Tužba podnesena 19. kolovoza 2013. – Bayer CropScience protiv Komisije

(Predmet T-429/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bayer CropScience AG (Monheim am Rhein, Njemačka) (zastupnici: K. Nordlander, odvjetnik, and P. Harrison, solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi tužbu dopuštenom,

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 485/2013 od 24. svibnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobravanje aktivnih tvari kloatianidina, tiametoksama i imidakloprida i o zabrani uporabe i prodaje sjemena tretiranog sredstvima za zaštitu bilja koje sadrži te aktivne tvari (SL L 139, 25.5.2013., str.12.), i

naloži Komisiji snošenje troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da je usvajanjem pobijane mjere Komisija prekoračila ovlasti koje su joj dane Uredbom br. 1107/2009¹ („Ovlašćujuća uredba“), te da slijedom toga ne postoji pravna osnova za pobijanu mjeru jer je:

Komisija povrijedila članak 21. Ovlašćujuće uredbe time što je: (i) propustila uzeti u obzir podatke dobivene praćenjem provedbe koji pokazuju da navedene aktivne tvari nisu predstavljale neprihvatljiv rizik za pčele; i (ii) pogrešno zaključila da su postojali novi, relevantni znanstveni podaci na temelju kojih je ona bila nadležna postupiti; i

Komisija povrijedila članak 49. Ovlašćujuće uredbe zabranjujući prodaju sjemena tretiranog navedenim aktivnim tvarima bez utvrđivanja postojanja „opravdanih razloga“ da tretirano sjeme „može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili životinja, odnosno za okoliš“ koji se „ne može na zadovoljavajući način kontrolirati“ drugim mjerama.

Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je donošenjem pobijane mjere povrijeđen članak 12. stavak 2. i točka 3.8.3. Priloga II. Ovlašćujućoj uredbi kao i legitimna očekivanja tužitelja jer :

Ovlašćujuća uredba propisuje, te je tužitelj imao legitimna očekivanja, da će se za provođenje procjena rizika koji je razlog pobijane mjere upotrijebiti postojeće i primjenjive smjernice, međutim postojeće i primjenjive smjernice bile su zanemarene u korist znanstvenog mišljenja koje ne predstavlja smjernice i nacrta smjernica koje nisu bile niti dostupne niti usuglašene.Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je primjena Ovlašćujuće uredbe od strane Komisije pri donošenju osporene mjere predstavljala povredu tužiteljevih temeljnih prava na imovinu i obavljanja poslovne aktivnosti jer:odluke o povlačenju (i izmjeni) dopuštenja za tužiteljeve proizvode bile su utemeljene na nezakonitoj primjeni Ovlašćujuće uredbe, pri čemu se nije primjereno uzela u obzir dugotrajna sigurna uporaba navedenih aktivnih tvari niti vrijednost i značaj tužiteljevog intelektualnog vlasništva nad aktivnom tvari i dugotrajnih ulaganja u vezi s tim tvarima.Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je pobijana mjera donesena nakon postupka u kojem nije bilo osigurano poštivanje tužiteljevog prava na saslušanje jer:provođenje odgovarajućih procjena rizika na temelju znanstvenog mišljenja i nacrta smjernica (nasuprot postojećim i primjenjivim smjernicama) automatski je dovelo do utvrđivanja „nedostajućih podataka“ u vezi kojih tužitelj nije imao priliku izjasniti se.Peti tužbeni razlog, kojim se navodi da donošenje osporene mjere povrjeđuje načelo razmjernosti, jer:pobijana mjera u više područja (uključujući ograničenja u folijarnoj uporabi tužiteljevih proizvoda, uporabi od strane nestručnjaka i uporabi u zatvorenom prostoru) ide preko onoga što je prikladno za postizanje svojih legitimnih ciljeva, te ih može čak i ugroziti, dok je Komisija propustila razmotriti manje ograničavajuće mjere regulacije koje su joj stajale na raspolaganju.Šesti tužbeni razlog, kojim se navodi da donošenje pobijane mjere povrjeđuje načelo opreza, jer:između ostalog, Komisija je, kao upravitelj rizika, usvojila čisto hipotetski pristup riziku, koji je zasnovan na nagađanju i koji nije bio znanstveno provjeren (što je u velikoj mjeri posljedica činjenice da procjene rizika ne predstavljaju temeljitu znanstvenu procjenu), te je odbila poduzeti analizu potencijalnih koristi i troškova svojih postupaka.