PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
18. listopada 2016.(*)
„Žig Europske unije – Prijava verbalnog žiga Europske unije BRAUWELT – Apsolutni razlozi za odbijanje – Opisni karakter – Nepostojanje razlikovnoga karaktera – Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Razlikovni karakter stečen uporabom – Članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 – Pravo na saslušanje – Obveza obrazlaganja – Članak 75. Uredbe br. 207/2009”
U predmetu T‑56/15,
Raimund Schmitt Verpachtungsgesellschaft mbH & Co. KG, sa sjedištem u Nürnbergu (Njemačka), koji zastupa M. Höfler, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa A. Schifko, u svojstvu agenta,
tuženik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 4. prosinca 2014. (predmet R 1121/2014‑4), u vezi s registracijom verbalnog znaka BRAUWELT kao žiga Europske unije,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
u sastavu na raspravi: H. Kanninen, predsjednik, I. Pelikánová (izvjestiteljica) i E. Buttigieg, suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 2. veljače 2015.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 21. travnja 2015.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 6. srpnja 2015.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za određivanje rasprave u roku od tri tjedna od kada su stranke obaviještene o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno primjenom članka 106. stavka 3. Poslovnika Općeg suda odlučiti o tužbi bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, Raimund Schmitt Verpachtungsgesellschaft mbH & Co. KG, podnio je 2. kolovoza 2013. prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009, L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig Europske unije za koji je zatražena registracija verbalni je znak BRAUWELT.
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju razredima 9., 16., 32., 35., 38., 41., 42. i 43. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, te odgovaraju sljedećem opisu za svaki od tih razreda:
– razred 9.: „računalni programi i softveri, osobito aplikacijski programi (aplikacije, za skidanje); podloge za podatke (snimljeni i nesnimljeni)”;
– razred 16.: „brošure; revije; katalozi; knjige, također u obliku zbirki listova papira”;
– razred 32.: „pivo; ekstrakti hmelja za proizvodnju piva”;
– razred 35.: „organiziranje sajmova i izložbi u području pivarstva, pića i hrane u komercijalne ili reklamne svrhe; usluge dokumentacije za komercijalnu uporabu; marketing adresa; prikupljanje i stavljanje na raspolaganje informacija na Internetu, odnosno informacija o marketingu i distribuciji; organiziranje i vođenje sajmova, također u elektronskom obliku”;
– razred 38.: „pristup informacijama na Internetu; pristup računalnim programima i aplikacijama (aplikacijski softveri) na Internetu; stavljanje na raspolaganje internetskih portala za račun trećih osoba; pristup informacijama na Internetu; sastavljanje, dostava i prijenos poruka na Internetu; omogućavanje pristupa bazama podataka; pristup softverima, podacima, slikama, audio i/ili video informacijama na Internetu; usluge elektroničkog plakatiranja”;
– razred 41.: „organiziranje i vođenje radionica za stručno osposobljavanje, također u elektronskom obliku; sportske i kulturne djelatnosti; organiziranje i održavanje glazbenih manifestacija, kulturnih, turističkih i drugih manifestacija za slobodno vrijeme; obavijesti o manifestacijama za razonodu i slobodno vrijeme; obuka; razonoda; usluge izdavaštva, osobito objavljivanje knjiga i časopisa, elektronički on line, kao i redigiranje i izdavanje tekstova; pružanje on‑line, osobito informacija u području hrane i pića (obrazovanje o prehrani)”;
– razred 42.: „koncepcija i razvoj softvera, osobito aplikacijskih programa; stavljanje na raspolaganje platformi na Internetu; stavljanje na raspolaganje platforme za elektroničku trgovinu na Internetu”;
– razred 43.: „usluge okrepe”.
4 Odlukom od 14. ožujka 2014. ispitivač je odbio registraciju svih predmetnih proizvoda i usluga zbog toga što je žig za koji je podnesena prijava bio opisan u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 i nije imao razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe.
5 Tužitelj je 24. travnja 2014. podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke ispitivača, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
6 Odlukom od 4. prosinca 2014. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu. Na prvom mjestu, ono je smatralo, s obzirom na to da se žig za koji je podnesena prijava sastojao od njemačkih riječi, da se relevantna javnost sastojala od njemačkih i austrijskih konačnih potrošača i profesionalaca. Na drugom mjestu, ono je utvrdilo da je žig za koji je podnesena prijava značio „svijet pivarstva” ili „svijet kuhanja piva” i opisivao, za potrošača iz njemačkog govornog područja, prodajno mjesto ili široku ponudu proizvoda i usluga u vezi s djelatnošću kuhanja piva. Na trećem mjestu, ocijenilo je da je, sukladno proizvodima i uslugama na koje se odnosio, žig za koji je podnesena prijava označavao njihov predmet ili njihovu tematsku orijentaciju, njihovo mjesto prodaje ili mjesto pružanja. Smatralo je da su svi proizvodi i usluge koji su bili obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava mogli biti dio široke ponude informacija i usluga o temi pivarstva ili kuhanja piva. Žalbeno je vijeće iz toga zaključilo da je žig za koji je podnesena prijava opisivao vrstu ili predmet predmetnih proizvoda i usluga u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009. Na četvrtom mjestu, žalbeno je vijeće smatralo da, u mjeri u kojoj je žig za koji je podnesena prijava bio opisan, on nije imao razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Na petom mjestu, žalbeno je vijeće ocijenilo da su dokazni elementi koje je podnio tužitelj bili nedovoljni za dokazivanje razlikovnog karaktera stečenog uporabom žiga za koji je podnesena prijava, u smislu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– preinači pobijanu odluku na način da se žig za koji je podnesena prijava registrira za sve zahtijevane proizvode i usluge;
– podredno, preinači pobijanu odluku na način da se žig za koji je podnesena prijava registrira za proizvode „revije specijalizirane u području pivarstva”;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
8 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
1. Dopuštenost druge i treće točke tužbenog zahtjeva
9 EUIPO ističe da su druga i treća točka tužbenog zahtjeva nedopuštene u dijelu u kojem se odnose na to da mu Opći sud izda nalog.
10 Tužitelj osporava argumente EUIPO‑a objašnjavajući, s jedne strane, da druga točka tužbenog zahtjeva predstavlja dopušten zahtjev za preinaku i, s druge strane, da treća točka tužbenog zahtjeva predstavlja uvjetno ograničenje popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava.
11 Najprije valja istaknuti da, neovisno o činjenici da se temelji na uvjetnom ograničenju popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, treća točka tužbenog zahtjeva predstavlja, poput druge točke, zahtjev za preinaku koji se odnosi na to da Opći sud registrira taj žig.
12 U tom pogledu, točno je da je Opći sud nadležan, na temelju članka 65. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, izmijeniti odluku žalbenog vijeća. S obzirom na to, ta nadležnost za izmjenu namijenjena je tome da Opći sud donese odluku koju je trebalo donijeti žalbeno vijeće, sukladno odredbama Uredbe br. 207/2009, što podrazumijeva da dopuštenost zahtjeva za preinaku treba ocjenjivati s obzirom na nadležnosti koje su dodijeljene spomenutom žalbenom vijeću (rješenje od 30. lipnja 2009., Securvita/OHIM (Natur‑Aktien‑Index), T‑285/08, EU:T:2009:230, t. 14. i 15.).
