, kako bi se utvrdilo je li postojala diskriminacija, nije relevantna usporedba između Shopping Unitsa i tekstualnih oglasa, nego usporedba između Shopping Unitsa i rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda koji se mogu preuzeti u generičkim rezultatima.

317    Točno je da Komisija u uvodnoj izjavi 440. pobijane odluke, u odgovoru na Googleov argument sažet u uvodnoj izjavi 406. navedene odluke, navodi da nije relevantno je li Google primjenjivao zajednički standard relevantnosti na Shopping Units i druge oglase koji su se odnosili na proizvode te nakon toga u uvodnoj izjavi 441. dodaje da Google u svakom slučaju nije primjenjivao takav zajednički standard relevantnosti na te različite vrste oglasa.

318    Međutim, ta ocjena ne dovodi u pitanje činjenicu da se, kao što to proizlazi iz točaka 310. i 316. ove presude, različito postupanje o kojem je riječ u pobijanoj odluci ne odnosi na oglase koje je Google prikazivao u pogledu proizvoda različitih od onih u Shopping Unitsu, nego na generičke rezultate koji preuzimaju rezultate konkurentskih uspoređivača. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 440. pobijane odluke, „Komisija […] prigovara […] da se na Googleovu vlastitu uslugu uspoređivanja proizvoda ne primjenjuju isti kriteriji kao na konkurentske usluge uspoređivanja proizvoda”.

319    Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 439. pobijane odluke koja prethodi uvodnoj izjavi 440. navedene odluke i iz točke 310. ove presude, na konkurentske uspoređivače proizvoda ne mogu se primjenjivati isti kriteriji prikazivanja kao na Googleov uspoređivač, čak ni uz plaćanje, kako bi se pojavili u Shopping Unitsu, osim ako ne promijene poslovni model, kao što se to objašnjava u točki 346. i sljedećim točkama ove presude.

320    Iz toga slijedi da prvi dio drugog tužbenog razloga treba odbiti.

2)      Drugi dio drugog tužbenog razloga, prema kojem je Komisija pogrešno zaključila da oglasi za proizvode u Shopping Unitsu pogoduju Googleovoj usluzi uspoređivanja proizvoda

i)      Argumenti stranaka

321    Google tvrdi da je Komisija pogrešno smatrala da oglasi za proizvode u Shopping Unitsu „pogoduju” Googleovoj usluzi uspoređivanja proizvoda. Naime, njihove poveznice ne vode prema toj usluzi i ne generiraju nikakav prihod za tu uslugu. To se izričito priznaje u pobijanoj odluci.

322    Google u tom pogledu napominje da Komisija u pobijanoj odluci navodi osam razloga kojima se navodno objašnjava kako se prikazivanjem Shopping Unitsa stavlja u povoljniji položaj „stranica” Google Shopping (uvodne izjave 414. do 421. pobijane odluke). Međutim, sedam od tih razloga nije se utvrdila nikakva korist koju stranica Google Shopping ima od oglasa za proizvode u Shopping Unitsu, a još manje korist kojom bi se brojanje klikova na oglase za proizvode moglo opravdati kao promet prema stranici Google Shopping. U pobijanoj odluci navode se, među ostalim, poveznice na kartici izbornika i poveznice „prikaži sve” u Shopping Unitsu koje doista upućuju na stranicu Google Shopping (uvodna izjava 419. pobijane odluke). Međutim, to ne opravdava ni prigovore protiv oglasa za proizvode u Shopping Unitsu, ni brojanje klikova na oglase za proizvode kao promet prema stranici Google Shopping. Komisija navodi i da klikovi na oglase za proizvode u Shopping Unitsu i na stranici Google Shopping mogu upućivati na stranice istih prodavatelja (uvodna izjava 418. pobijane odluke). Time se objašnjava korist koju oglasi za proizvode, neovisno o njihovu izvoru, stvaraju za prodavatelje, ali ne i kako Google Shopping ostvaruje korist od klikova na oglase za proizvode u Shopping Unitsu. Ni drugim se razlozima iz pobijane odluke (uvodne izjave 414. do 417. i 420.) ne može dokazati da je stranica Google Shopping ostvarivala korist od klikova na oglase za proizvode u Shopping Unitsu.

323    Jedini razlog koji se u pobijanoj odluci daje za to da se klikovi na oglase za proizvode u Shopping Unitsu broje kao promet prema stranici Google Shopping jest taj da ti klikovi pokreću plaćanja u Googleovu korist (uvodne izjave 421. i 630. pobijane odluke). Međutim, ta je tvrdnja netočna jer prihodi koje generiraju oglasi za proizvode u Shopping Unitsu ne idu u korist stranice Google Shopping. Google prihode od oglasa za proizvode u Shopping Unitsu dodjeljuje svojoj usluzi općeg pretraživanja. Komisija to uostalom priznaje u uvodnoj izjavi 642. pobijane odluke, u kojoj navodi da Googleovo prikazivanje Shopping Unitsa „služi financiranju njegove usluge općeg pretraživanja”.

324    Navod prema kojem prihodi od klikova na oglase za proizvode u Shopping Unitsu idu u korist Googleove usluge uspoređivanja proizvoda stoga je činjenično netočan. Rasuđivanje iz pobijane odluke također sadržava pogrešku koja se tiče prava jer se u biti temelji na prigovoru unakrsnog subvencioniranja zbog toga što Google subvencionira stranicu Google Shopping prihodima od oglasa za proizvode na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Međutim, čak i ako prihodi od Shopping Unitsa idu u korist stranice Google Shopping, što nije slučaj, na temelju toga se ne može utvrditi zlouporaba.

325    Komisija tvrdi da je Shopping Units dio Googleova uspoređivača proizvoda, da je vidljivo prikazivanje Shopping Unitsa jedan od Googleovih načina da ga stavlja u povoljniji položaj, da svaki klik na Shopping Units ide u korist Googleova uspoređivača proizvoda, unatoč tomu što ti klikovi korisnika interneta usmjeravaju na stranice prodavatelja, a ne na samostalnu specijaliziranu stranicu Google Shopping, te da, čak i ako prihodi koje generiraju oglasi za proizvode u Shopping Unitsu ne idu u korist stranice Google Shopping, Google prodavateljima i korisnicima prikazuje Shopping Units i samostalnu stranicu Google Shopping kao dio jedne usluge odnosno jednog doživljaja. Prodavateljima i korisnicima nije važna Googleova raspodjela prihoda (uvodna izjava 420. pobijane odluke). Google pokušava utvrđivanje prednosti za njegov uspoređivač proizvoda povezati s načinom na koji se raspodjeljuju prihodi koje generiraju klikovi na Shopping Units, pri čemu ne uzima u obzir različite prednosti koje ostvaruje od klikova na Shopping Units, koji se utvrđuju u uvodnim izjavama 445., 447. i 450. pobijane odluke. Komisija dodaje da uvodne izjave 414. do 420. pobijane odluke sadržavaju sedam razloga na kojima se temelji utvrđenje da se Googleov uspoređivač proizvoda stavlja u povoljniji položaj klikovima na Shopping Units.

326    Visual Meta u pogledu tih aspekata naglašava, među ostalim, da Google na temelju interne raspodjele prihoda ne može izbjeći utvrđenje zlouporabe u smislu članka 102. UFEU‑a. Visual Meta slaže se i s Komisijinom analizom iz uvodne izjave 630. pobijane odluke, prema kojoj Googleov uspoređivač proizvoda ostvaruje „gospodarsku” korist od klikova na poveznice Shopping Unitsa na isti način kao da je korisnik poduzeo posredni korak, odnosno prvo posjetio samostalnu stranicu Google Shopping, a zatim kliknuo na proizvod trgovca partnera. Navodi da, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 421. pobijane odluke, poveznice u Shopping Unitsu i Google Shoppingu imaju istu gospodarsku funkciju. Foundem i Twenga u biti iznose iste argumente.

ii)    Ocjena Općeg suda

327    Najprije valja utvrditi da se Googleova argumentacija temelji na pogrešnoj pretpostavci da mu Komisija prigovara da je vlastiti uspoređivač proizvoda, koji bi trebao biti samostalna internetska stranica koja odgovara specijaliziranoj stranici Google Shopping, stavljao u povoljniji položaj povlaštenim prikazivanjem i pozicioniranjem Shopping Unitsa.

328    Međutim, usluge uspoređivanja proizvoda definirane su u uvodnoj izjavi 191. pobijane odluke kao usluge specijaliziranog pretraživanja koje, s jedne strane, korisnicima interneta omogućuju pretraživanje proizvoda i uspoređivanje njihovih cijena i značajki u okviru ponuda brojnih prodavatelja na internetu i platformi za prodaju te, s druge strane, pružaju poveznice koje (izravno ili preko jedne ili više uzastopnih posrednih stranica) upućuju na stranice tih prodavatelja ili tih platformi. Google ne osporava tu definiciju.

329    Stoga valja smatrati da se u uvodnim izjavama 26. do 35. pobijane odluke pruža dovoljno razloga na temelju kojih se može zaključiti da je Googleov uspoređivač proizvoda imao više oblika, odnosno specijaliziranu stranicu koja se najnovije zove Google Shopping, grupe rezultata za proizvode čija je najnovija inačica bio Product Universals i oglase za proizvode čija je najnovija inačica bio Shopping Units.

330    U tim okolnostima specijalizirane stranice Froogle, Google Product Search i Google Shopping te grupe rezultata za proizvode, osobito Product Universals, i oglase za proizvode, osobito Shopping Units, treba smatrati dijelom usluge uspoređivanja proizvoda, koja se naziva i uspoređivač proizvoda, koju je Google nudio korisnicima interneta.

331    Suprotno onomu što predlaže Google, postupanje o kojem je riječ u ovom predmetu nije ograničeno samo na povoljnije postupanje sa specijaliziranom stranicom Google Shopping povoljnijim pozicioniranjem i prikazivanjem Shopping Unitsa, a ne odnosi se ni na praksu „unakrsnog subvencioniranja”. Ovdje je riječ o povoljnijem postupanju s Googleovom uslugom uspoređivanja proizvoda u cijelosti, koja obuhvaća Shopping Units.

332    Međutim, kao što to Komisija pravilno navodi u uvodnoj izjavi 412. pobijane odluke, „[ona] tvrdi da pozicioniranje i prikazivanje Shopping Unitsa Googleu omogućuju stavljanje u povoljniji položaj vlastite usluge uspoređivanja cijena”.

333    Naime, kao što to proizlazi iz detaljnih Komisijinih utvrđenja, koja Google nije doveo u pitanje, Shopping Units suštinski je povezan s Google Shoppingom u pogledu njegove baze podataka o proizvodima (uvodna izjava 414. pobijane odluke), mehanizma odabira rezultata (uvodna izjava 415. pobijane odluke) i samih rezultata s obzirom na to da upućuju na istu odredišnu stranicu internetskih stranica za prodaju (uvodna izjava 418. pobijane odluke). Usto, Shopping Units i Google Shopping, kao što to proizlazi i iz materijalnih elemenata koje je Komisija podnijela u potporu navedenim utvrđenjima, prikazuju se korisnicima interneta i trgovcima kao jedna usluga i jedan doživljaj (uvodna izjava 420. pobijane odluke).

334    Stoga prodavatelji ne znaju plaćaju li za klik na njihovu ponudu proizvoda u Shopping Unitsu ili na samostalnoj internetskoj stranici Google Shopping (uvodna izjava 417. pobijane odluke), dok se korisnike interneta poziva da Google Shopping posjete preko naslovne poveznice i poveznice „prikaži sve” kad pretražuju Shopping Units (uvodna izjava 419. pobijane odluke), tako da su Shopping Units i Google Shopping i za prodavatelje i za korisnike interneta dio jedne te iste usluge uspoređivanja proizvoda.

335    Konkretno, valja naglasiti da su svi rezultati koji se prikazuju u obliku različitih struktura navedenih u točki 329. ove presude rezultati Googleova uspoređivača proizvoda. Suprotno onomu što ističe Google, uspoređivač proizvoda ne zaslužuje tu kvalifikaciju ako samo može doseći razinu preciznosti koja omogućuje prikazivanje različitih ponuda jednog te istog proizvoda ili modela, kao što je to činila Googleova specijalizirana stranica. Takav uspoređivač proizvoda također može predložiti ponude nekoliko proizvoda koji mogu odgovarati upitu za pretraživanje korisnika interneta, kao što su to činili Product Universals i Shopping Units. Sve ovisi o parametrima uspoređivača i preciznosti početnog upita za pretraživanje korisnika interneta. Google ne može utvrditi opću definiciju uspoređivača proizvoda s obzirom na parametre koje je sam postavio na svojoj specijaliziranoj stranici, Product Universalsu ili Shopping Unitsu.

336    U ovom slučaju valja prihvatiti definiciju uspoređivača proizvoda iz uvodne izjave 191. pobijane odluke, na koju se podsjeća u točki 328. ove presude, koju Google uostalom nije doveo u pitanje. Google u tom pogledu u glosaru tehničkih pojmova sam navodi da je tužbi priložio da je agregator „internetska stranica koja navodi popis proizvoda i ponuda proizvoda različitih trgovaca i koja korisnicima omogućuje njihovo pretraživanje i međusobno uspoređivanje” te pojašnjava da se u „odluci” te stranice nazivaju „uslugama uspoređivanja proizvoda”.

337    Na temelju toga specijalizirane stranice Froogle, Google Product Search i Google Shopping te grupe rezultata za proizvode, osobito Product Universals, i oglase za proizvode, osobito Shopping Units, treba smatrati dijelom usluge uspoređivanja proizvoda, koja se naziva i uspoređivač proizvoda, koju je Google nudio korisnicima interneta. Komisija je usto, kad je riječ konkretnije o Shopping Unitsu, u uvodnim izjavama 414. do 421. pobijane odluke osobito naglasila da su baza podataka Shopping Unitsa i baza podataka specijalizirane stranice jednake, da je njihova tehnička infrastruktura i infrastruktura povezanosti s prodavateljima uglavnom jednaka, da su prodavatelji trebali prihvatiti da se njihove ponude prikazuju u obje strukture, da nisu znali s koje strukture potječu klikovi koji im se naplaćuju, da je sustav plaćanja za prodavatelje isti i da su internetske poveznice obiju struktura upućivale na iste internetske stranice prodavatelja. Stoga klik u Shopping Unitsu itekako treba smatrati odrazom korištenja Googleovim uspoređivačem proizvoda na stranici s rezultatima općeg pretraživanja, odnosno prometom u korist tog uspoređivača koji potječe s te stranice.

338    Valja pojasniti da se određene formulacije iz pobijane odluke, kao što su one iz uvodnih izjava 408. i 423., razmatrane zasebno i prima facie, mogu činiti dvosmislenima. Međutim, te formulacije ne dovode u pitanje opću analizu koju je primijenila Komisija, prema kojoj se Googleov uspoređivač proizvoda nudio u različitim oblicima. Konkretno, uvodna izjava 423. pobijane odluke tumači se na temelju uvodnih izjava 414. do 421., čiji je cilj dokazati da su Shopping Units i Google Shopping dio iste cjeline. U tom pogledu valja istaknuti da se u uvodnoj izjavi 422. navodi da je u šest zemalja EGP‑a tijekom određenog razdoblja „Google Shopping postojao samo u obliku Shopping Unitsa bez povezane samostalne internetske stranice”.

339    U tim je okolnostima Komisija pravilno mogla utvrditi da Shopping Units stavlja u povoljniji položaj Googleovu uslugu uspoređivanja proizvoda, neovisno, uostalom, o tome stavlja li izravno u povoljniji položaj samostalnu internetsku stranicu Google Shopping time što joj omogućuje stvaranje prihoda.

340    Stoga treba odbiti drugi dio drugog tužbenog razloga, prema kojem oglasi za proizvode u Shopping Unitsu ne pogoduju Googleovu uspoređivaču proizvoda.

c)      Elementi trećeg dijela drugog tužbenog razloga, prema kojima Google već uključuje konkurentske uspoređivače proizvoda u Shopping Units, tako da nije moglo postojati povoljnije postupanje

1)      Argumenti stranaka

341    Google tvrdi da oglase za proizvode koji potječu od uspoređivača proizvoda već uključuje u Shopping Units, tako da mu se ne može prigovoriti da je stavljao u povoljniji položaj vlastiti uspoređivač proizvoda. Stoga navodi da oglase za proizvode koje nude uspoređivači proizvoda organizira u skladu sa svojim sustavima katalogizacije i indeksiranja te da provodi iste kontrole kvalitete kao što su one koje primjenjuje na oglase drugih oglašivača.

342    Nekoliko se uspoređivača proizvoda u Europi, među kojima su Idealo, Twenga, Ceneo, Check24, Heureka i Kelkoo, uspješno koristilo tim mogućnostima te su na Googleu objavili milijune oglasa za proizvode. Google u tom pogledu osporava tvrdnju iz pobijane odluke navedenu u uvodnim izjavama 344. i 371., u skladu s kojom se „konkurentske usluge uspoređivanja proizvoda mogu prikazivati samo kao rezultati generičkog pretraživanja”. Komisija zapravo ne osporava činjenicu da uspoređivači proizvoda mogu biti dio Shopping Unitsa.

343    Naprotiv, Komisija je u svojem dopisu o činjenicama utvrdila da su način na koji Bing, Microsoftov opći pretraživač, prikazuje oglase za proizvode i Kelkoov prijedlog korektivnih mjera načini na koje se može prekinuti navodna povreda. Međutim, ta su dva pristupa u skladu s onim što je Google već činio.

344    Komisija prigovara da je za pristup Shopping Unitsu potrebno da uspoređivači proizvoda promijene svoj poslovni model dodavanjem funkcije kupnje ili da djeluju „kao posrednici” (uvodna izjava 439. pobijane odluke). Međutim, Komisija ne objašnjava niti potkrepljuje taj prigovor u pobijanoj odluci. Ne utvrđuje posebne zabrinutosti u pogledu uvjeta koje uspoređivači proizvoda trebaju ispuniti kako bi bili dio Shopping Unitsa i ne objašnjava zašto ti uvjeti nisu u skladu s pravilima o tržišnom natjecanju.

345    Komisija osporava te argumente. BDZV navodi da se konkurentski uspoređivači proizvoda ne mogu prikazati u Shopping Unitsu jer bi za to trebalo otvoriti račun „Google Merchant Center”, što podrazumijeva da imaju svojstvo trgovca, odnosno, u skladu s Googleovim smjernicama, podrazumijeva mogućnost izravne kupnje na internetskoj stranici. Naime, BDZV podsjeća na to da uspoređivači usmjeravaju korisnike interneta prema stranicama prodavatelja. Kad je riječ o dvjema mogućnostima koje uspoređivači imaju u pogledu pojavljivanja u Shopping Unitsu (dodavanje gumba za kupnju ili postajanje posrednikom prodavatelja), BDZV pojašnjava da se njima bitno mijenja njihov poslovni model i da prodavateljima nisu primamljivi u smislu da bi ih uvjerili da svoju prodaju prepuste uspoređivačima jer prodavatelji načelno žele zadržati kontrolu nad odnosom s kupcima. Zbog toga se samo vrlo mali broj uspoređivača mogao koristiti Shopping Unitsom.

2)      Ocjena Općeg suda

346    Komisija je u pobijanoj odluci u uvodnoj izjavi 439. utvrdila da konkurentski uspoređivači proizvoda ne ispunjavaju uvjete da bi bili dio Google Shoppinga, osim ako ne promijene svoj poslovni model dodavanjem gumba „kupi” ili tako da postanu posrednici kako bi se rezultati za proizvode prodavatelja koji se plaćaju uvrstili u Shopping Units.

347    Stoga iz uvodne izjave 220. točke 2. pobijane odluke proizlazi da je Google poljskoj usluzi uspoređivanja proizvoda Ceneo naveo da može biti dio Google Shoppinga, a stoga se i pojaviti u Shopping Unitsu, samo ako poprimi svojstva prodavatelja na internetu ili platformi za prodaju (glavni kupci Google Shoppinga), i to uvođenjem funkcije izravne kupnje i preoblikovanjem „[svoje stranice] kako bi sličila trgovini” ili „predlaganjem artikala Googleu u ime pojedinih prodavatelja” kako bi se prikazivali u Shopping Unitsu, pod uvjetom da stranica na koju se upućuje „ne ostavlja dojam da je riječ o stranici za uspoređivanje [proizvoda]”.

348    Stoga, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 439. i 220. pobijane odluke navedenih u točkama 346. i 347. ove presude, konkurentski uspoređivači proizvoda kao takvi ne ispunjavaju uvjete za pojavljivanje u Shopping Unitsu. Kao što to Google potvrđuje u tužbi, oni se u njega mogu uključiti samo ako promijene svoj poslovni model dodavanjem gumba za kupnju ili tako da postanu posrednici kako bi Googleu predlagali proizvode u ime prodavateljâ na internetu. Kao što to proizlazi iz tužbe i replike, Google to ne osporava.

349    Međutim, kao što to naglašava BDZV, takvim se mogućnostima bitno mijenja poslovni model uspoređivača proizvoda. Stoga iz uvodne izjave 240. pobijane odluke proizlazi da se, s gledišta korisnika interneta i prodavateljâ, platforme za prodaju razlikuju od usluga uspoređivanja proizvoda po funkciji izravne kupnje.

350    Naime, kao što se to objašnjava u uvodnoj izjavi 240. pobijane odluke, dodavanje takve funkcije može dovesti do toga da korisnici interneta tu uslugu više ne smatraju uslugom uspoređivanja proizvoda. Takvo dodavanje može dovesti i do promjene pravnog okvira usluga koje se pružaju i osobito do promjene odnosa stranice za uspoređivanje proizvoda s njezinim kupcima. Naime, kao što to također proizlazi iz uvodne izjave 221. pobijane odluke, većina velikih prodavatelja ne podržava dodavanje gumba „kupi” na stranicama uspoređivača proizvoda jer ti prodavatelji žele „zadržati potpunu kontrolu nad svojim maloprodajnim djelatnostima (među ostalim nad strategijom izlaganja proizvoda, odnosima s kupcima i obradom transakcija)”. Naime, to zadržavanje samostalnosti prodavatelja u njihovu prodajnom odnosu s kupcima njihovih proizvoda koji su pregledali uspoređivače proizvoda jedinstvena je značajka uspoređivača proizvoda u odnosu na platforme, kao što je Amazon, koje same osiguravaju funkciju kupnje za prodavatelje koji im se pridruže i koje prodavatelji koji svoje proizvode stavljaju na uspoređivače smatraju konkurentima. Uostalom, zbog toga je, kao što to proizlazi i iz uvodne izjave 241. pobijane odluke i kao što to naglašava BDZV, samo vrlo mali broj uspoređivača proizvoda uveo tu funkciju (sedam od 361 konkurentskog uspoređivača proizvoda koje je utvrdio Google) te je, od tog vrlo malog broja uspoređivača, predmetna funkcija uvedena samo za mali broj prodavatelja i ponuda. U tom pogledu iz navedene uvodne izjave proizlazi da je Idealo, koji je u Njemačkoj najveća usluga uspoređivanja proizvoda nakon Google Shoppinga, 2015. samo uspio uvjeriti manje od 5 % svojih prodavatelja da dodaju gumb „kupi”.

351    Osim toga, alternativa koja se konkurentskim uspoređivačima proizvoda nudi da bi se mogli pojaviti u Shopping Unitsu, odnosno da djeluju kao posrednici, obvezuje ih i na promjenu njihova poslovnog modela jer njihova uloga tada uključuje stavljanje proizvoda na Googleov uspoređivač kao što bi to učinio prodavatelj, a ne uspoređivanje proizvoda. Stoga, kako bi pristupili Shopping Unitsu, konkurentski uspoređivači proizvoda trebali bi postati kupci Googleova uspoređivača proizvoda i prestati biti njegovi izravni konkurenti.

352    Ta se ocjena ne dovodi u pitanje Googleovim argumentima prema kojima on već primjenjuje metodu koju provodi Bing kako bi prikazivao oglase za proizvode i Kelkoov prijedlog korektivnih mjera u svrhu prekida povrede. Google u tom pogledu tvrdi da, baš kao i njegovi oglasi za proizvode, odnosno Shopping Units, oglasi za proizvode koje prikazuje Bing trebaju upućivati na stranice na kojima korisnici mogu kupiti predmetnu ponudu i da, kao što to predlaže Kelkoo, od uspoređivača koji su treće strane prima podatke u okviru sažetaka sadržaja te ih zatim organizira s pomoću vlastitih algoritama.

353    Međutim, s jedne strane, Google u svojim pismenima ne dokazuje da je primijenio metodu koju predlaže Kelkoo. Kelkoo to uostalom osporava te ulaže u spis dokument koji pokazuje kako treba postupati s rezultatima konkurentskih uspoređivača kako bi se osiguralo jednako postupanje. Kelkoo u tom pogledu navodi da u tvrdnji koju Google navodi u tužbi, prema kojoj je priznao da Google već primjenjuje tražene korektivne mjere, ne priznaje samo da su otklonjene zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja koje je istaknula Komisija, nego i kritizira Googleovu tvrdnju da ne može primjenjivati iste postupke i metode na svoje rezultate i konkurentske rezultate. Iako Google, kao što je to Kelkoo predložio u svojim komentarima na Googleov odgovor na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, trgovcima doista omogućuje da mu pošalju sažetke sadržaja s popisom svojih proizvoda, uspoređivači proizvoda trebaju, kako bi iskoristili tu mogućnost, kao što se to objašnjava u točki 348. ove presude, promijeniti poslovni model, što ni u kojem slučaju ne otklanja Kelkoovu zabrinutost. 

354    S druge strane, čak i ako, kao što to Google navodi u tužbi, „Bingovi oglasi [za] proizvode trebaju upućivati na stranice na kojima korisnici mogu kupiti proizvode”, time se ne otklanja zabrinutost koja je utvrđena u pogledu tržišnog natjecanja. Naime, u ovom slučaju nije riječ o Microsoftovu postupanju posredstvom njegova pretraživača Bing, koji uostalom nije u vladajućem položaju na tržištu općeg pretraživanja, nego o Googleovu postupanju. Međutim, činjenica da i Bingovi oglasi korisnike interneta upućuju na trgovce ne može postupanju koje se prigovara Googleu oduzeti njegovu protutržišnu prirodu.

355    U tim okolnostima valja odbiti Googleove argumente, na koje se poziva u trećem dijelu drugog tužbenog razloga, prema kojima Shopping Units već uključuje konkurentske uspoređivače proizvoda, tako da nije moglo postojati povoljnije postupanje.

3.      Treći i četvrti tužbeni razlog, koji se temelje na tome da predmetne prakse nisu imale protutržišne učinke

356    Treći i četvrti tužbeni razlog odnose se na učinke predmetnih praksi. Trećim tužbenim razlogom nastoje se osporiti materijalne posljedice, kako ih je iznijela Komisija, na promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema različitim uspoređivačima proizvoda. Četvrtim tužbenim razlogom nastoji se osporiti da su te prakse imale protutržišni učinak na različita utvrđena tržišta. Ti su aspekti povezani. Naime, kao što se to navodi u točkama 65. do 67. ove presude, Komisija je u biti u pobijanoj odluci smatrala su predmetne prakse izmijenile taj promet, što je proizvelo različite protutržišne učinke na predmetna tržišta. U tim okolnostima nedostatak dokaza o materijalnim posljedicama na promet nužno podrazumijeva da su pretpostavke o utvrđenju protutržišnih učinaka na predmetnim tržištima manjkave. Isto tako, stupanj važnosti materijalnih posljedica na taj promet koje bi se dokazale utječe na eventualno utvrđivanje protutržišnih učinaka na tim tržištima.

357    Stoga, prije nego što se ispitaju Googleovi argumenti o nepostojanju protutržišnih učinaka predmetnih praksi, najprije valja ispitati Googleova osporavanja koja se odnose na materijalne posljedice tih praksi na promet s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema uspoređivačima proizvoda, uključujući i prema njegovu uspoređivaču.

a)      Prvi dio trećeg tužbenog razloga, prema kojem Komisija nije utvrdila da su predmetne prakse prouzročile pad prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda

1)      Argumenti stranaka

358    Google u prvom dijelu trećeg tužbenog razloga tvrdi da je Komisija u dijelu 7.2.3.2. pobijane odluke pogrešno smatrala da su predmetne prakse „trajno” „prouzročile pad prometa generičkog pretraživanja” prema gotovo svim konkurentskim uspoređivačima proizvoda (uvodna izjava 462.). Iako Komisija u tom dijelu navodi brojne grafikone koji prikazuju kretanje prometa pretraživanja od Googlea prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, nije utvrdila nikakvu uzročnu vezu između tog kretanja i predmetnih praksi. CCIA također tvrdi da takav dokaz ne postoji. Naime, Komisija je trebala dokazati da se pad koji je utvrdila može pripisati pozicioniranju i prikazivanju Product Universalsa i Shopping Unitsa. Komisija nije mogla samo pretpostaviti da postoji uzročna veza, kao što to proizlazi iz presude od 6. prosinca 2012., AstraZeneca/Komisija (C‑457/10 P, EU:C:2012:770, t. 199.).

359    Prema Googleovu mišljenju, a u tom ga pogledu podupire CCIA, Komisija je trebala provesti hipotetsku analizu i ispitati kako bi se njegov promet pretraživanja kretao da predmetne prakse u pogledu pozicioniranja i prikazivanja Product Universalsa i Shopping Unitsa nisu usvojene. Međutim, Komisija je u pobijanoj odluci pad prometa pretraživanja s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda pripisala drugim praksama, koje je smatrala zakonitima, odnosno promjenama koje su nastale uvođenjem algoritama prilagodbe kojima su se određene vrste internetskih stranica slabije rangirale među generičkim rezultatima. Suprotno onomu što Komisija tvrdi u odgovoru na tužbu, hipotetska analiza ne treba se temeljiti na pretpostavci o prestanku primjene algoritama prilagodbe generičkih rezultata kojima se mogu slabije rangirati uspoređivači proizvoda jer se ti algoritmi ne dovode u pitanje, što Google ponavlja u svojim očitovanjima na nekoliko intervencijskih podnesaka, primjerice na Kelkoov podnesak, u kojem se kritiziraju ti algoritmi. Naime, alternativa koja se Googleu nudi kako bi postupio u skladu s pobijanom odlukom, navedena u Komisijinu odgovoru na tužbu, odnosno ukidanje Shopping Unitsa ili uključivanje konkurentskih uspoređivača proizvoda, ni u jednom od tih dvaju slučajeva ne podrazumijeva prestanak primjene tih algoritama. CCIA u tom pogledu naglašava da je primjeren hipotetski scenarij jednostavno onaj koji uključuje situaciju bez navodne zlouporabe, drugim riječima, treba se temeljiti na situaciji u kojoj su ukinuti Product Universals i Shopping Units, ali ne i promjene u rangiranju generičkih rezultata. U odgovoru na argument koji je Foundem istaknuo u svojem intervencijskom podnesku, prema kojem je apsurdno da Google povuče rezultate za proizvode ili oglase za proizvode, a da pritom ne povuče i algoritme prilagodbe kojima se konkurentski uspoređivači proizvoda mogu slabije rangirati u okviru generičkih rezultata, Google navodi da upravo to čini u brojnim zemljama, uključujući u Europi, što dokazuje da hipotetska analiza koju predlaže nije hipotetska i da se navedeni algoritmi objašnjavaju samo brigom za kvalitetu rezultata.

360    Naime, prema Googleovu mišljenju, dva skupa činjenica na koje se poziva Komisija trebaju dovesti upravo do toga da se pad prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda pripiše promjenama uvedenima u pogledu generičkog rangiranja primjenom algoritama prilagodbe, a ne pozicioniranju i prikazivanju Product Universalsa i Shopping Unitsa. Stoga iz uvodnih izjava 464. do 474. pobijane odluke proizlazi da nijedan od konkurentskih uspoređivača proizvoda koji se u njima navode ne tvrdi da je prikazivanje Product Universalsa i Shopping Unitsa bilo uzrok gubitka prometa. Naprotiv, neki su od njih izričito odbili tu povezanost. Isto tako, drugi skup činjenica koji je Komisija upotrijebila u uvodnim izjavama 475. do 477. pobijane odluke odnosi se na promjenu vidljivosti konkurentskih uspoređivača proizvoda među generičkim rezultatima „nakon uvođenja ili ažuriranja algoritma Panda”. Pobijana odluka u drugim uvodnim izjavama sadržava i ocjene prema kojima se vidljivost tih uspoređivača naglo smanjila „nakon pokretanja algoritma Panda” ili slične ocjene (uvodne izjave 361., 367., 513. i 514.), iako Googleovo rangiranje konkurentskih uspoređivača među generičkim rezultatima, među ostalim primjenom algoritama prilagodbe kao što je Panda, nije dio praksi koje se smatraju zlouporabom.

361    U tom se pogledu u uvodnoj izjavi 661. pobijane odluke navodi da se predmetne prakse sastoje samo od toga da Google „nije primjenjivao” svoje algoritme prilagodbe koji se predviđaju za generičke rezultate (konkretno Pandu) na Product Universals i Shopping Units. To jasno proizlazi iz zemljopisnog opsega i trajanja navodne zlouporabe koji su utvrđeni u pobijanoj odluci, a kojima su obuhvaćene samo zemlje odnosno razdoblja u kojima su se upotrebljavali Product Universals i Shopping Units. Zbog toga bi se danas, prema Googleovu mišljenju, s obzirom na to da je Product Universals ukinut, običnim uklanjanjem Shopping Unitsa prekinula povreda koju je utvrdila Komisija.

362    Primjerenom hipotetskom analizom potvrdilo se da prakse koje je Komisija dovela u pitanje same po sebi nisu imale nikakav utjecaj na promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda.

363    Stoga se, kao prvo, taj promet kretao slično u zemljama u kojima su uvedeni Product Universals i Shopping Units i u onima u kojima oni nisu uvedeni. Google u tom pogledu podnosi takozvanu analizu „razlika u razlikama”, koja uključuje hipotetski scenarij zemlje u kojoj Product Universals i Shopping Units nisu uvedeni ili su uvedeni kasnije. Google tako uspoređuje situaciju od 2004. do 2014. u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj, Njemačkoj i Austriji, Francuskoj i Belgiji te Nizozemskoj i Belgiji, svaki put za desetak uspoređivača proizvoda koji konkuriraju Googleu, koji su bili aktivni u svakoj od dviju uspoređenih zemalja. Usporedba je prikazana u obliku dijagrama koji sadržavaju krivulje prometa za svaki uspoređivač proizvoda u obje uspoređene zemlje. Primjerice, kretanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema uspoređivaču proizvoda Twenga u Francuskoj, u kojoj su uvedeni Product Universals i Shopping Units, uspoređuje se s kretanjem tog prometa u Belgiji u kojoj oni nisu uvedeni. Međutim, iako se količine prometa mogu razlikovati u svakoj od zemalja koje su se uspoređivale, kretanje prometa izgleda vrlo slično. Komisijina ocjena u pobijanoj odluci u pogledu te analize pogrešna je u dvama dijelovima. Na prvom mjestu, u uvodnoj izjavi 520. pogrešno je navela da se u analizi ne uzima u obzir učinak algoritama prilagodbe općeg pretraživanja, osobito Pande. Na drugom mjestu, u uvodnoj izjavi 521. pogrešno je navela da se promet ne kreće jednako u zemljama koje su uspoređene prije nego što su se u jednoj od tih zemalja Product Universals i Shopping Units uveli na tržište.

364    Kao drugo, promet prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda neće se promijeniti kad se uklone Product Universals i Shopping Units. Naime, Komisija je 2011. zatražila od Microsofta da provede eksperiment („Bing Answers Experiment”) koji se sastojao od uklanjanja rezultata pretraživanja poput Product Universalsa na njegovu pretraživaču Bing za jednu skupinu korisnika te od uspoređivanja te situacije sa situacijom druge skupine korisnika kojima su se i dalje prikazivali ti specijalizirani rezultati. Međutim, podaci dobiveni tim eksperimentom pokazali su da (ne)prikazivanje rezultata poput Product Universalsa neznatno utječe na promet prema uspoređivačima proizvoda. Google je sam proveo povezani eksperiment, takozvani eksperiment „ablacije”, u pogledu Shopping Unitsa, koji je doveo do sličnih rezultata. Razlika između prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda koji je generirala skupina korisnika kojoj se nije prikazivao Shopping Units i prometa koji je generirala kontrolna skupina iznosila je mali postotak ukupnog prometa tih uspoređivača, bitno manji od razine za koju je Komisija u točki 446. obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku te u uvodnim izjavama 571. i 581. pobijane odluke utvrdila da ne utječe na tržišno natjecanje, čak i kad je riječ o udjelu od gotovo 20 % prometa koji su primili uspoređivači proizvoda. Usto, Komisija u uvodnoj izjavi 523. pobijane odluke pogrešno tvrdi da se ni u eksperimentu ablacije ne uzima u obzir učinak algoritama općeg pretraživanja, osobito Pande.

365    Što se tiče dvaju izračuna koje je Komisija provela ponovnom upotrebom podataka dobivenih eksperimentom ablacije kako bi ga, prema njezinim tvrdnjama, ispravila, a koji se navode u uvodnim izjavama 524. do 535. pobijane odluke, Google tvrdi da su pogrešni. Naime, kad je riječ o prvom izračunu, prikazanom u tablici 22. pobijane odluke, ni na temelju čega se ne može donijeti pretpostavka o scenariju u kojem se uspoređivač proizvoda uvijek pojavljuje među prva četiri generička rezultata, kao što je to učinila Komisija. Usto, Google nije imao mogućnost komentiranja tog izračuna u upravnom postupku, čime su se povrijedila njegova prava obrane. Kad je riječ o drugom izračunu, na koji se odnosi tablica 23. pobijane odluke, koji se temelji na pretpostavci pretraživanja koja se odnose samo na proizvode, a koja je Komisija poistovjetila s pretraživanjima slijedom kojih se obično pojavljuje Shopping Units, Komisija nije uzela u obzir da uspoređivači proizvoda primaju i znatan generički promet koji potječe od brojnih upita za proizvode za koje se Shopping Units ne pojavljuje. Komisija nije uzela u obzir ni činjenicu da je otprilike 50 % prometa uspoređivača proizvoda došlo iz izvora različitih od Googleovih generičkih rezultata, što proizlazi iz tablice 24. u pobijanoj odluci. Taj promet treba uzeti u obzir prilikom procjene utjecaja prikazivanja Shopping Unitsa na promet. Naime, ako bi se pokazalo da je pad prometa pretraživanja koji potječe od Googlea neznatan u odnosu na ukupni promet uspoređivača proizvoda, on ne bi mogao utjecati na tržišno natjecanje. Međutim, Komisija je u tom pogledu u uvodnoj izjavi 539. pobijane odluke samo tvrdila da navodno preusmjeren promet čini „znatan dio prometa” prema uspoređivačima proizvoda, a da to nikad nije dokazala.

366    Kao treće, Komisija u pobijanoj odluci nije uzela u obzir ni sveukupni razvoj sektora ni promjenu sklonosti korisnika, na koje upućuje sve veća popularnost platformi za prodaju, kao što je Amazon, koje predstavljaju alternative pretraživanjima radi uspoređivanja proizvoda. Budući da su platforme za prodaju postale popularnije, njihovo rangiranje među Googleovim generičkim rezultatima samo se po sebi poboljšalo u odnosu na rangiranje uspoređivača proizvoda, neovisno o tome sudjeluju li na istom tržištu. Usporedba kretanja prometa koji potječe od Googleovih generičkih rezultata, s jedne strane, prema platformama za prodaju i, s druge strane, prema uspoređivačima proizvoda potvrđuje tu analizu. Promet prema uspoređivačima stagnira od 2008., dok je promet prema platformama nastavio rasti. Dok se, u skladu s Googleovim internim dokumentima, Amazon etablirao kao „referenca za rezultate, brzinu i kvalitetu” kad je riječ o pretraživanju proizvoda, uspoređivači proizvoda nisu poboljšali svoje usluge, što su potvrdile ocjene iz spisa.

367    Komisija, BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzorno tijelo EFTA‑e, Kelkoo i Savezna Republika Njemačka osporavaju Googleove argumente.

2)      Ocjena Općeg suda

368    Google u biti tvrdi da Komisija nije utvrdila da su predmetne prakse prouzročile pad prometa s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Naime, prema Googleovu mišljenju, taj pad prometa, koji on ne osporava, može se pripisati samo primjeni algoritama prilagodbe, osobito Pande, koju Komisija nije dovela u pitanje. Ne postoji nikakva uzročna veza između Googleova promicanja vlastitog uspoređivača proizvoda, koje mu Komisija prigovara, i učinka koji je Komisija utvrdila, odnosno istiskivanja konkurentskih uspoređivača zbog smanjenja prometa s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja.