13 Međutim, iako registracija žiga Europske unije proizlazi iz utvrđenja da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni člankom 45. Uredbe br. 207/2009, nadležni odjeli EUIPO‑a u području registracije žigova Unije u tom pogledu ne donose formalnu odluku koju bi bilo moguće pobijati. Stoga, žalbeno vijeće koje, na temelju članka 64. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, može obavljati nadležnost odjela koji je donio pobijanu odluku ili vratiti predmet tom odjelu da on po njemu dalje postupa, nije nadležno odlučivati o zahtjevu kojim se traži da registrira žig Unije. Stoga, tim više Opći sud ne može odlučivati o zahtjevu za preinaku kojim se traži da on izmijeni odluku žalbenog vijeća u tom smislu (vidjeti u tom smislu rješenje od 30. lipnja 2009., Natur‑Aktien‑Index, T‑285/08, EU:T:2009:230, t. 16. do 23.).
14 S obzirom na prethodno navedeno, drugu i treću točku tužbenog zahtjeva treba odbaciti kao nedopuštene.
2. Dokumenti izneseni prvi put pred Općim sudom
15 EUIPO osporava dopuštenost priloga K.24. do K.30. i K.33. tužbe zbog toga što su podneseni prvi put Općem sudu a da nisu dostavljeni u spis predmeta pred EUIPO‑om.
16 U tom pogledu, sukladno stalnoj sudskoj praksi, svrha je tužbe podnesene Općem sudu nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 65. Uredbe br. 207/2009, što znači da funkcija Općeg suda nije ponovno ispitivanje činjeničnih okolnosti s obzirom na dokumente koji su pred njim prvi put izneseni. Stoga valja odbaciti priloge K.24. do K.30. i K.33. tužbe a da nije nužno ispitivati njihovu dokaznu snagu (vidjeti u tom smislu presudu od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR ET FELICIE), T‑346/04, EU:T:2005:420, t.19. i navedenu sudsku praksu).
3. Meritum
17 U prilog svojoj tužbi tužitelj iznosi tri tužbena razloga koja se odnose: kao prvo, na povredu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 75. te uredbe; kao drugo, na povredu članka 7. stavka l. točke (b) Uredbe br. 207/2009; i kao treće, na povredu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 75. te uredbe.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 75. te uredbe
18 Tužitelj žalbenom vijeću prigovara da je povrijedilo obvezu obrazlaganja, da je donijelo pogrešan zaključak o opisnom karakteru žiga za koji je podnesena prijava za sve obuhvaćene proizvode i usluge i da je povrijedilo njegovo pravo na saslušanje.
Povreda obveze obrazlaganja
19 Tužitelj ističe da je žalbeno vijeće povrijedilo obvezu obrazlaganja time što nije ispitalo je li žig za koji je podnesena prijava bio opisan za svaki proizvod i uslugu navedene u zahtjevu za registraciju i pozivajući se općenito na sve proizvode iz svakog razreda.
20 EUIPO osporava osnovanost tužiteljevih argumenata.
21 Sukladno sudskoj praksi, ako se registracija žiga zahtijeva za različite proizvode i usluge, žalbeno vijeće mora provjeriti in concreto da se na predmetni žig ne odnosi niti jedan razlog za odbijanje registracije propisan člankom 7. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 u odnosu na svaki od tih proizvoda ili tih usluga i može donijeti različite zaključke ovisno o proizvodu ili usluzi o kojima je riječ. Stoga je žalbeno vijeće, kada odbija registraciju žiga, u svojoj odluci dužno navesti zaključak do kojeg je došlo u odnosu na svaki od proizvoda i usluga iz zahtjeva za registraciju, neovisno o načinu na koji je taj zahtjev oblikovan (vidjeti presudu od 2. travnja 2009., Zuffa/OHIM (ULTIMATE FIGHTING CHAMPIONSHIP), T‑118/06, EU:T:2009:100, t. 27. i navedenu sudsku praksu).
22 Međutim, kada se isti razlog odbijanja suprotstavlja jednoj kategoriji ili grupi proizvoda ili usluga, žalbeno vijeće može se ograničiti na općenito obrazlaganje za sve proizvode ili usluge o kojima je riječ, pod uvjetom da ukupna pravna i činjenična razmatranja koja predstavljaju obrazloženje predmetne odluke, s jedne strane, dovoljno jasno objašnjavaju obrazloženje žalbenog vijeća za svaki proizvod i uslugu koji pripadaju toj kategoriji i, s druge strane, mogu se bez razlike primijeniti na svaki od dotičnih proizvoda i usluga. Sama činjenica da predmetni proizvodi ili usluge pripadaju istom razredu u smislu Nicanskog sporazuma nije dovoljna za tu svrhu (vidjeti u tom smislu presudu od 2. travnja 2009., ULTIMATE FIGHTING CHAMPIONSHIP, T‑118/06, EU:T:2009:100, t. 27. i 28. i navedenu sudsku praksu).
23 Naime, u točki 16. pobijane odluke žalbeno vijeće pozvalo se na „računalne programe”, koji uključuju „softvere”, i na „podloge za podatke”, iz razreda 9., kao i na „brošure”, „revije”, „kataloge” i „knjige”, iz razreda 16. U točki 17. pobijane odluke ispitivanje se odnosilo na „pivo” i „ekstrakte hmelja”, iz razreda 32., te na „usluge okrepe”, iz razreda 43. U točki 18. pobijane odluke žalbeno vijeće raspodijelilo je usluge iz razreda 35. u dvije potkategorije od kojih se prva odnosi na područje marketinga, a druga na organiziranje sajmova. U točki 19. pobijane odluke obrazloženje koje se odnosilo na usluge iz razreda 38. i 42. oblikovano je u odnosu na tri potkategorije koje su se ticale, na prvom mjestu, stavljanja na raspolaganje portala, zatim pristupa informacijama, računalnim programima, bazama podataka i, konačno, odgovarajućim uslugama programiranja. Na posljednjem mjestu, u točki 20. pobijane odluke, žalbeno vijeće razlikovalo je četiri potkategorije među uslugama iz razreda 41., u vezi osnovne obuke i usavršavanja, sportskih i kulturnih djelatnosti, razonode i usluga izdavaštva.
24 Ispitujući opisni karakter žiga za koji je podnesena prijava po kategorijama proizvoda i usluga, čiju relevantnost tužitelj nije osporavao, žalbeno vijeće postupilo je sukladno pravilima navedenima u točkama 21. i 22. ove presude.
25 Stoga valja odbiti ovaj prigovor.
Opisni karakter žiga za koji je podnesena prijava u odnosu na obuhvaćene proizvode i usluge
26 Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je žig za koji je podnesena prijava opisivao obuhvaćene proizvode i usluge u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.
27 EUIPO osporava osnovanost tužiteljevih argumenata.
28 U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009, neće se registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od znakova ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga.
29 Prema sudskoj praksi članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 sprječava to da znakovi ili podaci na koje se odnosi budu rezervirani za jednog poduzetnika kao posljedica njihove registracije kao žiga. Ta odredba dakle ima cilj od općeg interesa, kojim se zahtijeva da se takvim znakovima ili podacima svi mogu slobodno koristiti (presuda od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01P, EU:C:2003:579, t. 31.).
30 Nadalje, za znakove ili podatke, koji u trgovini mogu služiti za označavanje obilježja proizvoda ili usluge za koje je podnesena prijava, smatra se na temelju članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 da ne mogu izvršavati glavnu funkciju žiga, a to je pokazivanje komercijalnog podrijetla proizvoda ili usluge kako bi se potrošaču koji stječe taj proizvod ili uslugu koja je označena žigom omogućilo da pri kasnijem stjecanju učini isti izbor, ako se iskustvo pokazalo pozitivnim, ili drugi izbor, ako se ono pokazalo negativnim (presuda od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01P, EU:C:2003:579, t. 30.).
31 Znakovi ili podaci navedeni u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009 su oni koji u uobičajenoj uporabi s gledišta relevantne javnosti mogu služiti za označavanje proizvoda ili usluge za koje je registracija zatražena, bilo izravno, bilo navođenjem jednog od njihovih bitnih obilježja (presuda od 20. rujna 2001., Procter & Gamble/OHIM, C‑383/99 P, EU:C:2001:461, t. 39.).
32 Slijedom navedenog, kako bi se neki znak iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 zabranio, on mora imati dovoljno izravnu i konkretnu vezu s predmetnim proizvodima ili uslugama koja relevantnoj javnosti omogućuje da neposredno, bez daljnjeg razmišljanja, percipira prikaz tih proizvoda i usluga ili jedne od njihovih značajki (presuda od 14. lipnja 2007., Europig/OHIM (EUROPIG), T‑207/06, EU:T:2007:179, t. 27.).
33 Nadalje, kako bi se žig sastavljen od neologizma ili riječi nastale od kombinacije elemenata smatrao opisnim u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, nije dovoljno da se eventualni opisni karakter utvrdi za svaki od tih elemenata. Taj se karakter mora također utvrditi i za neologizam ili samu riječ (presuda od 12. siječnja 2005., Wieland‑Werke/OHIM (SnTEM, SnPUR, SnMIX), T‑367/02 do T‑369/02, EU:T:2005:3, t. 31.; vidjeti također analogne presude od 12. veljače 2004., Koninklijke KPN Nederland, C‑363/99, EU:C:2004:86, t. 96., i od 12. veljače 2004., Campina Melkunie, C‑265/00, EU:C:2004:87, t. 37.).
34 Žig sastavljen od neologizma ili riječi nastale od elemenata od kojih svaki opisuje karakteristike proizvoda ili usluga za koje se zahtijeva registracija sâm opisuje karakteristike tih proizvoda ili usluga u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, osim u slučaju da postoji uočljiva razlika između neologizma ili riječi i pukog zbroja njezinih elemenata. To podrazumijeva da, zbog neobičnog karaktera kombinacije u odnosu na navedene proizvode i usluge, neologizam ili riječ stvaraju dojam dovoljno udaljen od tog proizvoda običnim spajanjem podataka iz elemenata koji ih čine, na način da predstavljaju više od zbroja svojih elemenata. U tom pogledu, analiza predmetnog pojma, u odnosu na odgovarajuća jezična i gramatička pravila, također je relevantna (presuda od 12. siječnja 2005., SnTEM, SnPUR, SnMIX, T‑367/02 do T‑369/02, EU:T:2005:3, t. 32.; vidjeti također analogne presude od 12. veljače 2004., Koninklijke KPN Nederland, C‑363/99, EU:C:2004:86, t. 104, i od 12. veljače 2004., Campina Melkunie, C‑265/00, EU:C:2004:87, t. 43.).
35 U predmetnom slučaju, tužitelj ne osporava utvrđenja žalbenog vijeća u skladu s kojima su, s jedne strane, proizvodi i usluge na koje se odnosi žig za koji je podnesena prijava namijenjeni i konačnim potrošačima i profesionalcima i, s druge strane, valja uzeti u obzir njemačku i austrijsku publiku njemačkoga govornog područja, s obzirom na to da je žig za koji je podnesena prijava sastavljen od riječi na njemačkom jeziku. Budući da ta utvrđenja ne sadržavaju pogreške, treba ih uzeti u obzir.
36 Naprotiv, tužitelj osporava utvrđenja žalbenog vijeća u vezi značenja žiga za koji je podnesena prijava i u vezi njegova opisnog karaktera. On nadalje tvrdi da je žalbeno vijeće trebalo uzeti u obzir ranije registracije verbalnog znaka Brauwelt kojeg je on nositelj i druge registracije i odluke koje se odnose na identične ili slične znakove.
– Značenje žiga za koji je podnesena prijava
37 Na prvom mjestu, kad je riječ o elementu „brau”, tužitelj tvrdi da, protivno onome što je usvojeno u odluci ispitivača, na temelju on line rječnika Duden ne može se zaključiti da je taj element element verbalne tvorbe; taj se element, kao takav, nije nalazio ni u drugim referentnim djelima. Također, rezultati pretrage na internetskim tražilicama njemačkoga govornog područja odnosili su se samo na pojam „bräu”, ili na prezime Brau, ili na korištenje elementa „brau” kao žiga ili imena trgovačkog društva.
38 U svakom slučaju, sukladno tvrdnjama tužitelja, pod pretpostavkom da element „brau” zaista predstavlja element verbalne tvorbe, on je sam po sebi slab i nema konkretno značenje, s obzirom na to da je tumačenje u skladu s kojim se on odnosi na djelatnost kuhanja piva općenito suviše neodređeno.
39 U tom pogledu, u točki 13. pobijane odluke, žalbeno vijeće utvrdilo je da je element „brau” bio element verbalne tvorbe koji je u verbalnim asocijacijama upućivao na djelatnost kuhanja piva. Kako bi potkrijepilo tu tvrdnju, dostavilo je više primjera složenih riječi koje su sadržavale element „brau” s popisa proizvoda obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, dokaza koje mu je podnio tužitelj i on line rječnika Duden.
40 Na temelju tih primjera se zapravo može zaključiti da, u slučaju postojanja elementa „brau” korištenog u složenoj riječi, relevantna javnost će ga shvatiti kao upućivanje na djelatnost kuhanja piva, što znači da je ocjena žalbenog vijeća točna.
41 To utvrđenje nije dovedeno u pitanje argumentima tužitelja. S jedne strane, naime, iako tužitelj tvrdi da se element „brau” ne nalazi kao takav u relevantnim djelima, protivno onome što je utvrdio ispitivač, on ipak ne osporava postojanje i tumačenje sastavljenih riječi koje navodi žalbeno vijeće. Nadalje, elementi koje je on podnio u vezi rezultata pretrage na internetskim tražilicama njemačkog govornog područja odnose se na uporabu samog elementa „brau”, a ne njegove uporabe u složenoj riječi, poput pojma „brauwelt” u predmetnom slučaju.
42 S druge strane, suprotno tvrdnjama tužitelja, tumačenje elementa „brau” koje je usvojilo žalbeno vijeće ima konkretan semantički sadržaj, s obzirom na to da je kuhanje piva određena ljudska djelatnost.
43 S obzirom na prethodno navedeno, valja prihvatiti ocjenu žalbenog vijeća o značenju elementa „brau”.
44 Na drugom mjestu, tužitelj tvrdi da element „welt” nije sinonim za prodajno mjesto. Isto tako, protivno tvrdnjama ispitivača, spomenuti element „welt” ne označava mjesto kuhanja piva, s obzirom na to da Brauwelt nije mjesto.