369    Međutim, najprije valja naglasiti da se, kao što to naglašava Komisija i kao što se to navodi u točki 69. ove presude, Googleovo ponašanje o kojem je riječ u pobijanoj odluci sastoji od kombinacije dviju praksi, odnosno, s jedne strane, prikazivanja vlastitog uspoređivača proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja na upadljiv i privlačan način u za to određenim „okvirima”, pri čemu na njega nije primjenjivao svoje algoritme prilagodbe koji se koriste za opće pretraživanje, i, s druge strane, istodobno prikazivanje konkurentskih uspoređivača proizvoda na tim stranicama samo u obliku rezultata općeg pretraživanja (plave poveznice) koji su češće bili slabije rangirani zbog primjene tih algoritama prilagodbe. Valja podsjetiti i na to da se Googleov uspoređivač proizvoda, kao i druge Googleove usluge, nikad ne pojavljuju u obliku rezultata općeg pretraživanja.

370    Komisija je u uvodnim izjavama 440. i 537. pobijane odluke pojasnila da ne dovodi u pitanje, same po sebi, kriterije za odabir koje je izabrao Google, koji su se kvalificirali kao kriteriji relevantnosti, nego činjenicu da se s rezultatima njegova uspoređivača proizvoda i rezultatima konkurentskih uspoređivača ne postupa jednako u smislu pozicioniranja i prikazivanja.

371    Isto tako, Komisija je u uvodnoj izjavi 538. pobijane odluke pojasnila da ne dovodi u pitanje, kao takvo, vrednovanje specijaliziranih rezultata uspoređivanja proizvoda koje je Google smatrao relevantnima, nego činjenicu da se isto vrednovanje nije primjenjivalo istodobno na njegov uspoređivač proizvoda i konkurentske uspoređivače proizvoda.

372    Komisija je u biti dovela u pitanje povezane prakse kojima se, s jedne strane, vrednovao Googleov uspoređivač proizvoda i, s druge strane, umanjivala vrijednost konkurentskih uspoređivača proizvoda na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Iz toga proizlazi da se analiza učinaka tih povezanih praksi ne može provesti odvajanjem učinaka jednog aspekta tih praksi od učinaka drugog aspekta tih praksi.

373    Kao što to naglašava Google, prema Komisijinu mišljenju, nijedan od tih aspekata praksi sam po sebi ni zasebno nije doveo do prigovora u području tržišnog natjecanja. Međutim, svaki od tih aspekata provodio se zajedno s drugim u razdobljima i na područjima za koja je Komisija smatrala da postoji povreda članka 102. UFEU‑a te je Komisija smatrala da je protutržišna njihova zajednička provedba, koja prema njezinu mišljenju dovodi do povezanih učinaka.

374    Stoga se u analizi učinaka itekako trebaju uzeti u obzir učinci primjene algoritama prilagodbe generičkih rezultata, osobito Pande, i učinci vrednovanja Googleova uspoređivača proizvoda upotrebom Product Universalsa i Shopping Unitsa. Stoga, suprotno onomu što u biti ističe Google, analiza učinaka predmetnih praksi na konkurentske uspoređivače proizvoda ne može se ograničiti na utjecaj koji je na njih moglo imati pojavljivanje rezultata Googleova uspoređivača proizvoda u Product Universalsu i Shopping Unitsu, koje odgovara samo jednom od dvaju aspekata tih praksi, nego se u njoj treba uzeti u obzir i utjecaj primjene algoritama prilagodbe generičkih rezultata. Kao što to tvrdi Komisija, uspoređivanje scenarija u okviru hipotetske analize, kao što to čini Google, u kojima se mijenja samo sastavni dio praksi povezan s prikazivanjem Product Universalsa ili Shopping Unitsa, dovodi do neutralizacije učinka algoritama prilagodbe jer on ostaje isti u oba scenarija svake od tih usporedbi.

375    Iz toga proizlazi da treba odbiti Googleove kritike u pogledu činjenice da je Komisija, kako bi mjerila učinke predmetnih praksi na konkurentske uspoređivače proizvoda, uzela u obzir utjecaj primjene algoritama prilagodbe generičkih rezultata na promet prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja i da studije koje je istaknuo Google, čiji je jedini cilj mjeriti konkretan učinak pojavljivanja Product Universalsa i Shopping Unitsa na taj promet, kao što su analiza „razlika u razlikama” ili eksperiment ablacije, nisu dostatne da bi odražavale utjecaj predmetnih praksi na konkurentske uspoređivače proizvoda.

376    Stoga, budući da situacija koja se u ovom slučaju smatra protutržišnom odgovara povezivanju praksi, jedini hipotetski scenarij koji je Google mogao valjano istaknuti jest scenarij u kojem nijedan sastavni dio tih praksi nije proveden jer bi se inače povezani učinci tih povezanih praksi razumjeli samo djelomično.

377    Uostalom, utvrđivanje pouzdanog hipotetskog scenarija u svrhu analize učinaka navodno protutržišnih praksi na tržištu, odnosno utvrđivanje događaja koji bi se dogodili da nije bilo ispitanih praksi i utvrđivanje situacije koja bi iz njih proizašla, može biti, u situaciji kao što je ona u ovom slučaju, neizvjestan ili čak nemoguć zadatak ako taj hipotetski scenarij ne postoji u stvarnosti na tržištu koje je izvorno imalo obilježja slična tržištu ili tržištima na kojima su se te prakse provodile. Naime, kad je riječ o postojećim odnosima u tržišnom natjecanju, a ne samo o eventualnom ili potencijalnom tržišnom natjecanju, pouzdan hipotetski scenarij treba odgovarati stvarnoj situaciji koja je izvorno slična, ali na čiji razvoj ne utječu sve predmetne prakse. Usporedbom takvog hipotetskog scenarija sa situacijom koja postoji na tržištu, a na koju se prakse odnose, stvarni učinci tih praksi obično se mogu utvrditi njihovim odvajanjem od promjena nastalih zbog drugih razloga. U tom se pogledu hipotetska analiza, kojom se u takvoj uspoređuju dva stvarna razvoja, razlikuje od procjene potencijalnih učinaka koja, iako mora biti realistična, opisuje vjerojatnu situaciju.

378    Stoga, u okviru raspodjele tereta dokazivanja na koju se podsjeća u točkama 132. do 134. ove presude, kako bi dokazala povredu članka 102. UFEU‑a, osobito u pogledu učinaka praksi na tržišno natjecanje, Komisija ne može biti dužna, dobrovoljno ili u odgovoru na hipotetsku analizu koju je istaknuo predmetni poduzetnik, sustavno utvrđivati hipotetski scenarij u smislu koji se prethodno navodi, suprotno onomu što tvrdi Google. To bi je uostalom obvezalo da dokaže da je predmetno postupanje imalo stvarne učinke, što se, kao što će se na to detaljnije podsjetiti u točkama 441. i 442. ove presude u okviru ispitivanja prvog dijela Googleova četvrtog tužbenog razloga, ne nalaže u području zlouporabe vladajućeg položaja, u kojem je dovoljno utvrditi postojanje potencijalnih učinaka.

379    Kako bi osporio Komisijinu procjenu potencijalnih učinaka određene prakse na tržištu, ili njezinih stvarnih učinaka ako ih Komisija utvrdi, predmetni poduzetnik svakako može istaknuti hipotetsku analizu. Međutim, na temelju nje se tada moraju moći utvrditi učinci cjelokupne sporne prakse, a ne djelomični učinci.

380    U ovom slučaju, iako je Komisija sama izradila tablicu 23. u pobijanoj odluci na temelju podataka dobivenih Googleovim eksperimentom ablacije, ona u odgovoru Googleu koji je istaknuo navedeni eksperiment nije tvrdila da je riječ o hipotetskom scenariju. Naime, kao što to Komisija navodi u uvodnoj izjavi 523. i sljedećim uvodnim izjavama pobijane odluke, u toj se tablici uzima u obzir samo jedan od dvaju aspekata predmetnih praksi, odnosno mjerenje konkretnog utjecaja pojavljivanja Shopping Unitsa na promet sa stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Međutim, kao što to proizlazi iz točke 378. ove presude, Google ne može korisno prigovoriti Komisiji da nije utvrdila hipotetski scenarij.

381    Uzgredno valja pojasniti da je bespredmetan Googleov argument naveden u točki 365. ove presude, prema kojem nije imao mogućnost komentirati izračun na kojem se temelji tablica 22. pobijane odluke, čime su povrijeđena njegova prava obrane. Naime, jedini je cilj tog privremenog izračuna na temelju kojeg je Komisija zatim mogla izraditi tablicu 23. navedenu u točki 380. ove presude bio detaljno odgovoriti na Googleovu hipotetsku analizu koja je već istaknuta u upravnom postupku, ali koja je, kao što to proizlazi iz točke 375. ove presude, netočna i ne pridonosi dokazivanju, na koje će se podsjetiti u nastavku, učinaka svih predmetnih praksi na promet koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda.

382    Stoga, kako bi utvrdila stvarne ili potencijalne učinke praksi koje ispituje, Komisija se osobito može osloniti na druge elemente koji se temelje na promatranju stvarnog razvoja tržišta na koje ili tržišta na koja se prakse odnose. Ako se između tih praksi i promjene konkurentske situacije na tim tržištima primijeti povezanost, uzročna veza između tih praksi i razvoja tržišta može se dokazati dodatnim elementima koji mogu sadržavati, primjerice ocjene sudionika na tržištu, njihovih dobavljača, njihovih kupaca, profesionalnih udruženja ili potrošača. Po potrebi je na predmetnom poduzetniku da istakne relevantne elemente kojima se može dovesti u pitanje ta uzročna veza.

383    Komisija je u ovom slučaju, u dijelu 7.2.3.2. pobijane odluke, koji se posebno odnosi na utjecaj predmetnih praksi na promet koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, najprije navela, u uvodnim izjavama 464. do 474., izjave devet grupa koje upravljaju uspoređivačima proizvoda u nekoliko predmetnih zemalja, kao što su eBay, Nextag, Twenga ili Axel Springer, pri čemu je navela da je promet tih uspoređivača koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja znatno pao, počevši od različitih datuma od sredine 2007., iako je ponekad došlo do privremenih povećanja. Primjerice, u uvodnoj izjavi 464. pobijane odluke navodi se da su društva kćeri eBaya koja upravljaju uspoređivačima proizvoda između rujna 2009. i rujna 2010. izgubila otprilike 30 % tog prometa u Ujedinjenoj Kraljevini, 40 % u Francuskoj i 55 % u Njemačkoj prije nego što su zabilježena druga smanjenja prometa prema jednoj ili drugoj od njihovih stranica za uspoređivanje proizvoda. Te grupe u biti, u skladu s onime što se navodi u pobijanoj odluci, pripisuju ta smanjenja razvoju Googleovih algoritama prilagodbe generičkih rezultata, osobito Pande, koji se odrazio u smanjenju indeksa vidljivosti Sistrix za predmetne uspoređivače proizvoda. Indeks vidljivosti Sistrix, kao što se to navodi u bilješci 398. pobijane odluke, podatak je koji društvo istog naziva objavljuje jednom tjedno, a kojim se uzimaju u obzir učestalost pojavljivanja (trigger rate) internetske stranice u rezultatima općeg pretraživanja te njezino rangiranje među njima.

384    Komisija u tom pogledu u uvodnoj izjavi 476. pobijane odluke pokazuje, s pomoću devet grafikona, kretanje indeksa vidljivosti Sistrix i kretanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja (koje se mjeri brojem „klikova” na generičke poveznice) prema trima konkurentskim uspoređivačima proizvoda od 2010. do 2014. u Ujedinjenoj Kraljevini, od 2008. do 2014. u Njemačkoj te od 2010. do 2014. u Francuskoj. Može se utvrditi dovoljno uska povezanost između tih dvaju kretanja, osim za idealo.de u Njemačkoj u 2014., odnosno godini u kojoj se te dvije krivulje razlikuju, i pada obiju krivulji u cjelokupnom razdoblju, osim ponovno za idealo.de, što se, u skladu s onim što se navodi u bilješci 575. pobijane odluke na temelju Googleova pojašnjenja, objašnjava činjenicom da se algoritam Panda nikad nije primjenjivao na idealo.de. Ako se zanemare vrijednosti na kraju razdoblja koje su preblizu nuli, pad od početka do kraja razdoblja, neovisno o intermedijarnim varijacijama, kreće se od reda veličine 2 do 1, odnosno 50 % (guenstiger.de i touslesprix.com), do reda veličine od 15 do 1, odnosno 93 % (dealtime.co.uk).

385    Komisija u uvodnoj izjavi 479. pobijane odluke naglašava da je na temelju analize „razlika u razlikama” koju je proveo Google, u kojoj je među ostalim zabilježeno kretanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema deset konkurentskih uspoređivača proizvoda u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj od 2004. do 2014., također moguće utvrditi pad tog prometa prema predmetnim uspoređivačima proizvoda osobito nakon uvođenja algoritma Panda, ali i dugoročno. Iako razlikovni aspekt te analize koju je istaknuo Google nije primjeren jer se temelji na nedostatnom hipotetskom scenariju, kao što se to navodi u točki 375. ove presude, na temelju neobrađenih podataka te analize, navedenih u Prilogu A90 tužbi, moguće je naime procijeniti kretanje tog prometa u razdobljima povrede koje je Komisija utvrdila za svaku zemlju, odnosno od trenutka kad je u njima uveden Product Universals. Može se utvrditi pad za sveukupno trajanje tih razdoblja, koji je najčešće znatan od 2011., za veliku većinu od 40 uspoređivača proizvoda koji su bili predmet analize „razlika u razlikama”, iako mu je moglo prethoditi povećanje ili je njime mogao biti isprekidan te iako se nije provjerio za sve uspoređivače proizvoda u Njemačkoj i Nizozemskoj.

386    Komisija u uvodnoj izjavi 481. pobijane odluke prikazuje, u obliku grafikona izrađenih na temelju podataka koje je pružio Google, ukupno kretanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema 361 konkurentskom uspoređivaču proizvoda koji je utvrdio Google od siječnja 2004. do prosinca 2016. u Ujedinjenoj Kraljevini, Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Italiji, Danskoj i Poljskoj (grafikoni 27. do 36. u pobijanoj odluci). Iz njih proizlazi, unatoč intermedijarnim povećanjima, znatan pad tog prometa u Ujedinjenoj Kraljevini od rujna 2010. (smanjenje s više od 30 milijuna klikova na manje od 5 milijuna). U Francuskoj je zabilježena ista situacija od rujna 2010. (smanjenje s više od 60 milijuna klikova na manje od 10 milijuna). Isto se može utvrditi u Njemačkoj od rujna 2010. (smanjenje s više od 80 milijuna klikova na manje od 40 milijuna). Isto vrijedi i za Španjolsku od siječnja 2011. (smanjenje s više od 20 milijuna klikova na manje od 5 milijuna). Suprotno tomu, u Nizozemskoj je pad zabilježen tek od siječnja 2015. (smanjenje s 18 milijuna klikova na otprilike 10 milijuna). Isto tako, u Italiji je od vršne vrijednosti u rujnu 2010. od gotovo 35 milijuna klikova krivulja postala nepravilna te je pala na nešto više od 20 milijuna klikova, što je razina koja je prvi put dosegnuta 2008. Komisija priznaje da je predmetni promet u dvjema potonjim zemljama sveukupno ostao stabilan. Što se tiče Danske, promet generalno raste, osim ako se, kao što to čini Komisija, iz statistike ukloni uspoređivač proizvoda PriceRunner te u tom slučaju promet ima tendenciju pada od rujna 2010. (smanjenje s više od 2 milijuna klikova na otprilike 500 000). Ista je situacija zabilježena u Poljskoj u kojoj tendenciju rasta ima uspoređivač proizvoda Ceneo. Ako se ukloni iz statistike, kao što to čini Komisija, promet ima tendenciju pada od svibnja 2013. (smanjenje s 18 milijuna klikova na 8 milijuna).

387    Komisija u uvodnoj izjavi 482. i sljedećim uvodnim izjavama pobijane odluke navodi da je usto odabrala uzorke uspoređivača proizvoda koji konkuriraju Googleovu uspoređivaču u četirima zemljama u kojima se dugoročni utjecaj Googleova postupanja a tim uspoređivačima na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja mogao dobro prikazati jer je stopa pojavljivanja Shopping Unitsa u njima bila vrlo visoka. Te su zemlje Ujedinjena Kraljevina, za koju je Komisija odabrala uzorak od dvanaest konkurentskih uspoređivača proizvoda, Njemačka, za koju je odabrala uzorak od devet konkurentskih uspoređivača proizvoda, Nizozemska, za koju je odabrala uzorak od šest konkurentskih uspoređivača proizvoda, i Francuska, za koju je odabrala uzorak od osam konkurentskih uspoređivača proizvoda. Kao što to prikazuju grafikoni 53. do 56. pobijane odluke, promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema uspoređivačima koji su dio tih uzoraka doista se smanjio od 2011. do 2016. u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj i Francuskoj, a smanjio se i u Nizozemskoj nakon što se povećavao do 2014. Tumačenje tih grafikona pokazuje točnije pad za više od polovice u Ujedinjenoj Kraljevini i Francuskoj, blagi pad od 2014. u Njemačkoj te pad za otprilike jednu trećinu od 2014. u Nizozemskoj.

388    Usto, iako se to navodi u dijelu 7.3.2. pobijane odluke, koji se posebno odnosi na procjenu postojanja protutržišnih učinaka predmetnih praksi u slučaju kada tržište usluga uspoređivanja proizvoda obuhvaća i platforme za prodaju, važni su rezultati druge studije („the Second Analysis”) koju Komisija ističe u tu svrhu, čiji se parametri i glavni rezultati navode u uvodnoj izjavi 612. i sljedećim uvodnim izjavama te čiji detaljni rezultati čine Prilog I. pobijanoj odluci. Oni za svaku od 13 zemalja u kojima je Komisija utvrdila postojanje Googleove zlouporabe vladajućeg položaja pokazuju pad udjela konkurentskih uspoređivača proizvoda u prometu koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja u odnosu na Googleov uspoređivač proizvoda i platforme za prodaju, iako u određenim zemljama taj promet u korist konkurentskih uspoređivača proizvoda raste u apsolutnoj vrijednosti. Na primjer, ta studija za Češku Republiku u razdoblju od 2011. do 2016. pokazuje pad udjela konkurentskih uspoređivača proizvoda sa 73 na 47 % (povećanje apsolutne vrijednosti godišnjeg broja klikova sa 62,1 milijuna na 179,6 milijuna). Ta studija za Austriju u istom razdoblju pokazuje pad udjela konkurentskih uspoređivača proizvoda sa 48 na 16 % ili s 39 na 15 %, ovisno o provedenim prilagodbama (pad apsolutne vrijednosti godišnjeg broja klikova sa 68,6 milijuna na 60,9 milijuna).

389    S obzirom na te različite elemente koje je Komisija istaknula u pobijanoj odluci, najprije valja utvrditi da ni Google ni CCIA u svojim podnescima ne ističu nijedan element kojim bi osporili da u 13 zemalja u kojima je Komisija utvrdila povredu postoji sveukupni pad prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Najprije, oni naime dovode u pitanje samo uzročnu vezu između praksi koje se prigovaraju Googleu i tog pada. Različiti su izrazi, koji se navode u točki 253. tužbe odnosno točki 147. replike, primjer tog neosporavanja. Tako Google tvrdi da je, „[u] dijelu u kojem su se rangiranje uspoređivača proizvoda u Googleovim generičkim rezultatima i povezani promet pretraživanja smanjili, to bio odraz sklonosti korisnika koji su davali prednost platformama za prodaju” i da je „[d]o pada prometa prouzročenog primjenom [određenih algoritama] […] došlo neovisno o navodnoj zlouporabi”. Nadalje, kad je riječ o drugoj studiji navedenoj u uvodnoj izjavi 612. i sljedećim uvodnim izjavama pobijane odluke, iako se ona odnosi na promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, Google dovodi u pitanje samo korisnost te studije za ocjenu pitanja je li njegovo postupanja moglo imati protutržišni učinak jer se u toj studiji ne uzimaju u obzir izvori posjećivanja koji predstavljaju alternativu njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 626. pobijane odluke te točaka 351. i 352. tužbe, Google ne dovodi u pitanje samu procjenu tog prometa.

390    Osim toga, kako bi osporio uzročnu vezu između predmetnih praksi i pada prometa sa svojih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema uspoređivačima proizvoda koji konkuriraju njegovu uspoređivaču, Google ističe da Komisija nije uzela u obzir druge izvore prometa uspoređivača proizvoda osim njegovih generičkih rezultata. Međutim, taj je argument bespredmetan u potporu osporavanju uzročne veze između Googleova ponašanja koje se smatra protutržišnim i pada prometa prema konkurentskim uspoređivačima koji potječe samo s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja. Argument povezan s drugim izvorima prometa razmotrit će se prilikom ispitivanja četvrtog tužbenog razloga jer se ponavlja u potporu tom tužbenom razlogu.

391    Google tvrdi i da Komisija nije uzela u obzir sveukupni razvoj sektora i promjene sklonosti korisnika, osobito sve veću popularnost platformi za prodaju, uključujući kako bi se na njima proizvodi pretraživali radi uspoređivanja. Google u tom pogledu u biti navodi da su te platforme poboljšale kvalitetu svojih usluga, za razliku od uspoređivača proizvoda, i da su ih zbog toga korisnici bili skloniji koristiti, zbog čega su se i bolje rangirale od uspoređivača proizvoda u okviru generičkih rezultata. Međutim, iako je to objašnjenje moguće, ono je usko povezano s funkcioniranjem Googleovih algoritama za rangiranje generičkih rezultata koje je, kao što se na to podsjeća u točki 373. ove presude, sastavni dio predmetnih praksi.

392    Stoga, budući da Google nije mogao razlikovati ono što je, u okviru promjena rangiranja platformi za prodaju odnosno uspoređivača proizvoda, obuhvaćeno samim poboljšanjem kvalitete usluga platformi za prodaju u odnosu na kvalitetu usluga uspoređivača proizvoda, s obzirom na to da je sve ostalo jednako, od onog što je obuhvaćeno promjenama uvedenima u njegove algoritme, osobito uvođenjem algoritma Panda, tim se objašnjenjem ne može dovesti u pitanje, čak ni djelomično, uzročna veza koju je Komisija utvrdila između predmetnih praksi i pada prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda.

393    Osim toga, valja istaknuti da Google u svojoj argumentaciji ne osporava uzročno‑posljedičnu vezu između vidljivosti internetske stranice u okviru svojih generičkih rezultata, kako se odražava u indeksu vidljivosti Sistrix, i količine prometa koji potječe od tih rezultata prema toj stranici. Google stoga ne dovodi u pitanje činjenicu da njegovi algoritmi za rangiranje generičkih rezultata utječu na taj promet. Međutim, ta uzročno‑posljedična veza odnosi se izravno na jedan od sastavnih dijelova spornih praksi, općenito slabije rangiranje konkurentskih uspoređivača proizvoda u okviru generičkih rezultata i učinke tog sastavnog dijela, odnosno pad prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema tim uspoređivačima proizvoda.

394    U tim okolnostima, s obzirom na, s jedne strane, sveukupni pad prometa koji Google ne osporava i elemente proizašle iz izjava devet grupa koje upravljaju uspoređivačima proizvoda, kao i primjere pada prometa povezane s kretanjem indeksa vidljivosti Sistrix za različite uspoređivače proizvoda navedene u pobijanoj odluci te, s druge strane, Googleovo nepodnošenje suprotnih dokaza, Komisija je dokazala da su sporne prakse prouzročile pad prometa generičkog pretraživanja prema gotovo svim konkurentskim uspoređivačima proizvoda.

395    Iz prethodno navedenog proizlazi da prvi dio trećeg tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio trećeg tužbenog razloga, prema kojem Komisija nije utvrdila da su predmetne prakse prouzročile povećanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu vlastitu uspoređivaču proizvoda

1)      Argumenti stranaka

396    U drugom dijelu trećeg tužbenog razloga Google tvrdi da Komisija u dijelu 7.2.3.3. pobijane odluke pogrešno navodi da su sporne prakse povećale promet prema njegovoj usluzi uspoređivanja proizvoda.

397    Na prvom mjestu, budući da te prakse nisu dovele do pada prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, Google tvrdi da se eventualno povećanje prometa prema njegovoj usluzi uspoređivanja proizvoda nije moglo dogoditi na njihovu štetu i biti čimbenikom istiskivanja. Prakse koje imaju učinak istiskivanja trebale bi po prirodi poduzetniku koji ih je počinio omogućiti da prisvoji prihode od prodaje koje bi konkurenti ostvarili da nije bilo tih praksi. Stoga su Product Universals i Shopping Units samo povećali tržište u cijelosti, a da pritom nije bilo negativnih posljedica za konkurentske uspoređivače proizvoda. Google u replici priznaje, kao što to tvrdi Komisija, da je nakon pokretanja algoritma Panda došlo do pada prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, pri čemu dodaje da se ne može utvrditi nikakva promjena u kretanju prometa prema njegovu uspoređivaču proizvoda koji je povezan s tim događajem, što dokazuje da je Panda možda stavljala u povoljniji položaj platforme za prodaju, ali ne i Googleov uspoređivač proizvoda.

398    Na drugom mjestu, Google, kojeg podupire CCIA, smatra da je Komisija preuveličala količinu prometa koju je primio njegov uspoređivač proizvoda. Kao prvo, Komisija je u taj promet uključila klikove na oglase Shopping Unitsa iako ti klikovi nisu upućivali na specijaliziranu stranicu s rezultatima pretraživanja Google Shopping, nego na stranice za prodaju trećih strana. Argument koji iznosi Visual Meta, prema kojem taj mehanizam potiče predmetne prodavatelje da se pretplate na Google Shopping, čime daju prednost tom uspoređivaču, ne navodi se u pobijanoj odluci. Jedini razlog zbog kojeg je Komisija brojila klikove na oglase za proizvode jest tvrdnja prema kojoj prihodi Shopping Unitsa idu u korist stranice Google Shopping. Međutim, kao što se to već navelo u okviru drugog tužbenog razloga, to nije točno. Stoga Visual Meta pogrešno ističe da prihodi koje je ostvario Shopping Units idu izravno Google Shoppingu. Komisija to uostalom nije navela u pobijanoj odluci. U svojim očitovanjima na intervencijski podnesak društava Foundem i Visual Meta Google dodaje da u pobijanoj odluci postoji proturječnost koju treba osporiti u skladu s kojom je on jedinstveni subjekt, pri čemu smatra da jednu od njegovih posebnih usluga, odnosno njegov uspoređivač proizvoda, ti klikovi stavljaju u povoljniji položaj iako pokreću plaćanja za Google općenito. U tom pogledu Visual Meta odstupa od pobijane odluke, pri čemu tvrdi da interna raspodjela prihoda ili Googleov ustroj nisu važni. Slično tomu, CCIA tvrdi da Product Universals i Shopping Units nisu dio Googleova uspoređivača proizvoda, što je Komisija priznala u uvodnim izjavama 408., 412. i 423. pobijane odluke. Google pojašnjava da, primjerice u svojim očitovanjima na Foundemov intervencijski podnesak, oglasi Shopping Unitsa ne potječu sa specijalizirane stranice Google Shopping. Njihove tehnologije, infrastrukture i formati se razlikuju, što se Komisiji dokazalo tijekom upravnog postupka i što ona ne osporava. U svojim očitovanjima na VDZ‑ov intervencijski podnesak Google tvrdi i da se Shopping Units, kao ni Product Universals, ne mogu smatrati uspoređivačima proizvoda. Naime, te jedinice ne omogućuju uspoređivanje različitih ponuda istog proizvoda ili modela kao što bi to trebali činiti uspoređivači proizvoda, ali predlažu nekoliko proizvoda koji mogu odgovoriti na upit za pretraživanje korisnika interneta. Tijekom upravnog postupka nekoliko sudionika u postupku složilo se s tim stajalištem i Komisija je to uzela u obzir pri sastavljanju prethodno navedenih uvodnih izjava 408., 412. i 423. pobijane odluke. Kao drugo, prema Googleovu mišljenju, Komisija je pogrešno uzela u obzir klikove na karticu Shopping koja se pojavljuje u izborniku iznad stranice s rezultatima pretraživanja. Međutim, postojanje te kartice nije jedan od elemenata praksi koje su utvrđene kao zlouporaba čiji samo utjecaj treba ocijeniti. Usto, Komisija u odgovoru na tužbu ne osporava da ta kartica ne predstavlja rezultat pretraživanja. Komisija je zbog tih dviju pogrešaka nekoliko puta precijenila količinu prometa koja je s Product Universalsa i Shopping Unitsa poslana prema Googleovu uspoređivaču proizvoda. Zapravo, kao što je to pokazao grafikon izrađen na temelju podataka o povezivanju tijekom razdoblja utvrđene povrede, Google je sa svojih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda poslao količinu prometa koja je nekoliko puta veća od one koju je poslao prema vlastitu uspoređivaču proizvoda i tri puta veća od količine prometa koju je poslao prema platformama za prodaju.

399    Kao treće, klikovi na Product Universals i Shopping Units odražavaju njihovu relevantnost i sklonosti korisnika. U tom pogledu obrazloženje pobijane odluke nije uvjerljivo jer Komisija u uvodnoj izjavi 494. samo napominje da je broj klikova na Product Universals i Shopping Units tim veći što je veća stopa njihova pojavljivanja. Komisija je zanemarila činjenicu da Google prikazuje Shopping Units (i u prošlosti Product Universals) na temelju njegove relevantnosti, poput svakog pretraživača, te da korisnici na njih kliknu zbog njihove korisnosti, a ne zato što se pojave. Vidljivost Product Universalsa i Shopping Unitsa te klikovi koje oni potaknu posljedica su poboljšanja kvalitete Googleovih rezultata za proizvode i oglasa za proizvode kao i sklonosti korisnikâ. Stoga Microsoftov eksperiment s njegovim pretraživačem Bing, koji se naziva Bing Algo Experiment i koji se navodi u uvodnim izjavama 460. i 461. pobijane odluke, pokazuje da je korisnicima bitna relevantnost rezultata. Zamjena manje relevantnih rezultata najrelevantnijim rezultatima na prvim mjestima na Bingovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja pokazala je da korisnici primjećuju pogoršanje kvalitete koje je posljedica davanja prednosti manje relevantnim rezultatima i da odmah prilagođavaju svoje postupanje. Stoga je Microsoft morao obustaviti taj eksperiment nakon jednog tjedna. Štoviše, Google tvrdi da slike koje se prikazuju u Product Universalsu ili Shopping Unitsu omogućuju korisnicima interneta da lakše procijene relevantnost predloženog rezultata jer imaju pregled proizvoda koji traže. Ta činjenica dovodi do toga da oni odmah kliknu na te specijalizirane rezultate sa slikama ako ih smatraju a priori korisnima za svoje pretraživanje i obrnuto. To pokazuju studije o praćenju pokreta očiju korisnika interneta (eye‑tracking na engleskom jeziku ili oculométrie na francuskom jeziku) koje je proveo Google. Slike su stoga element kvalitete Googleovih rezultata za proizvode, a ne umjetan element čiji je cilj potaknuti klikove. Stoga, ako su korisnici godinama klikali na Product Universals i Shopping Units, činili su to zbog njihove relevantnosti, a ne njihova pozicioniranja ili prikazivanja. Komisija nikad nije dokazala suprotno. U tom pogledu, ako napredovanje platformi za prodaju nije utjecalo na promet prema Googleovu uspoređivaču proizvoda na isti način kao promet prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, to je zato što je Google za razliku od potonjih uspoređivača uveo inovacije za svoje rezultate i oglase za proizvode kako ga ne bi prestigli Amazon i druge platforme za prodaju, a ne zbog pozicioniranja i prikazivanja Product Universalsa i Shoping Unitsa kao što je to Komisija navela u uvodnoj izjavi 517. pobijane odluke.

400    Komisija, BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzorno tijelo EFTA‑e i Savezna Republika Njemačka osporavaju Googleove argumente.

2)      Ocjena Općeg suda

401    Najprije valja podsjetiti na to da je Komisija u dijelu 7.2.3.3. pobijane odluke obrazložila povoljan učinak predmetnih praksi na promet Googleova uspoređivača proizvoda na sljedeći način.

402    Komisija je najprije u uvodnim izjavama 490. i 491. pobijane odluke navela da prije početka tih praksi Googleov uspoređivač proizvoda nije bio uspješan i da je gubio gotovo 20 % prometa godišnje. U uvodnoj izjavi 492. te odluke navela je da je nakon uvođenja na tržište Product Universalsa u Sjedinjenim Američkim Državama u studenome 2007. udvostručio svoj promet u mjesec dana. U uvodnoj izjavi 493. te odluke naglasila je da se sâm Google hvalio učinkovitošću oglasa koji se za prodavatelje prikazuju u Shoping Unitsu. U uvodnoj izjavi 494. te odluke prikazala je u obliku grafikonâ povezanost između stope pokretanja ili pojavljivanja (trigger rate) Product Universalsa, potom stope Shopping Unitsa, i prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu uspoređivaču proizvoda tijekom razdoblja u kojima su se te vrste specijaliziranih rezultata upotrebljavale u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj. Na primjer, za Ujedinjenu Kraljevinu grafikon 37. prikazuje tu povezanost za Product Universals u razdoblju od siječnja 2008. do siječnja 2013., a grafikon 38. za Shopping Units u razdoblju od veljače 2013. do prosinca 2014. Iz tih dvaju grafikona proizlazi da se promet prema Googleovu uspoređivaču proizvoda s pomoću Product Universalsa povećao s otprilike 5 milijuna na otprilike 30 milijuna klikova mjesečno, potom s pomoću Shopping Unitsa s otprilike 30 milijuna na otprilike 120 milijuna klikova mjesečno.

403    U uvodnim izjavama 495. i 496. pobijane odluke Komisija je prikazala usporedno kretanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema 361 konkurentskom uspoređivaču proizvoda koje je utvrdio Google odnosno njegovu uspoređivaču proizvoda od početka primjene predmetnih praksi u svakoj zemlji do prosinca 2016. u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Danskoj i Poljskoj. Na primjer, za Ujedinjenu Kraljevinu u razdoblju od siječnja 2008. do prosinca 2016. grafikon 45. prikazuje pad s 25 milijuna na otprilike 5 milijuna klikova mjesečno za konkurentske uspoređivače proizvoda i povećanje od nule do otprilike 350 milijuna klikova mjesečno za Googleov uspoređivač proizvoda. Valja istaknuti da je promet prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda prikazan kao stabilan u Italiji, Nizozemskoj, Danskoj i Poljskoj u skladu s onim što se navodi u dijelu 7.2.3.2. koji se odnosi na utjecaj predmetnih praksi na promet prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, ali da grafikoni 49. do 52. prikazuju znatno povećanje prometa s tih stranica prema Googleovu uspoređivaču proizvoda u tim četirima zemljama.

404    U uvodnim izjavama 497. do 501. pobijane odluke Komisija je dala iste naznake na godišnjoj osnovi za razdoblje od 2011. do 2016., tako što je usporedila promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema uzorcima konkurentskih uspoređivača proizvoda i prema Googleovu uspoređivaču proizvoda u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj. Ti su uzorci isti kao i oni navedeni u točki 387. ove presude. S prometom koji je znatno veći za uzorke u tim četirima zemljama u 2011., promet u korist Googleova uspoređivača u 2016. postao je 14 puta veći od prometa u korist uzorka u Ujedinjenoj Kraljevini, više od dva puta veći u Njemačkoj, više od 2,7 puta veći u Nizozemskoj i više od 4,7 puta veći u Francuskoj.

405    Usto, u dijelu 7.3.2. pobijane odluke, koji se posebno odnosi na procjenu postojanja protutržišnih učinaka predmetnih praksi u slučaju kada tržište usluga uspoređivanja proizvoda obuhvaća i platforme za prodaju, druga studija, koja je već navedena u točki 388. ove presude, za svaku od tih 13 zemalja u kojima je Komisija utvrdila postojanje Googleove zlouporabe vladajućeg položaja pokazuje povećanje udjela Googleova uspoređivača proizvoda u prometu koji potječe s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja u odnosu na konkurentske uspoređivače proizvoda i platforme za prodaju. Na primjer, ta studija za Belgiju u razdoblju od 2011. do 2016. pokazuje povećanje udjela Googleova uspoređivača proizvoda s 0 na 22 % ili s 0 na 24 %, ovisno o provedenim prilagodbama. Ta studija za Norvešku u istom razdoblju pokazuje povećanje udjela Googleova uspoređivača proizvoda s 0 na 32 % ili s 0 na 33 %, ovisno o provedenim prilagodbama.

406    Što se tiče Googleovih argumenata, treba utvrditi da se, s obzirom na to da se odbio prvi dio trećeg tužbenog razloga za poništenje koji se ispitao u toj fazi, pretpostavka prvog niza Googleovih argumenata, koja je sažeta u točki 397. ove presude i u skladu s kojom sporne prakse nisu dovele do pada prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, ne može odmah prihvatiti, kao ni argumenti koji ovise o njoj i čiji je cilj dokazati da se povećanje prometa u korist Googleova uspoređivača proizvoda nije moglo provesti na štetu konkurentskih uspoređivača. Međutim, iako Komisija nije dokazala pad prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, taj prvi niz argumenata treba odbiti jer se na temelju njega ni u kojem slučaju ne može dokazati da se dio prometa koji je mogao ostvariti Googleov uspoređivač proizvoda time što je na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja vidljiviji od konkurentskih uspoređivača proizvoda mogao poslati prema potonjim uspoređivačima zbog nepostojanja predmetnih praksi, drugim riječima, zato što se na temelju tog niza argumenata ne može dokazati da to povećanje nije štetilo tim uspoređivačima čiji se promet mogao povećati zbog nepostojanja predmetnih praksi, iako se nije smanjivao. Što se tiče argumenta koji je istaknut u replici prema kojem se kretanje prometa prema Googleovu uspoređivaču proizvoda nije promijenilo nakon pokretanja algoritma Panda, on će se ispitati u točkama 414. do 418. ove presude, zajedno s trećim nizom argumenata prema kojima to kretanje proizlazi iz relevantnosti Product Universalsa i Shopping Unitsa, a ne iz predmetnih praksi, drugim riječima, zajedno s argumentima kojima se nastoji osporiti uzročno‑posljedična veza između tih praksi i eventualnog povećanja tog prometa.

407    Što se tiče drugog niza Googleovih argumenata koji su sažeti u točki 398. ove presude, prema kojima je Komisija preuveličala količinu prometa koju je primio Googleov uspoređivač proizvoda, najprije valja utvrditi da iz blijesaka 603., 604. i 606. pobijane odluke, kao i iz Googleovih i Komisijinih odgovora na pitanja Općeg suda, proizlazi da se promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu uspoređivaču proizvoda ocijenio upotrebom podataka koje je dostavio i objasnio Google. Stranke se slažu o točnosti samih podataka, ali ne o tome koje bi podatke trebalo upotrijebiti za utvrđivanje količine prometa koji su Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja primile od njegova uspoređivača proizvoda. U tom pogledu, Komisija je za razdoblje tijekom kojeg se za stranicu za specijalizirano pretraživanje i stranicu s rezultatima pretraživanja upotrebljavao naziv „Google Product Search” uzela u obzir samo klikove koji su upućivali korisnika interneta na istoimenu specijaliziranu stranicu, uključujući za određene ocjene klikove na specijaliziranu karticu izbornika. Međutim, za razdoblje tijekom kojeg se za istu stranicu upotrebljavao naziv „Google Shopping”, Komisija nije uzela u obzir samo klikove koji su upućivali korisnika interneta na istoimenu specijaliziranu stranicu, odnosno klikove na karticu Shopping koja se pojavljivala u izborniku, nego i klikove koji su korisnika interneta izravno upućivali na stranicu prodavatelja iz Shopping Unitsa. Suprotno tomu, Google je u svojoj tužbi na temelju tablice prikazane u točki 269. tužbe naveo brojke koje se odnose samo na klikove na Product Universals i Shoping Units koji su upućivali na specijaliziranu stranicu koja se nazivala Product Search, a potom Google Shopping.

408    Opći sud smatra da treba odbiti Googleove kritike koje se odnose na uzimanje u obzir klikova na oglase Shopping Unitsa i, po potrebi, klikova na karticu izbornika koji upućuju na specijaliziranu stranicu Google Product Search ili Google Shopping, kao što je kartica Shopping pri procjeni prometa Googleova uspoređivača proizvoda koji potječe s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja.

409    Naime, s jedne strane, kao što je to već navedeno u točkama 328. do 339. ove presude, u uvodnim izjavama 26. do 35. i 414. do 421. pobijane odluke pruža se dovoljno razloga na temelju kojih se može zaključiti da je Googleov uspoređivač proizvoda imao više oblika, odnosno specijaliziranu stranicu koja se najnovije zove Google Shopping, grupe rezultata za proizvode čija je najnovija inačica bio Product Universals i oglase za proizvode čija je najnovija inačica bio Shopping Units.

410    S druge strane, kad je riječ o kritici koja se odnosi na klikove na karticu Shopping koja se prikazuje u izborniku iznad stranice s rezultatima pretraživanja, točno je da ti klikovi prethode korištenju uspoređivača proizvoda. Međutim, oni su po definiciji pokazatelji njegova korištenja jer znače da korisnik interneta želi vidjeti specijaliziranu stranicu tog uspoređivača. Uostalom, Google u točki 57. tužbe pojašnjava da oko 60 % korisnika interneta pristupa toj specijaliziranoj stranici s navedene kartice.

411    Usto, kao što je to Komisija pojasnila u odgovoru na pitanje Općeg suda a da joj Google pritom nije proturječio, ona nikad nije istodobno uzela u obzir klikove na toj stranici, što bi moglo dovesti do dvostrukog računanja za isto pretraživanje.

412    Osim toga, činjenica da Komisija nije dovela u pitanje postojanje kartice Shopping na stranici s rezultatima općeg pretraživanja kao sudionika u protutržišnim praksama ne sprečava da se, suprotno onomu što tvrdi Google, njezino postojanje uzme u obzir pri procjeni kretanja prometa s njegove stranice s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu uspoređivaču proizvoda. Točno je da to cjelokupno kretanje sigurno ne proizlazi samo iz Googleova postupanja koje se kritizira i isto vrijedi za cjelokupno kretanje prometa s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Međutim, u oba slučaja postoji korelacija između tog postupanja i opće tendencije tih kretanja te brojni elementi u tom pogledu uspostavljaju uzročnu vezu, kao što se to navodi u točki 383. ove presude kad je riječ o prometu prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i u točki 402. ove presude kad je riječ o prometu u korist Googleova uspoređivača proizvoda.

413    U svakom slučaju, kao što je to Komisija naglasila u svojim pismenima, Google nije naveo kako bi se kretao promet s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu uspoređivaču proizvoda da se nisu računali klikovi na karticu Shopping, nego samo klikovi na Shopping Units, iako je Komisiji dostavio podatke koji prave razliku između tih klikova. U tim okolnostima Google nije dokazao da je Komisija pogrešno prikazala kretanje tog prometa u skladu s praksama koje je smatrala protutržišnima. Stoga treba odbiti i slične kritike koje je Google iznio u pogledu druge studije navedene u uvodnoj izjavi 612. i sljedećim uvodnim izjavama pobijane odluke, u dijelu u kojem se ona odnosi na promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu vlastitu uspoređivaču proizvoda.

414    Što se tiče trećeg niza Googleovih argumenata koji su sažeti u točki 399. ove presude, prema kojima klikovi na Product Universals i Shopping Units odražavaju njihovu relevantnost i sklonosti korisnika, a ne utjecaj protutržišnih praksi, uopće nije sporno da su korisnici interneta klikali na te specijalizirane rezultate i te oglase za proizvode jer su ih smatrali a priori korisnima za svoja pretraživanja proizvoda, osobito zato što su sadržavali ili uzimali u obzir informacije korisne za specijalizirano pretraživanje u tom području.

415    To potkrepljuju uvodne izjave 372. do 377. pobijane odluke, koje je Komisija navela u svojem odgovoru na tužbu, kao što to u biti prikazuje prva među njima prema kojoj „[u]ključivanje slika, cijena i informacija o prodavatelju u rezultate pretraživanja za proizvode povećava broj klikova [na prikazanu poveznicu]”. U tom pogledu valja naglasiti da Komisija u samoj pobijanoj odluci nije uzela u obzir stupanj unutarnje funkcionalnosti koju je postigao Googleov uspoređivač proizvoda, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 537. i 538. pobijane odluke, iako je smatrala da Google na svojoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja nije uvijek na istaknutom mjestu prikazivao najrelevantnije rezultate uspoređivačâ proizvoda.

416    Kao što je to prethodno navedeno u točkama 69., 369. i 376. ove presude, Komisija je dovela u pitanje različito postupanje s Googleovim uspoređivačem proizvoda i konkurentskim uspoređivačima na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja koje omogućuje rezultatima prvonavedenog uspoređivača da budu jasno vidljivi, dok su se rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda mogli prikazati samo u okviru generičkih rezultata i usto su često bili loše pozicionirani.

417    Međutim, također nije sporno da, ako su korisnici interneta kliknuli na specijalizirane rezultate za Googleove proizvode, to su učinili zato što su ti rezultati bili istaknuti na vrhu Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja, što odgovara jednom od sastavnih dijelova povezanih praksi koje se prigovaraju Googleu. Da nisu toliko vidljivi, na te se rezultate ne bi toliko često klikalo, kao što to jasno pokazuju, s jedne strane, primjeri povezanosti između stope pokretanja ili prikazivanja (trigger rate) Product Universalsa, potom stope Shopping Unitsa, i prometa koji se ostvaruje klikovima korisnika interneta s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja u korist njegova uspoređivača proizvoda navedeni u uvodnoj izjavi 494. pobijane odluke i, s druge strane, elementi navedeni u uvodnoj izjavi 389. pobijane odluke, koji se temelje na stajalištima koja je iznio Google, prema kojima je pozicioniranje Product Universalsa od vrha prema dnu na prvoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja znatno utjecalo na broj klikova na njegove specijalizirane rezultate.

418    Treći niz Googleovih argumenata, koji se temelji na kvaliteti njegova uspoređivača proizvoda, kojim se nastoji osporiti uzročna veza između predmetnih praksi i povećanja prometa s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema navedenom uspoređivaču proizvoda, također treba odbiti jer se ta veza dokazala, iako se taj promet mogao kretati i ovisno o promjenama tog uspoređivača.

419    Iz osporavanja te uzročne veze proizlazi i argument naveden u točki 397. ove presude koji je u replici istaknuo Google, prema kojem se razvoj prometa prema njegovu uspoređivaču proizvoda nije promijenio nakon pokretanja algoritma Panda. Međutim, priznajući da je to točno, argument koji proizlazi iz toga protivi se činjenici da su predmetne prakse povezane prakse koje se ne odnose samo na algoritme prilagodbe generičkih rezultata, koji uključuju Pandu, nego se odnose i na način prikazivanja specijaliziranih rezultata za proizvode.

420    S obzirom na prethodno navedeno, drugi dio Googleova trećeg tužbenog razloga treba odbiti. Kao što se to navodi u točkama 356. i 357. ove presude, Googleov četvrti tužbeni razlog prema kojem prakse koje mu se prigovaraju nemaju protutržišni učinak na različita utvrđena tržišta valja stoga ispitati na temelju materijalnih posljedica tih praksi na promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema različitim uspoređivačima proizvoda, uključujući njegov uspoređivač, kako su navedene u pobijanoj odluci.

c)      Prvi dio četvrtog tužbenog razloga prema kojem je Komisija nagađala o protutržišnim učincima predmetnih praksi

1)      Argumenti stranaka

421    Na temelju svojeg četvrtog tužbenog razloga Google tvrdi da Komisija nije dokazala da su predmetne prakse mogle imati protutržišne učinke koji su istodobno sami doveli do povećanja cijena za prodavatelje i potrošače te do smanjenja inovacija. U pobijanoj se odluci, među ostalim, nije uzela u obzir uloga Googleovih najjačih konkurenata za uspoređivanje proizvoda, a to su platforme za prodaju poput Amazona, te se nije dalo nikakvo objašnjenje o navodnim učincima na cijene i inovaciju.

422    Konkretnije, Google na temelju prvog dijela tog tužbenog razloga tvrdi da se pobijana odluka temelji na pukom nagađanju o potencijalnim učincima a da se pritom u njoj nisu ispitali stvarna situacija i kretanje tržištâ. CCIA ističe istu kritiku, osobito što se tiče povećanja cijena i smanjenja inovacija koje je navela Komisija. Google naglašava da se tako u uvodnoj izjavi 589. pobijane odluke navodi da predmetno postupanje može imati ili vjerojatno ima protutržišne učinke, a u uvodnoj izjavi 593. pobijane odluke da ono potencijalno može istisnuti uspoređivače proizvoda koji konkuriraju Googleovu uspoređivaču, kao i dovesti do prethodno navedenih povećanja cijena i smanjenja inovacija. Uopće se nije dokazalo da su se te mogućnosti ostvarile.

423    Naime, pobijana odluka ne temelji se na dokazivanju da je predmetno postupanje po prirodi protutržišno. Pozivajući se na presudu od 11. rujna 2014., CB/Komisija (C‑67/13 P, EU:C:2014:2204, t. 58.), Google tvrdi da bi Komisija zbog tog prvog razloga trebala dokazati konkretne protutržišne učinke tog postupanja. Nadalje, drugi razlog u tom smislu proizlazi iz presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 139.), u kojoj je Sud presudio da, čak i u slučaju postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koje je u načelu zlouporaba, Komisija nije mogla samo na temelju elemenata o tržišnom udjelu na koje je utjecalo to postupanje zaključiti da ono doista predstavlja zlouporabu, nego da je trebala uzeti u obzir sve okolnosti. U predmetu u kojem je donesena ta presuda, nezavisni odvjetnik naveo je da je potrebno provesti analizu svih učinaka (mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla u predmetu Intel Corporation/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2016:788, t. 120.). Komisija je tako postupila u predmetu u kojem je donesena njezina Odluka od 24. ožujka 2004. u vezi s postupkom na temelju članka [102. UFEU‑a] i članka 54. Sporazuma o EGP‑u koji je pokrenut protiv Microsoft Corporationa (predmet COMP/C‑3/37.792 – Microsoft) (SL 2007., L 32, str. 23.), što je potvrdio Opći sud u presudi od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289).

424    Nije se utvrdilo ni da je Google imao vladajući položaj na nacionalnim tržištima usluga uspoređivanja proizvoda, što bi značilo da je na tim tržištima tržišno natjecanje oslabljeno. To je treći razlog zbog kojeg treba utvrditi konkretne učinke istiskivanja na tim tržištima.

425    Prema Googleovu mišljenju, u postupku tržišnog natjecanja na temelju zasluga postupanje koje mu se prigovara uključuje poboljšanje usluge koja se pruža korisnicima interneta s njegove stranice općeg pretraživanja prikazivanjem na toj stranici rezultata specijaliziranog pretraživanja za proizvode i oglasa za proizvode. Zbog tog četvrtog razloga nužno je utvrditi konkretne učinke istiskivanja. Komisija i Opći sud to su učinili u sličnim situacijama. Google upućuje na točku 114. Odluke Komisije od 21. prosinca 1988. u vezi s postupkom na temelju članaka [101.] i [102. UFEU‑a] (predmet IV/30.979 i 31.394, Decca Navigator Systems) (SL 1989., L 43, str. 27.), kao i na presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 140.) i od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 868., 869. i 1010.). U ovom slučaju Googleovi argumenti o poboljšanju korisničke usluge bili su dobro dokumentirani i Komisija je stoga trebala dokazati da su protutržišni učinci veći u odnosu na korist tog poboljšanja.

426    Konačno, budući da se postupanje koje se prigovara Googleu odvijalo dugi niz godina, njegovi su se protutržišni učinci trebali ostvariti ako je doista bilo štetno za tržišno natjecanje. To je trajanje stoga trebalo, zbog petog razloga, navesti Komisiju da provjeri je li to doista bio slučaj. Google i CCIA naglašavaju da je Opći sud u presudi od 12. prosinca 2018., Servier i dr./Komisija (T‑691/14, u žalbenom postupku, EU:T:2018:922, t. 1122. do 1128.) presudio da, kad je sporno postupanje već provedeno, Komisija nije mogla samo dokazati potencijalne protutržišne učinke, osim u slučaju ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, nego je trebala dokazati stvarne protutržišne učinke, inače bi razlika između ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj i ograničenja tržišnog natjecanja bila iluzorna. Iako je ova ocjena Općeg suda iznesena u slučaju protutržišnog zabranjenog sporazuma, ipak bi bilo logično primijeniti je i na slučajeve navodnih zlouporaba vladajućeg položaja. U ovom slučaju prakse koje se prigovaraju Googleu nisu imale protutržišni cilj i Komisija je stoga trebala slijediti takav pristup. Dokazivanje postojanja stvarnih učinaka u svakom bi slučaju omogućilo da se potkrijepi vjerojatnost potencijalnih učinaka, kao što je to Komisija sama iznijela u točki 20. svojih Uputa o provedbenim prioritetima u primjeni članka [102. UFEU‑a] na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koja za posljedicu mogu imati zlouporabu u smislu istiskivanja konkurenata s tržišta (SL 2009., C 45, str. 7.).

427    Naime, prema Googleovu mišljenju, Komisija nije dokazala konkretne učinke. U dijelu 7.2.3. pobijane odluke, na koji upućuje Komisija kako bi istaknula da je uzela u obzir konkretne elemente tržišta, ispituje se samo kretanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, ali ne i ukupan broj posjeta tih stranica. Elementi spisa zapravo pokazuju da Google ne može povećati cijene niti usporiti inovaciju te da je tržišno natjecanje na tržištima usluga uspoređivanja proizvoda snažno, pri čemu korisnici interneta raspolažu širokim izborom u tom pogledu, kao što je to utvrdio Competition and Markets Authority (Tijelo za tržišno natjecanje i tržišta, Ujedinjena Kraljevina) u studiji koja je objavljena u travnju 2017., naslovljenoj „Online search: Consumer and firm behaviour” (Online pretraživanje: ponašanje potrošača i poduzetnika). Kad je riječ o cijenama, Google je upravo dokazao da su one niže za prodavatelje koji se žele pojaviti u Shopping Unitsu.

428    Osim toga, s obzirom na BEUC‑ove argumente prema kojima je Google naštetio potrošačima, ali i nekoliko prodavatelja time što im je ograničio mogućnost pristupa konkurentskim uspoređivačima proizvoda, Google u biti podsjeća na to da su njegovi kriteriji relevantnosti rezultata koji se prikazuju korisnicima interneta u generičkim rezultatima u Product Universalsu ili Shopping Unitsu objektivni, osobito zbog upotrebe Universal Searcha. Komisija u pobijanoj odluci nije dovela u pitanje algoritme prilagodbe generičkih rezultata ni te kriterije relevantnosti, smatrala je problematičnim samo nepostojanje konkurentskih uspoređivača proizvoda u Product Universalsu ili Shopping Unitsu. BEUC je stoga iznio teoriju koju Komisija nije prihvatila u pobijanoj odluci. Osim toga, Google naglašava da je poslao milijarde besplatnih klikova prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda tijekom deset godina prije donošenja pobijane odluke i da su neke od njih, kao Which? u Ujedinjenoj Kraljevini, koji je član BEUC‑a, zabilježile znatno povećanje njihova prometa koji potječe s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja, kao i platformi za prodaju. Komisija u pobijanoj odluci nije tvrdila da je Google potrošačima ograničio mogućnost pristupa konkurentskim uspoređivačima cijena. Google ističe studije, uključujući one na koje se poziva BEUC, kako bi pokazao da korisnici interneta često upotrebljavaju uspoređivače proizvoda. Osporava da je on vodeća ulazna točka za pretraživanje proizvoda na internetu te navodi da se u tom pogledu može pozvati na spis postupka pred Komisijom. Jedna od prethodno navedenih studija upućuje na to da se, što se tiče Ujedinjene Kraljevine, Njemačke i Francuske, Googleov pretraživač ne upotrebljava kao polazna točka za većinu pretraživanja proizvoda na internetu niti se upotrebljava u danom trenutku u većini takvih postupaka pretraživanja. Osim toga, suprotno onomu što je istaknuo BEUC, mali prodavatelji pojavljuju se u oglasima koji se prikazuju na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja.

429    Komisija i u njezinu potporu BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Kelkoo i Savezna Republika Njemačka osporavaju Googleove argumente.

430    Konkretno, Twenga i Kelkoo navode da pad prometa koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema uspoređivačima proizvoda koji konkuriraju Googleovu uspoređivaču prati pogoršanje kvalitete njihova prometa, odnosno smanjenje stope po kojoj se posjeti stranicama prodavatelja koji potječu s tih uspoređivača konvertiraju u kupnju. Osim toga, povećao se promet s Googleova uspoređivača proizvoda prema prodavateljima. Stoga su Twenga i Kelkoo bili manje privlačni prodavateljima koji, štoviše, nisu bili zainteresirani za to da se njihove ponude pojavljuju na nekoliko internetskih stranica jer bi njihova stranica za prodaju također bila slabije rangirana među generičkim rezultatima primjenom algoritma Panda koji slabije rangira stranice sa sličnim sadržajem. Twenga u tom pogledu pruža primjere prodavatelja koji su naveli da odustaju od njezinih usluga zbog pada kvalitete prometa koji potječe od nje ili zato što, nakon što su odabrali da će upotrebljavati Googleov uspoređivač proizvoda, nisu željeli ostati prisutni u rezultatima drugog uspoređivača. Kelkoo dodaje da je pad prometa prema njegovoj stranici koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja sam po sebi doveo do pada izravnog prometa prema njegovoj stranici koji je, kao i promet koji potječe od generičkih rezultata, „kvalitetan” promet koji generira dobre stope konverzije. Naime, izravan promet proizlazi iz prvog posjeta nakon pronalaska među generičkim rezultatima.

431    Općenitije, BEUC navodi da je Google ograničavanjem vidljivosti konkurentskih uspoređivača proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja i davanjem prednosti vlastitu uspoređivaču proizvoda i svojim oglasima koje upotrebljavaju najveći prodavatelji smanjio ne samo tržišno natjecanje na tržištu specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda, nego i mogućnosti da potrošači pristupe većem broju prodavatelja i da se među njima ostvari tržišno natjecanje. Naglašava da je Sud u presudi od 27. ožujka 2012., Post Danmark (C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 20.) podsjetio na to da članak 102. UFEU‑a ne obuhvaća samo prakse koje potrošačima uzrokuju izravnu štetu, nego i one koje im uzrokuju štetu ugrožavanjem tržišnog natjecanja.

2)      Ocjena Općeg suda

432    Članci 101. i 102. UFEU‑a imaju isti cilj, odnosno očuvanje nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, kao što je to sada navedeno u Protokolu br. 27 o unutarnjem tržištu i tržišnom natjecanju, priloženom Ugovoru iz Lisabona (SL 2010., C 83, str. 309.). U tom su pogledu srodne protutržišne prakse koje se u dvama člancima navode kao primjer, iako se članak 101. UFEU‑a odnosi na sporazume među poduzetnicima, a članak 102. UFEU‑a na jednostrane prakse poduzetnika u vladajućem položaju.

433    Cilj nenarušenog tržišnog natjecanja podrazumijeva da se tržišno natjecanje odvija na poštenim osnovama koje ne mogu promijeniti ni sporazumi među poduzetnicima koji ograničavaju ili uklanjaju tržišno natjecanje ni jednostrana postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koji zloupotrijebe svoju ovlast na tržištu kako bi također ograničili ili uklonili tržišno natjecanje.

434    Pošteno tržišno natjecanje, uključujući ono poduzetnika u vladajućem položaju ili poduzetnika koji će to postati, može dovesti do nestanka konkurenata zbog okolnosti na tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 133. i navedenu sudsku praksu). Međutim, zabranjena su takva protutržišna ponašanja, osobito ona jednostrana koja odražavaju zlouporabu poduzetnika u vladajućem položaju i koja također mogu dovesti do nestanka konkurenata.

435    Međutim, za razliku od članka 101. UFEU‑a, članak 102. UFEU‑a ne razlikuje postupanja čiji je cilj spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje od onih koji nemaju takav cilj, ali ipak imaju takav učinak.

436    U okviru primjene članka 101. UFEU‑a, protivno određenim kolektivnim postupanjima poduzetnika, tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje dokaže da predmetno postupanje ima protutržišni cilj nije dužno dokazati njegove protutržišne učinke da bi ga kvalificirao kao nezakonito. Tako se određene prakse tajnih sporazuma, kao što je zajedničko određivanje cijena u okviru kartela, smatraju toliko štetnima, te stoga protutržišnima po prirodi, da u tom pogledu nije nužno dokazati njihove konkretne učinke na predmetna tržišta (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2014., CB/Komisija, C‑67/13 P, EU:C:2014:2204, t. 49. do 51.).

437    Suprotno tomu, člankom 102. UFEU‑a određuje se samo da zlouporaba vladajućeg položaja na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu nije u skladu s unutarnjim tržištem i da je zabranjena. Iz sudske prakse Suda proizlazi da je zlouporaba vladajućeg položaja koja se tom odredbom zabranjuje objektivan pojam koji se odnosi na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koji, na tržištu na kojem je razina tržišnog natjecanja već oslabljena upravo zbog prisutnosti tog poduzetnika, pribjegavanjem sredstvima različitima od onih mjerodavnih za normalno tržišno natjecanje proizvoda ili usluga na temelju transakcija gospodarskih subjekata narušavaju održavanje razine tržišnog natjecanja koje još postoji na tržištu ili razvoj tog tržišnog natjecanja (presuda od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija, C‑280/08 P, EU:C:2010:603, t. 174. i navedena sudska praksa). Ista razmatranja vrijede kad predmetna postupanja imaju za posljedicu ograničavanje tržišnog natjecanja na tržištima koja su povezana s onim na kojem postoji vladajući položaj.

438    Što se tiče praksi istiskivanja, iz toga se zaključilo da se kvalifikacija vladajućeg položaja kao zlouporabe ne može utvrditi a da se ne podnese dokaz o protutržišnom učinku ili barem o potencijalnom protutržišnom učinku, pri čemu se pojašnjava da, ako nema nikakvog učinka na konkurentski položaj konkurenata, ne može se utvrditi zlouporaba u smislu istiskivanja potonjih konkurenata (vidjeti u tom smislu presude od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija, C‑280/08 P, EU:C:2010:603, t. 250. do 254.; od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 61. do 66. i od 19. travnja 2012., Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 68.).

439    U tom kontekstu, čak i kad je riječ o postupanjima poduzetnika u vladajućem položaju koja su u načelu protutržišna, poput onih čiji je cilj da se s kupcima ostvari isključiv ili vrlo povlašten odnos u pogledu kupnje, po potrebi davanjem rabata za vjernost (vidjeti u tom smislu presudu od 13. veljače 1979., Hoffmann‑La Roche/Komisija, 85/76, EU:C:1979:36, t. 89.), ako predmetni poduzetnik u vladajućem položaju dokumentirano ospori da je njegovo postupanje moglo ograničiti tržišno natjecanje, tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje je zaduženo za spis treba analizirati sve relevantne okolnosti kako bi o tome odlučilo (vidjeti u tom smislu presude od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 68.; od 6. listopada 2015., Post Danmark, C‑23/14, EU:C:2015:651, t. 68. i od 6. rujna 2017., Intel/Commission, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 138. i 139.).

440    U tom pogledu, ako predmetni poduzetnik tvrdi da njegovo postupanje nije imalo protutržišne učinke, čak ni potencijalne, i potkrijepi svoju argumentaciju elementima koji se odnose na stvarni razvoj tržišta, na tijelu nadležnom za tržišno natjecanje jest da ispita mogu li ti elementi imati učinak na njegovu ocjenu postojanja protutržišnih učinaka. Naime, što se tiče praksi koje su stvarno provedene i koje su, kao u ovom slučaju, složene, takvi elementi mogu predstavljati relevantne okolnosti na temelju kojih se može potvrditi postojanje povrede članka 102. UFEU‑a.

441    Iz prethodno navedenog proizlazi da, kako bi se utvrdila Googleova zlouporaba vladajućeg položaja, Komisija treba dokazati učinke, barem potencijalne, koji su nastali zbog spornog postupanja ograničavanja ili uklanjanja tržišnog natjecanja na predmetnim tržištima, pri čemu treba uzeti u obzir sve relevantne okolnosti, osobito s obzirom na argumente koje je istaknuo Google kako bi osporio da je njegovo postupanje moglo ograničiti tržišno natjecanje.

442    Suprotno tomu, za razliku od onoga što tvrde Google ili CCIA, Komisija nije bila dužna utvrditi stvarne učinke istiskivanja zato što Google nije bio u vladajućem položaju na nacionalnim tržištima usluga uspoređivanja proizvoda i njegovo postupanje uključivalo je poboljšanje njegovih usluga u korist potrošača i prodavatelja na internetu te zato što je to ponašanje trajalo dug niz godina. Takav Komisijin zahtjev protivan je načelu koje je potvrdio Sud Unije, prema kojem se kvalifikacija zlouporabe u smislu članka 102. UFEU‑a ne može odbiti jer predmetna praksa u konačnici nije imala očekivani rezultat (vidjeti u tom smislu presudu od 17. veljače 2011. TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 64. i 65. i, konkretnije, što se tiče trajanja zlouporabe, presudu od 29. ožujka 2012. Telefónica i Telefónica de España/Komisija, T‑336/07, EU:T:2012:172, t. 272.).

443    A fortiori, Komisija nije bila dužna dokazati da su se moguće posljedice uklanjanja ili ograničavanja tržišnog natjecanja doista ostvarile, primjerice smanjenje inovacija ili povećanja cijena koja se opravdavaju samo manjkom tržišnog natjecanja. U tom se pogledu priznaje da bi slabljenje tržišnog natjecanja vrlo vjerojatno moglo dovesti do takvih posljedica, kao što se to navodi u točkama 11. i 19. Komisijinih Uputa o provedbenim prioritetima u primjeni članka 102. UFEU‑a na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koja za posljedicu mogu imati zlouporabu u smislu istiskivanja konkurenata s tržišta.

444    Valja naglasiti da argumenti prema kojima su predmetne prakse poboljšale kvalitetu usluga, osobito u korist potrošača, što je s gledišta gospodarskog interesa protuteža utvrđenim učincima istiskivanja, te prema kojima te prakse stoga nisu predstavljale zlouporabu, argumenti su koji ne proizlaze iz faze ispitivanja postojanja učinaka tih praksi. Ti su argumenti stoga bespredmetni u potporu tužbenom razlogu prema kojem Komisija nije dokazala da su predmetne prakse imale protutržišne učinke. U ovom slučaju, oni su se dijelom već ispitali prilikom ispitivanja prvog dijela petog tužbenog razloga i ponovno će se ispitati naknadno u okviru ispitivanja trećeg dijela prvog i drugog tužbenog razloga.

445    U ovom slučaju, u dijelu 7.2.3. pobijane odluke Komisija je najprije ispitala materijalne posljedice predmetnih praksi na promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i Googleovu uspoređivaču proizvoda. Iz ispitivanja obaju dijelova trećeg tužbenog razloga za poništenje proizlazi da je Komisija iz te analize za različita predmetna nacionalna tržišta usluga uspoređivanja proizvoda mogla pravilno zaključiti da su te prakse dovele do, s jedne strane, smanjenja tog prometa za gotovo sve konkurentske uspoređivače proizvoda i, s druge strane, povećanja prometa prema Googleovu uspoređivaču proizvoda. Ti materijalni učinci koji se odnose na promet koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja opsežno su dokumentirani, kao što se to navodi u točkama 383., 388. i 402. do 405. ove presude, te se može utvrditi da je Komisija u tom pogledu utvrdila stvarne učinke koji su više ili manje izraženi ovisno o zemlji, ali su u svakom slučaju znatni.

446    Nadalje, u dijelu 7.2.4. pobijane odluke Komisija je ocijenila dio prometa konkurentskih uspoređivača proizvoda koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja u okviru njihova ukupnog prometa (dio 7.2.4.1.) prije nego što je istaknula da taj dio ne mogu djelotvorno zamijeniti drugi izvori prometa (dio 7.2.4.2.).

447    Što se tiče prvog aspekta koji je naveden u točki 446. ove presude i koji se razmatra u dijelu 7.2.4.1. pobijane odluke, Komisija je u obliku tablice 24. iz pobijane odluke prikazala raspodjelu izvora prometa za 13 uspoređivača proizvoda od 2011. za razdoblje u trajanju od šest godina (osim za jedan od njih za koji je to razdoblje trajalo četiri godine). U tom pogledu razlikuje promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata, Googleovih tekstualnih oglasa, izravnog pretraživanja (odnosno kada korisnik interneta dolazi na stranicu uspoređivača proizvoda a da se ne koristi posrednom poveznicom, eventualno upotrebljava mobilnu aplikaciju) i drugih izvora (kao što su partnerske internetske stranice, drugi pretraživači ili poveznice koje se pojavljuju u biltenima). Stoga Googleova tvrdnja prema kojoj Komisija nije ispitala sve izvore posjećivanja uspoređivača proizvoda (vidjeti točku 365. ove presude) nije točna.

448    Iz tablice 24. u pobijanoj odluci proizlazi da se dijelovi prometa koji potječu od Googleovih generičkih rezultata dosta razlikuju ovisno o uspoređivačima proizvoda, pri čemu se kreću u rasponu od nešto više od 20 % (doduše uz iznimku od 13 % za jednu godinu) do više od 80 %, te da su se za neznatnu većinu njih (sedam) ti udjeli smanjivali tijekom godina. Ta se smanjenja razlikuju od 5 do otprilike 50 %. Suprotno tomu, u pogledu četiri uspoređivača proizvoda za koja je zabilježen rast dijela prometa koji potječe od Googleovih generičkih rezultata taj se dio povećao u rasponu od 5 do 65 %. Za ostala dva uspoređivača proizvoda taj je dio uglavnom stabilan. Ta privremena analiza pruža podatke o važnosti prometa koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja za uspoređivače proizvoda koji konkuriraju Googleu i pokazuje da se za većinu njih čiji se promet analizirao dio prometa koji potječe od Googleovih generičkih rezultata smanjio tijekom godina. Ona sama po sebi ne omogućuje da se donesu zaključci o postojanju protutržišnih učinaka istiskivanja na tržištu koji su nastali zbog Googleova postupanja jer u tom pogledu treba uzeti u obzir i druge elemente, no s obzirom na to da se temelji na konkretnim elementima koje Google uostalom nije osporavao, može pomoći da se dokaže postojanje takvih učinaka.

449    Što se tiče drugog aspekta koji je naveden u točki 446. ove presude i koji se razmatra u dijelu 7.2.4.2. pobijane odluke, odnosno poteškoće za uspoređivače proizvoda koji konkuriraju Googleu da promet koji potječe od njihovih generičkih rezultata zamijene drugim izvorima, Komisija je iznijela različite razloge koje Google osporava na temelju trećeg dijela svojeg četvrtog tužbenog razloga. To utvrđenje, koje se odnosi na Komisijine točne ocjene, nije povezano s kritikom iz prvog dijela tog tužbenog razloga koja se ispitala u toj fazi, prema kojoj je Komisija samo nagađala o postojanju protutržišnih učinaka predmetnih praksi.

450    Konačno, u dijelu 7.3. pobijane odluke Komisija je navela da predmetne prakse imaju potencijalne protutržišne učinke na nacionalna tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda i na nacionalna tržišta općeg pretraživanja.

451    U tom pogledu, što se tiče nacionalnih tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda, u dijelu 7.3.1. pobijane odluke Komisija je na temelju svojih analiza navedenih u točkama 445. i 446. ove presude najprije smatrala da predmetne praske mogu dovesti do toga da konkurentski uspoređivači proizvoda obustave svoje djelatnosti (uvodna izjava 594. pobijane odluke). Smatrala je i da te praske mogu smanjiti njihovu motivaciju da razvijaju inovacije jer više ne mogu razumno očekivati promet koji bi bio dovoljan da konkuriraju Googleovu uspoređivaču proizvoda i da bi, ako pokušaju nadoknaditi gubitak prometa koji potječe od Googleovih generičkih rezultata iz izvora prometa koji se plaćaju, smanjili svoj prihod koji je dostupan za inovaciju (uvodna izjava 595. pobijane odluke). Nadalje, Komisija je smatrala da predmetne prakse mogu smanjiti i Googleovu motivaciju da razvija inovacije za svoju uslugu za uspoređivanje proizvoda zbog smanjene konkurencije s kojim bi se suočio (uvodna izjava 596. pobijane odluke). Komisija je smatrala i da predmetne prakse mogu potrošačima ograničiti mogućnost pristupa najučinkovitijim uspoređivačima proizvoda. U tom se pogledu pozvala na slabije rangiranje konkurentskih uspoređivača proizvoda koji su lošije pozicionirani među generičkim rezultatima (uvodna izjava 598. pobijane odluke) i na činjenicu da potrošači općenito nisu bili svjesni da se na Product Universals i Shopping Units primjenjuju kriteriji za odabir koji su različiti od onih za generičke rezultate (uvodna izjava 599. pobijane odluke). Stoga bi se konkurentska struktura na tržištima ugrozila s obzirom na to da su uspjeh Googleova uspoređivača proizvoda umjetno osigurali njegov vladajući položaj na tržištima općeg pretraživanja i predmetne prakse (uvodna izjava 600. pobijane odluke).

452    Nadalje, u odgovoru na kritiku koju je Google iznio tijekom upravnog postupka, koja se odnosila na nedostatak utvrđivanja uspoređivača proizvoda koji je obustavio svoje djelatnosti dok je njih stotinjak od 361 koliko ih je utvrdio Google bilo aktivno, Komisija je, nakon što je podsjetila na to da nije bila dužna dokazati stvarne učinke (uvodna izjava 602. pobijane odluke), tvrdila da bi broj uspoređivača proizvoda koji sudjeluju u dinamičnom tržišnom natjecanju mogao biti veći u slučaju nepostojanja predmetnih praksi (uvodna izjava 603. pobijane odluke). Potom je istaknula nekoliko iskaza prema kojima bi brojni od tih 361 uspoređivača proizvoda obustavili svoju djelatnost ili je preusmjerili na druge usluge. Na primjer, prema jednom od tih iskaza, od tih 361 uspoređivača proizvoda njih 38 % obustavilo je svoju djelatnost, a prema drugom iskazu to je učinilo njih 21 % (uvodna izjava 604. pobijane odluke).

453    Što se tiče učinaka predmetnih praksi na nacionalna tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda, u dijelu 7.3.2. pobijane odluke koji se odnosi na analizu učinaka u slučaju da su u ta tržišta uključene platforme za prodaju, Komisija je u biti iznijela ideju da se učinci koje je utvrdila stoga izvršavaju u tržišnom segmentu uspoređivača proizvoda, odnosno u segmentu uspoređivača proizvoda koji najbliže konkuriraju Googleu (uvodne izjave 609. i 610. pobijane odluke). Naglasila je da, a contrario, predmetne prakse nisu imale negativne učinke za platforme za prodaju (uvodna izjava 611. pobijane odluke). Komisija je izradila i dvije studije od kojih je potonja studija već navedena u točkama 388. i 405. ove presude, čiji je cilj da se u 13 zemalja za koje je utvrdila postojanje Googleove zlouporabe vladajućeg položaja procijeni, kao prvo, udio uspoređivača proizvoda na tim tržištima i, kao drugo, kretanje prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu uspoređivaču proizvoda, prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i prema platformama za prodaju. Što se tiče tržišnih udjela, iz toga primjerice proizlazi, ovisno o različitim provedenim prilagodbama, da je tržišni udio uspoređivača proizvoda u Ujedinjenoj Kraljevini (koji obuhvaća Googleov udio i udio njegovih konkurenata), koji stoga odgovara tržišnom udjelu na koji su utjecale predmetne prakse, u razdoblju od 2011. do 2016. iznosio od 9 do 18 % pa sve do raspona od 12 do 24 %. Konkretnije, što se tiče i dalje Ujedinjene Kraljevine, ovisno o provedenim prilagodbama, iz toga proizlazi da se tržišni udio Googleova uspoređivača proizvoda povećao sa 4 na 17 % ili sa 6 na 22 %, da je tržišni udio platformi za prodaju pao s 89 na 81 % ili s 83 na 76 % za najveća kretanja te da je tržišni udio konkurentskih uspoređivača proizvoda pao s 11 na 2 % ili sa 7 na 1 % za najveća kretanja (uvodne izjave 612. do 639. i Prilog 1. pobijanoj odluci). Što se tiče kretanjâ prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu uspoređivaču proizvoda, prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i prema platformama za prodaju, kao što je to već navedeno u točkama 388. i 405. ove presude, iz toga proizlazi opće povećanje prometa prema Googleovu uspoređivaču proizvoda i opći pad prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Promet prema platformama za prodaju zapravo je u laganom padu, iako se čini da je kretanje u nekima od 13 predmetnih zemalja nestabilnije, čak i da se povećava. I dalje na primjeru Ujedinjene Kraljevine, u razdoblju od 2011. do 2016., ovisno o provedenim prilagodbama, dio Googleova uspoređivača proizvoda u prometu koji potječe s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja povećao se s 11 na 46 % ili sa 16 na 54 %, promet konkurentskih uspoređivača proizvoda smanjio se sa 14 na 2 % ili s 22 na 3 %, a promet platformi za prodaju smanjio se sa 75 na 52 % ili sa 63 na 43 %.

454    Što se tiče tržišta usluga za uspoređivanje proizvoda, iz te analize koja je u nekoliko navrata sažeta u točkama 445. do 453. ove presude proizlazi da je Komisija na temelju konkretnih elemenata koji se ne odnose samo na kretanja prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i prema Googleovu uspoređivaču te, podredno, prema platformama za prodaju, nego i na dio koji čini promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja u cjelokupnom prometu konkurentskih uspoređivača proizvoda, u skladu s argumentiranim obrazloženjem zaključila da postoje potencijalni protutržišni učinci na nacionalna tržišta usluga uspoređivanja proizvoda.

455    Neovisno o pitanju može li se s obzirom na druge argumente koje je Google istaknuo na temelju svojeg četvrtog tužbenog razloga ta analiza učinaka prihvatiti, prvi dio tog tužbenog razloga prema kojem se Komisijin pristup u tom pogledu temeljio na pukom nagađanju stoga treba odbiti u pogledu tržištâ usluga za uspoređivanje proizvoda.

456    Suprotno tomu, što se tiče nacionalnih tržišta općeg pretraživanja, u dijelu 7.3.3. pobijane odluke Komisija je samo utvrdila protutržišne učinke nastale zbog predmetnih praksi, pri čemu je navela da je Google povoljnijim postupanjem s vlastitim uspoređivačem proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja zaštitio prihode koje ostvaruje od te usluge specijaliziranog pretraživanja s tih stranica, a kojima se pak financira usluga općeg pretraživanja (uvodna izjava 642.). Sadržaj spisa pokazuje da je Google bio zabrinut za prihode od oglašavanja koje bi mu zbog svojeg razvoja mogli oduzeti konkurentski uspoređivači proizvoda (uvodna izjava 643.).

457    Sama ta razmatranja previše su neprecizna da bi se opravdalo postojanje protutržišnih učinaka, makar i potencijalnih, na nacionalnim tržištima općeg pretraživanja. Nije se prikazala nikakva analiza važnosti predmetnih prihoda i učinka koji oni mogu imati na položaj koji Google i njegovi konkurenti imaju na tim tržištima. Slijedom toga, što se tiče tih tržišta, Google pravilno tvrdi da je analiza učinaka predmetnih praksi koju je provela Komisija bila isključivo špekulativna i da se ti učinci stoga nisu dokazali.

458    Prvi dio Googleova četvrtog tužbenog razloga stoga valja prihvatiti što se tiče samih nacionalnih tržišta općeg pretraživanja. Ostali dijelovi tog tužbenog razloga stoga će se ispitati samo u dijelu u kojem se odnose na nacionalna tržišta usluga uspoređivanja proizvoda.

459    Budući da, kao što se to istaknulo u točki 438. ove presude, kako bi se zlouporaba vladajućeg položaja koja je povezana s praksom istiskivanja mogla utvrditi kao takva, Komisija treba dokazati da su na predmetnom tržištu ili predmetnim tržištima postojali protutržišni učinci, barem potencijalni, valja stoga utvrditi da pobijana odluka nije osnovana u dijelu u kojem se odnosi na zlouporabu vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima općeg pretraživanja.

d)      Drugi dio četvrtog tužbenog razloga prema kojem se uloga platformi za prodaju nije uzela u obzir u analizi učinaka

460    Na temelju drugog dijela svojeg četvrtog tužbenog razloga Google ističe da Komisija nije uzela u obzir konkurentski pritisak koji izvršavaju platforme za prodaju iako su one pokretači tržišnog natjecanja i inovacija na tržištima usluga uspoređivanja proizvoda.