45 U tom pogledu, žalbeno vijeće utvrdilo je u točki 14. pobijane odluke, da je verbalni element „welt” doslovno označavao područje ili sredinu zatvorenu prema sebi i da se često koristio za označavanje prodajnih mjesta koja su raspolagala širokim asortimanom ili bogatom ponudom proizvoda i usluga u specifičnom području, poput odgovarajućeg pojma na engleskom jeziku, „world”.
46 S jedne strane, iako je žalbeno vijeće svoje utvrđenje u skladu s kojim se pojam „welt” često koristio za označavanje prodajnog mjesta temeljilo na upućivanjima na presude Općeg suda i EUIPO‑a, tužitelj svoju protivnu tvrdnju nije potkrijepio nikakvim argumentom ili konkretnim elementom.
47 S druge strane, u mjeri u kojoj tužitelj tvrdi da relevantna javnost ne shvaća element „welt” tako da označava mjesto kuhanja piva, njegov je argument bespredmetan, s obzirom na to da žalbeno vijeće nije preuzelo tvrdnju ispitivača u tom smislu.
48 U tim okolnostima, valja prihvatiti ocjenu žalbenog vijeća o značenju elementa „welt”.
49 Na trećem mjestu, kad je riječ o globalnom značenju žiga za koji je podnesena prijava, tužitelj navodi nedostatnost ispitivanja koje je o tom pitanju provelo žalbeno vijeće. On u tom pogledu ponavlja svoju argumentaciju koja se odnosi na činjenicu da element „brau” sam po sebi nije imao konkretan semantički sadržaj, što znači da je uz njega, na njemačkom jeziku, uvijek trebao biti drugi element koji bi mu precizirao smisao. Budući da ni element „welt” nema konkretno značenje u kontekstu kuhanja piva, izraz „brauwelt” posve je neodređen, neobičan i originalan pojam. Naime, značenja koja je utvrdilo žalbeno vijeće vrlo su neodređena.
50 U tom pogledu, u točki 15. pobijane odluke, žalbeno vijeće navelo je da izraz „brauwelt”, uzet u cijelosti, znači „svijet pivarstva” ili „svijet kuhanja piva” te se odnosi na prodajno mjesto s bogatom ponudom proizvoda i usluga u vezi djelatnosti kuhanja piva.
51 Stoga, protivno tvrdnjama tužitelja, žalbeno vijeće ispitalo je globalno značenje žiga za koji je podnesena prijava. Osim toga, njegovo ispitivanje ne sadržava pogreške u ocjeni i nije dovedeno u pitanje tvrdnjama tužitelja.
52 Naime, valja utvrditi da je žig za koji je podnesena prijava sastavljen od jednostavne sintagme, sukladno sintaktičkim i gramatičkim pravilima njemačkog jezika, koju čine dva elementa od kojih svaki ima konkretan semantički sadržaj, pri čemu nepostojanje navođenja izraza „brauwelt” u referentnim djelima u tom pogledu nije relevantno (vidjeti u tom smislu analognu presudu od 12. siječnja 2000., DKV/OHIM (COMPANYLINE), T‑19/99, EU:T:2000:4, t. 26.).
53 Osim toga, kombinacija tih dvaju elemenata ne premašuje zbroj podataka koje oni sadržavaju i čini neologizam koji ima globalno određeno značenje i koji se odnosi na široku komercijalnu ponudu u vezi s područjem kuhanja piva.
54 U tim okolnostima, valja prihvatiti globalno značenje žiga za koji je podnesena prijava koje je prihvatilo žalbeno vijeće.
– Veza između žiga za koji je podnesena prijava i obuhvaćenih proizvoda i usluga
55 Tužitelj tvrdi da žig za koji je podnesena prijava nije opisan u odnosu na obuhvaćene proizvode i usluge.
56 EUIPO osporava osnovanost tužiteljevih argumenata.
57 Tužitelj najprije ističe da element „brau” ne označava ni proizvod ni uslugu, ni neko njihovo svojstvo. Sam element „welt”, u značenju „prodajnog mjesta” ili „ponude proizvoda” ne može opisati obuhvaćene proizvode i usluge, a osobito ne komercijalne usluge iz razreda 35., tim više što element „brau” ne omogućava identificiranje predloženih konkretnih proizvoda ili usluge. U tim okolnostima, tužitelj tvrdi da je žig za koji je podnesena prijava suviše neodređen kako bi mogla postojati dovoljno izravna i konkretna veza, koja se zahtijeva na temelju članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.
58 Navedeni se uvodni argumenti ne mogu prihvatiti. Naime, kao što to proizlazi iz ispitivanja u točkama 37. do 54. ove presude, promatranih u cijelosti, žig za koji je podnesena prijava odnosi se na prodajno mjesto ili široku ponudu proizvoda i usluga u vezi s djelatnošću kuhanja piva. Stoga, kako je u biti utvrdilo žalbeno vijeće u točkama 15. i 21. pobijane odluke, općenito gledano, žig za koji je podnesena prijava može prenijeti podatke o tematskom predmetu proizvoda ili usluge, njihovoj vrsti, te mjestu prodaje ili pružanja usluge.
59 Kad je riječ o tome opisuju li zaista takvi podaci proizvode i usluge obuhvaćene predmetnim žigom za koji je podnesena prijava, tužitelj iznosi niz argumenata.
60 Tako on na prvom mjestu ističe da „svijet pivarstva”, kao tematski predmet proizvoda obuhvaćenih razredima 9. i 16., ne postoji, protivno tvrdnjama žalbenog vijeća. On dodaje da podaci i podloge za podatke, iz razreda 9., i samim time proizvodi iz razreda 16. nisu načelno označeni svojim sadržajem.
61 U tom pogledu, žalbeno je vijeće u točki 16. pobijane odluke utvrdilo da je žig za koji je podnesena prijava označavao tematski predmet, s jedne strane, „računalnih programa” i „podloga za podatke”, iz razreda 9., i, s druge strane, „brošura”, „revija”, „kataloga” i „knjiga” iz razreda 16., odnosno svijet pivarstva.
62 Ta je ocjena točna, s obzirom na to da, protivno tvrdnjama tužitelja, predmet proizvoda i usluga iz razreda 9. i 16. može biti djelatnost kuhanja piva. Osobito, protivno tvrdnjama tužitelja, s jedne strane, ako je žig za koji je podnesena prijava postavljen na „podloge za podatke”, on može neposredno informirati dotičnu publiku o bitnom svojstvu tih proizvoda, odnosno njihovu tematskom predmetu (vidjeti analognu presudu od 17. rujna 2008., Prana Haus/OHIM (PRANAHAUS), T‑226/07, neobjavljena, EU:T:2008:381, t. 33.). S druge strane, učestalo je da naslov knjige, kataloga ili brošure te naziv revije upućuju na tematski sadržaj tih publikacija, te da i potrošači i profesionalci načelno odabiru konzultirati publikacije ponajprije zbog njihova sadržaja ili njihova predmeta (vidjeti u tom smislu presudu od 23. rujna 2015., Reed Exhibitions/OHIM (INFOSECURITY), T‑633/13, neobjavljena, EU:T:2015:674, t. 54.).
63 Na drugom mjestu, kad je riječ o proizvodima iz razreda 32. i uslugama iz razreda 43., tužitelj ističe da se, protivno utvrđenjima ispitivača, žig za koji je podnesena prijava ne može percipirati tako da označava mjesto kuhanja piva, uzimajući u obzir uporabu žiga pivara.