461    U tom pogledu Google najprije tvrdi da je Komisija pogrešno definirala tržište usluga uspoređivanja proizvoda i da se zatim u pobijanoj odluci u svakom slučaju zanemario konkurentski pritisak platformi za prodaju.

1)      Elementi drugog dijela četvrtog tužbenog razloga prema kojima je definicija tržišta proizvoda pogrešna

i)      Argumenti stranaka

462    Google i CCIA ističu drukčije elemente čiji je cilj dokazati da platforme za prodaju i uspoređivači proizvoda interveniraju na istom tržištu usluga uspoređivanja proizvoda. Oboje korisnicima interneta besplatno pružaju iste funkcije pretraživanja proizvoda, uključujući osobito cijene. Ponuđene usluge stoga su zamjenjive, što je dovoljno da se na tržište usluga uspoređivanja proizvoda uključe dvije vrste pružateljâ usluga iako platforme za prodaju osiguravaju dodatne usluge. Tri ankete koje se odnose na Njemačku, Francusku i Ujedinjenu Kraljevinu koje je Google dostavio Komisiji tijekom upravnog postupka pokazuju da potrošači u velikoj većini smatraju da je platforma Amazon dobra zamjena za najpoznatije uspoređivače proizvoda. Komisija je neopravdano opovrgnula dokaznu vrijednost tih anketa uz obrazloženje da ispitane osobe nisu objasnile svoj odgovor i da je u pitanju naveden samo Amazon. Studija koju je Komisija pak istaknula u uvodnoj izjavi 220. točki 6. pobijane odluke kako bi potkrijepila definiciju tržišta proizvoda koju je utvrdila sigurno se nije odnosila na zamjenjivost usluga platformi za prodaju i usluga uspoređivača proizvoda, ali je ipak upućivala na to da su Amazon i eBay „vodeći primjeri platformi za više trgovaca čiji format korisnicima nudi važnu funkciju uspoređivanja cijena”. Osim toga, nekoliko neovisnih studija pokazalo je da većina korisnika interneta koji žele izvršiti kupnju započinju pretraživanje na platformi za prodaju i završavaju kupnju tek nakon što su na njoj usporedili proizvode. Usto, u odgovoru na BEUC‑ov i BDZV‑ov intervencijski podnesak Google ističe odluku njemačkog Saveznog ureda za kartele i odluku Schleswig‑Holsteinisches Oberlandesgerichta (Visoki zemaljski sud u Schleswig Holsteinu, Njemačka) koji u biti navode da su platforme za prodaju uspoređivači proizvoda koji usto osiguravaju funkcije posrednika prodaje. Google osporava i BEUC‑ovu argumentaciju prema kojoj su platforme za prodaju trgovine koje prodaju puno proizvoda dok uspoređivači proizvoda omogućuju uspoređivanje cijena istog proizvoda koji nude različite trgovine. Naime, platforma za prodaju nije trgovina, ali obuhvaća ponude brojnih trgovina i omogućuje besplatno uspoređivanje cijena istog proizvoda ili modela, poput uspoređivača proizvoda. Komisijin argument prema kojem platforme za prodaju rijetko daju pristup najvećim prodavateljima, što bi značilo da nisu zamjenjive uslugama uspoređivanja proizvoda koje prenose ponude tih prodavatelja, protivan je odgovorima koje su platforme same dostavile Komisiji. Čak i ako je taj argument točan, to neće promijeniti potražnju korisnika interneta koji smatraju da su pri njihovu pretraživanju radi uspoređivanja proizvoda te dvije vrste internetskih stranica zamjenjive. Komisija nije dokazala suprotno niti je stvarno ispitala zamjenjivost u pogledu potražnje korisnika interneta. Googleovi interni dokumenti koji su izrađeni in tempore non suspecto pokazuju da on sâm smatra da su Amazon i eBay vodeći na tržištu usluga uspoređivanja proizvoda i, konkretno, da je Amazon mjerilo i njegov glavni konkurent koji pokreće vlastite inovacije. Isto tako, brojne izjave koje su u spis upravnog postupka uložili pružatelji usluga općeg pretraživanja ili uspoređivanja proizvoda i platforme za prodaju potvrđuju da te platforme konkuriraju uspoređivačima proizvoda.

463    Umjesto da uzme u obzir te elemente, Komisija je utvrdila površinske razlike između usluga platformi za prodaju i usluga uspoređivača proizvoda koje ne utječu na njihovu zamjenjivost s gledišta potražnje korisnika interneta, kako bi pogrešno zaključila da prvonavedene usluge ne vrše konkurentski pritisak na drugonavedene usluge. CCIA naglašava da Komisija u točki 36. svoje Obavijesti o utvrđivanju mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Zajednice (SL 1997., C 372, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 18.) navodi da se na temelju postojanja razlika u obilježjima usluga ne može tvrditi da ne postoji nikakva zamjenjivost u pogledu potražnje jer ona uvelike ovisi o tome koliko važnosti kupci pridaju tim razlikama. Osim toga, prema Googleovu mišljenju, jedna od razlika koja se ističe u odgovoru na tužbu, odnosno činjenica da se uspoređivači proizvoda koji konkuriraju Googleu ne mogu pojaviti u Shopping Unitsu, za razliku od platformi za prodaju, nije točna. Trebali bi samo prikazati poveznicu na oglas koja izravno upućuje na internetsku stranicu za kupnju, što su neki od njih i učinili. Google navodi tri primjera. Budući da se tržište proizvoda na kojem sporno postupanje ima protutržišne učinke definira kao tržište usluga uspoređivanja proizvoda, Komisija nije trebala samo ispitati kojim alternativama raspolažu korisnici interneta kako bi na internetu mogli izvršiti takvo uspoređivanje prije nego što izvrše kupnju, što bi im omogućilo da utvrde da postoje platforme za prodaju i uspoređivači proizvoda, nego je trebala i objasniti kako je Google, koji je tvrdio da platforme za prodaju predstavljaju konkurentsku prijetnju, mogao predvidjeti trajno povećanje cijena svojih usluga koje omogućuju pojavljivanje na njegovim stranicama s rezultatima pretraživanja a da pritom ne riskira gubitak oglašivača u korist platformi za prodaju. Naprotiv, dodatne usluge koje te platforme nude u odnosu na usluge uspoređivača proizvoda, a koje je Komisija utvrdila kao razlikovne čimbenike, samo jačaju tržišno natjecanje koje te platforme provode u odnosu na uspoređivače proizvoda. Uostalom, one objašnjavaju da su platforme bolje rangirane među Googleovim rezultatima općeg pretraživanja primjenom algoritma Panda i da se promet povećao u njihovu korist, dok se promet u pogledu uspoređivača proizvoda smanjio. Zbog toga je nekoliko tih uspoređivača također nastojalo ponuditi te dodatne usluge, poput usluge koja omogućuje izravan pristup kupnji. Sâm Google počeo je uvoditi tu uslugu iako se osobito usredotočio na poboljšanje kvalitete svojih odgovora na upite za pretraživanje korisnika interneta kako bi u pogledu pretraživanja proizvoda konkurirao platformama za prodaju. Osim toga, okolnost da platforme za prodaju i uspoređivači proizvoda kao što su Amazon i Google uspostavljaju vertikalne odnose, osobito okolnost da potonji uspoređivači upućuju na ponude koje predlažu platforme za prodaju i da su oni njihovi glavni kupci, kao što je to Komisija naglasila u uvodnoj izjavi 220. pobijane odluke, ni na koji način ne mijenja Komisijinu obvezu da ispita zamjenjivost njihovih usluga i podnesenih dokaza kako bi pokazala da međusobno konkuriraju. Na argument koji je u svojem intervencijskom podnesku iznijela Twenga, prema kojem platforme za prodaju djeluju na silaznom tržištu u odnosu na Google i uvelike ovise o prometu s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja, Google napominje da se potonji razlog ne nalazi u pobijanoj odluci te osporava dopuštenost i dokaznu vrijednost studije koja se odnosi na Francusku u koju je u tom pogledu istaknula Twenga. U skladu s elementima koje je Google istaknuo u prilog tužbi, bitan dio prometa platformi za prodaju je izravan, što nije u skladu s iznosom od 46 % koji odgovara prometu s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja koji je istaknula Twenga. Google u replici pojašnjava da je promet platformi za prodaju koji potječe od uspoređivača proizvoda neznatan u odnosu na njihov ukupan promet. Osim toga, Google u svojem odgovoru na tužbu tvrdi da Komisija nastoji prebaciti teret dokazivanja, pri čemu tvrdi da on treba dokazati da korisnici interneta također posjećuju internetske stranice platformi za prodaju kako bi izvršili usporedna pretraživanja radi kupnje proizvoda, a ne samo da izvrše kupnju, dok je na Komisiji da dokaže da to nije slučaj ako namjerava isključiti te platforme s mjerodavnog tržišta. Na temelju elemenata iz spisa upravnog postupka ne može podnijeti takav dokaz. Konkretno, činjenica da iz studije iz 2014. proizlazi da korisnici interneta smatraju da su platforme za prodaju prvenstveno namijenjene kupnji proizvoda ne upućuje na to u kojoj se mjeri upotrebljavaju njihove funkcije usporednog pretraživanja. Google je osobito na raspravi ustrajao na činjenici da je predmetno tržište koje se utvrdilo u pobijanoj odluci, kao što proizlazi iz njezine uvodne izjave 191., samo tržište usluga uspoređivanja proizvoda koje se pružaju korisnicima interneta, u pogledu kojih su platforme za prodaju i uspoređivači proizvoda međusobno zamjenjivi, a ne tržište usluga koje se pružaju prodavateljima na internetu. Uostalom, nije točno da platforme za prodaju ne rade s velikim prodavateljima, dok uspoređivači proizvoda daju prednost tim partnerima. Konačno, razmatranja iznesena u uvodnim izjavama 224. do 226. pobijane odluke koja se odnose na razlike u ponudi nisu relevantna s obzirom na to da postoji zamjenjivost potražnje korisnika interneta.

464    U tom pogledu Komisija, koju u njezinim različitim argumentima podupire većina intervenijenata, naglašava da Google u tužbi ne dovodi jasno u pitanje mjerodavno tržište proizvoda koje se utvrdilo u pobijanoj odluci i koje je ograničeno na uspoređivače proizvoda. Stoga, s obzirom na to da su platforme za prodaju izvan tog tržišta, one na njemu po definiciji ne mogu imati znatnu tržišnu snagu. Komisija u odgovoru na repliku naglašava da se Googleovi argumenti o konkurentskom pritisku platformi za prodaju odnose na procjenu učinaka spornog postupanja, a ne na definiciju mjerodavnog tržišta, koju treba donijeti u ranijoj fazi ispitivanja tržišnog natjecanja.

465    U svakom slučaju, Komisija osporava da uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju pripadaju istom tržištu proizvoda. Stoga, prema Komisijinu mišljenju, nije bilo potrebno odrediti tržišni udio platformi za prodaju na tržištu na kojem su grupirane zajedno s uspoređivačima proizvoda.

ii)    Ocjena Općeg suda

466    Valja podsjetiti na to da je u okviru ispitivanja tržišnog natjecanja tržište područje susreta ponude i potražnje na kojem se odvija ili bi se moglo odvijati tržišno natjecanje. Tradicionalno se razlikuju materijalni aspekt tržišta (tržište proizvoda), koji određuje konkurentnu robu ili usluge (ovisno o tome što nude predmetni poduzetnici) i prostorni aspekt tržišta (zemljopisno tržište), koji određuje opseg područja u okviru kojeg se odvija tržišno natjecanje s obzirom na određene korisnike.

467    U tom pogledu Komisija u Obavijesti o utvrđivanju mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Zajednice pojašnjava da je glavna svrha definicije tržišta sustavno utvrđivanje ograničavanja tržišnog natjecanja s kojim se suočavaju uključeni poduzetnici, ali ona omogućuje i analizu određenih vrsta ponašanja na tržištu, kao i strukturnih promjena u ponudi proizvoda (točke 2. i 12. Obavijesti). Komisija konkretnije navodi da „[m]jerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve one proizvode i/ili usluge koje potrošač smatra zamjenjivim ili nadomjestivim zbog karakteristika proizvoda, njihove cijene i načina uporabe” (točka 7. Obavijesti). Komisija u točki 20. Obavijesti usto navodi sljedeće:

„Zamjenjivost ponude može se također uzeti u obzir pri utvrđivanju tržišta [ako] su po djelotvornosti i neposrednosti njezine posljedice istovrsne onima pri zamjeni potražnje. To znači da dobavljači mogu prebaciti proizvodnju na odgovarajuće proizvode i u kratkom ih roku plasirati na tržište […] bez izlaganja većim dodatnim troškovima ili rizicima […]”.

468    Kao što se to navodi u točkama 42. do 52. ove presude, Komisija je u pobijanoj odluci utvrdila dva različita tržišta proizvoda na koje se odnosi ovaj predmet, tržište općeg pretraživanja na internetu i tržište specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda na internetu. Što se tiče tog drugog tržišta, Komisija je s njega isključila platforme za prodaju jer su njihove usluge teško zamjenjive s uslugama uspoređivanja proizvoda.

469    U ovom slučaju Google ne dovodi u pitanje definiciju tržišta proizvoda na kojem je utvrđen njegov vladajući položaj, odnosno tržišta općeg pretraživanja na internetu čiji su sudionici opći pretraživači. On ne dovodi u pitanje ni postojanje tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda, ali osporava da ono obuhvaća samo uspoređivače proizvoda i da ne uključuje platforme za prodaju koje također nude usluge uspoređivanja proizvoda.

470    Iako Google podnosi taj prigovor samo u okviru svojeg četvrtog tužbenog razloga koji se u biti temelji na tome da prakse koje mu se prigovaraju nisu mogle imati protutržišne učinke, dovodi u pitanje, kao što to proizlazi iz točke 313. i sljedećih točaka tužbe, Komisijinu definiciju tog tržišta, suprotno onomu što Komisija tvrdi u obrani. Stoga valja odbiti Komisijin argument prema kojem Google ne dovodi u pitanje definiciju tržišta proizvoda kao tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda. Google je vrlo jasno dovodi u pitanje i, kao što to proizlazi iz točaka 462. i 463. ove presude, pritom se poziva na brojne argumente. Nije važno što on to ne čini na temelju zasebnog tužbenog razloga nego u okviru općenitije argumentacije koju je iznio u dijelu tužbenog razloga u kojem navodi da se konkurentski pritisak platformi za prodaju nije uzeo u obzir. Stoga, na temelju članka 21. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, koji je primjenjiv na postupak pred Općim sudom u skladu s člankom 53. prvim stavkom navedenog statuta i člankom 76. točkom (d) Poslovnika, tužba treba sadržavati, među ostalim, predmet spora, tužbene razloge i argumente kao i sažeti prikaz tih razloga, koji moraju biti dovoljno jasno i precizno navedene kako bi se tuženiku omogućilo da pripremi obranu, a Općem sudu da odluči o tužbi, po potrebi, a da ne zatraži dodatne informacije (vidjeti presudu od 12. prosinca 2019., Tàpias/Vijeće, T‑527/16, EU:T:2019:856, t. 64. i 65. i navedenu sudsku praksu). Ti su se zahtjevi poštovali. Stoga je Googleov argument koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku u analizi prilikom definiranja tržišta proizvoda kao tržišta usluga uspoređivanja proizvoda dopušten i treba ga ispitati.

471    U tom se pogledu presudilo, kako bi se smatralo, za potrebe primjene članka 102. UFEU‑a, da su predmet tržišta koje je dovoljno zasebno, da se predmetna usluga ili roba trebaju moći izdvojiti po posebnim obilježjima na temelju kojih se od drugih usluga ili robe toliko razlikuju da su s njima teško zamjenjivi i da su vrlo malo izloženi njihovu tržišnom natjecanju. U tom kontekstu stupanj međusobne zamjenjivosti proizvoda treba ocijeniti s obzirom na njihova objektivna obilježja, kao i s obzirom na strukturu potražnje i ponude na tržištu te uvjete tržišnog natjecanja (presuda od 21. listopada 1997., Deutche Bahn/Komisija, T‑229/94, EU:T:1997:155, t. 54.).

472    U ovom se slučaju s obzirom na istaknute argumente, postavlja pitanje je li Komisija u pobijanoj odluci u dovoljnoj mjeri dokazala da usluge uspoređivanja proizvoda koje nude uspoređivači proizvoda imaju posebna obilježja po kojima se razlikuju od usluga uspoređivanja proizvoda koje nude platforme za prodaju ili, obrnuto, da se toliko razlikuju da su međusobno teško zamjenjive i da između njih postoji samo neznatno tržišno natjecanje.

473    Valja naglasiti da je riječ o dvostranom tržištu, odnosno tržištu na kojem pružatelji usluga istodobno odgovaraju na dvije drukčije potražnje različitih vrsta korisnika usluga, s jedne strane, na zahtjev korisnika interneta koji žele usporediti obilježja i cijene proizvoda prije nego što u konačnici izvrše kupnju i, s druge strane, na zahtjev osoba koje žele prodati svoje proizvode koji hrane baze podataka pružatelja informacija o svojim proizvodima za potrebe takve usporedbe s ciljem da ih korisnici interneta kupe, pri čemu se pojašnjava da će se eventualan prijenos između kupaca i prodavatelja izvršiti, po potrebi, na drugom tržištu. U ovom slučaju pružatelji usluga za koje treba utvrditi sudjeluju li na istom tržištu usluga uspoređivanja proizvoda pripadaju dvjema kategorijama, kategoriji „običnih” uspoređivača proizvoda i kategoriji platformi za prodaju, dok su korisnici usluga, s jedne strane dvostranog tržišta, korisnici interneta, a s druge strane dvostranog tržišta, prodavatelji na internetu.

474    Opći sud ističe da, suprotno onomu što tvrdi Google, Komisija nije ograničila predmetno tržište usluga uspoređivanja proizvoda samo na stranu koja se odnosi na korisnike interneta. Uvodna izjava 191. pobijane odluke, na koju se u tom pogledu poziva Google, zapravo sadržava samo definiciju tih usluga iz koje se uostalom može shvatiti da su za te usluge zainteresirani i korisnici interneta i prodavatelji na internetu. Komisijini dokazi kojima se nastoje utvrditi granice tog tržišta, suprotno tomu, u pobijanoj odluci ne sadržavaju samo analizu obilježja potražnje s gledišta korisnikâ interneta, nego i analizu obilježja potražnje s gledišta prodavatelja na internetu.

475    Na primjer, u uvodnoj izjavi 195. pobijane odluke, kad Komisija ispituje jesu li usluge uspoređivanja proizvoda i ostale usluge specijaliziranog pretraživanja zamjenjive, ona upućuje na poslovne timove koji su nužni za sklapanje sporazuma s prodavateljima proizvoda ili usluga na internetu koji će se in fine prodati, što pokazuje da uzima u obzir i stranu tržišta na kojoj ispitane usluge specijaliziranog pretraživanja predstavljaju pružatelji usluga, a prodavatelji na internetu korisnike usluga. Isto tako, u uvodnoj izjavi 197. te odluke, kada Komisija ispituje jesu li usluge uspoređivanja proizvoda i usluge oglašavanja zamjenjive, ona navodi da te usluge nisu zamjenjive ni s gledišta korisnikâ interneta ni s gledišta prodavatelja na internetu. Što se tiče pitanja zamjenjivosti uspoređivača proizvoda i platformi za prodaju, Komisija najprije ispituje zamjenjivost s gledišta potražnje korisnika interneta (uvodne izjave 218. do 220.), a potom s gledišta potražnje prodavatelja na internetu (uvodne izjave 221. do 223.). Zatim analizira obilježja ponude koju uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju predlažu korisnicima interneta (uvodna izjava 225.) i prodavateljima na internetu (uvodna izjava 226.). Konačno, Komisija osporava Googleove argumente u potporu zamjenjivosti uspoređivača proizvoda i platformi za prodaju koji se odnose na stranu tržišta koja zanima korisnike interneta i na stranu tržišta koja zanima prodavatelje na internetu (uvodne izjave 227. do 245.).

476    Komisija je tako doista ispitala obje strane predmetnog tržišta, na temelju čega je osobito zaključila da platforme za prodaju ne sudjeluju na istom tržištu usluga uspoređivanja proizvoda kao  uspoređivači proizvoda. Slijedom toga, Komisija nije ograničila tržište na samo jednu od njegovih strana.

477    Međutim, kao što je to naglasio BDZV u svojem intervencijskom podnesku, okolnost da, kako bi odgovorile na potražnju na jednoj strani dvostranog tržišta, usluge dviju kategorija pružatelja usluga mogu biti međusobno zamjenjive u velikoj mjeri ne znači nužno da je to slučaj na drugoj strani tog tržišta kad je riječ o drugoj potražnji koja se na njemu iskazuje. Naime, budući da na dvostranom tržištu potražnja ne potječe od istih korisnika usluga na svakoj strani tržišta, ne može se pretpostaviti da će se pitanje zamjenjivosti usluga riješiti na isti način za svaku od tih strana.

478    Stoga valja provjeriti je li Komisija za jednu ili drugu stranu tržišta usluga uspoređivanja proizvoda u dovoljnoj mjeri dokazala da, s obzirom na kritike koje je iznio Google, usluge koje nude uspoređivači proizvoda imaju posebna obilježja po kojima se razlikuju od usluga uspoređivanja proizvoda koje nude platforme za prodaju ili, obrnuto, da se toliko razlikuju da su međusobno teško zamjenjive i da između njih postoji samo neznatno tržišno natjecanje.

479    U uvodnoj izjavi 217. pobijane odluke Komisija je navela da, iako su uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju nudili usluge uspoređivanja proizvoda, oni su imali različite namjene s gledišta korisnika interneta i s gledišta prodavatelja na internetu.

480    U tom pogledu, što se tiče potražnje korisnika interneta, Komisija je u uvodnim izjavama 218. i 219. pobijane odluke istaknula da su uspoređivači proizvoda djelovali kao posrednici između korisnika interneta i pojedinačnih prodavatelja ili platformi za prodaju time što su omogućili uspoređivanje različitih ponuda proizvoda, da nisu nudili mogućnost kupnje na vlastitim internetskim stranicama, nego su, suprotno tomu, upućivali korisnike interneta na stranice prodavatelja, da nisu osiguravali ni usluge nakon prodaje ni povrat proizvoda i da su navodili samo ponude novih proizvoda, dok su platforme za prodaju omogućivale kupnju na vlastitim stranicama, uključujući kupnju proizvoda koje nisu same prodavale, a ponekad i rabljenih proizvoda koje prodaju neprofesionalni prodavatelji, da ih se smatralo prodavateljima s nekoliko trgovačkih marki, odnosno mjestom za kupnju, te da su nudile usluge nakon prodaje, povrat proizvoda, a u određenim slučajevima čak i naknadu štete u slučaju problema. Komisija se u tom pogledu oslonila na brojne izjave poduzetnika koji su sudjelovali u postupku i k tomu je u uvodnoj izjavi 220. točki 3. pobijane odluke istaknula da je većina uspoređivača proizvoda koje je ispitala platforme za prodaju prije svega smatrala partnerima, a ne konkurentima i obrnuto. Uvodna izjava 220. točka 5. ili uvodna izjava 223. točka 1. pobijane odluke upućuju na to da Googleovi interni dokumenti pokazuju da on ne izjednačava te dvije kategorije tržišnih subjekata.

481    Točno je da, kao što to tvrdi Google, činjenica da platforme za prodaju omogućuju puno više funkcija od uspoređivača proizvoda i da su one njihovi kupci sama po sebi ne dokazuje da su, što se tiče samo usluga uspoređivanja proizvoda koje se nude korisnicima interneta, usluge koje predlažu dvije kategorije tržišnih subjekata međusobno teško zamjenjive i da je tržišno natjecanje između njih neznatno, drugim riječima da imaju različite namjene.

482    Međutim, pobijana odluka sadržava druge elemente koji to potkrepljuju.

483    Iz elemenata navedenih u točki 480. ove presude proizlazi da se za korisnike interneta platforme za prodaju prije svega pojavljuju kao mjesta za kupnju koja omogućuju sve uobičajene funkcije prodaje, uključujući, ovisno o slučaju, činjenicu da služe kao prodajni pultovi za neprofesionalne korisnike, dok uspoređivači proizvoda prije svega imaju funkciju pružanja informacija.

484    U tom pogledu, Komisija u uvodnoj izjavi 228. pobijane odluke navodi da uspoređivači proizvoda općenito predlažu širi raspon ponuda od platformi za prodaju, koji konkretno uključuje ponude potonjih platformi. Stoga, iako postoji određeno preklapanje između baza podataka platformi za prodaju i uspoređivača proizvoda, uspoređivači proizvoda pojavljuju se kao znatno moćniji alat za pretraživanje u smislu opsega pretraživanja od usluga uspoređivanja proizvoda platformi za prodaju koje su ograničene na raspon vlastitih ponuda i ponuda samo onih prodavatelja koji su odlučili platformi za prodaju povjeriti stavljanje na tržište svih ili dijela svojih proizvoda.

485    Jedini konkretan element koji je Google istaknuo protiv ocjene iz uvodne izjave 228. pobijane odluke, odnosno to da je, u skladu s Amazonovim javnim dokumentom koji je podnesen u Prilogu A130 tužbi, ta platforma 2014. na svjetskoj razini obuhvaćala više od dva milijuna prodavatelja na internetu koji su prodali više od dvije milijarde proizvoda, nije dovoljan da se ta ocjena dovede u pitanje. Naime, ona se odnosi na samo jednog operatora i istaknute brojke se zbrajaju na svjetskoj razini, što onemogućuje eventualnu ocjenu u odnosu na uspoređivače proizvoda koji djeluju u bilo kojoj od 13 zemalja obuhvaćenih pobijanom odlukom.

486    Stoga je očito da se upotreba jednog ili drugog alata za pretraživanje s gledišta korisnika interneta razlikuje: cilj je korištenja uspoređivača proizvoda dobivanje odabira ponuda proizvoda s cijelog tržišta, dok je cilj korištenja usluge uspoređivanja proizvoda platforme za prodaju samo dobivanje odabira ponuda koje potječu samo s te platforme, ali uz mogućnost neposredne kupnje traženog proizvoda u okviru tog odabira.

487    Usto, Komisija u uvodnoj izjavi 232. pobijane odluke iznosi svoje mišljenje o studiji Tijela za tržišno natjecanje i tržišta u Ujedinjenoj Kraljevini koju je podnio Google koji je naglasio da je to tijelo navelo da korisnici interneta upotrebom jednog od tih dviju vrsta alata za pretraživanje ne isključuju upotrebu drugog alata s obzirom na to da neki od njih upotrijebe prvo jedan, a potom drugi alat tijekom istog pretraživanja proizvoda. Međutim, ulomak iz te studije koji je naveden u pobijanoj odluci doista pokazuje da pretraživanje proizvoda može početi upotrebom jednog od tih alata i suziti se ili dopuniti upotrebom drugog alata, ali u njemu se navodi i da je cilj korištenja platforme za prodaju dobivanje ocjena o kvaliteti određenog proizvoda, dok je cilj korištenja uspoređivača proizvoda pronalaženje najbolje cijene za određeni proizvod na tržištu, čime se potvrđuje različita upotreba svakog od tih alata s gledišta korisnika interneta. Stoga se Google ne može valjano pozvati na tu studiju kako bi dokazao da su platforme za prodaju i uspoređivači proizvoda međusobno zamjenjivi za korisnike interneta.

488    Konačno, treba uzeti u obzir ono što je navedeno u uvodnoj izjavi 220. točki 3. pobijane odluke i detaljnije prikazano u uvodnoj izjavi 235. te odluke u odgovoru na Googleove argumente u skladu s kojima se većina uspoređivača proizvoda i platformi za prodaju koje je Komisija ispitala tijekom upravnog postupka međusobno ne smatra izravnim konkurentima, iako je Google istaknuo druge odgovore koji upućuju na zamjenjivost njihovih usluga uspoređivanja proizvoda i iako su neki odgovori detaljniji.

489    U tom pogledu odnos između platformi za prodaju i uspoređivača proizvoda nije jednostavan odnos kupca i dobavljača za isporuku proizvoda ili usluge, što ne isključuje silazno tržišno natjecanje, ali dovodi uspoređivače proizvoda do toga da svim korisnicima interneta iznesu ponude platformi za prodaju, najčešće u obliku oglasa. Međutim, takva situacija ne bi bila vjerojatna da su dvije kategorije tržišnih subjekata izravni konkurenti.

490    Utvrđenjem koje se temelji na tim elementima, da s gledišta korisnika interneta uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju imaju različite namjene i da se stoga nalaze na različitim tržištima, ne može se dovesti u pitanje Googleovo stajalište kojim se uzgredno osporava analiza iz uvodnih izjava 221. i 222. pobijane odluke koja se odnosi na obilježja potražnje s gledišta prodavatelja na internetu, čak i ako se to utvrđenje prihvati. Komisija u tim uvodnim izjavama ističe elemente na temelju kojih se može zaključiti da su prodavatelji koji se pojavljuju u rezultatima uspoređivača proizvoda uglavnom veliki prodavatelji dok su oni koji se pojavljuju u rezultatima uspoređivanja proizvoda platformi za prodaju uglavnom mali i srednji prodavatelji. Doista, čak i kad bi platforme za prodaju i uspoređivači proizvoda općenito prikazivali ponude iz istih kategorija prodavatelja, kao što to tvrdi Google, to ne bi promijenilo činjenicu da korisnici interneta različito upotrebljavaju usluge uspoređivanja proizvoda obaju pružatelja, kao što to proizlazi iz točaka 486. i 487. ove presude.

491    Slijedom toga, na temelju argumenata koje je istaknuo Google ne može smatrati da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni zato što je smatrala da su za korisnike interneta usluge uspoređivanja proizvoda koje nude uspoređivači proizvoda i one koje nude platforme za prodaju međusobno teško zamjenjive i da je tržišno natjecanje između njih neznatno, odnosno da dvije kategorije pružatelja usluga na internetu u tom pogledu ne sudjeluju na istom tržištu proizvoda.

492    Kad je riječ o strani tržišta koja zanima prodavatelje na internetu, Komisija je u uvodnim izjavama 221. i 222. pobijane odluke navela da su, kao što je to izneseno u točki 490. ove presude, uspoređivači proizvoda nastojali prikazati ponude velikih prodavatelja na internetu koji su željeli zadržati nadzor nad stavljanjem na tržište svojih proizvoda, dok su platforme za prodaju nastojale prikazati ponude malih i srednjih prodavatelja, možda i neprofesionalnih prodavatelja, koji se nisu željeli ili nisu mogli sami baviti internetskom prodajom. To u biti pokazuje da uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju imaju vrlo različite kupce i da se, kad je riječ o prodavateljima na internetu, nalaze na različitim tržištima. Komisija opravdava tu tvrdnju odgovorima koje su na njezina pitanja dali uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju, a koji su sažeti u uvodnoj izjavi 223. točkama 2. i 6. pobijane odluke.

493    Međutim, valja utvrditi da Google u svojoj tužbi, što je uostalom potvrdio na raspravi, ne osporava Komisijinu analizu o strani tržišta koja zanima prodavatelje na internetu jer tvrdi da, iako pogrešno, kao što je to navedeno u točkama 463. i 474. ove presude, Komisija nije uzela u obzir tu stranu tržišta. U tom je pogledu važno da Google ne ponavlja argument koji je istaknuo tijekom upravnog postupka prema kojem je Komisija, kako bi utvrdila opseg tržišta, trebala ispitati hipotezu o povećanju cijena (small but significant and non transitory increase in price ili SSNIP) kod prodavatelja na internetu. Jedini element koji Google ističe kako bi osporio da uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju nude svoje usluge različitim vrstama prodavatelja, odnosno Prilog A129 tužbi koji sadržava izjave platformi za prodaju u kojima se navodi da one prikazuju cijeli niz prodavatelja na internetu, uključujući velike prodavatelje, odnosi se, kao što je to prethodno navedeno, na raspravu o zamjenjivosti usluga s gledišta korisnika interneta. Usto, čak i ako se pretpostavi da su se te izjave platformi za prodaju doista opsežno provjerile, one ne znače nužno da prodavatelji na internetu smatraju da su usluge uspoređivača proizvoda i platformi za prodaju međusobno zamjenjive usluge. Konkretno, Komisija je u pobijanoj odluci naglasila da su upotrebom jednog ili drugog kanala modeli prodaje bili vrlo različiti što se tiče poslovne autonomije prodavatelja na internetu, što znači da, osim ako se u konkretnom slučaju ne dokaže drukčije, prodavatelji upotrebljavaju jedan ili drugi kanal ovisno o vlastitim obilježjima ili poslovnim odlukama i da, ako neki od njih istodobno upotrebljavaju oba kanala, čine to kako bi gotovo istodobnom upotrebom dvaju različitih modela dodatno proširili svoje načine prodaje.

494    Stoga valja smatrati da je Komisija dokazala da su za te prodavatelje usluge uspoređivača proizvoda i platformi za prodaju također međusobno teško zamjenjive i da je tržišno natjecanje između njih neznatno.

495    U tim okolnostima definicija tržišta usluga uspoređivanja proizvoda na kojem posluje Google koja se utvrdila u pobijanoj odluci treba se smatrati ispravnom i na temelju te pretpostavke valja ispitati drugi dio četvrtog tužbenog razloga, ali pritom treba u obzir da je Komisija u dijelu 7.3.2. pobijane odluke provela podrednu analizu učinaka predmetnih praksi u slučaju da to tržište obuhvaća i platforme za prodaju.

2)      Elementi drugog dijela četvrtog tužbenog razloga prema kojima se konkurentski pritisak platformi za prodaju u svakom slučaju nije uzeo u obzir

i)      Argumenti stranaka

496    Google pojašnjava da činjenica da se konkurentski pritisak platformi za prodaju nije uzeo u obzir u pobijanoj odluci čini pogrešku koja se tiče prava. Taj pritisak sprečava da se utvrdi da njegovo postupanje može imati protutržišni učinak na tržištu. Komisija taj pritisak nije uzela u obzir čak ni u svojoj podrednoj analizi u kojoj su platforme za prodaju sudionici na nacionalnim tržištima usluga uspoređivanja proizvoda. Naime, Komisija je u toj analizi ispitala samo „segment” tržišta uspoređivača proizvoda uz obrazloženje da su ti uspoređivači Googleovi najbliži konkurenti. Čak i da je to slučaj, ne bi se smjele zanemariti te platforme čiji je tržišni udio nekoliko puta veći od udjela uspoređivača proizvoda, konkretno Amazona. Uostalom, Komisija je u biti u Smjernicama za ocjenu horizontalnih koncentracija prema Uredbi Vijeća o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., C 31, str. 5., t. 28. do 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 59.) navela da, kako bi se ocijenila horizontalna koncentracija, valja uzeti u obzir sve izvore tržišnog natjecanja, čak i ako nisu najbliži.

497    Prema Googleovu mišljenju, konkurentski položaj platformi za prodaju u razdoblju od 2011. do 2016. u 13 zemalja koje su obuhvaćene povredom za koju je Komisija smatrala da je može utvrditi, koji je prikazan u obliku tablice s brojčanim podacima i histograma u točki 349. tužbe, spriječio ga je da trajno poveća svoje cijene ili uspori inovacije.

498    Osim toga, čak i ako je Komisija uključila platforme za prodaju u studije navedene u točkama 388., 405. i 453. ove presude kako bi procijenila dijelove prometa uspoređivača proizvoda, uključujući i Googleov dio koji se računa zasebno, i platformi za prodaju, dvije od pet metoda prilagodbi koje je upotrijebila, odnosno one koje je upotrijebila za drugu studiju (metode iz uvodne izjave 637. točaka (d) i (e) pobijane odluke) nisu točne jer se njima uzima u obzir samo dio prometa koji uspoređivači proizvoda i platforme za prodaju primaju od Googlea, a ne ukupan promet koji ostvaruju. Ostale metode također imaju nedostatke. Konkretno, primjenom pet metoda pogrešno se određuje dio Googleova uspoređivača jer su se njima u tu svrhu zbrajali klikovi na Googleovu stranicu s rezultatima općeg pretraživanja koji su upućivali na stranicu za specijalizirano pretraživanje Google Shopping, ali i klikovi koji su izravno upućivali na stranice prodavatelja.

499    Međutim, čak i uz metodu prilagodbe koja je najnepovoljnija za Google iz uvodne izjave 637. točke (a) pobijane odluke, tržišni udio platformi za prodaju za 13 predmetnih zemalja u prosjeku je nekoliko puta veći od udjela Google Shoppinga, devet godina nakon početka postupanja za koje je Komisija smatrala da predstavlja zlouporabu. Google u biti ističe da, s obzirom na to da je suočen s tržišnim udjelom koji je jednako velik kao udio platformi za prodaju, koje su njegovi najbliži konkurenti, ne može imati dovoljnu tržišnu snagu koja mu omogućuje da provode postupanja koja imaju protutržišne učinke. U argumentu koji je istaknula Komisija prema kojem se udio njegova uspoređivača proizvoda povećao dok je udio platformi za prodaju uglavnom ostao stabilan, Google tvrdi da su te platforme u pogledu količine ostvarile veći promet i da još uvijek drže nadmoćnu stranu tržišta.

500    Komisija i u njezinu potporu BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Kelkoo i Savezna Republika Njemačka osporavaju Googleove argumente.

ii)    Ocjena Općeg suda

501    Najprije, Komisija je pravilno ograničila svoje ispitivanje samo na uspoređivače proizvoda kako bi ocijenila učinke Googleove prakse u svojoj glavnoj analizi koja se temelji na utvrđenju da platforme za prodaju nisu bile uključene na tržište usluga uspoređivanja proizvoda. Naime, na nacionalnim tržištima usluga uspoređivanja proizvoda koja su ograničena samo na uspoređivače proizvoda, što odgovara stajalištu koje je Opći sud prihvatio u toj fazi ove presude, potencijalni protutržišni učinci koji su utvrđeni na tim uspoređivačima proizvoda mogu opravdati utvrđenje zlouporabe vladajućeg položaja jer je konkurentski pritisak koji platforme za prodaju izvršavaju na Google na tim tržištima po definiciji slab i jer se prilikom definiranja tržišta posebno uzela u obzir ta niska razina pritiska. Stoga argumente u tom smislu treba odbiti.

502    Podredno, Opći sud smatra prikladnim ispitati u kojoj je mjeri Komisija, u podrednoj analizi koju je provela o učincima Googleovih praksi u slučaju da tržište proizvoda osim uspoređivača proizvoda obuhvaća i platforme za prodaju, trebala uzeti u obzir konkurentski pritisak platformi za prodaju. U tom pogledu, u toj analizi koja odgovara dijelu 7.3.2. pobijane odluke, Komisija je samo ispitala kretanje tržišnih udjela Googleova uspoređivača proizvoda, konkurentskih uspoređivača i platformi za prodaju, kao i kretanje prometa prema njima s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja kako bi izvela zaključke o učincima Googleova postupanja, ali nije ispitala u kojoj je mjeri tržišni položaj platformi za prodaju mogao izvršiti konkurentski pritisak na Google, drugim riječima, ograničiti njegovu slobodu postupanja, osim implicitnim utvrđenjem da to potencijalno ograničenje nije spriječilo da Googleovo postupanje utječe na segment uspoređivača proizvoda.

503    Kao što je to navedeno u točkama 437. i 438. ove presude, među zlouporabama vladajućeg položaja koje su zabranjene u članku 102. UFEU‑a navode se, među ostalim, postupanja koja imaju za učinak, makar samo potencijalni, narušavanje održavanja razine tržišnog natjecanja koja postoji na tržištu ili razvoja tog tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija, C‑280/08 P, EU:C:2010:603, t. 174. te 250. do 254. i navedenu sudsku praksu).

504    Stoga, čak i u slučaju da tržište ima nekoliko kategorija konkurenata i čak ako jednostrano postupanje poduzetnika u vladajućem položaju ograničava tržišno natjecanje, ali utječe samo na jednu kategoriju njegovih konkurenata na takvom tržištu koje obuhvaća druge kategorije konkurenata, to postupanje može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja ako se dokaže da ima protutržišne učinke, barem potencijalne, koji narušavaju održavanje razine tržišnog natjecanja koje postoji na cijelom tržištu ili razvoj tog tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 19. travnja 2012., Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 41. do 45.).

505    Kao što je to navedeno u točki 495. ove presude, Komisija je u dijelu 7.3.2. pobijane odluke stvarno provela podrednu analizu učinaka Googleovih praksi u slučaju da tržište proizvoda osim uspoređivača proizvoda obuhvaća i platforme za prodaju. S obzirom na ono što je navedeno u točki 504. ove presude, Komisija u tom dijelu nije počinila pogrešku koja se tiče prava time što je u uvodnoj izjavi 609. pobijane odluke u biti navela da se u tom slučaju potencijalni protutržišni učinci mogu utvrditi čak i ako je samo segment uspoređivača proizvoda pretrpio takve učinke. U tim je okolnostima Komisija bila u mogućnosti, po potrebi, kvalificirati Googleovo postupanje kao zlouporabu a da pritom ne uzme u obzir različite konkurentske odnose koje je on mogao održavati s platformama za prodaju u odnosu na uspoređivače proizvoda, drugim riječima a da ne uzme u obzir konkurentski pritisak koji su platforme za prodaju istodobno mogle izvršavati na Google. Međutim, kao što je navedeno u točkama 438. i 441. ove presude, Komisija je trebala dokazati dovoljan potencijalni protutržišni učinak na tržištu jer se u nedostatku takvog učinka ne može utvrditi zlouporaba u smislu istiskivanja konkurenata. Uostalom, time je Komisija uspjela dokazati da potencijalni konkurentski pritisak platformi za prodaju nije spriječio takav učinak.

506    U tom pogledu, iz prve studije navedene u točki 453. ove presude, čiji su glavni rezultati navedeni u uvodnoj izjavi 638. pobijane odluke, proizlazi da je na temelju prilagodbe koja dovodi do najslabijeg rezultata tržišni udio uspoređivača proizvoda (uključujući i Googleov) unutar tržišta koje obuhvaća platforme za prodaju, u razdoblju od 2011. do 2016., iznosio najmanje 9 % u Ujedinjenoj Kraljevini, 14 % u Njemačkoj, 24 % u Francuskoj, 45 % u Nizozemskoj, 23 % u Italiji, 20 % u Španjolskoj, 16 % u Austriji, 21 % u Belgiji, 47 % u Češkoj Republici, 39 % u Danskoj, 18 % u Norveškoj, 17 % u Poljskoj i 41 % u Švedskoj. Budući da su utjecali na segment tržišnog natjecanja koji predstavlja najniže razine tog tržišnog udjela, ne može se stoga smatrati da su učinci predmetnih praksi, u dijelu u kojem su dokazani, toliko zanemarivi da se ne može utvrditi ni najmanji učinak na položaj konkurenata, kao što je to navedeno u točki 438. ove presude (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Post Danmark, C‑23/14, EU:C:2015:651, t. 73.), ili da su toliko slabi da se njihova mogućnost ograničavanja tržišnog natjecanja, kao što je to navedeno u točki 439. ove presude, može isključiti (vidjeti u tom smislu presude od 19. travnja 2012., Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 41. do 45. i od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 139.). Googleovi vlastiti ukupni podaci iz tablice i histograma, koji su navedeni u točki 349. pobijane odluke i prikazuju između 15 i 21 % tržišnog udjela uspoređivača proizvoda (uključujući i Googleov tržišni udio) ovisno o godini u razdoblju od 2011. do 2016., potvrđuju tu analizu.

507    Što se tiče Googleova argumenta prema kojem Komisija u Smjernicama za ocjenu horizontalnih koncentracija prema Uredbi Vijeća o kontroli koncentracija između poduzetnika (t. 28. do 30.) navodi da za ocjenu horizontalne koncentracije valja uzeti u obzir sve izvore tržišnog natjecanja, čak i ako nisu najbliži, valja istaknuti da je, kao što je to navedeno u članku 2. stavku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.), cilj europske kontrole koncentracije europske dimenzije izbjeći situacije koje štete tržišnom natjecanju isključivo zbog stvaranja ili jačanja vladajućeg položaja čija je posljedica da je djelotvorno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu bitno ograničeno, a da se pritom ne polazi od pretpostavke da će poduzetnici koji se trebaju udružiti osim toga provoditi postupanja koja predstavljaju zlouporabu. Kriteriji za ocjenjivanje je li potrebno da Komisija intervenira zabranom koncentracije stoga se razlikuju, s obzirom na utjecaj tržišnog natjecanja na tržište, od onih koji se primjenjuju kad Komisija može utvrditi zlouporabu vladajućeg položaja i naložiti predmetnom poduzetniku da prestane s predmetnim ponašanjem (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2002., Tetra Laval/Komisija, T‑5/02, EU:T:2002:264, t. 218.). U svakom slučaju, Komisija je uzela u obzir izvor tržišnog natjecanja koji mogu predstavljati platforme za prodaju, u svojoj glavnoj pretpostavci u kojoj one nisu dio istog tržišta jer je tržišno natjecanje između njih i uspoređivača proizvoda neznatno, ali i u podrednoj pretpostavci u kojoj su one dio istog tržišta.

508    Osim toga, Googleova kritika metodologije prema kojoj je Komisija računala previše klikova kako bi utvrdila tržišni udio njegova uspoređivača proizvoda, osobito u odnosu na platforme za prodaju pod pretpostavkom da ih tržište uključuje, već je odbijena u točkama 407. do 410. ove presude.

509    Stoga treba odbiti drugi dio Googleova četvrtog tužbenog razloga prema kojem se uloga platformi za prodaju nije uzela u obzir u analizi učinaka predmetnih praksi.

e)      Treći dio četvrtog tužbenog razloga prema kojem Komisija nije dokazala postojanje protutržišnih učinaka

1)      Argumenti stranaka

510    U trećem dijelu tog tužbenog razloga Google tvrdi da, čak i ako Opći sud ne prihvati njegov prvi i drugi dio, Komisija u pobijanoj odluci nije uspjela dokazati protutržišne učinke spornog postupanja. CCIA u tom pogledu navodi, pri čemu upućuje na presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 139.), kao i na mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla u predmetu Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2016:788), da je Komisija ipak bila dužna provesti temeljitu analizu kako bi utvrdila učinke isključivanja.

511    Naime, kako bi analizirala razvoj upotrebe uspoređivača proizvoda koji konkuriraju Googleovu uspoređivaču kod korisnika interneta, Komisija je najprije uzela u obzir samo promet koji oni primaju s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja. Naime, trebalo je uzeti u obzir sve izvore njihove upotrebe. Komisija je u pobijanoj odluci samo tvrdila da promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata na koji su utjecale kritizirane prakse čini znatan dio prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, u određenim slučajevima polovinu tog prometa. Google se u tom pogledu poziva na uvodne izjave 539. i 540., kao i na tablicu 24. pobijane odluke. CCIA pojašnjava da je Komisija trebala dokazati da promet na koji su utjecale predmetne prakse čini dovoljno znatan dio ukupnog prometa konkurentskih uspoređivača proizvoda da prouzroči prekluzivni učinak i da nije mogla samo navesti da je taj promet bio znatan za neke od tih uspoređivača proizvoda. Komisija je time počinila pogrešku koja se tiče prava. Google dodaje da, s jedne strane, pozicioniranje i prikazivanje Product Universalsa i Shopping Unitsa u svakom slučaju ne može utjecati na cjelokupan promet koji potječe od njegovih generičkih rezultata i da, s druge strane, nije dosljedno istodobno navesti da velik dio upotrebe konkurentskih uspoređivača proizvoda proizlazi iz tih generičkih rezultata i da je Google preusmjerio promet na njihovu štetu. Pozivajući se na argumente iznesene u svojem trećem tužbenom razlogu, na temelju podataka iz tablice 23. pobijane odluke, Google tvrdi da je zapravo utjecaj na ukupan promet uspoređivača proizvoda koji konkuriraju njegovu uspoređivaču i koji se može pripisati pozicioniranju i prikazivanju Product Universalsa i Shopping Unitsa preslab da bi proizveo učinak istiskivanja.

512    Nadalje, Komisija u pobijanoj odluci nije utvrdila da postoje prepreke ulasku na tržište, osobito one koje je stvorio Google, koje bi konkurentskim uspoređivačima proizvoda onemogućile da ostvare korist od drugih izvora prometa osim općih pretraživača, kao što su promet koji podliježe plaćanju, izravan promet i promet s mobilnih aplikacija ili promet koji se ostvaruje na temelju preporuka trećih strana. Činjenica da platforme za prodaju uvelike upotrebljavaju takve izvore potvrđuje nepostojanje prepreka ulasku na tržište. Izjava Googleova konkurenta, navedena u uvodnoj izjavi 575. pobijane odluke, prema kojoj „nije moguće razviti uslugu uspoređivanja proizvoda bez prometa koji potječe s općeg pretraživača” jer će „potrošači uvijek početi svoje pretraživanje na općem pretraživaču”, nije potvrđena i u suprotnosti je sa studijama koje pokazuju da većina potrošača svoje pretraživanje proizvoda počinje na platformama za prodaju, a ne na Googleovu općem pretraživaču. U studiji na koju se poziva u potporu odgovoru na tužbu (Prilog B18) navodi se samo da su opći pretraživači najvažniji izvor informacija za raspitivanje o uspoređivačima proizvoda, ali ne pokazuje da su oni neophodan izvor prometa za potonje uspoređivače.

513    Komisija je pogrešno usporedila situaciju u ovom slučaju sa situacijom u kojoj poduzetnik u vladajućem položaju raspolaže elementom neophodnim za djelatnost drugih poduzetnika. Međutim, iako predstavlja zanimljiv alat, Googleov pretraživač nije neophodan konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Google u tom pogledu upućuje na situaciju koja je dovela do presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569, t. 43.). Analiza prema kojoj Googleovo upravljanje njegovim pretraživačem može istisnuti konkurenciju tih uspoređivača stoga je nužno neutemeljena. Na tim je konkurentima da korisnike interneta privlače na različite načine provođenjem odgovarajućih ulaganja koja ipak ne jamče automatski uspjeh na konkurentskom tržištu. Različite internetske usluge, osobito uspoređivači specijalizirani za druga područja kao što su osiguranje ili energija, uspješno su provele ta ulaganja. Konkretno, Tijelo za tržišno natjecanje i tržišta u Ujedinjenoj Kraljevini u studiji od ožujka 2017. (Prilog C18) istaknulo je da uspoređivači uspješno ulažu u oglašavanje i razvoj brandova te da se puno oglašavaju na internetu, radiju i televiziji. Google se nimalo ne protivi razvoju tih drugih sredstava. Komisijine tvrdnje da je oglašavanje u obliku tekstualnih oglasa koji se pojavljuju na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja preskupo i da je promet s mobilnih aplikacija, kao i izravan promet u korist konkurentskih uspoređivača proizvoda slab, ne dokazuju da je Google stvorio prepreke koje onemogućuju upotrebu tih načina. Platforme za prodaju i druge usluge uspoređivanja na internetu stoga primaju puno prometa koji ne ovisi o Googleu. Suprotno onomu što se tvrdi u bilješci br. 715. pobijane odluke, situacija stoga nije slična onoj u kojoj je donesena presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289). U tom predmetu o praksi vezanja usluga, Microsoft je naime stvorio prepreke ulasku na tržište koje su obuhvaćale treće strane, proizvođače osobnih računala, zahvaljujući kojima su njegovi konkurenti mogli konkurirati njegovu proizvodu Windows Media Playeru. U svojim očitovanjima na BDZV‑ov intervencijski podnesak Google utvrđuje pet dodatnih razlika između ovog predmeta i onog u kojem je donesena navedena presuda, odnosno nepostojanje prisilnog ponašanja s njegove strane, nepostojanje tehničkih prepreka koje usluge konkurenata mogu učiniti manje učinkovitima, postojanje tehničkih opravdanja za postupanje koje je ispitala Komisija, činjenica da Komisija nije dokazala stvarne protutržišne učinke i Googleova obveza da svojim konkurentima omogući pristup svojim uslugama (Product Universals i Shopping Units) ako želi zadržati potonje usluge.

514    Kao što to naglašava CCIA, Komisija nije uspjela dokazati ni da su uspoređivači proizvoda koji konkuriraju Googleu i koji su imali poteškoće bili jednako učinkoviti kao Google ili da su izvršili znatan konkurentski pritisak na cijene ili inovaciju. Takav je dokaz bio nužan, iako navodna zlouporaba nije bila povezana s cijenom. Taj se pristup primijenio u predmetu u kojem je donesena presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289). Naime, nestanak konkurenata koji su manje učinkoviti ili koji nisu konkurentni odgovara normalnoj tržišnoj situaciji, kao što je to utvrđeno, među ostalim, u presudi od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 134.). Cilj članka 102. UFEU‑a nije zaštita poduzetnika koji nisu učinkoviti. U predmetu u kojem je donesena prethodno navedena presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), konkurenti koji su istisnuti zbog protutržišnog ponašanja bili su, naprotiv, predvodnici u pogledu kvalitete i inovacije kojima su privlačili veliki broj potrošača prije nego što su ih ugrozile predmetne prakse. Suprotno tomu, kao što to potvrđuju izjave i studija koje su podnesene tijekom upravnog postupka u ovom predmetu, ali koje Komisija nije uzela u obzir, uspoređivači proizvoda koji konkuriraju Googleu, kao što je to Google i naveo u okviru trećeg tužbenog razloga, nisu bili inovativni i nisu poduzeli odgovarajuće mjere za generiranje prometa iz drugih izvora osim Googlea. Prema CCIA‑inu mišljenju, Komisija u uvodnoj izjavi 557. pobijane odluke priznaje da je to slučaj za četiri od pet konkurentskih uspoređivača proizvoda čiji su troškovi za pojavljivanje u Googleovim tekstualnim oglasima prikazani u grafikonu 76. Google kritizira nedostatak odlučnosti takvih konkurenata unatoč tomu što su konkurentski uspoređivači proizvoda tijekom desetak godina od njega primili milijarde upita za pretraživanje, što im je trebalo omogućiti da zadrže korisnike interneta koji su zadovoljni svojim iskustvom. Stoga, u skladu s podacima iz tablice 24. pobijane odluke, oni su ostvarili samo oko 15 % izravnog prometa. Za usporedbu, u skladu s podacima iz spisa upravnog postupka (Prilog A147 tužbi) platforme za prodaju većinu svojeg prometa ostvaruju izravno, a većina posjeta stranici za specijalizirano pretraživanje Google Shopping dolazi s izravnih poveznica koje se nalaze na karticama stranica za pretraživanje i stranica s rezultatima općeg pretraživanja, a ne s poveznica u rezultatima pretraživanja. Usto, rasprave s uspoređivačima proizvoda radi provedbe pobijane odluke pokazale su da ti uspoređivači nisu zanimljivi. Google navodi druge argumente kako bi dokazao da su uspoređivači proizvoda koji konkuriraju njegovu uspoređivaču neučinkoviti i nepopularni, što osobito odražava činjenica da su primjenom njegova algoritma Panda slabije rangirani u generičkim rezultatima. U svojem odgovoru na tužbu Komisija je mogla valjano dokazati samo dva poboljšanja na pretraživaču samo jednog od pet uspoređivača na čije situacije upućuje. Objašnjenje koje su dali tri od njih prema kojem nisu mogli uvoditi inovacije zbog Googleova postupanja nije istinito.

515    Štoviše, Google tvrdi da, suprotno Komisijinim nagađanjima u uvodnoj izjavi 603. pobijane odluke, postupanje koje mu se prigovara nema nikakav utjecaj na to da korisnici interneta upotrijebe uspoređivače proizvoda koji konkuriraju njegovu uspoređivaču. Stoga Google podsjeća na to da uklanjanjem Shopping Unitsa potonji uspoređivači ne bi ostvarili znatan dio prometa koji potječe s njegova pretraživača, kao što je to već naveo u okviru trećeg tužbenog razloga.

516    CCIA dodaje da Komisija nije uzela u obzir dvostranost predmetnih tržišta i povezanog gospodarskog modela. U tom je modelu normalno da se različito postupa s oglasima koji se plaćaju i besplatnim generičkim rezultatima. Oglasima koji se plaćaju financira se Googleova usluga općeg pretraživanja, kao što je to Komisija sama navela u uvodnoj izjavi 642. pobijane odluke. Komisija stoga nije uzela u obzir stvarne uvjete i strukturu tržištâ, suprotno onomu što joj se nalaže sudskom praksom koja proizlazi osobito iz presude od 11. rujna 2014., CB/Komisija (C‑67/13 P, EU:C:2014:2204, t. 78.). Komisija nije uzela u obzir ni Googleov inovacijski napor, koji se kao takav ne osporava i pruža dokaze o tržišnom natjecanju na temelju zasluga, što izaziva ozbiljnu zabrinutost za inovativne industrije. Nije uzela u obzir ni nepostojanje Googleove protutržišne strategije, po čemu se ovaj slučaj razlikuje od predmeta u kojima su doneseni Komisijina Odluka 89/113/EEZ od 21. prosinca 1988. u vezi s postupkom na temelju članaka [101.] i [102. UFEU‑a] (IV/30.979 i 31.394, Decca Navigator Systems) (SL 1989., L 43, str. 27.) i presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289).

517    Komisija i u njezinu potporu BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Kelkoo i Savezna Republika Njemačka osporavaju Googleove argumente.

2)      Ocjena Općeg suda

518    Valja podsjetiti na to da zlouporaba vladajućeg položaja može, među ostalim, odgovarati postupanju koje ima za učinak narušavanje pribjegavanjem sredstvima različitima od onih mjerodavnih za normalno tržišno natjecanje proizvoda ili usluga na temelju transakcija gospodarskih subjekata, održavanja razine tržišnog natjecanja koja postoji na tržištu ili razvoja tog tržišnog natjecanja (vidjeti presudu od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija, C‑280/08 P, EU:C:2010:603, t. 174. i navedenu sudsku praksu). Kao to je navedeno u točki 441. ove presude, u ovom slučaju, kako bi se utvrdila Googleova zlouporaba vladajućeg položaja, Komisija treba dokazati učinke, barem potencijalne, koji su nastali zbog spornog postupanja ograničavanja ili uklanjanja tržišnog natjecanja na predmetnim tržištima, pri čemu treba uzeti u obzir sve relevantne okolnosti, osobito s obzirom na argumente koje je istaknuo Google kako bi osporio da je njegovo postupanje moglo ograničiti tržišno natjecanje.

519    Komisija je najprije, kao što je to sažeto u točkama 445. i 446. ove presude, ocijenila materijalne posljedice predmetnih praksi na promet koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i prema Googleovu uspoređivaču proizvoda. Što se tiče nacionalnih tržišta uspoređivanja proizvoda koja su se uzela u obzir u pobijanoj odluci, iz analize obaju dijelova trećeg tužbenog razloga za poništenje koju je proveo Opći sud, koja je završena u točkama 395. i 420. ove presude, proizlazi da se elementi predmetne ocjene mogu prihvatiti, odnosno pad prometa koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema gotovo svim konkurentskim uspoređivačima proizvoda i povećanje tog prometa u korist Googleova uspoređivača proizvoda. Komisija je potom ocijenila dio prometa koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja u okviru ukupnog prometa koji su primili konkurentski uspoređivači proizvoda. Nadalje, navodeći različite razloge, Komisija je naglasila da uspoređivači proizvoda koji konkuriraju Googleu ne mogu djelotvorno zamijeniti promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata drugim izvorima. Konačno, kao što je to navedeno u točkama 451. do 453. ove presude, Komisija je utvrdila potencijalne protutržišne učinke na tim tržištima na štetu tih uspoređivača proizvoda nakon što je podnijela dokaze o tome koji su sažeti u tim točkama. Argumenti trećeg dijela Googleova četvrtog tužbenog razloga prema kojem Komisija nije dokazala postojanje protutržišnih učinaka, čak i ako se drugi dijelovi tog tužbenog razloga odbiju, ispitat će se nakon tih podsjetnika.

520    Kao prvo, što se tiče argumenata koji su sažeti u točki 511. ove presude, prije svega, pogrešno je tvrditi da je Komisija uzela u obzir samo promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata kako bi analizirala razvoj upotrebe konkurentskih uspoređivača proizvoda. Kao što je već navedeno u točki 447. ove presude, u dijelu 7.2.4.1. pobijane odluke, tablica 24. prikazuje raspodjelu izvora prometa 13 uspoređivača proizvoda za razdoblje od četiri do šest godina, pri čemu se razlikuje promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata, Googleovih tekstualnih oglasa, izravnog pretraživanja i drugih izvora. Komisija je iz toga zaključila da, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 540. pobijane odluke, dio koji potječe od Googleovih generičkih rezultata čini „znatan dio ukupnog prometa konkurentskih uspoređivača proizvoda”. Kao što je to navedeno u točki 448. ove presude, iz te tablice proizlazi da se dijelovi prometa koji potječu od Googleovih generičkih rezultata dosta razlikuju ovisno o uspoređivačima proizvoda, pri čemu se kreću u rasponu od nešto više od 20 % (doduše uz iznimku od 13 % za jednu godinu) do više od 80 %, te da su se za neznatnu većinu njih (sedam) ti udjeli smanjivali tijekom godina. Ta se smanjenja razlikuju od 5 do otprilike 50 %.

521    Kao što je to navedeno i u točki 448. ove presude, Google ne osporava konkretne elemente u tablici 24. iz pobijane odluke. Ni CCIA ih ne dovodi u pitanje. Točno je da CCIA zbog zaštite povjerljivosti nije imala pristup potpunoj verziji te tablice. Međutim, CCIA u biti smatra da uzorak od 13 uspoređivača proizvoda kao što je onaj koji je upotrijebljen za izradu te tablice nije dovoljan za donošenje općih zaključaka. Međutim, ni Google ni CCIA nisu iznijeli druge metodološke kritike ni druge podatke koji mogu upućivati na to da promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata nije znatan izvor prometa za uspoređivače proizvoda koji konkuriraju Googleovu uspoređivaču kako bi osporili Komisijin zaključak prema kojem dio koji potječe od Googleovih generičkih rezultata čini „znatan dio ukupnog prometa konkurentskih uspoređivača proizvoda”. Valja napomenuti i da je tablica 24., kao što to proizlazi iz bilješke 657. pobijane odluke, rezultat zahtjeva za pružanje informacija koji su upućeni 18 uspoređivača proizvoda koji imaju najviši promet u EGP‑u kao i, kad je riječ o Ujedinjenoj Kraljevini, onima koji imaju najviši promet koji potječe od Googlea, da je 13 uspoređivača proizvoda koji su odgovorili pružilo podatke o svojim različitim nacionalnim internetskim stranicama i da su rezultati prikupljeni u skladu s Googleovim savjetima.

522    U tim okolnostima, s obzirom na načela podjele tereta dokazivanja između Komisije i poduzetnika na koja se podsjeća u točkama 132. do 134. ove presude, treba smatrati da je utvrđena dokazna vrijednost tablice 24. iz pobijane odluke, odnosno njezina reprezentativna vrijednost, te dokazna vrijednost zaključka koji je Komisija iz toga izvela o velikom dijelu prometa koji potječe od Googleovih generičkih rezultata u odnosu na druge izvore prometa konkurentskih uspoređivača proizvoda.

523    Valja istaknuti i da je Komisija u dijelu 7.2.4.2. pobijane odluke iznijela obrazložena razmatranja koja se odnose na činjenicu da ti drugi izvori ne mogu djelotvorno zamijeniti promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata. Komisija je stoga provela analizu prema kojoj materijalne učinke Googleova postupanja na promet koji potječe s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, s obzirom na to da uključuju pad tog prometa, ti uspoređivači proizvoda ne mogu nadoknaditi. Takva analiza, nakon one koja je dovela do zaključka da taj promet čini veliki dio ukupnog prometa tih uspoređivača proizvoda, dokazuje potencijalne ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje, što može biti dovoljno da se dokaže zlouporaba vladajućeg položaja, kao što se na to podsjeća u točki 438. ove presude. Suprotno onomu što ističe CCIA, Komisija nije bila dužna dokazati postojanje prekluzivnog učinka, odnosno da je Googleovo postupanje dovelo do potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja ili da je barem nastojao spriječiti korisnike interneta ili prodavatelje na internetu da upotrijebe usluge konkurentskih uspoređivača proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2010., Tomra Systems i dr./Komisija, T‑155/06, EU:T:2010:370, t. 210. i 211.).

524    Suprotno onomu što ističe Google (vidjeti točku 511. ove presude), Komisija je stoga doista uzela u obzir izvore prometa uspoređivača proizvoda koji predstavljaju alternativu Googleovim generičkim rezultatima, pri čemu je smatrala da ti drugi izvori ne mogu nadoknaditi učinke postupanja koje mu se prigovara.

525    Nadalje, kad je riječ o drugim argumentima koji su također sažeti u točki 511. ove presude, kao što je to već navedeno u točkama 368. do 376. ove presude, Google ne može ograničiti utjecaj praksi na konkurentske uspoređivače proizvoda koje mu se prigovaraju samo na učinke pojavljivanja Product Universalsa i Shopping Unitsa na promet sa svojih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Naime, primjena algoritama prilagodbe generičkih rezultata, koji slabije rangiraju te uspoređivače i koji sami proizvode učinke, također je dio povezanih praksi koje se prigovaraju Googleu. Procjena koja proizlazi iz eksperimenta ablacije i prema kojoj su te Googleove prakse utjecale na 5 % ukupnog prometa tih uspoređivača stoga se ne može prihvatiti, kao što je to već izneseno u točki 375. ove presude. Osim toga, kao što je to navedeno i kao što se na to podsjeća u točkama 448. i 520. ove presude, ukupan dio prometa uspoređivača proizvoda koji konkuriraju Googleu na koji je utjecalo njegovo postupanje jest velik, pri čemu se kreće u rasponu od nešto više od 20 % do više od 80 % za uzorak koji je omogućio izradu tablice 24. iz pobijane odluke. Povezani argument naveden u točki 515. ove presude, prema kojem postupanje koje je Komisija prigovorila Googleu nije imalo nikakav utjecaj na to da korisnici interneta upotrijebe konkurentske uspoređivače proizvoda stoga također treba odbiti jer se njime ne uzima u obzir učinak algoritama prilagodbe generičkih rezultata i znatan dio korisnika interneta koji upotrebljavaju uspoređivače proizvoda posjećivanjem Googleovih stranica za pretraživanje i stranica s rezultatima pretraživanja.

526    Konačno, kad je riječ o Googleovu drugom argumentu koji je naveden u točki 511. ove presude, u načelu nije nedosljedno utvrditi znatan pad prometa koji potječe od Googleovih generičkih rezultata prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, pri čemu treba navesti da taj promet čini znatan dio ukupnog prometa potonjih uspoređivača. Naime, referentna situacija koju treba uzeti u obzir za drugi aspekt logički odgovara početnom stanju na početku razdoblja tijekom kojih je utvrđena povreda, a kretanje koje treba uzeti u obzir za prvi aspekt logički se mora odnositi na ta cjelokupna razdoblja. Stoga tablica 24. iz pobijane odluke, koja je izrađena na temelju odgovora uzorka uspoređivača proizvoda radi ocjene dijelova različitih izvora njihova prometa, pokazuje da je za većinu od 13 uspoređivača proizvoda čiji su podaci prikazani u toj tablici promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata bio velik na početku razdoblja u svakom pojedinom slučaju i postupno se znatno smanjivao tijekom tog razdoblja.

527    Iz toga proizlazi da je, s obzirom na tužbene razloge i argumente koji su izneseni protiv pobijane odluke, Komisija pravilno utvrdila da su Googleove predmetne prakse imale znatne materijalne učinke na promet s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja koji su doveli do smanjenja tog prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i povećanja prometa prema njegovu vlastitu uspoređivaču proizvoda (vidjeti točku 420. ove presude), da su uspoređivači proizvoda na koje su utjecale te prakse predstavljali, u podrednoj pretpostavci da tržište obuhvaća platforme za prodaju, barem nezanemariv udio tog tržišta u 13 predmetnih zemalja (vidjeti točku 506. ove presude) i da promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja čini znatan dio ukupnog prometa uspoređivača proizvoda koji konkuriraju Googleu (vidjeti točke 520. do 526. ove presude). U tim je okolnostima, osim ako se prihvate Googleovi i CCIA‑ini naknadni argumenti koji su se ispitali u točkama 528. i 543. ove presude, očito da je Komisija dokazala da su predmetne prakse u dovoljnoj mjeri utjecale na Googleove konkurente ili barem na situaciju određene kategorije Googleovih konkurenata kako bi mogla utvrditi postojanje protutržišnih učinaka koji proizlaze iz zlouporabe vladajućeg položaja.

528    Kao drugo, što se tiče argumenata sažetih u točkama 512. i 513. ove presude, prema kojima Komisija nije utvrdila da postoje prepreke ulasku na tržište koje bi konkurentskim uspoređivačima proizvoda onemogućile da ostvare korist od izvora prometa koji predstavljaju alternativu prometu koji potječe od Googleovih generičkih rezultata, najprije valja istaknuti da Komisija nije samo provela ocjenu jednog Googleova konkurenta, navedenu u uvodnoj izjavi 575. pobijane odluke, kako bi utvrdila postojanje takvih prepreka. Kao što se to već naglasilo, Komisija je u dijelu 7.2.4.2. pobijane odluke iznijela obrazložena razmatranja koja se odnose na činjenicu da ti drugi izvori ne mogu djelotvorno zamijeniti promet koji potječe od Googleovih generičkih rezultata. Ocjena navedena u uvodnoj izjavi 575. pobijane odluke samo je jedan od elemenata koji su izneseni u tom pogledu.

529    Stoga je Komisija najprije ispitala zamjenjivost oglašavanja u obliku tekstualnih oglasa na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja (AdWords) s prometom koji potječe od Googleovih generičkih rezultata (uvodne izjave 543. do 567. pobijane odluke). Iako priznaje da na temelju podataka iz tablice 24. određeni uspoređivači proizvoda ostvaruju više od 30 % svojeg prometa od tog oglašavanja, Komisija je ipak istaknula različite elemente kako bi dokazala da su generički rezultati popularniji među korisnicima interneta. Konkretno, prikazala je niz grafikona koji se odnose na svaku od 13 zemalja u kojima je utvrdila Googleovu zlouporabu, pri čemu je na temelju podataka dobivenih eksperimentom ablacije usporedila stope aktiviranja (click‑through rates) generičkih poveznica i poveznica tekstualnih oglasa ovisno o njihovu pozicioniranju (grafikoni 59. do 71.). Iz toga proizlazi da su općenito popularniji generički rezultati. Komisija je osobito navela da određeni uspoređivači proizvoda smatraju da se dva izvora prometa zapravo nadopunjuju u smislu da se javnost koja upotrebljava jedan ili drugi izvor razlikuje i da jedan izvor stoga ne može zamijeniti drugi. U odgovoru na Googleov argument prema kojem je više od sto uspoređivača svoj promet povećalo upotrebom tekstualnih oglasa, a ne generičkih rezultata, Komisija je kritizirala uzorak koji je upotrijebio Google i navela da je, također na temelju podataka dobivenih eksperimentom ablacije, u prosjeku za 13 predmetnih zemalja promet uspoređivača proizvoda koji proizlazi od tekstualnih oglasa činio otprilike jednu četvrtinu ukupnog prometa i da je sam taj promet trpio zbog pojave Shopping Unitsa (pad od 16 do 30 % ovisno o zemlji). Potkrijepila je tu tvrdnju grafikonima 72. do 75. i tablicom 26. Nadalje, Komisija je navela da, čak i ako uspoređivači proizvoda koji konkuriraju Googleu privremeno mogu nadoknaditi gubitak prometa koji potječe od njegovih generičkih rezultata prometom od tekstualnih oglasa na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, to za njih ne bi bilo dugoročno ekonomski isplativo rješenje. U tom je pogledu Komisija navela, među ostalim, da su troškovi upotrebe tekstualnih oglasa najmanje dvostruko veći od troškova optimizacije za pojavljivanje u generičkim rezultatima kad je riječ o razini učinkovitosti u smislu stope po kojoj se posjeti stranicama uspoređivača proizvoda konvertiraju u naknadne posjete stranicama prodavatelja koja ne opravdava tu razliku u troškovima. Komisija je uzgredno naglasila da Google nije snosio takve troškove za vlastiti uspoređivač proizvoda. Komisija je navela i Kelkoovu izjavu u skladu s kojom su prihodi koje je ostvario pojavljivanjem u generičkim rezultatima bili veći za više od 20 % od onih koje je ostvario pojavljivanjem u tekstualnim oglasima. Općenito, prihodi od tekstualnih oglasa ne pokrivaju njihove troškove.

530    Nadalje, Komisija je ispitala zamjenjivost aplikacija za mobilne uređaje s prometom koji potječe od Googleovih generičkih rezultata (uvodne izjave 568. do 579. pobijane odluke). Konkretno, istaknula je različite elemente. Prema Komisijinu mišljenju, uvođenje aplikacija za mobilne uređaje zahtijeva prethodno stvaranje snažnog imidža marke i valja odmah utvrditi da, osobito na temelju podataka iz tablice 24., te aplikacije općenito zajedno s izravnim prometom čine manje od 20 % ukupnog prometa uspoređivača proizvoda, iako taj dio za određene uspoređivače može biti veći. Za uzorak od desetak uspoređivača proizvoda koji su pružili podatke tijekom upravnog postupka dio prometa s aplikacija za mobilne uređaje iznosi samo 5 do 6 %. Nekoliko uspoređivača proizvoda navelo je da uvođenje tog sredstva nije znatno povećalo broj posjeta njihovoj internetskoj stranici.

531    Nadalje, Komisija je ispitala zamjenjivost izravnog prometa s prometom koji potječe od Googleovih generičkih rezultata (uvodne izjave 580. do 583. pobijane odluke). Komisija je uputila na mali dio tog prometa, pri čemu je podsjetila na to da ga je Google procijenio na 5 % za specijaliziranu stranicu s rezultatima pretraživanja Google Shopping. U tom pogledu valja pojasniti da izravne poveznice koje donose većinu prometa Google Shoppingu, koje Google navodi u svojoj argumentaciji sažetoj u točki 514. ove presude, ne sudjeluju u izravnom prometu prema Google Shoppingu jer su navedene na karticama koje se pojavljuju na Googleovim stranicama za pretraživanje i stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Komisija je navela i da su dva uspoređivača proizvoda u biti navela da izvanmrežna reklamna kampanja koju su pokrenuli kako bi povećali izravan promet nije uspjela nadoknaditi gubitak prometa koji potječe od Googleovih generičkih rezultata. Kao i u slučaju aplikacija za mobilne uređaje, povećanje izravnog prometa zahtijeva prethodno stvaranje snažnog imidža marke, što je preskupo za uspoređivače proizvoda.

532    Naposljetku, Komisija je ispitala zamjenjivost drugih izvora prometa s prometom koji potječe od Googleovih generičkih rezultata (uvodne izjave 584. do 588. pobijane odluke). Razmotrila je rješenja partnerstva s internetskim stranicama trećih strana, biltene, društvene mreže i opće pretraživače koji konkuriraju Googleu. Prema Komisijinu mišljenju, ta su rješenja skupa ili neučinkovita.

533    Komisija je stoga u pobijanoj odluci navela brojne razloge za utvrđivanje postojanja prepreka ulasku na tržište koje bi konkurentskim uspoređivačima proizvoda onemogućile da ostvare korist od izvora prometa koji predstavljaju alternativu prometu koji potječe od Googleovih generičkih rezultata i da je osobito netočno navoditi da nije utvrdila nijednu prepreku svojstvenu tim izvorima koja onemogućuje da uspoređivači proizvoda privuku promet iz tih izvora.

534    Međutim, Google u tužbi osporava osnovanost Komisijina obrazloženja u tom pogledu i u tu svrhu najprije ističe argument prema kojem postojanje tih prepreka opovrgava činjenica da platforme za prodaju upotrebljavaju takve alternativne izvore prometa (točka 365.,u kojoj se upućuje na točke 320. do 324.). Međutim, taj je argument potkrijepljen samo općim podacima čiji je cilj pokazati da korisnici interneta često upotrebljavaju platforme za prodaju kako bi počeli pretraživanje proizvoda, što podrazumijeva da ih korisnici interneta pronalaze bez prethodnog pretraživanja. Međutim, ono što vrijedi za tu vrstu tržišnog subjekta, koja je općenito vrlo prepoznatljiva, ne vrijedi nužno za uspoređivače proizvoda.

535    Nadalje, Google u replici ističe studiju Tijela za tržišno natjecanje i tržišta u Ujedinjenoj Kraljevini, podnesenu u Prilogu C18, prema kojoj uspoređivači na internetu uspješno ulažu u oglašavanje i razvoj brandova te se puno oglašavaju u različitim medijima. Međutim, Komisija pravilno ističe nedopuštenost te studije na temelju članka 85. Poslovnika u skladu s kojim se dokazi i dokazni prijedlozi podnose u okviru prve razmjene podnesaka, osim ako je kašnjenje u podnošenju tih dokaza i dokaznih prijedloga opravdano. Naime, Google nije pružio nikakvo objašnjenje kojim bi mogao opravdati nepravodobno podnošenje te studije iako se on sam pozvao na tu studiju u odgovoru na Komisijin „dopis o činjenicama” tijekom upravnog postupka, kao što to proizlazi iz točke 282. Priloga A7 tužbi.

536    Što se tiče općeg zaključka koji je Google izveo iz te studije i drugih studija, prema kojem druge vrste internetskih usluga, osobito uspoređivači specijalizirani za različita područja, uspješno upotrebljavaju alternativne izvore prometa, on je preopćenit i temelji se na promatranju drugih tržišta te stoga ne omogućuje da se dovede u pitanje Komisijina detaljna analiza iz pobijane odluke u pogledu uspoređivača proizvoda.

537    Google u biti navodi i da, pod pretpostavkom da je konkurentskim uspoređivačima proizvoda teško uvesti alternativne izvore prometa, to nije njegova odgovornost. Međutim, ne postavlja se pitanje je li Google odgovoran za prepreke ulasku na tržište izvorima prometa koji predstavljaju alternativu prometu koji potječe od Googleovih generičkih rezultata, nego postoje li te prepreke. Naime, u skladu s analizom koju je Komisija primijenila u pobijanoj odluci Google je postavio prepreke ulasku na tržište izvoru prometa koji čine njegovi generički rezultati nad kojima može izvršavati nadzor te se taj izvor ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima na koje utječu druge prepreke ulasku na tržište kad je riječ o konkurentskim uspoređivačima proizvoda. U tim okolnostima argument prema kojem, za razliku od onoga što je bio slučaj u predmetu u kojem je donesena presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289), Google nije postavio prepreke ulasku na tržište izvorima prometa koji predstavljaju alternativu prometu koji potječe od njegovih generičkih rezultata ne dovodi učinkovito u pitanje Komisijinu analizu o postojanju takvih prepreka koje pridonose protutržišnom učinku Googleova postupanja.

538    Kao treće, što se tiče argumenata sažetih u točki 514. ove presude, prema kojima Komisija nije dokazala da su konkurentski uspoređivači proizvoda koji su imali poteškoće bili jednako učinkoviti kao Google, kad to zapravo i nisu, Komisija pravilno tvrdi da ona to nije trebala dokazati. Naime, primjena kriterija jednako učinkovitog konkurenta opravdava se u slučaju praksi određivanja cijena (primjerice predatorskih cijena ili snižavanja marži) kako bi se u biti procijenilo treba li to konkurent, koji je jednako učinkovit kao poduzetnik u vladajućem položaju kojem se prigovara to postupanje i koji, kako ga se ne bi odmah istisnulo s tržišta, svojim kupcima naplaćuje iste cijene kao i taj poduzetnik, činiti uz gubitak i isticanje tog gubitka, zbog čega bi dugoročnije napustio tržište (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Post Danmark, C‑23/14, EU:C:2015:651, t. 53. do 55. i navedenu sudsku praksu). U ovom slučaju, prakse koje se prigovaraju Googleu nisu prakse određivanja cijena.