64 U tom pogledu, u točki 17. pobijane odluke, žalbeno je vijeće utvrdilo da je relevantna javnost žig za koji je podnesena prijava shvaćala na način da upućuje na mjesto prodaje ili pružanja usluga u kojem se nude pivo i ekstrakti hmelja iz razreda 32. ili usluge okrepe iz razreda 43.
65 Ta ocjena ne sadržava pogrešku. Osim toga, ona ne počiva na tumačenju u skladu s kojim žig za koji je podnesena prijava označava mjesto kuhanja piva, tako da je argument iznesen u točki 63. ove presude bespredmetan.
66 Na trećem mjestu, kad je riječ o uslugama iz razreda 35., tužitelj tvrdi da žalbeno vijeće, s jedne strane, priznaje da nije uobičajeno označavati ih prema njihovoj tematskoj orijentaciji i, s druge strane, ipak tvrdi da će relevantna javnost percipirati žig za koji je podnesena prijava kao oznaku teme sajma ili izložbe koji su organizirani. On ističe da su zapravo žigovi specijaliziranih sajmova često aluzivni i slabo se mogu razlikovati a da pri tome nisu opisni.
67 U tom pogledu je žalbeno vijeće u točki 18. pobijane odluke utvrdilo da je žig za koji je podnesena prijava označavao temu predmetnih usluga, odnosno činjenicu da su se sajmovi ili izložbe odnosili na područje kuhanja piva i da su marketinške usluge bile namijenjene posebno pivovarama. Ono je dodalo da, čak i da nije uobičajeno označavati predmetne usluge prema njihovoj tematskoj orijentaciji, relevantna javnost bila je sposobna neposredno shvatiti tu referencu kada bi joj se predočio žig za koji je podnesena prijava.
68 S jedne strane, te tvrdnje nisu proturječne, protivno tužiteljevim navodima. Naime, kao što proizlazi iz točke 67. ove presude, žalbeno vijeće nije kategorički utvrdilo da je bilo neobično označavati usluge iz razreda 35. prema njihovoj tematskoj orijentaciji, nego je samo priznalo tu mogućnost, da bi zatim pojasnilo da ona nije utjecala na percepciju relevantne javnosti.
69 S druge strane, ocjena žalbenog vijeća pravilna je. Naime, iako je doduše moguće da su žigovi koji označavaju specijalizirane sajmove i izložbe često aluzivni pri čemu nisu opisni, to nije slučaj kad je riječ o žigu za koji je podnesena prijava, koji neposredno informira relevantnu javnost da se sajam ili izložba odnose na područje pivarstva. Kad je riječ o marketinškim uslugama, tužitelj ne osporava utvrđenje, koje ne sadržava pogrešku, u skladu s kojim se one mogu konkretno odnositi na pivovare, na način da relevantna javnost može tumačiti žig za koji je podnesena prijava tako da se odnosi na njihov predmet.
70 Na četvrtom mjestu, što se tiče usluga iz razreda 38. i 42., tužitelj ističe da su one tehničke prirode, tako da žig za koji je podnesena prijava u odnosu na njih nije opisan, nego, naprotiv, poprilično originalan. On dodaje da je žalbeno vijeće pomiješalo naziv internetskog portala s tehničkim uslugama ponuđenima trećim osobama za funkcioniranje takvog portala, a koje su obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava.
71 U tom pogledu, žalbeno je vijeće u točki 19. pobijane odluke utvrdilo da usluge iz razreda 38. i 42. čine tri grupe u vezi stavljanja na raspolaganje portala, pristupa informacijama, računalnim programima i bazama podataka i odgovarajućih usluga programiranja. Ono smatra da žig za koji je podnesena prijava označava činjenicu da su predmetne usluge namijenjene portalima čiji je predmet kuhanje piva ili koji se odnose na pristup informacijama u tom području.
72 Ta je ocjena točna, s obzirom na to da žig za koji je podnesena prijava relevantna javnost zapravo može percipirati tako da označava temu portala ili informacija na koje se odnose predmetne usluge. Nadalje, uzimajući u obzir obrazloženje žalbenog vijeća, ne proizlazi da je ono u svojoj ocjeni pomiješalo tehničke usluge nužne za funkcioniranje internetskog portala čiji je predmet kuhanje piva s nazivom tog istog portala.
73 Na petom mjestu, kad je riječ o uslugama iz razreda 41., tužitelj osporava opisni karakter žiga za koji je podnesena prijava u odnosu na „sportske djelatnosti” i „organiziranje i održavanje glazbenih manifestacija za slobodno vrijeme”.
74 Kad je riječ o „sportskim djelatnostima”, žalbeno je vijeće pravilno utvrdilo u točki 20. pobijane odluke da je kuhanje piva tradicija te da ima kulturnu važnost u Njemačkoj i Austriji, dovodeći do brojnih proslava koje uključuju sportske elemente, poput natjecanja u kotrljanju pivskih bačvi.
75 Točno je doduše, kao što to u biti ističe tužitelj, da predmetne djelatnosti nisu vrlo raširene sportske discipline i da uključuju značajan element razonode. Međutim, s jedne strane, pojam sportske djelatnosti nikako nije nespojiv s razonodom. S druge strane, predmetne su djelatnosti natjecateljske djelatnosti koje zahtijevaju fizički napor sudionika, što podrazumijeva da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni kvalificirajući ih kao „sportske djelatnosti”.
76 Kad je riječ o „organiziranju i održavanju glazbenih manifestacija za slobodno vrijeme”, protivno tvrdnjama tužitelja koji iste nije potkrijepio konkretnim argumentima, žalbeno je vijeće pravilno utvrdilo u točki 20. pobijane odluke da predmetne manifestacije mogu biti u vezi sa svijetom kuhanja piva, tako da je žig za koji je podnesena prijava relevantna javnost mogla tumačiti kao upućivanje na to svojstvo.
– Uzimanje u obzir ranijih registracija i odluka
77 Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće propustilo uzeti u obzir ranije registracije verbalnog znaka Brauwelt čiji je on nositelj. On tvrdi da, u mjeri u kojoj te registracije sprečavaju treće osobe da koriste taj znak, zahtjev raspoloživosti, koji je temelj apsolutnog razloga za odbijanje propisanog člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009, nije primjenjiv u ovom slučaju.
78 Tužitelj nadalje ističe da iz odluke drugog žalbenog vijeća od 22. studenoga 2005. (predmet R 137/2005‑2) proizlazi da znak Brauwelt nije opisan u odnosu na usluge iz razreda 35., 41. i 42. koje su identične ili slične onima u predmetnom slučaju.
79 Na posljednjem mjestu, tužitelj navodi brojne registracije znakova koji su identični ili slični žigu za koji je podnesena prijava na koje se pozvao pred žalbenim vijećem.
80 EUIPO osporava osnovanost tužiteljevih argumenata.
81 Sukladno sudskoj praksi, imajući u vidu načelo jednakog postupanja i pravo na dobru upravu, EUIPO u okviru ispitivanja prijave za registraciju žiga Europske unije mora uzeti u obzir odluke donesene po sličnim prijavama i s osobitom pažnjom preispitati treba li odlučiti na isti način (vidjeti u tom smislu presudu od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, EU:C:2011:139, t. 73. i 74.).