539    Usto, u načelu je „jednako učinkovit konkurent” hipotetski konkurent koji bi stoga trebao svojim kupcima naplaćivati iste cijene kao i poduzetnik u vladajućem položaju, ali i snositi iste troškove kao i taj poduzetnik ili koje snose njegovi konkurenti ako im input proda kao konačni proizvod (vidjeti u tom smislu presudu od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 40. do 44.). Cilj je primjene kriterija jednako učinkovitog konkurenta dokazati da čak ni konkurent koji je jednako učinkovit kao i poduzetnik koji je uspostavio tu predmetnu praksu određivanja cijena ne bi mogao dugoročno održati tu praksu primjenom istih cijena jer se ne bi mogao osloniti na snagu koju daje vladajući položaj. Stoga taj konkurent u načelu nije stvaran konkurent čija se stvarna učinkovitost ocjenjuje, kao što to Google tvrdi da čini prema drugim uspoređivačima proizvoda. Stoga primjena tog kriterija koji se sastoji od uspoređivanja cijena i troškova u ovom slučaju nema smisla jer utvrđeni problem tržišnog natjecanja nije problem cijene.

540    Osim toga, pod pretpostavkom da je moguće da tijelo nadležno za tržišno natjecanje poput Komisije usporedi stvarnu učinkovitost nekoliko poduzetnika tako da detaljno proučava različite parametre njihove djelatnosti, takva bi praksa dala objektivne rezultate samo ako protutržišno ponašanje doista nije narušilo uvjete tržišnog natjecanja. Stoga se na temelju same takve prakse ne može utvrditi je li takvo postupanje utvrđeno.

541    Iz toga proizlazi da je u ovom slučaju, kao što se to navodi u točki 441. ove presude, Komisija samo trebala dokazati potencijalne učinke uklanjanja ili ograničavanja tržišnog natjecanja nastale zbog predmetnih praksi, neovisno o tome je li Google u području uspoređivanja proizvoda bio „učinkovitiji” od drugih uspoređivača proizvoda, što je zapravo nemoguće znati jer prakse mogu narušiti tržišno natjecanje.

542    Naposljetku, što se tiče CCIA‑inih argumenata koji su sažeti u točki 516. ove presude, koji se odnose na to da je Komisija povrijedila obilježja dvostranih internetskih tržišta i njihov poslovni model, valja utvrditi da ti argumenti, uz inovacijski napor koji je doveo do Googleova postupanja i nepostojanje njegove protutržišne strategije, nisu kritika analize učinaka predmetnih praksi, nego kritika analize postojanja protutržišne prirode tih praksi. Stoga ih treba odbiti kao bespredmetne jer su istaknuti u prilog CCIA‑inu tužbenom razlogu kojim se želi utvrditi da „odluka ne dokazuje da je postupanje moglo proizvesti protutržišne učinke”.

543    Slijedom toga, s obzirom na međuzaključak iz točke 527. ove presude i na odbijanje Googleovih i CCIA‑inih drugih argumenata, valja odbiti treći dio Googleova četvrtog tužbenog razloga prema kojem Komisija nije dokazala postojanje protutržišnih učinaka koji su nastali zbog predmetnih praksi na nacionalnim tržištima usluga uspoređivanja proizvoda.

4.      Treći dio prvog tužbenog razloga i treći dio drugog tužbenog razloga, koji se temelje na postojanju objektivnih opravdanja

a)      Googleova opravdanja koja se odnose na prikazivanje Product Universalsa (treći dio prvog tužbenog razloga)

1)      Argumenti stranaka

544    Google tvrdi da je tijekom upravnog postupka dokazao da je poboljšao kvalitetu svoje usluge koju nudi korisnicima time što je prikazivao Product Universals kao što je to učinio. Time se daje opravdanje u skladu s kojim njegovo postupanje ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje.

545    Međutim, Komisija u pobijanoj odluci nije dovela u pitanje činjenicu da se specijalizirani rezultati za proizvode prikazuju u grupama na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Komisija je samo smatrala da je Google trebao prikazivati specijalizirane rezultate za proizvode konkurentskih uspoređivača proizvoda primjenom „istih temeljnih postupaka i metoda” koje je upotrijebio za svoje uspoređivače a da pritom nije zauzela stajalište o opravdanjima u pogledu pozitivnih učinaka na tržišno natjecanje koja je Google iznio tijekom upravnog postupka niti ih je odvagnula s negativnim učincima koje je mogla utvrditi. Stoga se pobijanom odlukom ne osporavaju opravdanja koja je Google pružio o svojim praksama i ne pokušava odgovoriti na njegova objašnjenja ili provesti odvagivanje koje se zahtijeva sudskom praksom.

546    Štoviše, Komisija u pobijanoj odluci nije navela na koji je način Google mogao prikazivati specijalizirane rezultate za proizvode konkurentskih uspoređivača proizvoda primjenom „istih temeljnih postupaka i metoda” koje je upotrijebio za svoje uspoređivače, kad joj je Google objasnio da to nije moguće. U tom pogledu Google podsjeća na to da nije znao na koji se način odabiru rezultati njegovih konkurenata, što je onemogućilo da se rezultati koje predlažu različiti uspoređivači proizvoda ocjenjuju u usporedbi s drugim rezultatima. Tvrdi i da nije mogao predvidjeti ili u dovoljno kratkim rokovima dobiti odgovore na konkretno pretraživanje koje je izvršio korisnik internet i da, konačno, nije mogao primijeniti mehanizme nadzora kvalitete na konkurentske uspoređivače proizvoda. Komisija nije osporila ta objašnjenja u pobijanoj odluci, ali je ustrajala u zahtjevu da Google prikaže takve rezultate u skladu s istim temeljnim postupcima i metodama. U tim je okolnostima bilo na Komisiji da na temelju stvarnih i izvedivih rješenja pokaže kako je Google mogao postupiti, što nije učinila. U tom je pogledu Komisija pogriješila kad je smatrala da u prijedlozima koje je Google iznio tijekom rasprava radi okončanja postupka donošenjem odluke o prihvaćanju obveza i u Googleovim unutarnjim razmatranjima postoji dokaz da je takvo prikazivanje moguće. Naime, predviđeni projekti nisu podrazumijevali da se rezultati uspoređivača proizvoda koji konkuriraju Googleu rangiraju u skladu s istim temeljnim postupcima i metodama kao i njegovi specijalizirani rezultati pretraživanja za proizvode.

547    Google u replici ponavlja da iz tehničkih razloga nije mogao prikazivati rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda u Product Universalsu a da pritom ne naruši kvalitetu vlastitih rezultata pretraživanja, kao što je to objašnjavao tijekom cijelog upravnog postupka, ali to se nije uzelo u obzir u pobijanoj odluci. Obrazloženja koja je Google iznio tijekom upravnog postupka, suprotno Komisijinim tvrdnjama, u potpunosti su se odnosila na navodnu zlouporabu.

548    CCIA naglašava da se u pobijanoj odluci samo tri stranice odnose na Googleova objektivna obrazloženja i da se samo u jednoj uvodnoj izjavi ispituje je li korektivna mjera koja se traži od Googlea tehnički moguća.

549    Komisija osporava te argumente.

550    BDZV u potporu Komisiji navodi da nije bilo na njoj da naloži precizna tehnička rješenja kako bi se prekinula utvrđena zlouporaba.

2)      Ocjena Općeg suda

551    Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da poduzetnik u vladajućem položaju može opravdati postupanja koja mogu biti obuhvaćena zabranom navedenom u članku 102. UFEU‑a tako da dokaže da je njegovo postupanje objektivno nužno s tehničkog ili trgovačkog gledišta ili da učinak istiskivanja do kojeg to postupanje dovodi može imati protutežu, odnosno mogu ga nadmašiti pogodnosti u pogledu učinkovitosti od koje koristi imaju i potrošači (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 40. i 41. te navedenu sudsku praksu).

552    Objektivna nužnost može proizaći iz legitimnih komercijalnih razmatranja, primjerice kako bi se izbjeglo nepošteno tržišno natjecanje ili kako bi se uzeli u obzir pregovori s kupcima (vidjeti u tom smislu presude od 14. veljače 1978., United Brands i United Brands Continentaal/Komisija, 27/76, EU:C:1978:22, t. 184. do 187. i od 9. studenoga 1983., Nederlandsche Banden‑Industrie‑Michelin/Komisija, 322/81, EU:C:1983:313, t. 90.), ali i iz tehničkih opravdanja koja su primjerice povezana sa zadržavanjem obilježja proizvoda ili usluge o kojima je riječ ili s poboljšanjem tih obilježja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 1146. i 1159.).

553    Što se tiče povećanja učinkovitosti, na poduzetniku u vladajućem položaju je da dokaže da povećanje učinkovitosti koje može proizaći iz predmetnog postupanja neutralizira potencijalne štetne učinke za tržišno natjecanje i za interese potrošača na dotičnim tržištima, da se to povećanje učinkovitosti moglo ili može ostvariti zahvaljujući navedenom postupanju, da je potonje postupanje neophodno za ostvarenje tog povećanja te da ono ne eliminira stvarnu konkurenciju ukidanjem svih ili većeg dijela postojećih izvora stvarnog ili potencijalnog tržišnog natjecanja (presuda od 27. ožujka 2012., Post Danmark, C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 42.), čime se tako isključuje da navedeni poduzetnik samo istakne nejasne, općenite i teoretske argumente s tim u vezi ili pak da se isključivo poziva na vlastite poslovne interese (vidjeti presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr., C‑307/18, EU:C:2020:52, t. 166. i navedenu sudsku praksu).

554    Iako je teret dokazivanja o postojanju okolnosti koje predstavljaju povredu članka 102. UFEU‑a na Komisiji, ipak je na predmetnom poduzetniku u vladajućem položaju, a ne na Komisiji da, po potrebi, istakne eventualno opravdanje i da u tom pogledu iznese argumente i dokaze. Stoga je na Komisiji da, ako namjerava zaključiti da postoji zlouporaba vladajućeg položaja, dokaže da se na argumente i dokaze koje ističe navedeni poduzetnik ne može pozvati i da se stoga izneseno obrazloženje ne može prihvatiti (presuda od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija, T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 1144.).

555    Google u biti tvrdi da u pobijanoj odluci, s jedne strane, Komisija ne osporava opravdanja koja je on pružio o svojim praksama tijekom upravnog postupka i ne pokušava odgovoriti na njegova objašnjenja ili provesti odvagivanje koje se zahtijeva sudskom praksom i, s druge strane, da Komisija ne navodi na koji način Google može prikazivati specijalizirane rezultate pretraživanja za proizvode konkurentskih uspoređivača proizvoda u skladu s istim temeljnim postupcima i metodama koje je primijenio na svoje uspoređivače, kad je to tehnički nemoguće učiniti.

556    U ovom je slučaju stoga na Općem sudu da ispita jesu li elementi koje je istaknuo Google, suprotno onomu što je smatrala Komisija, mogući razlog za opravdanje tog postupanja u smislu sudske prakse koja je navedena u točkama 551. do 553. ove presude.

557    U dijelu 7.5. pobijane odluke Komisija je ispitala elemente koje je Google istaknuo tijekom upravnog postupka u pogledu objektivnih opravdanja i povećanja učinkovitosti. Kao što je to navedeno u uvodnim izjavama 655. do 659. pobijane odluke, što Google ne osporava u tužbi, on je u biti naveo različite argumente. Kao prvo, tvrdio je da mehanizmi prilagodbe generičkih rezultata pružaju prednost koja ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje jer održava kvalitetu tih rezultata. Kao drugo, istaknuo je da su pozicioniranje i prikazivanje Product Universalsa, isto kao i njegovi mehanizmi proizvodnje, pružili prednost koja ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje time što su osigurali najvišu kvalitetu svoje usluge pretraživanja za internetske korisnike i prodavatelje na internetu. Kao treće, tvrdio je da, ako je trebao pozicionirati i prikazati rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda na isti način kao i rezultate vlastitog uspoređivača proizvoda na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, to bi smanjilo tržišno natjecanje jer, s jedne strane, bit je tržišnog natjecanja i očekivanja korisnika interneta da svaka usluga pretraživanja prikazuje svoje rezultate i , s druge strane, to bi smanjilo njegovu mogućnost da ostvari dobit od prostorâ na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Kao četvrto, naveo je da s tehničkog gledišta ne može dosljedno rangirati rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda sa svojim rezultatima i da bi ih to, štoviše, pretvorilo u rezultate za proizvode s njegova vlastitog uspoređivača proizvoda. Kao peto, Google je tijekom upravnog postupka istaknuo argument koji se temelji na povredi njegovih temeljnih prava, ali u tužbi ne osporava odgovor koji je Komisija u tom pogledu iznijela u pobijanoj odluci.

558    Prva tri Googleova argumenta koja su sažeta u točki 557. ove presude, kako su izneseni u tužbi, podrazumijevaju isticanje obilježja njegova postupanja s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje u smislu da je to postupanje poboljšalo kvalitetu njegove usluge pretraživanja. Takvim se argumentima u načelu želi dokazati, kao što se to navodi u točki 551. ove presude, da pogodnosti u pogledu učinkovitosti od koje koristi imaju i potrošači nadoknađuju, odnosno nadmašuju učinak istiskivanja do kojeg je dovelo postupanje koje se dovodi u pitanje. Četvrtim argumentom, koji je sažet u točki 557. ove presude, nastoje se istaknuti tehnička ograničenja koja su spriječila Google da osigura jednako postupanje koje zahtijeva Komisija s rezultatima vlastitog uspoređivača proizvoda i rezultatima konkurentskih uspoređivača proizvoda. U konačnici, Google tvrdi da je stalno nastojao poboljšati uslugu uspoređivanja proizvoda koju nudi korisnicima u skladu sa zabrinutostima u pogledu tržišnog natjecanja na temelju zasluga, ali u granicama onoga što je tehnički bilo moguće. Međutim, Komisija mu prigovara da nije osigurao jednako postupanje s rezultatima, koje nije mogao osigurati, iz tehničkih razloga.

559    Komisija je u pobijanoj odluci, s obzirom na Googleova prva dva argumenta koja su sažeta u točki 557. ove presude, u uvodnim izjavama 661. i 662. navela da ga nije sprečavala da primijeni mehanizme prilagodbe niti ga je sprečavala da prikaže rezultate specijaliziranog pretraživanja na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja kad je smatrao da su relevantni ili korisni za pretraživanje, ali da se utvrđena zlouporaba sastoji u neprimjeni istih kriterija za pozicioniranje i prikazivanje na rezultate Googleova uspoređivača proizvoda i rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda.

560    Iz tog odgovora proizlazi da Komisija nije porekla da algoritmi prilagodbe generičkih rezultata ili kriteriji za pozicioniranje i prikazivanje specijaliziranih rezultata za Googleove proizvode mogu predstavljati poboljšanja usluge koju nudi, s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje, kao što to Google tvrdi u svoja prva dva argumenta koja su sažeta u točki 557. ove presude, ali je pravilno naglasila da Google nije iznio nijedan argument koji se odnosi na nejednako postupanje u tom pogledu s rezultatima njegova uspoređivača proizvoda i onih konkurentskih uspoređivača proizvoda. Drugim riječima, Komisija je u biti smatrala da Google nije istaknuo nijedan element kako bi dokazao da dvije prednosti s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje koje je istaknuo nadoknađuju, odnosno nadmašuju negativne učinke za tržišno natjecanje koji su proizišli iz tog nejednakog postupanja koje je utvrdila u prethodnim dijelovima pobijane odluke.

561    Nadalje, u pobijanoj odluci, s obzirom na Googleov treći argument koji je sažet u točki 557. ove presude, kojim se općenito nastoji dokazati da bi jednako postupanje koje zahtijeva Komisija zapravo smanjilo tržišno natjecanje, Komisija je odgovorila na dva dijela tog argumenta u uvodnim izjavama 663. i 664., pri čemu je navela, s jedne strane, da Google nije dokazao da korisnici interneta očekuju da pretraživač daje rezultate pretraživanja potječu iz jedinstvenog izvora i da ih se u ovom slučaju nije upozorilo da se Product Universals pojavljuje na temelju mehanizama koji su drukčiji od onih koji su primijenjeni na generičke rezultate i, s druge strane, da osiguravanje jednakog postupanja s Googleovim uspoređivačem proizvoda i konkurentskim uspoređivačima proizvoda na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja nije onemogućilo ostvarenje dobiti, nad kojom je Google imao nadzor, od određenih prostora na tim stranicama.

562    Taj Komisijin odgovor sastoji se, s jedne strane, od dokazivanja da, suprotno onomu što tvrdi Google, njegov izbor da svoje rezultate za proizvode pozicionira i prikazuje povoljnije od rezultata svojih konkurenata nije bolji za tržišno natjecanje od situacije u kojoj bi se u tom pogledu osiguralo jednako postupanje. U tom pogledu, Komisija pravilno navodi kako dvoji u pogledu toga da korisnici interneta očekuju da će na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja pronaći samo rezultate jednog specijaliziranog pretraživača. Naime, u ovom slučaju, kao što je na to podsjetila Komisija, razlika u predmetnom postupanju u smislu pozicioniranja i prikazivanja provodi se na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja na kojima korisnici interneta u načelu očekuju rezultate s cijelog interneta koji se pružaju na nediskriminirajući i transparentan način, što uostalom proizlazi i iz razmatranja navedenih u točki 178. ove presude.

563    Komisijin odgovor koji je sažet u točki 561. ove presude sastoji se, s druge strane, od osporavanja činjenice da bi Google mogao biti financijski kažnjen zbog osiguravanja jednakog postupanja u smislu pozicioniranja i prikazivanja svojih rezultata za proizvode i konkurentskih rezultata za proizvode na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Google u tužbi ne navodi nijedan argument kako bi valjano osporio tu ocjenu i, pod pretpostavkom da je Google financijski kažnjen zbog toga što je svoju uslugu učinio dostupnom uspoređivačima proizvoda pod istim uvjetima kao i vlastitom uspoređivaču, ta okolnost ne predstavlja prihvatljivo opravdanje za njegovo protutržišno ponašanje.

564    Stoga, suprotno onomu što se tvrdi u tužbi, Komisija je zauzela stajalište o opravdanju koje je istaknuto na temelju Googleova trećeg argumenta a da on nije uspio dovesti u pitanje osnovanost tog stajališta.

565    Komisija je stoga valjano odbila Googleov treći argument kojim se nastoje istaknuti obilježja njegova postupanja s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje osporavanjem obilježja koja su u tom smislu istaknuta u tom argumentu.

566    Komisijin pristup, kad je riječ o ta tri prva argumenta koji se temelje na prednostima s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje do kojih su dovele predmetne prakse, tim je više opravdan jer, s jedne strane, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 593. do 596. pobijane odluke i kao što to proizlazi iz ispitivanja trećeg i četvrtog tužbenog razloga, te prakse mogu istisnuti konkurentske uspoređivače proizvoda, što može dovesti do povećanja tarifa za prodavatelje, viših cijena za potrošače i smanjenja inovacija za konkurentske uspoređivače proizvoda i za Googleov uspoređivač proizvoda. S druge strane, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 597. do 600. pobijane odluke, predmetne prakse mogu smanjiti izbor potrošača u području uspoređivača proizvoda i to ne samo zbog smanjenja broja uspoređivača koji su prisutni na tržištu, s obzirom na učinak istiskivanja praksi kako je utvrđen u dijelovima 7.3.1. i 7.3.2. pobijane odluke, nego i zbog, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 598. pobijane odluke, usmjeravanja pažnje potrošačâ prema rezultatima Googleova uspoređivača zbog njihove povećane vidljivosti, unatoč tomu što navedeni rezultati nisu nužno bili relevantniji od rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda (vidjeti točke 296. do 299. ove presude).

567    Usto, Google ne dokazuje kako je drugi aspekt osporavanih praksi, odnosno slabije rangiranje znatnog broja konkurentskih uspoređivača proizvoda na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja primjenom algoritma prilagodbe, mogao dovesti do povećanja učinkovitosti.

568    U tim okolnostima, čak i ako su predmetne prakse mogle poboljšati iskustvo određenih korisnika interneta isticanjem i rangiranjem rezultata pretraživanja za proizvode, to ni u kojem slučaju ne može neutralizirati štetne učinke tih praksi na tržišno natjecanje i dobrobit potrošača u cjelini, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 553. ove presude. U svakom slučaju, Google nije dokazao suprotno iako je to bio dužan učiniti, kao što je to navedeno u točki 554. ove presude.

569    Googleov četvrti argument koji je sažet u točki 557. ove presude sastoji se od iznošenja objektivnog opravdanja za njegovo postupanje koje se temelji na tehničkom ograničenju. Tim se argumentom nastojalo dokazati da, suprotno onomu što je pretpostavila Komisija, Google s tehničkog gledišta ne može dosljedno rangirati rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda sa svojim rezultatima i da bi ih to, štoviše, pretvorilo u Googleove rezultate za proizvode.

570    Komisija je u uvodnoj izjavi 671. pobijane odluke odgovorila da Google nije uspio dokazati da ne može upotrebljavati iste postupke i metode za odlučivanje o pozicioniranju i prikazivanju rezultata svojeg uspoređivača proizvoda i rezultata konkurentskih uspoređivača. Dodala je da prijedlozi koje je Google iznio tijekom rasprava radi okončanja postupka prihvaćanjem obveza i Googleova unutarnja razmatranja dokazuju da je u tom pogledu jednako postupanje moguće.

571    U tom pogledu, tijekom upravnog postupka, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 659. pobijane odluke i kao što to potvrđuje u točkama 130. do 138. tužbe, Google je objasnio da nije mogao primijeniti iste kriterije za odabir na rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda i vlastite rezultate za proizvode, drugim riječima da nije mogao odabrati najbolje odgovore među svim onim koje su mogli dati uspoređivači proizvoda, uključujući i njegov uspoređivač, na upit korisnika interneta za pretraživanje proizvodâ. Google se u tom pogledu u biti pozvao na činjenicu da ne poznaje organizaciju i sadržaj baza podataka konkurentskih uspoređivača proizvoda, njihove postupke katalogizacije i indeksiranja niti njihove specijalizirane algoritme koji predlažu određene rezultate nakon pretraživanja korisnika interneta i da, stoga, ne može ocijeniti kvalitetu rezultata koje pružaju konkurentski uspoređivači proizvoda u odnosu na kvalitetu vlastitih rezultata, pa čak niti predvidjeti rezultat koji oni pružaju na konkretan upit za pretraživanje korisnika interneta, a fortiori koji pružaju stotine tih uspoređivača. Nije bilo realno da Google pokuša nadoknaditi tu nemogućnost predviđanja odgovora koje bi konkurentski uspoređivači proizvoda mogli dati na konkretan upit za pretraživanje korisnika interneta slanjem tog upita stotinama tih uspoređivača prije nego što usporedi sve dane odgovore. To bi u najmanju ruku podrazumijevalo ozbiljna kašnjenja u odgovoru korisniku interneta na upit za pretraživanje koji je uputio Googleu, što bi dovelo do pogoršanja kvalitete njegove usluge. Sve što je Google mogao učiniti, i što je već činio, jest da primijeni Universal Search kako bi usporedio vlastite specijalizirane rezultate za proizvode sa svojim generičkim rezultatima jer je znao kako se dobivaju. Međutim, budući da njegovi generički rezultati dobivaju specijalizirane rezultate od konkurentskih uspoređivača proizvoda samo na temelju postupka koji se naziva „crawling”, indeksiranja i algoritama općeg pretraživanja, to uspoređivanje s Universal Searchom nije omogućilo uspoređivanje Googleovih rezultata za proizvode s onima koje bi stvarno pružili konkurentski uspoređivači proizvoda da su izravno primili upite za pretraživanje proizvodâ koje je primio Google.

572    Međutim, s jedne strane, iako bi se Googleov četvrti argument mogao shvatiti na način da se štetni učinci na tržišno natjecanje koji prate povećanje učinkovitosti i koji su povezani s poboljšanjem njegove usluge pretraživanja tehnički nisu mogli izbjeći i da Google u biti nije mogao učiniti ništa više od onoga što je učinio kako bi poboljšao svoju uslugu pretraživanja, valja utvrditi da postupanje koje se prigovara Googleu, time što je dovelo do slabijeg rangiranja brojnih konkurentskih uspoređivača proizvoda i odvraćanja pažnje korisnika interneta s rezultata navedenih uspoređivača, nije moglo dovesti do povećanja učinkovitosti poboljšanjem iskustva korisnika interneta (vidjeti točke 566. i 567. ove presude) i da to povećanje učinkovitosti, pod pretpostavkom da postoji, ni u kojem slučaju ne može neutralizirati znatne postojeće ili potencijalne protutržišne učinke koje su prakse imale na tržišno natjecanje i dobrobit potrošača u cjelini (vidjeti točku 568. ove presude). U nedostatku takvog povećanja učinkovitosti, nije relevantno da se ono što je učinjeno kako bi se to povećanje postiglo s tehničkog gledišta ne može provesti drukčije osim primjenom praksi koje je Komisija sankcionirala.

573    S druge strane, u svakom slučaju, Komisija u okviru utvrđenja povrede nije prigovorila Googleu da nije uspoređivao svoje rezultate za proizvode s rezultatima za proizvode koje su pružali konkurentski uspoređivači proizvoda na upite korisnika interneta za pretraživanje proizvodâ primjenom istih postupaka i metoda, a osobito primjenom algoritama koji su isti kao i oni koje je upotrebljavao za svoja specijalizirana pretraživanja.

574    Komisija se žali na činjenicu da Google nije primjenjivao iste postupke i metode za odlučivanje o pozicioniranju i prikazivanju rezultata vlastitog uspoređivača proizvoda i rezultata konkurentskih uspoređivača koji se mogu pojaviti na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja jer je primjena različitih postupaka i metoda za pozicioniranje i prikazivanje vlastitih rezultata i rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda dovela do stavljanja u povoljniji položaj rezultata njegova vlastitog uspoređivača i slabijeg rangiranja rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja.

575    Stoga se Komisija u pobijanoj odluci nije žalila ni na to da Google nije uveo novu vrstu rezultata na svoje stranice s rezultatima općeg pretraživanja, odnosno rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda koji bi se doista prikazivali da je korisnik interneta unio konkretan upit za pretraživanje izravno u specijaliziranom pretraživaču navedenih konkurentskih uspoređivača, niti je tražila išta drugo osim jednakog postupanja u smislu pozicioniranja i prikazivanja dviju vrsta Googleovih rezultata, niti se pak žalila na to da Google nije proveo uspoređivanja za koja je tvrdio da ih ne može provesti između rezultata za proizvode koje je pružio on sam i rezultata za proizvode koje su pružili konkurentski uspoređivači proizvoda na isti konkretan upit za pretraživanje. To je uostalom razlog zbog kojeg Google ne može prigovoriti Komisiji da nije osporila njegova tehnička objašnjenja niti joj prigovoriti, kao što je to istaknuo u upravnom postupku, da ga je obvezala da rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda pretvori u Googleove rezultate za proizvode primjenom istih postupaka i metoda odabira kao i na vlastite rezultate.

576    Nadalje, čak i ako Google nije mogao primijeniti iste temeljne postupke i metode za homogeno uspoređivanje rezultata vlastitog uspoređivača proizvoda i rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda, osobito zbog nemogućnosti pristupa bazi podataka proizvoda konkurentskih uspoređivača i njihovim algoritmima za odabir proizvoda, nije dokazao da je bio spriječen primijeniti na navedene rezultate postupke i metode koji bi doveli do istog postupanja u smislu pozicioniranja i prikazivanja rezultata njegova uspoređivača proizvoda i konkurentskih uspoređivača.

577    Usto valja podsjetiti na to da je, kao što je to već navedeno u točki 554. ove presude, na poduzetniku koji se poziva na takva opravdanja svojeg postupanja da ih uvjerljivo iznese, a ne na tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje ispituje to postupanje da najprije dokaže da takva opravdanja ne postoje. Uostalom, to je posebno slučaj kada predmetni poduzetnik jedini ima saznanja o objektivnom opravdanju ili je jednostavno u boljem položaju od Komisije da otkrije njegovo postojanje i dokaže njegovu osnovanost (presuda od 1. srpnja 2010., AstraZeneca/Komisija, T‑321/05, EU:T:2010:266, t. 686.).

578    Može se uostalom podredno navesti da je Komisija ipak u uvodnoj izjavi 671. pobijane odluke navela argumente kako bi dokazala da je bilo moguće primijeniti zajedničke postupke i metode za odlučivanje o pozicioniranju i prikazivanju na Googleovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja njegovih rezultata za proizvode i rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda koji se mogu pojaviti među generičkim rezultatima. Komisija se oslonila na prijedloge koje je Google iznio tijekom rasprava radi okončanja postupka prihvaćanjem obveza i na Googleova unutarnja razmatranja. Međutim, kako bi osporio te argumente, Google u točkama 140. do 142. tužbe navodi samo pobijajuće argumente kojima se nastoji pokazati da te rasprave i razmatranja ne predviđaju da se rezultati konkurentskih uspoređivača proizvoda i Googleovih rezultata za proizvode rangiraju u skladu s istim postupcima i metodama. Ti pobijajući argumenti ipak se ne odnose na navodnu nemogućnost pozicioniranja i prikazivanja Googleovih rezultata za proizvode i njegovih generičkih rezultata koji bi mogli dobiti rezultate od konkurentskih uspoređivača proizvoda u skladu s istim kriterijima.

579    Iz prethodno navedenog proizlazi da treba odbiti treći dio prvog tužbenog razloga, kojim se nastoji opravdati prikazivanje Product Universalsa.

b)      Googleova opravdanja koja se odnose na prikazivanje Shopping Unitsa (treći dio drugog tužbenog razloga)

1)      Argumenti stranaka

580    Google u biti ističe iste argumente protiv pobijane odluke u pogledu Komisijine ocjene o iznesenim opravdanjima za prikazivanje Shopping Unitsa, kao i u pogledu prikazivanja Product Universalsa (vidjeti točke 544. i 546. ove presude).

581    Najprije, Google navodi da je Komisija počinila istu vrstu pogrešaka jer u pobijanoj odluci nije objasnila kako ih prednosti s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje koje proizlaze iz uvođenja Shopping Unitsa nisu mogle opravdati. U tom pogledu Google, kako bi opravdao aspekte svojeg postupanja s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje, navodi da Shopping Units daje bolje odgovore na pretraživanja za proizvode od tekstualnih oglasa.

582    Nadalje, Google na temelju objektivne nužnosti ističe da, kao i u slučaju Product Universalsa i zbog istih razloga, nije mogao uspoređivati svoje oglase za proizvode u Shopping Unitsu s oglasima za proizvode koje su generirali konkurentski uspoređivači proizvoda u skladu s metodama koje se razlikuju od njegovih metoda. Međutim, Komisija nije razmotrila taj aspekt, iako je bila dužna to učiniti. Nije utvrdila ni druga alternativna rješenja.

583    Konačno, Google navodi da je već uključio oglase koji potječu od konkurentskih uspoređivača proizvoda u Shopping Units, kao i oglase drugih oglašivača. Google to ne čini samo kako bi osporio postojanje stavljanja u povoljniji položaj vlastitog uspoređivača proizvoda, kao što je to već navedeno u točki 304. ove presude, nego i kako bi naglasio da Komisija nije utvrdila druga stvarna i izvediva rješenja osim onog što je već učinila za prikazivanje oglasa konkurentskih uspoređivača proizvoda. Google tvrdi da pretraživač Bing postupa na isti način kao i on i da je Kelkoo također predložio slično rješenje tijekom upravnog postupka a da Komisija nije kritizirala te pristupe.

584    Komisija osporava te argumente.

2)      Ocjena Općeg suda

585    Valja se pozvati na točke 551. do 554. ove presude koje se odnose na opravdanja koja poduzetnik u vladajućem položaju može dati za svoja postupanja koja mogu biti obuhvaćena člankom 102. UFEU‑a kako bi pokazao da nisu obuhvaćena tim člankom.

586    Iz uvodnih izjava 655. do 659. pobijane odluke, koje se nalaze u njezinu dijelu 7.5. koji se odnosi na ispitivanje elemenata koje je Google istaknuo tijekom upravnog postupka u pogledu objektivnih opravdanja i povećanja učinkovitosti, proizlazi da je Google istaknuo iste argumente kako bi opravdao prikazivanje Shopping Unitsa i Product Universalsa. Kao što je to već navedeno u točki 557. ove presude, Google u tužbi ne osporava prikazivanje tih argumenata. U okviru trećeg dijela drugog tužbenog razloga Google u svojim pismenima posebno osporava zajednički odgovor koji je Komisija u pobijanoj odluci dala Product Universalsu i Shopping Unitsu na Googleov drugi i peti argument koji su istaknuti tijekom upravnog postupka i navedeni u točki 557. ove presude (uvodne izjave 656. i 659. pobijane odluke).

587    Kad je riječ o drugom argumentu, kojim Google ističe obilježja svojeg postupanja s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje, odnosno to da su pozicioniranje i prikazivanje Shopping Unitsa, kao i njegov mehanizam proizvodnje, pružili prednost koja ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje time što su osigurali najvišu kvalitetu svoje usluge pretraživanja na internetu za internetske korisnike i prodavatelje na internetu, Komisija je na njega dala zajedničke odgovore što se tiče opravdanja za prikazivanje Shopping Unitsa i Product Universalsa.

588    U tom pogledu, nema razloga da se usvoji drukčija analiza od one koja je navedena u točkama 559. do 568. ove presude. Konkretno, prema Googleovu mišljenju, činjenica da Shopping Units sadržava bolje odgovore na pretraživanja za proizvode od tekstualnih oglasa ni u kojem pogledu ne dokazuje da bi takva prednost koja ima pozitivne učinke na tržišno natjecanje nadoknadila, odnosno nadmašila negativne učinke Googleova postupanja na tržišno natjecanje koje je utvrdila Komisija. Usto, iako Google u prilogu tužbi navodi da su odgovori relevantniji i stoga kvalitetniji kada proizlaze iz sustava plaćenih dražbi (Shopping Units) nego kada se pojavljuju bez prethodne komercijalne naknade, kao što je to bio slučaj tijekom razdoblja Product Universalsa, ta tvrdnja nije uvjerljiva u pogledu toga da je takav sustav najbolji osobito zato što takav sustav nastoji smanjiti broj rezultata koji se mogu pojaviti i stoga smanjiti izbor potrošača.

589    Kad je riječ o Googleovu petom argumentu, koji je istaknut tijekom upravnog postupka i ponovljen u tužbi, koji se odnosi na tehničku nemogućnost da se različiti rezultati njegova vlastitog uspoređivača i konkurentskih uspoređivača dosljedno rangiraju i na činjenicu da bi to, čak i ako je moguće, pretvorilo sve te rezultate u Googleove rezultate, Komisija je na njega dala zajedničke odgovore što se tiče istaknutog opravdanja za prikazivanje Shopping Unitsa i Product Universalsa.

590    Nema razloga da se u tom pogledu usvoji drukčija analiza od one koja je navedena u točkama 569. do 578. ove presude. Naime, osim što, kao što se to navodi u točki 572. ove presude, s obzirom na to da Google ne dokazuje da uvođenje Shopping Unitsa odgovara na zabrinutosti koje imaju pozitivne učinke na tržišno natjecanje i koje mogu dovesti do povećanja učinkovitosti koja premašuje utjecaj praksi na tržišno natjecanje, nije relevantno da se to navodno povećanje učinkovitosti ne može ostvariti bez predmetnih tehničkih ograničenja, Komisija od Googlea ne zahtijeva da, kao što se to navodi u točkama 575. i 576. ove presude, primijeni algoritme za specijalizirano pretraživanje konkurentskih uspoređivača proizvoda ili da na temelju tih algoritama ocijeni njihove rezultate u odnosu na vlastite rezultate, nego zahtijeva da njihove rezultate pozicionira i prikazuje na nediskriminirajućoj osnovi u odnosu na rezultate vlastitog uspoređivača proizvoda primjenom istih temeljnih postupaka i metoda.

591    Konkretno, činjenica da je Google uključio oglase konkurentskih uspoređivača proizvoda u Shopping Units primjenom uobičajenog načina proizvodnje svojih oglasa za proizvode, kao što je to naveo u točki 199. tužbe, koja je štoviše podložna tomu da, kao što to naglašava Komisija, ti uspoređivači usluga sami postanu prodavatelji proizvoda, ni u kojem pogledu ne dokazuje da je to bio jedini mogući pristup u pogledu uspoređivača proizvoda. Naime, to zapravo ni na koji način ne dokazuje da je bilo tehnički nemoguće na nediskriminirajući način osigurati prisutnost oglasa konkurentskih uspoređivača proizvoda u Shopping Unitsu ili u jednakim „okvirima” u smislu pozicioniranja i prikazivanja a da ti uspoređivači proizvoda ne moraju sami prodavati predmetne proizvode i da se ti oglasi ne generiraju primjenom uobičajenog načina proizvodnje Googleovih oglasa za proizvode. Komisija je u uvodnoj izjavi 671. pobijane odluke pravilno donijela takva utvrđenja. U tom pogledu ponovno valja podsjetiti na to da je, kao što je to već navedeno u točki 554. ove presude, na poduzetniku koji se poziva na objektivna opravdanja svojeg postupanja da ih uvjerljivo iznese, a ne na tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje ispituje to postupanje da najprije dokaže da takva opravdanja ne postoje.

592    Stoga Google ne može učinkovito tvrditi da, s obzirom na metodu uključivanja oglasa konkurentskih uspoređivača proizvoda u Shopping Units koju je proveo, Komisija nije utvrdila druga stvarna i izvediva rješenja za prikazivanje takvih oglasa u Shopping Unitsu. Objektivna opravdanja koja je naveo Google mogu se osporiti s obzirom na argumente koji su izneseni kako bi se ta opravdanja dokazala a da pritom Komisija ne podnese dokaz, tako da sama prikaže drugu metodu uključivanja oglasa konkurentskih uspoređivača proizvoda u Shopping Units, da se predmetno postupanje ne može opravdati tehničkim ograničenjima. Štoviše, Google nije dokazao da je jedini način da se osigura jednako postupanje unutar Shopping Unitsa pretvaranje rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda u Googleove rezultate. Usto, u svojim odgovorima na pisana pitanja Općeg suda koja se odnose na provedbu pobijane odluke u usporedbi s obvezama koje je predložio, Google je pokazao da može uključiti rezultate konkurentskih uspoređivača proizvoda u Shopping Units na način da ih utvrdi kao takve.

593    Naposljetku, valja dodati da u pobijanoj odluci ništa ne upućuje na to da je Komisija u konačnici neizravno odobrila metodu uključivanja oglasa konkurentskih uspoređivača proizvoda u Shopping Units koju je proveo Google jer je pretraživač Bing postupio na sličan način ili jer je Kelkoo predložio slično rješenje.

594    Uostalom, kao što se to navodi u točki 353. ove presude, Google u svojim pismenima ne dokazuje da je primijenio metodu koju predlaže Kelkoo.

595    Iz prethodno navedenog proizlazi da treba odbiti treći dio drugog tužbenog razloga, kojim se nastoji opravdati prikazivanje Shopping Unitsa.

5.      Zaključak o glavnom tužbenom zahtjevu 

596    Iz ispitivanja tužbenih razloga koji se odnose na utvrđivanje povrede članka 102. UFEU‑a iz članka 1. pobijane odluke proizlazi da se to utvrđenje mora potvrditi u dijelu u kojem se odnosi na zlouporabu vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima specijaliziranog pretraživanja za proizvode u 13 zemalja koje su navedene u toj odredbi. Međutim, taj članak treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na zlouporabu vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima općeg pretraživanja u tim zemljama na temelju postojanja protutržišnih učinaka na tim tržištima.

597    Budući da je Komisija pravilno zaključila da je Google zlouporabio svoj vladajući položaj na nacionalnim tržištima specijaliziranog pretraživanja za proizvode, tužbu treba odbiti u dijelu u kojem se također odnosi na poništenje članaka 3. do 5. pobijane odluke kojima se Googleu nalaže da prekine povredu utvrđenu u članku 1., kojima mu se nalaže da obavijesti Komisiju o mjerama koje je poduzeo u tu svrhu i kojima se predviđaju novčane kazne u slučaju nepoštovanja tih obveza.

C.      Podredno podneseni zahtjevi koji se odnose na načelo i iznos novčane kazne

1.      Prvi dio šestog tužbenog razloga koji se odnosi na mogućnost izricanja novčane kazne

a)      Argumenti stranaka

598    Prema Googleovu mišljenju, čak i ako se utvrđenje povrede treba potvrditi, Komisija nije trebala naložiti bilo kakve kazne zbog triju razloga: prvi je put kvalificirala kao zlouporabu postupanje kojim se nastoji poboljšati kvaliteta, obvezala se riješiti predmet postupkom prihvaćanja obveza i tijekom upravnog postupka odbila je korektivne mjere koje je zahtijevala u okviru pobijane odluke. CCIA smatra da takva „astronomska” novčana kazna kao što je ona koja je izrečena Googleu, koji prima facie nije povrijedio pravila o tržišnom natjecanju s obzirom na presedane i sudsku praksu, predstavlja problem za cjelokupnu industriju i ima negativne posljedice na poticanje društava na inovacije.