82 Neovisno o tome, načela jednakog postupanja i dobre uprave moraju biti usklađena s poštovanjem zakonitosti. Na taj se način osoba koja podnosi prijavu za registraciju nekog znaka kao žiga Europske unije ne bi mogla pozvati u svoju korist na možebitnu nezakonitost koja je počinjena u prošlosti kako bi ishodila istovjetnu odluku. Uostalom, zbog razloga pravne sigurnosti i, točnije, dobre uprave, ispitivanje svih prijava za registraciju mora biti potpuno i cjelovito kako bi se izbjegla nevaljana registracija žigova. Takvo ispitivanje treba provoditi u svakom konkretnom slučaju. Naime, registracija znaka kao žiga ovisi o specifičnim kriterijima primjenjivima u okviru činjeničnih okolnosti predmetnog slučaja koji služe tomu da se provjeri sadrži li predmetni znak razlog za odbijanje (vidjeti u tom smislu presudu od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, EU:C:2011:139, t. 75. do 77.).
83 U tim okolnostima, uzimajući u obzir ono što proizlazi iz ispitivanja u točkama 28. do 76. ove presude da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da je žig za koji je podnesena prijava bio opisan u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 u odnosu na sve obuhvaćene proizvode i usluge, tužitelj se ne može uspješno pozivati na ranije registracije i odluke koje navodi.
84 S obzirom na sve prethodno navedeno, valja odbiti prigovor koji se temelji na nepostojanju opisnog karaktera žiga za koji je podnesena prijava u odnosu na obuhvaćene proizvode i usluge.
Povreda tužiteljeva prava na saslušanje
85 Tužitelj ističe da je žalbeno vijeće povrijedilo njegovo pravo na saslušanje tako što je navelo, prvi put u pobijanoj odluci, s jedne strane, činjenicu da je „brau” bio element verbalne tvorbe i, s druge strane, da je natjecanje u valjanju bačvi predstavljalo primjer sportske djelatnosti povezane sa svijetom kuhanja piva.
86 Sukladno članku 75. drugoj rečenici Uredbe br. 207/2009 kojim je u kontekstu prava žigova Zajednice utvrđeno opće načelo zaštite prava obrane, a osobito prava na saslušanje, odluke EUIPO‑a mogu se temeljiti samo na razlozima o kojima su se stranke imale mogućnost očitovati.
87 U predmetnom slučaju, kad je riječ o prvom tužiteljevu argumentu, iako se ispitivač nije izričito pozvao na činjenicu da je „brau” element verbalne tvorbe, ipak je smatrao da relevantna javnost shvaća značenje tog elementa s obzirom na to da je bila upoznata s riječima i izrazima koji su ga sadržavali. Ispitivač se dakle zapravo pozvao na funkciju elementa „brau” kao elementa verbalne tvorbe i tužitelj je mogao shvatiti taj argument, s obzirom na to da je osporavao i njegovu osnovanost i njegovu relevantnost pred žalbenim vijećem.
88 Kad je riječ o drugom argumentu, točno je doduše da se ispitivač u svojoj odluci nije pozvao na natjecanje u valjanju bačvi. Međutim, kao što to ističe EUIPO, upućivanje žalbenog vijeća na to natjecanje predstavlja samo primjer radi prikazivanja općeg utvrđenja u skladu s kojim se žig za koji je podnesena prijava može percipirati tako da se odnosi na činjenicu da su „sportske djelatnosti” iz razreda 41. bile u vezi s kuhanjem piva i stoga bile opisne u odnosu na potonje usluge u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009. Budući da potonje utvrđenje proizlazi iz odluke ispitivača, ne može se smatrati da se pobijana odluka u tom pogledu temelji na razlogu o kojemu se tužitelj nije imao mogućnosti očitovati.
89 U tim okolnostima, valja odbiti prigovor koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na saslušanje.
90 S obzirom na sve prethodno navedeno, prvi tužbeni razlog treba odbiti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 207/2009
91 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je donijelo zaključak o nepostojanju razlikovnog karaktera žiga za koji je podnesena prijava na temelju njegova opisnog karaktera a da nije provelo posebno ispitivanje primjene članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i da nije obrazložilo primjenu te odredbe u odnosu na različite proizvode i usluge obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava promatrane pojedinačno.
92 Dovoljno je podsjetiti da, sukladno stalnoj sudskoj praksi, verbalni žig koji opisuje svojstva proizvoda ili usluga, u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, stoga nužno nema razlikovni karakter u odnosu na te iste proizvode ili usluge u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe (vidjeti presude od 8. srpnja 2004., TELEPHARMACY SOLUTIONS, T‑289/02, EU:T:2004:227, t. 24. i navedenu sudsku praksu, i od 1. veljače 2013., Ferrari/OHIM (PERLE’), T‑104/11, neobjavljena, EU:T:2013:51, t. 32. i navedenu sudsku praksu).
93 Budući da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da je žig BRAUWELT opisivao predmetne proizvode i usluge u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, moglo je zaključiti, na temelju te sudske prakse, da je registraciju također trebalo odbiti na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) iste uredbe a da nije trebalo iznijeti obrazloženje u tom pogledu.
94 Stoga drugi tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 75. te uredbe
95 Na prvom mjestu, tužitelj ističe da je žalbeno vijeće povrijedilo njegovo pravo na saslušanje iz članka 75. Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da on nije bio u mogućnosti očitovati se o nedostacima koje je to vijeće utvrdilo u odnosu na dokaze podnesene radi utvrđivanja stjecanja razlikovnog karaktera uporabom u smislu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
96 Na drugom mjestu, žalbeno vijeće nije u dovoljnoj mjeri obrazložilo odbijanje primjene članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, u odnosu na specijalizirane revije, seminare, informacijske usluge, tehničke usluge i duge proizvode i usluge koji nisu navedeni u pobijanoj odluci.
97 Na trećem mjestu, žalbeno je vijeće povrijedilo članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 smatrajući da stjecanje razlikovnog karaktera za specijalizirane revije, izložbene kataloge, organiziranje sajmova i pivo nije bilo utvrđeno.
98 U tom kontekstu, tužitelj nadalje podredno tvrdi, za slučaj da njegov glavni zahtjev ne bude prihvaćen, da zahtijeva registraciju žiga za koji je podnesena prijava na temelju stjecanja razlikovnog karaktera uporabom za „revije specijalizirane u području pivarstva” i da povlači prijavu žiga za proizvode i usluge u odnosu na koje znak Brauwelt nije moguće zaštititi.
99 EUIPO osporava osnovanost tužiteljevih argumenata.
100 Prije analize triju tužiteljevih prigovora najprije valja ispitati predmet spora u odnosu na primjenu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, s obzirom na postupak pred žalbenim vijećem i izjave tužitelja sažete u točki 98. ove presude.
Predmet spora
101 Na prvom mjestu, kad je riječ o dosegu pozivanja na stjecanje razlikovnog karaktera uporabom i, stoga, predmetu trećeg tužbenog zahtjeva, valja istaknuti da je u uvodnoj točki V. dijela podneska u kojem se izlažu žalbeni razlozi pred žalbenim vijećem, tužitelj sažeto naveo stjecanje razlikovnog karaktera žiga za koji je podnesena prijava kao takvog.
102 Ipak, tužitelj se zatim izričito pozivao na navedeni razlikovni karakter samo u odnosu na specijalizirane revije, informacijske usluge, seminare i knjige. Osim toga, istaknuo je „ekstenzivnu uporabu” žiga za koji je podnesena prijava u odnosu na izložbene kataloge, usluge organiziranja sajmova i izložbi, pivo i korištenje internetskih stranica iz područja kuhanja piva. Iako je on tvrdio da je putem te uporabe žig za koji je podnesena prijava postao „poznat”, nije izričito kvalificirao pravne posljedice koje trebaju nastati na temelju tog poznavanja.
103 Žalbeno vijeće navelo je u točki 7. pobijane odluke da se na razlikovni karakter stečen uporabom pozivalo u odnosu na specijalizirane revije, informacijske usluge, seminare i knjige. Nadalje, neovisno o nepostojanju izričitog pozivanja, ono je također ocijenilo stjecanje razlikovnog karaktera uporabom u odnosu na izložbene kataloge, usluge organiziranja sajmova i izložbi i pivo.
104 U tim okolnostima, valja ispitati samo tužiteljeve prigovore oblikovane u okviru trećeg tužbenog razloga u odnosu na proizvode i usluge koji odgovaraju kategorijama navedenima u točki 103. ove presude. Naime, primjena članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 u odnosu na proizvode i usluge koji nisu bili obuhvaćeni izričitim ili implicitnim pozivanjem na razlikovni karakter stečen uporabom ne čini dio predmeta postupka pred žalbenim vijećem i, stoga, pobijane odluke.
105 Konkretno, protivno onome što tvrdi tužitelj, predmet spora kad je riječ o trećem tužbenom razlogu ne uključuje tehničke usluge iz područja telekomunikacija i informatike iz razreda 38. i 42. Naime, s jedne strane, te usluge nisu bile predmet izričitog pozivanja na razlikovni karakter stečen uporabom. S druge strane, argumenti i dokazi koje je tužitelj podnio žalbenom vijeću ne predstavljaju implicitno pozivanje, s obzirom na to da se jedini element koji je u bilo kojoj mjeri povezan s telekomunikacijama i informatikom, odnosno korištenjem internetskih stranica od strane tužitelja, odnosi na pružanje informacijskih usluga, a ne tehničkih usluga.
106 Na drugom mjestu, iz podneska u kojem se izlažu žalbeni razlozi pred žalbenim vijećem proizlazi da se tužitelj pozivao i namjeravao dokazati razlikovni karakter stečen uporabom u odnosu na potkategoriju „specijalizirane revije”, a ne za širu kategoriju revija, koja se nalazila na popisu proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava.
107 U tom smislu, valja podsjetiti da se, na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, apsolutni razlozi za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d) iste uredbe ne protive registraciji žiga ako je žig stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.
108 Posljedično se stjecanje razlikovnog karaktera uporabom načelno treba dokazati za cijelu kategoriju proizvoda ili usluga na koje se primjenjuje dotični razlog za odbijanje, kako je navedena na popisu proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, a ne u odnosu na potkategoriju.
109 To pravilo ne dovodi u pitanje to da, sukladno članku 43. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, podnositelj prijave za registraciju žiga može u svakom trenutku povući svoju prijavu žiga Europske unije ili ograničiti popis proizvoda ili usluga koji su u njoj sadržani.
110 U predmetnom slučaju, iako se tužitelj izričito pozivao na razlikovni karakter stečen uporabom za potkategoriju „specijalizirane revije”, iz elemenata u spisu, a osobito iz podneska u kojem se izlažu žalbeni razlozi pred žalbenim vijećem, ne proizlazi da je on, u isto vrijeme, na isti način ograničio kategoriju „revije” s popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava.
111 Posljedično, žalbeno je vijeće pravilno utvrdilo u točki 27. pobijane odluke da je razlikovni karakter stečen uporabom trebalo dokazati za kategoriju „revije”.
112 Na trećem mjestu, kad je riječ o podrednom ograničavanju kategorije „revije” na „revije specijalizirane u području pivarstva” i uvjetnom povlačenju prijave žiga za proizvode i usluge u odnosu na koje znak Brauwelt nije moguće zaštititi, koje je tužitelj iznio pred Općim sudom, valja istaknuti da su, sukladno njihovu tekstu, te tvrdnje obuhvaćene trećom točkom tužbenog zahtjeva. Međutim, budući da je ta točka tužbenog zahtjeva nedopuštena zbog razloga iznesenih u točkama 11. do 14. ove presude, zahtjevi o kojima je riječ bespredmetni su.
113 U svakom slučaju, pod pretpostavkom da se ograničenje kategorije „revije” nalazi u okviru prve točke tužbenog zahtjeva, valja podsjetiti da ograničenje u smislu članka 43. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 obavljeno nakon donošenja pobijane odluke Opći sud može uzeti u obzir ako se podnositelj prijave strogo ograniči na smanjenje predmeta spora povlačenjem određenih kategorija proizvoda ili usluga s popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava. Ako međutim to ograničenje dovede do promjene predmeta spora, tako da dolazi do podnošenja novih elemenata koji nisu bili podvrgnuti ispitivanju žalbenog vijeća radi donošenja pobijane odluke, Opći ga sud načelno ne može uzeti u obzir. To je osobito slučaj kada se ograničenje proizvoda i usluga sastoji od specifikacija koje mogu utjecati na određivanje ciljane publike i posljedično izmijeniti činjenični okvir koji je predstavljen žalbenom vijeću (vidjeti u tom smislu presudu od 27. veljače 2008., Citigroup/OHIM – Link Interchange Network (WORLDLINK), T‑325/04, neobjavljena, EU:T:2008:51, t. 26. i 27.).
114 U predmetnom slučaju, ograničenje koje je obavio tužitelj sastoji se od specifikacije kategorije „revije” dodavanjem pojašnjenja „specijalizirane u području pivarstva”. Ta specifikacija utječe na definiciju relevantne javnosti, s obzirom na to da se njome iz relevantne javnosti isključuje široka publika i posljedično mijenja činjenični kontekst pred žalbenim vijećem. Stoga je Opći sud ne treba uzeti u obzir.
115 Kad je riječ o uvjetnom povlačenju prijave žiga za druge kategorije proizvoda i usluga, primjenjivost tog zahtjeva izričito ovisi o rezultatu ispitivanja osnovanosti tužbe, tako da on ne može imati utjecaja na doseg spora koji se vodi pred Općim sudom. Stoga potonji sud ni njega ne treba uzeti u obzir.
Povreda tužiteljeva prava na saslušanje
116 Tužitelj tvrdi da, u mjeri u kojoj se na razlikovni karakter stečen uporabom na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 može pozvati prvi put pred žalbenim vijećem, stadij u kojem se on pozvao na korištenje te potonje odredbe ne bi na njega trebao djelovati negativno. Stoga, tužitelj smatra da ga je žalbeno vijeće trebalo saslušati u odnosu na navodne nedostatke podnesenih dokaza ili uputiti predmet ispitivaču kako bi se on o tim dokazima očitovao u prvom stupnju. Odlučivši izravno o primjeni članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, žalbeno je vijeće stoga povrijedilo tužiteljevo pravo na saslušanje iz članka 75. iste uredbe, i uskratilo mu pravo sudjelovanja u postupku.