599    Konkretno, time što naglašava da je novčana kazna koja mu je izrečena najveća novčana kazna koju je Komisija izrekla za protutržišne prakse, Google, kao i CCIA, podsjeća na to da Komisija može izreći novčanu kaznu određenom poduzetniku samo ako je potonji poduzetnik namjerno ili nepažnjom povrijedio članke 101. ili 102. UFEU‑a. Stoga Google nije mogao biti nesvjestan da njegovo postupanje ima protutržišni cilj. U tom pogledu upućuje na presudu od 11. srpnja 1989., Belasco i dr./Komisija (246/86, EU:C:1989:301, t. 41.). Međutim, u pobijanoj se odluci ne navodi nijedan element koji bi Googleu omogućio da utvrdi da su poboljšanja njegovih usluga nezakonita i da ih stoga treba ukinuti ili staviti na raspolaganje konkurentima jer je Komisija u priopćenju za medije uz pobijanu odluku navela da je to bio „presedan kojim se utvr[dio] okvir koji omogućuje ocjenu zakonitosti te vrste postupanja”. Stoga mu se ne može prigovoriti da je nemaran. U tom pogledu CCIA osobito ističe Odluku Komisije od 22. siječnja 2019. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (AT.40049 MasterCard II) u kojoj se priznalo da je MasterCard mogao biti razumno nesvjestan da je njegovo ponašanje protutržišno prije nego što je Komisija prihvatila obveze drugog sustava međubankovnog plaćanja karticama, Visa, koji se odnosi na slično ponašanje. Google navodi da je Komisija u prethodnim predmetima smatrala da kazne nisu bile primjerene kada je utvrđena nova „teorija zlouporabe” ili u slučaju razlika u predmetnom postupanju u sudskoj praksi nacionalnih sudova. Naime, Google navodi nekoliko odluka upravnih tijela ili nacionalnih sudova koji su zaključili da je njegovo postupanje zakonito. Činjenicom da Komisija analizira postupanje koje se Googleu prigovara kao zlouporaba vladajućeg položaja na tržištu usmjerena na drugo tržište, koje je obuhvaćeno pojmom zlouporabe učinkom poluge, pobijanoj se odluci ne oduzima inovativnost jer taj pojam može obuhvatiti vrlo različite situacije.

600    Činjenica da se najprije obvezala riješiti predmet u okviru postupka prihvaćanja obveza podrazumijeva da se predmet ne smatra primjerenim za izricanje kazne, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 13. Uredbe br. 1/2003, Komisijina priopćenja koje prikazuje tu vrstu postupka i priručnika o postupanju Glavne uprave (GU) za tržišno natjecanje Komisije, dostupnog na njezinoj internetskoj stranici. Mogućnost da se Komisija vrati na klasičan postupak ako se postupak prihvaćanja obveza ne može prihvatiti treba razlikovati od pitanja zaslužuje li predmetno postupanje kaznu. Google u replici dodaje da je u tom pogledu barem trebalo dati objašnjenja. CCIA smatra da u pobijanoj odluci postoji nedostatak u obrazloženju u tom pogledu.

601    Konačno, Komisija je najprije obavijestila sudionike u upravnom postupku da na temelju pravila o tržišnom natjecanju Unije nije bilo moguće naložiti Googleu ono što mu se u konačnici naložilo u pobijanoj odluci, odnosno primjenu istih postupaka i metoda kako bi na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja prikazao vlastite rezultate usporedbe proizvoda i rezultate konkurentskih uspoređivača. To u biti pokazuje i da Google nije mogao znati da povređuje pravila o tržišnom natjecanju Unije jer je Komisija već neko vrijeme tvrdila da to nije bio slučaj.

602    Najprije, Komisija tvrdi, poput Savezne Republike Njemačke, da nema ništa novo u pravnoj analizi na kojoj se temelji pobijana odluka. Utvrđenje zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu s ciljem proširenja tog položaja na susjedna tržišta nije novo, a Google ne razlikuje utvrđivanje novih načela i primjenu utvrđenih načela na nove prakse. Većina predmeta koja se odnosi na tu vrstu zlouporabe dogodila se u složenom kontekstu, kao u ovom slučaju, što nije spriječilo sudove Unije da potvrde stroge novčane kazne koje su izrečene u tim predmetima. Suprotno onomu što je bio slučaj u određenim predmetima na koje se pozvala CCIA, u ovom slučaju nije bilo nesigurnosti u pogledu pravnog kriterija koji se primijenio na ocjenu Googleova postupanja prije donošenja pobijane odluke. U svakom slučaju, subjektivna spoznaja o zlouporabi postupanja onog tko je usvojio to postupanje nije uvjet za mogućnost da mu se izrekne kazna.

603    Nadalje, budući da Komisija raspolaže marginom prosudbe prilikom odabira hoće li riješiti predmet postupkom prihvaćanja obveza a da ne izriče kaznu ili klasičnim postupkom i s obzirom na to da je imala nekoliko razloga da se vrati na drugi postupak nakon što je pokrenula prvi postupak, kao što se to objašnjava u uvodnoj izjavi 123. i sljedećim uvodnim izjavama pobijane odluke, ponovno ima ovlast izricanja novčane kazne. Usto, elementi koje je iznio Google tijekom rasprava o prihvaćanju obveza, suprotno onomu što on tvrdi, nisu ni u kojem pogledu olakšali Komisijinu zadaću kvalificiranja povrede, što bi, u protivnom slučaju, moglo utjecati na kaznu. Naime, Google je izričito porekao bilo kakvu povredu.

604    Naposljetku, Komisija u biti tvrdi da ono što je navela kao preliminarni zaključak u određenoj fazi upravnog postupka i što se ne može naložiti Googleu, odnosno to da u svojim generičkim rezultatima na isti način rangira sve rezultate usluga uspoređivanja proizvoda, uključujući i svoju uslugu uspoređivanja, nije u skladu s onim što je potom zabranila jer je to smatrala zlouporabom, odnosno davanjem prednosti vlastitoj usluzi uspoređivanja proizvoda u odnosu na druge usluge na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja. Čak i kada bi bilo moguće da se drukčije tumače stajališta bivšeg člana Komisije nadležnog za pitanja tržišnog natjecanja, koja je istaknuo Google, ti bi stavovi bili osobni i ne bi obvezivali Komisiju.

b)      Ocjena Općeg suda

605    Najprije valja podsjetiti na to da Opći sud raspolaže neograničenom nadležnosti kad je riječ o novčanim kaznama koje Komisija izriče zbog povrede članaka 101. i 102. UFEU‑a, koja se u skladu s člankom 261. UFEU‑a temelji na članku 31. Uredbe br. 1/2003. Osim pukog nadzora zakonitosti, koji omogućuje samo odbijanje tužbe za poništenje ili poništenje pobijanog akta, na temelju te neograničene nadležnosti Opći sud ovlašten je izmijeniti pobijani akt, čak i ako nije poništen, uzimajući u obzir sve činjenične okolnosti, primjerice radi izmjene iznosa novčane kazne, kako bi taj iznos snizio ili ga povisio (presuda od 3. rujna 2009., Prym i Prym Consumer/Komisija, C‑534/07 P, EU:C:2009:505, t. 86.; vidjeti u tom smislu i presude od 3. prosinca 1957., ALMA/Visoka vlast, 8/56, EU:C:1957:12, str. 191. i od 8. veljače 2007., Groupe Danone/Komisija, C‑3/06 P, EU:C:2007:88, t. 60. do 63.). U tim okolnostima Opći sud može, po potrebi, donijeti ocjene koje se razlikuju od onih koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci kad je riječ o novčanoj kazni koja je izrečena Googleu.

606    Google u biti kao prvi argument kojim osporava novčanu kaznu koja mu je izrečena navodi da, s obzirom na novost analize provedene u pobijanoj odluci u pogledu postupanja koje mu se prigovara, nije mogao namjerno ili nepažnjom povrijediti članak 102. UFEU‑a, čime se isključuje mogućnost da mu se izrekne kazna.

607    U tom se pogledu člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 određuje da Komisija može poduzetnicima propisati novčane kazne ako „bilo namjerno ili nepažnjom” krše odredbe članka 102. UFEU‑a.

608    Kad je riječ o pitanju je li neka povreda počinjena namjerno ili nepažnjom, iz sudske prakse proizlazi da je prva pretpostavka točna kad predmetni poduzetnik nije mogao biti nesvjestan protutržišne prirode svojeg postupanja (vidjeti u tom smislu presude od 1. veljače 1978., Miller International Schallplatten/Komisija, 19/77, EU:C:1978:19, t. 18.; od 8. studenoga 1983., IAZ International Belgium i dr./Komisija, 96/82 do 102/82, 104/82, 105/82, 108/82 i 110/82, EU:C:1983:310, t. 45. i od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 156.). Međutim, poduzetnik može biti kažnjen i ako je nepažnjom počinio povredu članka 102. UFEU‑a, pri čemu izbor između te druge pretpostavke kojom se otvara mogućnost za izricanje kazne i prve pretpostavke predstavlja jednu od alternativa (vidjeti u tom smislu rješenje od 25. ožujka 1996., SPO i dr./Komisija, C‑137/95 P, EU:C:1996:130, t. 53. do 57.).

609    U tom pogledu, kako bi dokazala da je Google namjerno ili nepažnjom povrijedio članak 102. UFEU‑a, u uvodnim izjavama 723. do 729. pobijane odluke Komisija je navela da nije mogao biti nesvjestan činjenice, s jedne strane, da je u vladajućem položaju na predmetnim nacionalnim tržištima općeg pretraživanja i, s druge strane, da njegovo postupanje predstavlja zlouporabu tog vladajućeg položaja. Dodala je da činjenica da određena vrsta predmetnog postupanja nije bila predmet prethodnih odluka ne sprečava da se izrekne novčana kazna. Što se tiče tvrdnje prema kojoj Google nije mogao biti nesvjestan da njegovo postupanje predstavlja zlouporabu, Komisija je obrazložila svoju tvrdnju time što je navela da upotreba vladajućeg položaja na nekom tržištu s ciljem proširenja tog položaja na jedno ili više povezanih tržišta predstavlja dobro utvrđeni oblik zlouporabe kojim se odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Upućujući na uvodnu izjavu 334. pobijane odluke, osobito se pozvala na presude od 3. listopada 1985., CBEM (311/84, EU:C:1985:394, t. 27.); od 14. studenoga 1996., Tetra Pak/Komisija (C‑333/94 P, EU:C:1996:436, t. 25.); od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 85.); od 7. listopada 1999., Irish Sugar/Komisija (T‑228/97, EU:T:1999:246, t. 166.) i od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T‑201/04, EU:T:2007:289, t. 1344.). Komisija je naglasila i da je 13. ožujka 2013. Googleu uputila preliminarnu ocjenu u kojoj je navela zašto njegovo postupanje povređuje članak 102. UFEU‑a.

610    Točno je da se na temelju presuda koje su navedene u točki 609. ove presude, s obzirom na njihove kontekste, kao što to proizlazi iz točaka 162. i 163. ove presude, ne može smatrati da svaka upotreba vladajućeg položaja na nekom tržištu s ciljem proširenja tog položaja na jedno ili više povezanih tržišta predstavlja dobro utvrđeni oblik zlouporabe. U svakom od tih predmeta utvrdila se posebna vrsta postupanja za koju se smatra da ne obuhvaća tržišno natjecanje na temelju zasluga, različita od one koju je usvojio Google, primjerice zadržavanje za sebe djelatnosti koja je pomoćna za zakoniti monopol, primjena prakse vezanja usluga i predatorskih cijena, pretjerano snižavanje marži, provedba diskriminirajućih praksi određivanja cijena ili programa vjernosti kupaca ili pak odbijanje interoperabilnost informatičkih sustava. Usto, u točkama tih presuda koje navodi Komisija samo se pojašnjava da se zlouporaba vladajućeg položaja može utvrditi čak i ako ima učinke na tržište različito od vladajućeg tržišta ili ako ima učinke na vladajuće tržište iako se predmetno postupanje dogodilo na drugom tržištu ili pak ako se predmetno postupanje i njegovi učinci odnose samo na tržište koje je različito od vladajućeg tržišta. Međutim, mogućnost da se, ovisno o slučaju, na temelju članka 102. UFEU‑a utvrdi zlouporaba koja je počinjena na tržištu različitom od onog na kojem postoji vladajući položaj, ne znači da je svaka praksa kojom poduzetnik iskorištava svoj vladajući položaj na tržištu kako bi se proširio na drugo tržište nužno protutržišna. Naime, kao što se na to podsjeća u točki 162. ove presude, obično proširenje vladajućeg položaja poduzetnika na susjedno tržište ne može samo po sebi biti dokaz postupanja kojim se odstupa od „normalnog tržišnog natjecanja” u smislu presude od 27. ožujka 2012. (C‑209/10, EU:C:2012:172, t. 24. i navedena sudska praksa), čak i ako takvo proširenje dovodi do nestanka ili marginalizacije konkurenata.

611    Osim toga, budući da se utvrdilo da se Googleova povreda dogodila u sedam predmetnih zemalja prije ožujka 2013., argument koji je istaknula Komisija, prema kojem je obavijestila Google o protutržišnoj prirodi njegova postupanja u preliminarnoj ocjeni koju mu je poslala, s vremenskog gledišta nije dovoljan za razdoblje prije ožujka 2013.

612    Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je na poduzetniku u vladajućem položaju da, neovisno o uzrocima tog položaja na tržištu, čak i ako on proizlazi iz kvalitete njegovih proizvoda i usluga, snosi posebnu odgovornost za to da svojim postupanjem ne ugrozi djelotvorno i nenarušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu (vidjeti u tom smislu presude od 9. studenoga 1983., Nederlandsche Banden‑Industrie‑Michelin/Komisija, 322/81, EU:C:1983:313, t. 57. i od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 24.).

613    Stoga poduzetnik u vladajućem položaju u području primjene članka 102. UFEU‑a podliježe određenim ograničenjima koja nisu primjenjiva na ostale poduzetnike, a praksa koja u normalnim uvjetima tržišnog natjecanja ne bi bila sporna može predstavljati zlouporabu ako je primjenjuje poduzetnik u vladajućem položaju (mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Post Danmark, C‑23/14, EU:C:2015:343, t. 25.; vidjeti u tom smislu i presudu od 16. ožujka 2000., Compagnie maritime belge transports i dr./Komisija, C‑395/96 P i C‑396/96 P, EU:C:2000:132, t. 131.).

614    Isto tako, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, kao što to naglašavaju Komisija i Savezna Republika Njemačka, vladajući položaj na tržištu može dovesti do utvrđenja zlouporabe tog tržišta zbog posljedica koje praksa predmetnog poduzetnika u vladajućem položaju koja narušava tržišno natjecanje ima na drugo tržište (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 1974., Istituto Chemioterapico Italiano i Commercial Solvents/Komisija, 6/73 i 7/73, EU:C:1974:18, t. 25. i od 3. listopada 1985., CBEM, 311/84, EU:C:1985:394, t. 25. i 26.).

615    Komisija razmatra tu vrstu situacija u svojim Uputama o provedbenim prioritetima u primjeni članka 102. UFEU‑a na postupanja poduzetnika u vladajućem položaju koja za posljedicu mogu imati zlouporabu u smislu istiskivanja konkurenata s tržišta, pri čemu upućuje na brojne presude Suda i Općeg suda (vidjeti osobito točku 52. i sljedeće). U tim Uputama Komisija razmatra primjerice slučaj prakse vezanja usluga i prakse objedinjavanja usluga, pri čemu navodi da je riječ o čestim praksama čiji je cilj obično da kupcima ponude bolje proizvode ili daju ponude na ekonomičniji način. Međutim, navodi da, što se tiče poduzetnika u vladajućem položaju, takva praksa može oštetiti potrošača ako ta vrsta prodaje blokira tržište i dovodi do protutržišnog istiskivanja konkurenata.

616    S obzirom na prethodno navedeno, očito je da je Google, s obzirom na to da je bio svjestan svojeg vladajućeg položaja na tržištima općeg pretraživanja u EGP‑u i da je na svojim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja davao prednost vlastitom uspoređivaču proizvoda u odnosu na svoje konkurente, iako je to postupanje predstavljalo određeni oblik nepravilnosti, kao što je to utvrđeno u točki 179. ove presude, te da je bio svjestan i važnosti navedenih stranica kao izvora prometa za uspoređivače proizvoda, trebao znati da njegovo postupanje narušava jednake mogućnosti između različitih gospodarskih subjekata, kojima se jamči sustav nenarušenog tržišnog natjecanja (vidjeti sudsku praksu navedenu u točki 180. ove presude, in fine) i da je to postupanje moglo istisnuti njegove konkurente ili ograničiti njihovo tržišno natjecanje na određenim tržištima specijaliziranog pretraživanja za proizvode u EGP‑u. Stoga je namjerno usvojio postupanje s protutržišnim dosegom, kako je navedeno u sudskoj praksi navedenoj u točki 608. ove presude, koje može predstavljati zloporabu vladajućeg položaja. Valja utvrditi da je ta povreda stoga počinjena namjerno, uključujući prije nego što je Google u ožujku 2013. primio preliminarnu ocjenu u kojoj je Komisija navela zašto je svojim postupanjem mogao povrijediti članak 102. UFEU‑a.

617    Nakon što je primio tu ocjenu, namjerno je a fortiori nastavio s povredom. Naime, Google u toj ocjeni nije osporavao, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 63. pobijane odluke, da ga je Komisija obavijestila o tome da povoljnije postupanje na njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja s poveznicama koje upućuju na njegove vlastite usluge specijaliziranog pretraživanja u odnosu na poveznice koje upućuju na konkurentske usluge specijaliziranog pretraživanja može predstavljati povredu članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (vidjeti u tom smislu presudu od 14. travnja 2011., Visa Europe i Visa International Service/Komisija, T‑461/07, EU:T:2011:181, t. 250. do 252.). Nakon što je zanemario Komisijinu zabrinutost u pogledu svojeg uspoređivača proizvoda, Google se tim manje mogao pretvarati da je osigurao usklađenost svojih praksi s pravilima navedenima u članku 102. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2003., British Airways/Komisija, T‑219/99, EU:T:2003:343, t. 314.). Stoga je Komisija bila u položaju u kojem je mogla izreći kaznu, osim ako nije postojao poseban razlog da to ne učini.

618    U tom pogledu, okolnost da određena vrsta postupanja koja se prigovara Googleu prije donošenja pobijane odluke nije bila predmet odluke kojom se primjenjuju pravila o tržišnom natjecanju Unije, što je Komisija priznala time što je u priopćenju za medije kojim se najavljuje pobijana odluka javno navela da ta okolnost predstavlja „presedan kojim se utvr[dio] okvir koji omogućuje ocjenu zakonitosti te vrste postupanja”, ne znači da je za Google utvrđivanje povrede koju je počinio, kao i kazne, bilo nepredvidljivo s obzirom na elemente navedene u točkama 612. do 616. ove presude (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2016., Lundbeck/Komisija, T‑472/13, EU:T:2016:449, t. 761. do 767.).

619    Isto vrijedi i za eventualnu okolnost koju Komisija osporava, a to je da je ona u određenoj fazi postupka mogla navesti da ne može naložiti Googleu promjene postupanja koje mu je u konačnici naložila. U toj fazi postupka, koja odgovara trenutku kad je Komisija namjeravala prihvatiti Googleove obveze i odbiti pritužbe koje su protiv njega podnesene, takvo je zauzimanje stajališta privremeno i može opravdati samo utvrđenje povrede koju je počinio Google, kao i kazne, koje su za njega bile nepredvidljive s obzirom na elemente navedene u točkama 612. do 616. ove presude.

620    U tom pogledu, iako se načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni utvrđeno u članku 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima nalaže u okviru primjene odredbi Uredbe br. 1/2003 kojom se predviđaju kazne zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju navedenih u člancima 101. i 102. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2014. Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 146. do 149.), to se načelo ne može tumačiti na način da zabranjuje naknadno objašnjenje pravila o kaznenoj odgovornosti sudskim tumačenjem od predmeta do predmeta, pod uvjetom da je rezultat razumno predvidljiv u trenutku počinjenja povrede, posebice imajući u vidu tumačenje koje je u to vrijeme bilo na snazi u sudskoj praksi koja se odnosi na predmetnu pravnu odredbu (vidjeti presudu od 22. listopada 2015., AC‑Treuhand/Komisija, C‑194/14 P, EU:C:2015:717 , t. 41. i navedenu sudsku praksu).

621    Google, kojeg u tom pogledu podupire CCIA, kao drugi argument kojim osporava novčanu kaznu koja mu je izrečena u biti navodi da nejednako postupanje u odnosu na druge predmete u kojima poduzetnici koji su povrijedili pravila o tržišnom natjecanju nisi bili kažnjeni jer nisu bili svjesni da su povrijedili ta pravila ili zbog prethodne nesigurnosti o postojanju povrede do koje došlo zbog razlika u ocjeni različitih nacionalnih tijela.

622    Naime, načelo jednakog postupanja opće je načelo prava Unije, zajamčeno člancima 20. i 21. Povelje o temeljnim pravima. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da navedeno načelo zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako takvo postupanje nije objektivno opravdano (presude od 12. studenoga 2014., Guardian Industries i Guardian Europe/Komisija, C‑580/12 P, EU:C:2014:2363, t. 51. i od 26. siječnja 2017., Roca/Komisija, C‑638/13 P, EU:C:2017:53, t. 65.).

623    Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi i da usporedbe s drugim odlukama Komisije koje su donesene u području novčanih kazni mogu biti relevantne u pogledu poštovanja načela jednakog postupanja samo ako se dokaže da su okolnosti predmeta u kojima su donesene te druge odluke, poput predmetnih tržišta, proizvoda, zemalja, poduzetnika i razmatranih razdoblja, usporedive s onima u ovom slučaju. Iz sudske prakse proizlazi i da se valja pozvati na suvremene odluke u svrhu usporedbe (presude od 24. ožujka 2011., IMI i dr./Komisija, T‑378/06, neobjavljena, EU:T:2011:109, t. 42. i od 27. lipnja 2012., YKK i dr./Komisija, T‑448/07, neobjavljena, EU:T:2012:322, t. 151.).

624    Čak i ako se ne uzme u obzir taj drugi vremenski čimbenik, valja utvrditi da se Odluka Komisije C(2014) 2892 final od 29. travnja 2014., upućena društvu Motorola Mobility LLC o postupku na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (AT.39985 – Motorola – Provedba standardnih osnovnih patenata za GPRS), Odluka Komisije od 2. lipnja 2004. u vezi s postupkom na temelju članka 82. UEZ‑a (predmet COMP/38.096, Clearstream (poravnanje i namira)), Odluka Komisije od 27. kolovoza 2003. u vezi s postupkom na temelju članka 82. UEZ‑a (COMP/37.685 GVG/FS), Odluka Komisije C(2019) 241 final od 22. siječnja 2019. o postupku na temelju članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (AT.40049, MasterCard II) i Odluka Komisije od 25. srpnja 2001. u vezi s postupkom na temelju članka 82. UEZ‑a (COMP/C‑1/36.915 – Deutsche Post AG – Presretanje prekogranične pošte), na koje su se pozvali Google ili CCIA, odnose se na sektore i probleme koji se uvelike razlikuju od onih u ovom predmetu: odnosno na sektor telekomunikacijskih tehnologija s problematikom postojanja patenta i tužbe za prestanak upotrebe jedne od tih tehnologija, na sektor poravnanja i namire transakcija prenosivih vrijednosnih papira s problematikom odbijanja pružanja usluga i primjene diskriminirajućih cijena, na sektor međunarodnog željezničkog prijevoza putnika s problematikom odbijanja pružanja informacija koje omogućuju pristup mreži putem osnivanja međunarodne željezničke grupacije, na sektor plaćanja bankovnim karticama između različitih zemalja EGP‑a s cjenovnom problematikom koja je povezana s međubankovnim naknadama i na poštanski sektor s problematikom povezanom s takozvanom praksom „ponovnog međunarodnog slanja” ili „preusmjeravanja domaće pošte”. Ni brojne druge odluke na koje se poziva Google ne predstavljaju okolnosti koje su usporedive s onima u ovom predmetu, što Google ne može valjano osporiti jer u biti tvrdi da pobijana odluka predstavlja „prvi slučaj”.

625    Međutim, kad je riječ o odlukama koje se odnose na neusporedive okolnosti, Komisijina praksa odlučivanja ne služi kao pravni okvir za određivanje iznosa novčanih kazni u području tržišnog natjecanja s obzirom na to da Komisija u tom području raspolaže diskrecijskom ovlasti u okviru čijeg izvršavanja nije obvezana ocjenama koje je prethodno donijela (vidjeti u tom smislu presudu od 24. rujna 2009., Erste Group Bank i dr./Komisija, C‑125/07 P, C‑133/07 P, C‑135/07 P i C‑137/07 P, EU:C:2009:576, t. 123.).

626    Stoga činjenica da je Komisija u određenim prethodnim odlukama mogla smatrati da je neprimjereno izreći novčanu kaznu nakon što je utvrdila povredu pravila o tržišnom natjecanju Unije, primjerice zato što se predmetna vrsta postupanja utvrdila prvi put ili zato što su upravna tijela ili nacionalni sudovi o toj vrsti postupanja donijeli drukčiju odluku, nije obvezivala Komisiju i a fortiori ne obvezuje Opći sud.

627    U tom kontekstu valja naglasiti da se, kao što je to navedeno u točki 608. ove presude, može smatrati da je povreda pravila o tržišnom natjecanju Unije počinjena namjerno ako predmetni poduzetnik nije mogao biti nesvjestan protutržišne prirode svojeg postupanja, što u tom slučaju omogućuje da ga se sankcionirana zbog počinjene povrede.

628    Nadalje, ništa u Uredbi br. 1/2003 ni u Smjernicama ne upućuje na to da Komisija nije trebala, kao što to tvrdi i Google, sankcionirati ponašanje koje se protivi pravilima o tržišnom natjecanju Unije kao „prvi slučaj” ako ono po svojoj prirodi ili cilju nije protutržišno. Relevantan zakonski kriterij jest, kao što je to navedeno u točki 607. ove presude, je li utvrđena povreda počinjena namjerno ili nepažnjom.

629    Stoga je činjenica da utvrđena zlouporaba proizlazi iz situacije na koju se nikad nisu primjenjivala pravila o tržišnom natjecanju Unije element koji treba uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja kazne, ali koji ne isključuje tu ocjenu (vidjeti u tom smislu presudu od 3. srpnja 1991., AKZO/Komisija, C‑62/86, EU:C:1991:286, t. 163.).

630    U tim okolnostima, Komisijine prethodne odluke na koje se pozivaju Google i CCIA ili čak presude ili nacionalne upravne odluke koje su oni naveli u Googleovu „korist” u pogledu postupanja koje je predmet pobijane odluke ne mogu dovesti do toga da se smatra da se Googleu ne može izreći kazna.

631    Google, kojeg u tom pogledu i dalje podupire CCIA, kao treći argument kojim osporava novčanu kaznu koja mu je izrečena u biti navodi da, nakon što se obvezala riješiti predmet postupkom prihvaćanja obveza, što podrazumijeva da se predmet ne smatra primjerenim za izricanje kazne, Komisija mu u konačnici nije mogla izreći takvu kaznu, iako se odlučila vratiti na klasičan postupak utvrđivanja povrede.

632    Komisija je na taj argument odgovorila tijekom upravnog postupka u uvodnim izjavama 730. do 734. pobijane odluke. U tom je pogledu Komisija navela da raspolaže diskrecijskom ovlasti za donošenje odluke o prihvaćanju obveza na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 ili odluke o utvrđenju povrede na temelju članka 7. iste uredbe. Pozvala se na presude od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377, t. 40.) i od 30. lipnja 2016., CB/Komisija (T‑491/07 RENV, neobjavljena, EU:T:2016:379, t. 470.). Nadalje, upućivanjem na uvodne izjave 123. do 137. pobijane odluke podsjetila je na razloge zbog kojih se vratila na klasičan postupak utvrđivanja povrede, odnosno u biti nedostatnost obveza koje su predložene za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja, te je navela da je, čim se vratila na taj okvir, imala na raspolaganju sve ovlasti koje su s tim povezane, uključujući ovlast da izreče novčanu kaznu. Dodala je da se izuzeće od kazne prihvaća samo u iznimnim okolnostima, poput ključne uloge poduzetnika u utvrđivanju povrede, pri čemu obveze koje je predložio Google nisu nimalo pomogle.

633    Kao što je to Opći sud istaknuo u presudi od 30. lipnja 2016., CB/Komisija (T‑491/07 RENV, neobjavljena, EU:T:2016:379, t. 470.), na koju se u pobijanoj odluci pozvala Komisija, iz teksta Uredbe br. 1/2003 proizlazi da Komisija raspolaže marginom prosudbe prilikom odabira hoće li donijeti odluku koja se temelji na članku 7. ili odluku koja se temelji na članku 9. te uredbe. Iz upotrebe glagola „moći” u potonjem članku, u skladu s kojim „[k]ada […] poduzetnici koji su uključeni u povredu ponude obveze kojima se obvezuju otkloniti negativne učinke […] koj[e] im je dostavila Komisija, Komisija može odlukom obvezati […] na preuzimanje tih obveza”, proizlazi da Komisija nije dužna nastaviti postupak prihvaćanja obveza koji je pokrenula i da se može vratiti na klasičan postupak utvrđivanja povrede. Komisija to ima pravo učiniti primjerice zato što smatra da predložene obveze nisu dostatne za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja, zato što je opseg činjenica ili tih problema veći od prvotno utvrđenog ili čak zato što Komisija u konačnici smatra da je primjerenije, zbog razloga opće politike tržišnog natjecanja, utvrditi povredu koja će, po potrebi, biti podvrgnuta sudskom nadzoru.

634    Kao što to tvrdi Komisija, povratak na klasičan postupak utvrđivanja povrede nakon pokretanja postupka prihvaćanja obveza ne sprečava je kao takav da izreče novčanu kaznu jer klasičan postupak podrazumijeva takvu moć, kao što to proizlazi iz zajedničkog tumačenja članka 7. stavka 1. i članka 23. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1/2003. To je Komisija u biti navela u uvodnim izjavama 730. do 733. pobijane odluke, u kojoj, suprotno onomu što tvrdi CCIA, ne postoji nedostatak u obrazloženju u tom pogledu.

635    Čini se da Google i CCIA smatraju da je Komisija u ovom slučaju povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja time što je izrekla kaznu nakon što je prvotno pokrenula postupak prihvaćanja obveza. Ističu a contrario uvodnu izjavu 13. Uredbe br. 1/2003, Komisijino priopćenje koje prikazuje postupak prihvaćanja obveza i priručnik o postupanju GU‑a za tržišno natjecanje Komisije u kojima se navodi da taj postupak nije prikladan kad se priroda predmeta ne smatra primjerenom za izricanje kazne.

636    U tom pogledu valja podsjetiti na to da povreda načela zaštite legitimnih očekivanja, koje predstavlja opće načelo prava Unije, podrazumijeva da je onaj tko se na to načelo poziva od predmetne institucije dobio konkretna jamstva koja kod njega stvaraju legitimna očekivanja (vidjeti u tom smislu presude od 24. studenoga 2005., Njemačka/Komisija, C‑506/03, neobjavljenu, EU:C:2005:715, t. 58.; od 22. lipnja 2006., Belgija i Forum 187/Komisija, C‑182/03 i C‑217/03, EU:C:2006:416, t. 147. i od 21. srpnja 2011., Alcoa Trasformazioni/Komisija, C‑194/09 P, EU:C:2011:497, t. 71.).

637    Međutim, čak i ako je točno da se, osim priopćenja za medije i priručnika o postupanju na koje se pozivaju Google i CCIA, u uvodnoj izjavi 13. Uredbe br. 1/2003 navodi da se odluke o prihvaćanju obveza ne smatraju primjerenima kada Komisija namjerava izreći novčanu kaznu, činjenica da Komisija u određenoj fazi ispitivanja slučaja o mogućoj povredi članaka 101. i 102. UFEU‑a provede postupak prihvaćanja obveza odražava samo preliminarnu, a ne konačnu postupovnu mogućnost. Takav postupovni odabir ne može biti konkretno jamstvo da se Komisija neće vratiti na klasičan postupak utvrđivanja povrede i da neće izreći kaznu. U tom pogledu valja uputiti na razloge koji su navedeni u točkama 633. i 634. ove presude (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 23. listopada 2003., Van den Bergh Foods/Komisija, T‑65/98, EU:T:2003:281, t. 192. do 194. i od 14. travnja 2011., Visa Europe i Visa International Service/Komisija, T‑461/07, EU:T:2011:181, t. 223. i 224.).

638    Stoga Komisiju okolnost da je u određenoj fazi postupka smatrala da se predmet može, po potrebi, riješiti postupkom prihvaćanja obveza, nije spriječila da u konačnici Googleu izreče novčanu kaznu nakon što se vratila na klasičan postupak utvrđivanja povrede.

639    Iz prethodno navedenog stoga proizlazi da je Komisija imala pravo Googleu izreći novčanu kaznu.

2.      Drugi dio šestog tužbenog razloga koji se odnosi na iznos novčane kazne

640    Najprije se podsjeća na to da je Komisija u Smjernicama navela da kao elemente za izračun iznosa novčane kazne kojom želi sankcionirati povredu pravila o tržišnom natjecanju Unije upotrebljava udio vrijednosti prihoda od prodaje robe ili usluga povezanih s povredom, kao i njezino trajanje. Na vrijednost prihoda od prodaje koji je izravno ili neizravno povezan s povredom stoga se tijekom referentne godine primjenjuje koeficijent težine povrede koji iznosi do 30 % (faktor množenja 0,3). Dobiveni iznos zatim se množi s trajanjem povrede izraženim u godinama, potom se, po potrebi, u svrhu odvraćanja, uvećava za dodatan iznos od 15 % do 25 % navedene godišnje vrijednosti prihoda od prodaje kako bi se dobio „osnovni iznos novčane kazne”. Komisija pojašnjava da za utvrđivanje vrijednosti prihoda od prodaje u načelu uzima posljednju punu poslovnu godinu sudjelovanja u povredi (točke 5. do 25. Smjernica). Navodi i da zbog otegotnih ili olakotnih okolnosti može izmijeniti osnovni iznos novčane kazne i da ga in fine može još povećati, osobito u svrhu odvraćanja za poduzetnike koji ostvaruju osobito visoke prihode povrh prihoda od prodaje robe ili usluga na koje se odnosi povreda, pod uvjetom da poštuje zakonsku gornju granicu kazne od 10 % ukupnog prihoda na svjetskom tržištu koji je ostvaren tijekom poslovne godine koja je prethodila odluci (točke 27. do 33. Smjernica).

641    Kao što je to detaljnije izneseno u točkama 75. do 77. ove presude, Komisija je u ovom slučaju primijenila koeficijent težine povrede od 10 % na prihode koje su 2016. ostvarili oglasi za proizvode u Shopping Unitsu, kao i na specijaliziranoj stranici Google Shopping te tekstualni oglasi koji se također nalaze na navedenoj stranici u 13 zemalja za koje je utvrđeno sporno postupanje. Pomnožila je taj iznos s brojem godina trajanja utvrđene povrede od uvođenja na tržište Product Universalsa ili, ako to nije moguće, Shopping Unitsa i dodala je dodatan iznos koji odgovara 10 % prethodno navedenih prihoda kako bi osigurala odvraćajući učinak kazne te je dodatno uvećala dobiveni iznos primjenom faktora množenja od 1,3 a da pritom nije utvrdila otegotne ili olakotne okolnosti.

a)      Argumenti stranaka

642    Google tvrdi da je, pod pretpostavkom da je Komisija imala pravo izreći mu novčanu kaznu, ta kazna u svakom slučaju pogrešno izračunana. Google smatra da je Komisija, time što se pozvala na Smjernice, utvrdila netočan iznos vrijednosti prihoda od prodaje, predugo razdoblje trajanja povrede, pretjeran koeficijent težine povrede, neopravdano povećanje koje se obično upotrebljava za odvraćanje od protutržišnih zabranjenih sporazuma, dodatan odvraćajući koeficijent koji također nije opravdan, kao i nepovoljan devizni tečaj te da, suprotno tomu, nije uzela u obzir olakotne okolnosti.

643    Google najprije osporava izbor da se 2016. odabere kao referentna godina za procjenu vrijednosti prihoda od prodaje. Prema njegovu mišljenju, trebalo je uzeti u obzir prosječan prihod tijekom trajanja spornog postupanja, što bi bio bolji odraz gospodarske stvarnost i njegove situacije. Uostalom, Komisija je to najavila u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i tako je postupila u nekoliko predmeta.

644    Nadalje, Komisija je za svaku predmetnu zemlju utvrdila predugo razdoblje trajanja povrede. Nije provedeno nikakvo ispitivanje tržišnog natjecanja u pogledu godina prije 2011., provedeno je samo ispitivanje prometa pretraživanja u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini, a u nekoliko država Google Shopping, koji se u pobijanoj odluci utvrdio kao usluga uspoređivanja za kupnju Googleovih proizvoda, uveden je na tržište tek u rujnu 2016., iako je Shopping Units već postojao. Nije trebalo uzeti u obzir ni razdoblje pregovora s Komisijom o Googleovu eventualnom preuzimanju obveza u razdoblju od svibnja 2012.do ožujka 2015., suprotno onomu što se učinilo bez objašnjenja.

645    Utvrđeni koeficijent težine povrede od 10 % je previsok. To je najviši koeficijent težine povrede (uz onaj koji se primijenio u predmetu u kojem je protutržišno ponašanje uostalom bilo mnogo ozbiljnije) koji se primijenio zbog povrede članka 102. UFEU‑a. Čak i u najtežim slučajevima koji se odnose na zabranjene sporazume u smislu članka 101. UFEU‑a, taj koeficijent rijetko prelazi 20 %. Obrazloženje koje se iznijelo, odnosno poveznica na Googleove velike tržišne udjele i gospodarska snaga predmetnih tržišta, to ne opravdava. Naime, ti su elementi povezani sa stanjem na tržištu, a ne s težinom sankcioniranog postupanja. U predmetu u kojem je donesena odluka Komisije D(2009) 3726 final od 13. svibnja 2009. o postupku na temelju članka 82. UEZ‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (COMP/C‑3/37.990 – Intel), koja se odnosi na sličnu situaciju na tržištu, utvrdio se koeficijent od 5 %, iako je sporno postupanje, kao što je to Komisija sama pojasnila u odluci koja je donesena u tom predmetu, po prirodi predstavljalo zlouporabu, bilo složeno i tajilo se i iako je utvrđena strategija isključivanja bila svjetskih razmjera.

646    Primjena dodatnog iznosa od 10 % godišnjeg prihoda, koji iznosi više od 200 milijuna eura, najveća je do sada za povredu članka 102. UFEU‑a, dok se u Smjernice navodi da je cilj te vrste povećanja odvraćanje od zabranjenih sporazuma koji su obuhvaćeni člankom 101. UFEU‑a. Nijedno obrazloženje ne objašnjava primjenu tog povećanja. Cilj odvraćanja drugih poduzetnika, koji je naveden u odgovoru na tužbu, ne opravdava izricanje neproporcionalne kazne za postupanje koje su usvojili i Googleovi konkurenti, uostalom, za koje je malo vjerojatno da imaju vladajući položaj s obzirom na analizu tržišta koja je iznesena u pobijanoj odluci.

647    Isto tako, nije opravdan faktor množenja od 1,3 koji je utvrđen in fine i koji dovodi do povećanja od više od 500 milijuna eura. U tom je pogledu nedovoljno opće opravdanje iz pobijane odluke koje se odnosi na nužnost odvraćanja i opravdanje koje se odnosi na Alphabetov prihod na svjetskom tržištu. Takvo povećanje primijenilo se samo jednom za povredu članka 102. UFEU‑a, a da pritom nije istodobno primijenjen dodatni iznos kao što je onaj koji se prethodno navodi. Ta se povreda odnosila na odbijanje pružanja neophodnog elementa i na učinak pretjeranog snižavanja marži (snižavanje marže). Nadalje, Google je u ovom predmetu konstruktivno surađivao s Komisijom i nije prikrivao sporno postupanje, čime je isključio potrebu za posebnom komponentom odvraćanja u novčanoj kazni, koja je uostalom u tom pogledu već sasvim dovoljna.

648    Kako bi utvrdila vrijednost prihoda od prodaje robe ili usluga povezanih s povredom u eurima, Komisija je na temelju podataka koje je pružio Google, koji su izraženi u američkim dolarima (USD), pogrešno primijenila i prosječan devizni tečaj za 2016. koji je štoviše netočan jer je trebala primijeniti prosječan devizni tečaj za svaku predmetnu godinu.

649    Konačno, Komisija je kao olakotne okolnosti trebala uzeti u obzir napore koje je Google u dobroj vjeri uložio radi pregovora o obvezama, novost teorije koja potvrđuje postojanje povrede, što podrazumijeva da eventualna povreda nije počinjena namjerno, prednosti koje su potrošači i trgovci ostvarili na temelju predmetnih praksi, kao i to da se te prakse nisu prikrivale.

650    Iz prethodno navedenog proizlazi da, osobito uz primjenu koeficijenta težine povrede od 2,5 % (koji je jednak polovini onog koji je utvrđen u predmetu u kojem je donesena Odluka Komisije D(2009) 3726 final od 13. svibnja 2009. o postupku na temelju članka 82. UEZ‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (COMP/C‑3/37.990 – Intel)) umjesto onog od 10 % koji se primijenio u pobijanoj odluci, čak i ako se ne uzmu u obzir olakotne okolnosti, izrečena novčana kazna nije smjela biti veća od 91 milijuna eura. Stoga Google od Općeg suda zahtijeva da, ako odluči zadržati novčanu kaznu, uzme u obzir sve prethodno navedeno u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti.

651    Kad je riječ o izboru 2016. kao referentne godine za utvrđivanje vrijednosti prihoda od prodaje robe ili usluga povezanih s povredom, Komisija navodi da je taj izbor u skladu s onim što je navedeno u točki 13. Smjernica i da posljednja puna poslovna godina koja prethodi utvrđenju povrede odražava gospodarsku stvarnost, osobito opseg povrede i u biti rezultat do kojeg je dovela na predmetnim tržištima, odnosno razvoj Googleove usluge uspoređivanja proizvoda na štetu konkurentskih usluga. Nijedan element koji je istaknuo Google nije dokazao suprotno. Konkretno, posebne okolnosti, koje nisu prisutne u ovom slučaju, mogle su u određenim predmetima na koje se pozvao Google, s obzirom na načelo jednakog postupanja, opravdati zašto se Komisija pozvala na prosjeke za nekoliko godina.

652    Što se tiče trajanja utvrđene povrede, Komisija podsjeća na to da je na temelju konkretnih dokaza koji idu tomu u prilog utvrdila da je sporno postupanje postojalo još prije 2011. u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini, što je razdoblje za koje je utvrdila povredu samo u tim trima zemljama. U tom je pogledu relevantno ispitivanje prometa pretraživanja s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema uspoređivačima proizvoda. Kad je riječ o drugim zemljama u kojima je utvrđena povreda počela kasnije, Komisija naglašava da Googleov uspoređivač proizvoda ne obuhvaća samo specijaliziranu stranicu, nego i oglase za proizvode i rezultate specijaliziranog pretraživanja za proizvode koji su se pojavljivali na stranicama s rezultatima općeg pretraživanja prije nego što je ta specijalizirana stranica postala dostupna u određenim zemljama. Konkretno, iz uvodne izjave 412. pobijane odluke koju je istaknuo Google ne proizlazi ništa drugo. Stoga se pojavljivanje Shopping Unitsa s njegovim oglasima za proizvode u različitim zemljama moglo shvatiti kao početak postupanja čiji je cilj davanje prednosti Googleovu uspoređivaču proizvoda. Konačno, Komisija navodi da nije postojao nijedan razlog da se ne uzme u obzir razdoblje rasprave o eventualnom preuzimanju obveza s obzirom na to da predmetne prakse nisu prestale tijekom tog razdoblja.

653    Kad je riječ o primijenjenom koeficijentu težine povrede od 10 %, Komisija naglašava da je znatno niži od najvećeg koeficijenta od 30 % koji je naveden u Smjernicama, da odražava važnost tržišta na koja utječe sporno postupanje, kao i njegovu prirodu i zemljopisni doseg te da Opći sud takav koeficijent nije doveo u pitanje u predmetu koji se odnosi na primjenu članka 102. UFEU‑a. Usto, Google nije dokazao da su okolnosti drugih predmeta na koje se poziva, osobito predmeta u kojem je donesena Odluka Komisije D(2009) 3726 final od 13. svibnja 2009. o postupku na temelju članka 82. UEZ‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (COMP/C‑3/37.990 – Intel), usporedive s onima u ovom predmetu. Komisija naglašava razlike između tih okolnosti što se tiče proizvoda i tržišta, predmetnih poduzetnika i razdoblja tijekom kojih su utvrđena postupanja.

654    Dodatan iznos od 10 % godišnjih prihoda također je opravdan. U točki 25. Smjernica ne navodi se da je takav dodatni iznos namijenjen za slučajeve kartela koji su zabranjeni člankom 101. UFEU‑a, nego se predviđa kako bi se druge poduzetnike moglo odvratiti od usvajanja protupravnog postupanja koje je usporedivo sa sankcioniranim postupanjem, uključujući na drugim tržištima proizvoda. Google nije uspio dokazati ni da su slučajevi u kojima Komisija nije uključila takav iznos u kaznu usporedivi s ovim slučajem. Stoga nije bilo nužno posebno obrazlagati primjenu takvog iznosa.

655    Cilj je primjene faktora množenja od 1,3 koji je utvrđen in fine, kao što to proizlazi iz točke 30. Smjernica, uzeti u obzir opseg Googleovih djelatnosti izvan tržišta na koja je utjecalo sporno postupanje. Komisija navodi Googleov ukupan prihod koji je 40 puta veći. On je omogućio da je kazna koja je izrečena takvom poduzetniku dovoljno visoka kako bi se osigurao njezin učinak odvraćanja. Googleovo postupanje tijekom postupka, kojim je nastojao da se slučaj riješi preuzimanjem obveza, nije relevantan element u tom pogledu.

656    Osim toga, prosječan devizni tečaj između američkog dolara i eura u 2016., u pogledu kojeg se u objavama Europske središnje banke (ESB) navodi da je jedan dolar jednak 0,9039 eura, koji se primijenio u pobijanoj odluci, nije pogrešan.

657    Konačno, Komisija smatra da pravilno nije uzela u obzir olakotne okolnosti. Uostalom, takve okolnosti nisu navedene tijekom postupka koji je doveo do pobijane odluke, čime se opravdava to da se u toj odluci ne navodi zašto se te okolnosti nisu uzele u obzir. Komisija u pogledu merituma iznosi nekoliko argumenata. Činjenica da je Google predložio obveze nije olakotna okolnost za njegovo postupanje s obzirom na to da predložene obveze nisu osobito pomogle u utvrđivanju povrede. Čak i ako je kazna za postupanje kao što je ono koje je usvojio Google bez presedana, ni to ne bi bila olakotna okolnost, kao što ni novost utvrđenja povrede koja se odnosi na vrstu postupanja ne sprečava da se ono sankcionira. Pobijanom se odlukom utvrdilo da Google nije postupao nepažljivo, nego namjerno. Iako su potrošači ili trgovci cijenili prikazivanje rezultata Googleova uspoređivača proizvoda, ni to nije mogla biti olakotna okolnost jer je neprikazivanje rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda moglo i nepovoljno utjecati na njih. Konačno, iako bi prikrivanje protupravnog postupanja predstavljalo olakotnu okolnost, činjenica da se za njega znalo ipak ne predstavlja olakotnu okolnost. 

b)      Ocjena Općeg suda

658    Prije nego što odluči o argumentima stranaka, Opći sud podsjeća na to da raspolaže neograničenom nadležnosti u okolnostima navedenim u točki 605. ove presude.

659    Google najprije osporava vrijednost prihoda od prodaje u 2016. koja je u pobijanoj odluci utvrđena kao referentna vrijednost za utvrđivanje osnovnog iznosa novčane kazne. Prema njegovu mišljenju, prosječan prihod tijekom trajanja spornog postupanja bio bi bolji odraz gospodarske stvarnosti i njegove situacije.

660    Valja napomenuti da je Komisija, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 738. pobijane odluke, kao vrijednost prihoda od prodaje utvrdila samo prihode od oglašavanja koji su povezani s tržištima specijaliziranog pretraživanja za proizvode (prihodi povezani s oglasima za proizvode u Shopping Unitsu, s oglasima za proizvode na specijaliziranoj stranici Google Shopping i s tekstualnim oglasima na istoj specijaliziranoj stranici), ali ne i prihode od oglašavanja koji su povezani s tržištima općeg pretraživanja. Stoga, djelomično poništenje pobijane odluke zbog toga što je Komisija pogrešno utvrdila postojanje zlouporabe vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima općeg pretraživanja ne utječe na utvrđenu vrijednost prihoda od prodaje.

661    Što se tiče referentne godine koju treba uzeti u obzir, Komisija je pravilno uzela u obzir 2016., posljednju punu poslovnu godinu tijekom koje je utvrđena povreda, u skladu s onim što navodi u točki 13. Smjernica. Osim u posebnim okolnostima, takva referenta vrijednost omogućuje da se utjecaj utvrđene povrede uzme u obzir na najbolji mogući način (vidjeti u tom smislu presudu od 5. prosinca 2013., Caffaro/Komisija, C‑447/11 P, neobjavljenu, EU:C:2013:797, t. 51.). Valja naglasiti da je u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, kao što to navodi sâm Google u bilješci 404. tužbe, Komisija navela da bi uzela u obzir prosječnu vrijednost prihoda od prodaje tijekom nekoliko godina samo ako posljednja poslova godina nije dovoljno reprezentativna.

662    Stoga valja ispitati kritiku koju je Google iznio u pogledu deviznog tečaja između američkog dolara i eura koji je primijenjen u svrhu pobijane odluke. Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 739. i bilješke 839. pobijane odluke, Komisija je primijenila taj prosječan devizni tečaj za 2016. kako bi utvrdila vrijednost prihoda od prodaje u 2016. u eurima jer su korisne informacije u tom pogledu koje joj je Google dostavio izražene u američkim dolarima.

663    Najprije, s obzirom na činjenicu da je Komisija pravilno uzela u obzir vrijednost prihoda od prodaje u 2016. kao referentnu vrijednost za izračun osnovnog iznosa novčane kazne, Googleovu kritiku prema kojoj je Komisija trebala primijeniti prosječne devizne tečajeve za svaku godinu obuhvaćenu povredom treba odbiti.

664    U pogledu vrijednosti prihoda od prodaje u 2016. koju treba uzeti u obzir, Google ističe statistički bilten ESB‑a (Prilog A173 tužbi) u kojem se navodi prosječan devizni tečaj za 2016. između eura i američkog dolara u iznosu od 1,1069, što u obrnutom izračunu daje devizni tečaj između američkog dolara i eura u iznosu od 0,9034. Komisija je pak primijenila devizni tečaj između američkog dolara i eura u iznosu od 0,9039 koji je preuzela s interaktivne stranice koja se odnosi na statistiku deviznog tečaja na internetskoj stranici ESB‑a. Očito je da je Komisija tu interaktivnu stranicu koju je upotrijebila posjetila 27. travnja 2017., odnosno logično prije donošenja pobijane odluke, dok je statistički bilten na koji se poziva Google ažuriran 31. srpnja 2017., odnosno nakon 27. lipnja 2017., datuma kad je donesena pobijana odluka. Stoga se Komisiji ne može prigovoriti da je upotrijebila informacije ESB‑a koje su bile pouzdane i dostupne neposredno prije nego što je donijela pobijanu odluku (vidjeti u tom smislu presudu od 7. rujna 2016., Pilkington Group i dr./Komisija, C‑101/15 P, EU:C:2016:631, t. 43.).

665    Google potom osporava trajanje utvrđene povrede u različitim predmetnim zemljama. Smatra da povreda nije dokazana prije 2011. jer se nije ispitalo tržišno natjecanje. Naglašava da je specijalizirana stranica Google Shopping u određenim predmetnim zemljama uvedena tek 2016. Naglašava i da razdoblje rasprave o predloženim obvezama ne bi trebalo biti uključeno u razdoblje povrede.

666    U pobijanoj je odluci povreda utvrđena od siječnja 2008. u Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini, od listopada 2010. u Francuskoj, od svibnja 2011. u Italiji, Nizozemskoj i Španjolskoj, od veljače 2013. u Češkoj Republici, a od studenoga 2013. u Austriji, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Poljskoj i Švedskoj. Stoga se Googleova kritika o nepostojanju ispitivanja tržišnog natjecanja prije 2011. odnosi samo na Njemačku, Ujedinjenu Kraljevinu i Francusku.

667    U tom pogledu, iz ispitivanja elemenata navedenih u točkama 383. do 388. ove presude proizlazi da je pad prometa s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda u cjelini bio znatan u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj i Francuskoj od 2011., iako su neki od tih uspoređivača prijavili ranije padove. Iz ispitivanja elemenata navedenih u točkama 402. i 403. ove presude proizlazi da se promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovu vlastitu uspoređivaču proizvoda znatno povećao od siječnja 2008. u Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini te od listopada 2010. u Francuskoj, pri čemu ti datumi odgovaraju datumu uvođenja na tržište Product Universalsa u tim zemljama. Konačno, iz ispitivanja triju dijelova Googleova četvrtog tužbenog razloga za poništenje proizlazi da je, osim što se tiče nacionalnih tržišta općeg pretraživanja, Komisija pravilno dokazala potencijalne protutržišne učinke Googleova postupanja u 13 zemalja za koje je utvrdila zlouporabu vladajućeg položaja. Osim toga, Google nije osporio da je usvojio postupanje koje mu se prigovara u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj i Francuskoj, koje se odražava u uvođenju na tržište Product Universalsa, dok su konkurentski uspoređivači proizvoda i dalje bili ograničeni na generičke rezultate od siječnja 2008. do listopada 2010. Stoga, iako je dio materijalnih učinaka tog postupanja na promet koji potječe s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja, koje utječe na promet prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, ondje općenito zabilježen tek od 2011., Komisija je pravilno smatrala da je povreda počela prilikom provedbe predmetnog postupanja i da je trajanje povrede odgovaralo razdoblju provedbe tog postupanja. U tom pogledu, može se istaknuti da se čimbenik o tome „je li povreda u potpunosti izvršena ili ne”, naveden u točki 22. Smjernica, odnosi na ponašanje sudionika u povredi, a ne na učinke te povrede na tržište (presuda od 12. prosinca 2018., Servier i dr./Komisija, T‑691/14, u žalbenom postupku, EU:T:2018:922, t. 1805.).

668    Argument koji se odnosi na uvođenje specijalizirane stranice Google Shopping u nekim od predmetnih zemalja, što se učinilo tek 2016., treba odbiti iz istog razloga. Postupanje koje Komisija prigovara Googleu ne odnosi se na to da je stvorio stranicu za pretraživanje i specijaliziranu stranicu s rezultatima za uspoređivanje proizvoda, nego na to da je na svojoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja različito postupao sa svojim uspoređivačem proizvoda i konkurentskim uspoređivačima proizvoda time što je vlastite rezultate povoljnije prikazivao i pozicionirao u Product Universalsu, a potom i Shopping Unitsu.

669    Zbog istog razloga treba odbiti i Googleov argument prema kojem razdoblje rasprave o predloženim obvezama ne bi trebalo biti uključeno u razdoblje povrede. Naime, tijekom tog razdoblja Google nije prekinuo predmetno postupanje. U tim okolnostima, suprotno onomu što tvrdi Google, ni Komisija nije trebala navesti posebno obrazloženje za uključivanje tog razdoblja u razdoblje povrede.

670    Iz prethodno navedenog proizlazi da trajanje povrede koje je utvrđeno za svaku predmetnu zemlju u svrhu izračuna iznosa novčane kazne ne treba dovesti u pitanje.

671    Nadalje, Google smatra da je koeficijent težine povrede od 10 % koji je utvrdila Komisija neopravdano visok. Osobito se poziva na Komisijinu Odluku D(2009) 3726 final od 13. svibnja 2009. o postupku na temelju članka 82. UEZ‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (COMP/C‑3/37.990 – Intel), u kojoj je Komisija utvrdila samo koeficijent od 5 %, iako je predmetno postupanje bilo mnogo ozbiljnije od onog koje mu se prigovara.

672    U tom pogledu najprije valja podsjetiti na to da, kao što je to navedeno u točki 623. ove presude, usporedbe s drugim odlukama Komisije koje su donesene u području novčanih kazni mogu biti relevantne u pogledu poštovanja načela jednakog postupanja samo ako se dokaže da su okolnosti predmeta u kojima su donesene te druge odluke, poput predmetnih tržišta, proizvoda, zemalja, poduzetnika i razmatranih razdoblja, usporedive s onima u ovom slučaju te da se u svrhu usporedbe valja pozvati na suvremene odluke. U tom se pogledu presudilo da činjenica da je Komisija u prošlosti izrekla novčane kazne određene razine ne znači da ne može povisiti tu razinu unutar granica navedenih u relevantnoj Uredbi i Smjernicama koje je donijela, ako je to potrebno da se osigura provedba politike tržišnog natjecanja Unije. Komisiji je osobito dopušteno povisiti razinu novčanih kazni kako bi se pojačao njihov učinak odvraćanja. Komisijina prethodna praksa odlučivanja stoga ne može sama po sebi predstavljati pravni okvir za određivanje novčanih kazni u predmetima koji se odnose na tržišno natjecanje jer je taj okvir određen isključivo u Uredbi br. 1/2003 i Smjernicama (presuda od 30. rujna 2003., Michelin/Komisija, T‑203/01, EU:T:2003:250, t. 254.; vidjeti u tom smislu i presudu od 7. lipnja 1983., Musique Diffusion française i dr./Komisija, 100/80 do 103/80, EU:C:1983:158, t. 109. i rješenje od 11. rujna 2008., Coats Holdings i Coats/Komisija, C‑468/07 P, neobjavljeno, EU:C:2008:503, t. 30.).

673    U točkama 19. do 22. Smjernica u biti se navodi, a da se pritom ne uzimaju u obzir trajanje povrede i eventualni dodatni iznos u svrhu odvraćanja, da se osnovni iznos novčane kazne sastoji od udjela (koji se obično naziva „koeficijent težine povrede”) godišnje vrijednosti prihoda od prodaje robe i usluga koju je ostvario predmetni poduzetnik koje se odnose na povredu, koji je obično u rasponu koji može ići do 30 % i koji se utvrđuje ovisno o težini povrede s obzirom na to da se potonja težina povrede ocjenjuje u svakom slučaju zasebno, pri čemu se uzimaju u obzir sve okolnosti slučaja koje se temelje na određenom broju čimbenika kao što su priroda povrede, tržišni udio predmetnih poduzetnika, zemljopisni opseg povrede te činjenica je li povreda izvršena. U točki 23. Smjernica pojašnjava se da su horizontalni sporazumi o određivanju cijena, podjeli tržištâ te ograničenju proizvodnje među najtežim oblicima ograničavanja tržišnog natjecanja koje treba kažnjavati visokim novčanim kaznama, što podrazumijeva da će u tim slučajevima udio vrijednosti prihoda od prodaje koji se uzima u obzir u pravilu biti u gornjem dijelu raspona.

674    Osim toga, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da težinu povrede pravilâ o tržišnom natjecanju treba ocijeniti na temelju velikog broja elemenata, kao što su, među ostalim, posebne okolnosti predmeta, njegov kontekst i odvraćajući doseg novčanih kazni a da se pritom ne utvrđuje obvezujući ili iscrpan popis kriterija koji se obvezno moraju uzeti u obzir (presude od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija, C‑280/08 P, EU:C:2010:603, t. 273. i od 19. travnja 2012., Tomra Systems i dr./Komisija, C‑549/10 P, EU:C:2012:221, t. 107.; vidjeti u tom smislu i presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 198.).

675    Komisija je u ovom slučaju u uvodnoj izjavi 743. pobijane odluke opravdala činjenicu da je utvrdila 10 % kao udio vrijednosti prihoda od prodaje, pri čemu je navela da predmetna nacionalna tržišta specijaliziranog pretraživanja za uspoređivanje proizvoda i općeg pretraživanja imaju znatnu gospodarsku vrijednost, što znači da svako protutržišno ponašanje može imati znatan utjecaj na ta tržišta i da tijekom razdoblja povrede Google nije samo imao vladajući položaj na 13 predmetnih nacionalnih tržišta općeg pretraživanja, nego je imao i znatno veće tržišne udjele od svojih konkurenata.

676    Valja utvrditi da uvodna izjava 743. pobijane odluke ne može sama po sebi opravdati utvrđeni koeficijent težine povrede od 10 % s obzirom na Smjernice, kao što to u biti tvrdi Google. Naime, Komisija se u toj uvodnoj izjavi ne poziva na dovoljno relevantnih dokaza. Navodi samo jedan od četiriju čimbenika koji su navedeni u točki 22. Smjernica, odnosno tržišni udio predmetnog poduzetnika, te ne navodi nijedan od tih drugih čimbenika kao što su priroda povrede ili njezin zemljopisni opseg. Konkretno, Komisija ne daje izričitu i detaljnu ocjenu težine postupanja koje prigovara Googleu, drugim riječima, ozbiljnosti prirode povrede, iako je to čimbenik koji se izričito navodi u točki 22. Smjernica i čije je ispitivanje nužno za ocjenu ukupne težine povrede, kojom se također uzimaju u obzir drugi čimbenici.

677    U okviru svoje neograničene nadležnosti Opći sud dužan je ponovno ocijeniti težinu Googleova postupanja, pri čemu treba uzeti u obzir dodatne elemente, poput onih navedenih u točkama 673. i 674. ove presude, u odnosu na one navedene u točki 675. ove presude.

678    U tom pogledu, kao što je to navedeno u točkama 614. i 615. ove presude, brojni predmeti doveli su do toga da Komisija i sud Unije smatraju da su prakse istiskivanja poduzetnikâ u vladajućem položaju protutržišne i do toga da ih sankcioniraju. Te se protutržišne prakse u načelu smatraju ozbiljnima (vidjeti u tom smislu presudu od 3. srpnja 1991., AKZO/Komisija, C‑62/86, EU:C:1991:286, t. 162.). Naime, one dovode do nemogućnosti konkurenata da uđu na tržište ili smanjenja broja konkurenata na tom tržištu, ili barem njihova konkurentskog pritiska, a ne samo do ograničavanja njihove slobode postupanja. U tom pogledu te prakse u određenim okolnostima mogu biti jednako ozbiljne kao i sporazumi o određivanju cijena, podjeli tržišta ili ograničenju proizvodnje navedeni u točki 23. Smjernica kojima se općenito opravdava koeficijent težine povrede „u gornjem dijelu raspona” jer na isti način utječu na tržišno natjecanje, tako da se korisnici usluga na predmetnim tržištima, nakon nastanka obiju vrsta povreda, mogu naći u situaciji monopola ili oligopola, ili u situaciji koja je jednaka toj situaciji s gledišta tržišnog natjecanja, barem u situaciji u kojoj je tržišno natjecanje ozbiljno smanjeno.

679    Međutim, ozbiljnost prakse istiskivanja poduzetnika u vladajućem položaju može biti više ili manje izražena. U tom se pogledu može uzeti u obzir činjenica da ta praksa očito ima ili nema za cilj istiskivanje konkurenata, poput prakse predatorskih cijena, odbijanja pružanja pristupa nužnoj pogodnosti ili prakse pretjeranog snižavanja marži. Isto tako, može se uzeti u obzir stopa pokrivenosti tržišta osporavanom praksom. Naime, ne samo da taj podatak može biti nužan kako bi se praksa kvalificirala kao protupravna (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija, C‑413/14 P, EU:C:2017:632, t. 139.), nego može biti relevantan i za mjerenje njezine težine.

680    U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz točke 616. ove presude, Google je sporno postupanje usvojio namjerno, znajući da ono može dovesti do istiskivanja konkurenata i ograničavanja tržišnog natjecanja. Ta se ocjena ne može dovesti u pitanje činjenicom da se Komisija najprije obvezala riješiti predmet postupkom prihvaćanja obveza i da ti postupci u načelu nisu primjereni kad priroda povrede odmah opravdava kaznu, da nekoliko upravnih tijela ili nacionalnih sudova Googleovo postupanje ne smatra nezakonitim ili da Komisija u pobijanoj odluci nije dokazala stvarnu namjeru istiskivanja konkurenata niti da je u tu svrhu izrađena strategija. Utvrđene prakse ostaju protutržišne prakse istiskivanja koje za tržišno natjecanje mogu biti jednako štetne kao i prakse zabranjenih sporazuma o cijenama ili podjeli tržištâ. Očito je da su određeni uspoređivači proizvoda koji konkuriraju Googleu izgubili znatnu količinu prometa koji potječe s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja, kao što je to navedeno u točkama 383. do 387. Google je predmetne prakse postupno razvijao u 13 zemalja EGP‑a u razdoblju od gotovo deset godina, a u šest od tih zemalja čak i nakon što je primio preliminarnu ocjenu Komisije u ožujku 2013.

681    Treba uzeti u obzir i , s jedne strane, da Komisija nije valjano dokazala zlouporabu na tržištu općeg pretraživanja na internetu (vidjeti točku 596. ove presude) i da predmetne prakse nisu bile prikrivene, što omogućuje isključivanje tog čimbenika koji po prirodi naglašava ozbiljnost povrede (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2006., Raiffeisen Zentralbank Österreich i dr./Komisija, T‑259/02 do T‑264/02 i T‑271/02, EU:T:2006:396, t. 252.). Valja uzeti u obzir, s druge strane, da Opći sud smatra, kao što je to navedeno u točki 680. ove presude, da su predmetne prakse usvojene namjerno, a ne nepažnjom. Dok prvo razmatranje ide u prilog smanjenju primijenjenog koeficijenta težine povrede, drugo razmatranje pak ide u prilog povećanju tog koeficijenta.

682    Stoga Opći sud, slijedeći načela iz Smjernica koja su navedena u točki 673. ove presude, čak i ako ga ona ne obvezuju (vidjeti u tom smislu presude od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija, C‑603/13 P, EU:C:2016:38, t. 90.; od 5. listopada 2011., Romana Tabacchi/Komisija, T‑11/06, EU:T:2011:560, t. 266. i od 12. prosinca 2014., H & R ChemPharm/Komisija, T‑551/08, EU:T:2014:1081, t. 221.), smatra da treba primijeniti koeficijent težine povrede, odnosno udio vrijednosti prihoda od prodaje od 10 %.

683    Google potom tvrdi da nije opravdan ni dodatan iznos od 10 % vrijednosti prihoda od prodaje koji je Komisija uzela u obzir u osnovnom iznosu novčane kazne, prvi put za zlouporabu vladajućeg položaja koja nije povezana s praksom zabranjenog sporazuma.

684    U uvodnoj izjavi 750. pobijane odluke Komisija je obrazložila primjenu tog dodatnog iznosa, pri čemu se pozvala na elemente koje je utvrdila u uvodnoj izjavi 743. te odluke kako bi ocijenila težinu te prakse (vidjeti točku 675. ove presude). Dodala je da taj iznos odgovara potrebi da se osigura da ta novčana kazna ima dovoljno odvraćajući učinak na poduzetnike koji su slične veličine kao Google i koji imaju slične resurse.

685    Takav dodatni iznos predviđa se u točki 25. Smjernica u kojima se uostalom upućuje na to da taj iznos odgovara iznosu od između 15 i 25 % vrijednosti prihoda od prodaje. U istoj se točki pojašnjava da takav iznos osobito odgovara potrebi da se poduzetnike odvrati od samog sklapanja horizontalnih sporazuma o određivanju cijena, podjeli tržišta i ograničenju proizvodnje i da ga Komisija može primijeniti u slučaju drugih povreda. U tom pogledu, cilj koji se nastoji postići naveden je u točki 7. Smjernica, u kojoj se navodi da „se smatra primjerenim u kaznu uključiti poseban iznos, neovisno o trajanju povrede, kako bi se odvratilo poduzetnike od samog poduzimanja protupravnih aktivnosti”. Stoga iz Smjernica proizlazi da je taj iznos namijenjen tomu da za određene povrede predstavlja „paušalnu” novčanu kaznu koja se može primijeniti samo zbog počinjenja povrede, a da se pritom ne uzima u obzir njezino trajanje.

686    Takav iznos doista ima odvraćajući učinak na sve poduzetnike, ali njime se ne nastoji posebno osigurati, suprotno onomu što se čini da je Komisija navela u drugom dijelu rečenice uvodne izjave 750. pobijane odluke, da novčane kazne imaju dovoljno odvraćajući učinak na velike poduzetnike, što je obuhvaćeno drugom odredbom Smjernica, koju je Komisija kumulativno upotrijebila u ovom slučaju, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 753. pobijane odluke, odnosno odredbom koja je navedena u točki 30. Smjernica i koja se odnosi na eventualno konačno povišenje novčane kazne nakon što se utvrdi osnovni iznos i uzmu u obzir otegotne ili olakotne okolnosti.

687    Opći sud stoga tvrdi da su Komisijina obrazloženja u pobijanoj odluci kojima nastoji opravdati primjenu dodatnog iznosa od 10 % djelomična u dijelu u kojem se odnose na težinu povrede, s obzirom na ono što je navedeno u točki 676. ove presude, i da mogu potaknuti pitanje u dijelu u kojem se odnose na navedeni cilj kako je iznesen u Smjernicama.

688    U okviru izvršavanja neograničene nadležnosti, valja u svakom slučaju ponovno ocijeniti primjerenost uključivanja dodatnog iznosa u osnovni iznos novčane kazne koja je izrečena Googleu s obzirom na to da u ovom slučaju Opći sud još uvijek primjenjuje shemu koja se predviđa u Smjernicama, kao što je to već učinio u točki 682. ove presude.

689    Iz glavne povrede koja je navedena u točki 25. Smjernica, odnosno iz sklapanja horizontalnih sporazuma o određivanju cijena, podjeli tržišta i ograničenju proizvodnje, proizlazi da je dodatan iznos opravdan za osobito teške povrede (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2018., Servier i dr./Komisija, T‑691/14, u žalbenom postupku, EU:T:2018:922, t. 1883.). Tim se dodatnim iznosom nastoji odvratiti poduzetnike od samog sudjelovanja u takvim povredama neovisno o trajanju njihova sudjelovanja u tim povredama.

690    Iz točaka 678. do 680. ove presude proizlazi da je Googleovo postupanje predstavljalo osobito tešku povredu. U tim okolnostima Opći sud ne dovodi u pitanje dodatan iznos od 10 % vrijednosti prihoda od prodaje u 2016. koji treba uključiti u osnovni iznos novčane kazne koji je utvrdila Komisija.

691    Osnovni iznos novčane kazne kako ga je ocijenio Opći sud prilikom izvršavanja svoje neograničene nadležnosti stoga je isti kao onaj koji je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci, odnosno jednak je vrijednosti prihoda od prodaje u 2016. koja je navedena u tablici 29. iz uvodne izjave 748. pobijane odluke, na koju se primjenjuje koeficijent od 10 % i koja se za svaku predmetnu zemlju množi s trajanjem povrede izraženim u godinama koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci u obliku broja dana u istoj tablici, povećanim za dodatan iznos od 10 % vrijednosti prihoda od prodaje u 2016. Taj osnovni iznos iznosi 1 866 424 914 eura.

692    Google je istaknuo i određeni broj argumenata kako bi osporio samu činjenicu da mu se može izreći novčana kazna, koje je Opći sud odbio kad ih je ispitivao s tog stajališta. Međutim, budući da se obvezao preinačiti pobijanu odluku i da je sam dužan uzeti u obzir okolnosti slučaja, Opći sud smatra da treba preispitati neke od tih argumenata na temelju eventualnog priznanja olakotnih okolnosti.

693    U tom je pogledu Google istaknuo da se Komisija obvezala riješiti predmet u okviru postupka prihvaćanja obveza i da je sama u dobroj vjeri predložila tri niza obveza. Kao što je to istaknuto u točki 638. ove presude, Komisija je najprije smatrala da se tim trećim nizom obveza može odgovoriti na zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja koje je iznijela u svojoj preliminarnoj ocjeni s obzirom na to da ih je priopćila podnositeljima pritužbi, pri čemu ih je obavijestila da namjerava odbiti njihove pritužbe. Kao što je to navedeno u točkama 632. do 638. ove presude, ta privremena ocjena u određenoj fazi postupka nije spriječila Komisiju da se vrati na postupak utvrđivanja povrede i kazni Google. Međutim, ako bi se pokazalo da je Google, nakon što se Komisija obvezala riješiti slučaj postupkom prihvaćanja obveza, doista predložio ozbiljne obveze koje bi mogle riješiti probleme tržišnog natjecanja koje je utvrdila Komisija, to bi moglo predstavljati olakotnu okolnost.

694    Međutim, u odgovoru na pitanje Općeg suda Google je u biti istaknuo da se obveze koje je u konačnici predložio Komisiji znatno razlikuju od onoga što je trebalo provesti kako bi se primijenila pobijana odluka. U skladu s Googleovim objašnjenjima, te obveze ne bi dovele do toga da se na konkurentske uspoređivače proizvoda primijene isti postupci i metode kako bi se pojavili u Shopping Unitsu poput onih koji se primjenjuju na vlastite oglase za Googleove proizvode, kao što se to zahtijeva u pobijanoj odluci, nego do toga da se primijene drugi mehanizmi. Usto, kao što je to navedeno u točki 26. ove presude, te su predložene obveze naišle na negativan odgovor znatnog broja podnositelja pritužbi, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 73. pobijane odluke. U tim okolnostima Opći sud smatra da ne postoji olakotna okolnost koju treba uzeti u obzir u Googleovu korist zbog obveza koje je predložio.

695    Konačno, Google smatra da je faktor množenja od 1,3 koji je in fine utvrdila Komisija također neopravdan. Google se osobito poziva na svoje konstruktivan stav tijekom upravnog postupka i na jedini presedan upotrebe takvog faktora u predmetu zlouporabe vladajućeg položaja, koji se odnosio na puno ozbiljnije postupanje.

696    Međutim, kao prvo, Googleov stav tijekom upravnog postupka već se ispitao na temelju eventualne olakotne okolnosti i odbijen je kao takav.

697    Kao drugo, kao što je to već navedeno u točki 672. ove presude, presedani u tom području obvezuju Komisiju samo u usporedivim okolnostima, a fortiori, ne a contrario. U ovom slučaju, predmet na koji se poziva Google, u kojem je donesena Odluka Komisije od 15. listopada 2014. o postupcima na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (AT.39523 – Slovak Telekom), nije se odnosio ni na ista tržišta proizvoda ni na isti zemljopisni opseg kao što su oni na koje se odnosi ovaj predmet, a utvrđene prakse bile su drukčije prirode, iako je bila riječ o praksama istiskivanja.

698    Kao treće, kao što to proizlazi iz točke 30. Smjernica, predmetnim povećanjem nastoji se osigurati odvraćajući učinak novčanih kazni na poduzetnike sa znatnom tržišnom snagom koji ostvaruju osobito visoke prihode povrh prihoda od prodaje robe ili usluga na koje se odnosi povreda. Naime, za takve poduzetnike, ako se Komisija ograniči na izračun novčanih kazni kako je definiran u prethodnim točkama Smjernica, razina novčane kazne koja je izračunana samo na temelju izravnog ili neizravnog prihoda od predmetnog proizvoda ili predmetne usluge može biti nedovoljna za postizanje odvraćajućeg učinka na cjelokupnu djelatnost i snagu tih poduzetnika (vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2014., YKK i dr./Komisija, C‑408/12 P, EU:C:2014:2153, t. 84. do 86. i 93.).

699    Komisija je u ovom slučaju u uvodnoj izjavi 753. pobijane odluke navela da je Alphabetov prihod u 2016., koji iznosi više od 80 milijardi eura, vrlo jasno prelazio prihode koji su ostvareni njegovom uslugom uspoređivanja proizvoda i da se faktor množenja od 1,3 posljedično opravdao kako bi novčana kazna imala dovoljno odvraćajući učinak, ne samo za Google, nego i za ostale poduzetnike iste veličine.

700    Opći sud taj pristup smatra osnovanim i uzima ga u obzir u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti. Naime, utvrđena vrijednost prihoda od prodaje u 2016. za predmetne usluge iznosi 2 045 300 588 eura, što je oko 40 puta manje od Alphabetova prihoda navedenog u točki 699. ove presude.

701    Nakon te ocjene iznosa novčane kazne koja je izrečena Googleu, očito je da je nije potrebno mijenjati. Stoga, iako se na raspravi raspravljalo o pitanju može li Opći sud povisiti kaznu koja je utvrđena tom odlukom u nedostatku zahtjeva u tom smislu, nije potrebno odlučiti o tom pitanju.

702    Stoga iz ispitivanja šestog tužbenog razloga proizlazi da se iznos izrečene novčane kazne utvrdio na 2 424 495 000 eura. Budući da je Alphabet, kao što je to navedeno u uvodnim izjavama 735. i 736. pobijane odluke, od svojeg osnivanja 2. listopada 2015. zajednički i solidarno odgovoran s društvom Google LLC, što potonje društvo ne osporava, valja potvrditi i da se društvu Google LLC izrekla novčana kazna od 2 424 495 000 eura, od čega 523 518 000 eura zajednički i solidarno plaća s Alphabetom.

D.      Opći zaključak

703    Iz ispitivanja prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog tužbenog razloga (vidjeti točku 596. ove presude) koji su istaknuti u potporu glavnom zahtjevu proizlazi da je Komisija u članku 1. pobijane odluke pravilno zaključila da je Google zlouporabom svojeg vladajućeg položaja na nacionalnim tržištima općeg pretraživanja povrijedio članak 102. UFEU‑a i članak 54. Sporazuma o EGP‑u u pogledu nacionalnih tržišta specijaliziranog pretraživanja 13 zemalja navedenih u točki 55. ove presude od različitih datuma koji odgovaraju uvođenju specijaliziranih rezultata za proizvode ili oglasa za proizvode na Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja. Suprotno tomu, taj članak treba djelomično poništiti u dijelu u kojem je Komisija zaključila da postoji prethodno navedena povreda na temelju učinaka zlouporabe na nacionalnim tržištima općeg pretraživanja u tih 13 zemalja.

704    Iz ispitivanja šestog tužbenog razloga (vidjeti točku 702. ove presude) proizlazi da treba potvrditi iznos kazne izrečene u pobijanoj odluci. Stoga valja odbiti zahtjev koji je podredno podnesen za ukidanje novčane kazne ili smanjenje njezina iznosa.

V.      Troškovi

705    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. U skladu s člankom 138. stavcima 1. i 2. Poslovnika, države članice i Nadzorno tijelo EFTA‑e snose vlastite troškove ako su intervenirali u postupak. U skladu s člankom 138. stavkom 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od navedenih u stavcima 1. i 2. tog članka snosi vlastite troškove.

706    U ovom slučaju, s obzirom na zahtjeve za naknadu troškova koje su podnijeli Google i Komisija, kao i CCIA, BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga i Kelkoo, koji su navedeni u točkama 113. do 118. ove presude, budući da Google u bitnome nije uspio u postupku, snosit će, osim vlastitih troškova, i Komisijine troškove, osim Komisijinih troškova koji su nastali zbog intervencije CCIA‑e, koje će snositi CCIA. Osim toga, BEUC, Foundem, VDZ, BDZV, Visual Meta, Twenga, Nadzorno tijelo EFTA‑e, Kelkoo i Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Članak 1. Odluke Komisije C(2017) 4444 final od 27. lipnja 2017. u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39740 – Google pretraživanje (kupnja)) poništava se samo u dijelu u kojem je Europska komisija utvrdila da su Google LLC i Alphabet, Inc. povrijedili te odredbe na 13 nacionalnih tržišta općeg pretraživanja unutar Europskog gospodarskog prostora (EGP) na temelju postojanja protutržišnih učinaka na tim tržištima.

2.      U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.      Google i Alphabet snosit će vlastite i Komisijine troškove, osim Komisijinih troškova koji su nastali zbog intervencije društva Computer & Communications Industry Association.

4.      Computer & Communications Industry Association snosit će vlastite troškove, kao i Komisijine troškove koji su nastali zbog njegove intervencije.

5.      Savezna Republika Njemačka, Nadzorno tijelo EFTA‑e, Europska organizacija za zaštitu potrošača (BEUC), Infederation Ltd, Kelkoo, Verband Deutscher Zeitschriftenverleger eV, Visual Meta GmbH, BDZV – Bundesverband Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV i Twenga snosit će vlastite troškove.

Gervasoni Madise da Silva Passos

Kowalik‑Bańczyk       Mac Eochaidh

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 10. studenoga 2021.

Potpisi

Sadržaj

*      Jezik postupka: engleski