117 EUIPO osporava osnovanost tužiteljevih argumenata.
118 Na prvom mjestu, kad je riječ o tome je li žalbeno vijeće bilo dužno uputiti predmet ispitivaču, točno je da se niti jednoj odredbi Uredbe br. 207/2009 ne protivi to da se razlikovni karakter žiga za koji je podnesena prijava stečen uporabom u smislu članka 7. stavka 3. iste uredbe ističe prvi put pred žalbenim vijećem, kao reakcija na ispitivačevu odluku u skladu s kojom se na predmetni žig apsolutno odnosi jedan od apsolutnih razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d) iste uredbe.
119 Neovisno o tome, na temelju članka 64. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 žalbeno vijeće, nakon ispitivanja njezine osnovanosti, odlučuje o žalbi i može pri tome odlučivati u okviru nadležnosti odjela čija je odluka predmet žalbe. Iz te odredbe proizlazi da, po žalbi protiv odluke kojom je ispitivač odbio registraciju, žalbeno vijeće može pristupiti novom cjelovitom ispitivanju osnovanosti prijave za registraciju, s pravne i s činjenične strane (presuda od 3. srpnja 2013., Airbus/OHIM (NEO), T‑236/12, EU:T:2013:343, t. 21.). Posljedično, žalbeno vijeće nadležno je odlučivati o pozivanju na razlikovni karakter žiga za koji je podnesena prijava stečenog uporabom u smislu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
120 Žalbeno vijeće ne gubi tu nadležnost samo zbog toga što je podnositelj prijave za registraciju žiga izabrao pozvati se na razlikovni karakter stečen uporabom prvi put u okviru žalbenog postupka. Naime, u tom slučaju, gubitak prava na sudjelovanje u postupku, na koje u predmetnom slučaju tužitelj ukazuje, proizlazi samo iz ponašanja samog podnositelja prijave za registraciju žiga, a ne iz bilo kakve povrede njegovih postupovnih prava koju su počinile službe EUIPO‑a.
121 Posljedično, valja zaključiti da žalbeno vijeće nije bilo dužno uputiti predmet ispitivaču.
122 Na drugom mjestu, kad je riječ o pitanju je li žalbeno vijeće trebalo saslušati tužitelja o nedostacima dokaza koje je on podnio, već je navedeno u točki 86. ove presude da je člankom 75. drugom rečenicom Uredbe br. 207/2009 u kontekstu prava žigova Zajednice utvrđeno opće načelo zaštite prava obrane, a osobito prava na saslušanje.
123 Međutim, tim se pravom ne zahtijeva da prije donošenja svog konačnog stajališta o ocjeni elemenata koje podnese jedna stranka, žalbeno vijeće EUIPO‑a potonjem mora ponuditi novu mogućnost da se očituje o tim elementima (vidjeti presudu od 19. siječnja 2012., OHIM/Nike International, C‑53/11 P, EU:C:2012:27, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
124 Stoga, žalbeno vijeće nije bilo dužno ni obavijestiti tužitelja da je argumente i dokaze koje je on podnio smatralo nedovoljnima, ni dati mu priliku da iznese nova očitovanja i podnese dodatne dokaze.
125 U tom kontekstu, tužitelj nadalje pogrešno ističe da ga je žalbeno vijeće prethodno bilo dužno saslušati ako je u pobijanoj odluci namjeravalo navesti novi razlog za odbijanje na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009. Naime, potonja odredba, čiju primjenu treba zahtijevati podnositelj prijave za registraciju žiga, ne predstavlja apsolutni razlog za odbijanje nego, naprotiv, iznimku od takvih razloga navedenih u članku 7. stavku 1. točkama (b) do (d) te uredbe.
126 S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti prigovor koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na saslušanje.
Povreda obveze obrazlaganja
127 Na prvom mjestu, s obzirom na ono što je utvrđeno u točkama 101. do 105. ove presude u pogledu dosega pozivanja na stjecanje razlikovnog karaktera uporabom, ne treba ispitivati prigovor koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja u pogledu proizvoda i usluga koji se razlikuju od onih koji odgovaraju kategorijama iz točke 103. ove presude, osobito u pogledu tehničkih usluga.
128 Na drugom mjestu, protivno tvrdnjama tužitelja, žalbeno je vijeće u točkama 26. do 28. pobijane odluke ispitalo uporabu žiga za koji je podnesena prijava za specijaliziranu reviju Brauwelt, kako proizlazi iz dokaza podnesenih u tom pogledu, a osobito iz podataka o prodaji te revije. Posljedično, valja zaključiti da žalbeno vijeće nije povrijedilo obvezu obrazlaganja kad je riječ o kategoriji „revije”.
129 Na trećem mjestu, u podnesku u kojem se izlažu žalbeni razlozi pred žalbenim vijećem, tužitelj ističe da, u mjeri u kojoj su revije služile prenošenju informacija u različitim područjima, stjecanje razlikovnog karaktera uporabom u odnosu na „revije” obuhvaćalo je i informacijske usluge, knjige i seminare. Ta tužiteljeva tvrdnja bila je iznesena u sažetku njegove argumentacije u točki 7. pobijane odluke. U tim okolnostima, obrazloženje žalbenog vijeća u točkama 26. do 28. pobijane odluke u odnosu na kategorije „revije” primjenjivo je, implicitno, ali nužno, na informacijske usluge, knjige i seminare, i to pogotovo jer se točka 27. pobijane odluke odnosi ne samo na proizvode nego i na obuhvaćene usluge.
130 U tom pogledu, točno je doduše da je tužitelj potkrijepio pozivanje na stjecanje razlikovnog karaktera u odnosu na informacijske usluge, knjige i seminare dodatnim dokazima, odnosno, s jedne strane, izjavom pod prisegom M. S.-a (u daljnjem tekstu: izjava pod prisegom), koja se odnosila na objavljivanje knjiga i korištenje internetskih stranica posvećenih kuhanju piva i, s druge strane, promotivnim prospektom za seminar iz istog područja koji je on organizirao (u daljnjem tekstu: prospekt).
131 S obzirom na to, izjava pod prisegom i prospekt navedeni su, kao dokazi koje je podnio tužitelj, u točki 6. pobijane odluke, što podrazumijeva da čine elemente koje je uzelo u obzir žalbeno vijeće u svojoj ocjeni. U tim okolnostima, valja utvrditi da se obrazloženje žalbenog vijeća u točkama 26. do 28. pobijane odluke primjenjuje i na dokaze namijenjene dokazivanju stjecanja razlikovnog karaktera uporabom za informacijske usluge, knjige i seminare.
132 Posljedično, valja odbiti prigovor koji se temelji na povredi prava obrazlaganja.
Dokaz stjecanja razlikovnog karaktera uporabom
133 Na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, apsolutni razlozi za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d) iste uredbe ne protive se registraciji žiga ako je žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.
134 U tom pogledu, iz sudske prakse proizlazi da stjecanje razlikovnoga karaktera uporabom žiga zahtijeva da barem značajan dio relevantne javnosti zahvaljujući tom žigu prepoznaje da dotični proizvodi ili usluge potječu od određenog poduzetnika (vidjeti presudu od 29. travnja 2004., Eurocermex/OHIM (Oblik pivske boce), T 399/02, EU:T:2004:120, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
135 U predmetnom slučaju, kako bi potkrijepio pozivanje na stjecanje razlikovnoga karaktera uporabom, tužitelj je podnio žalbenom vijeću sljedeće dokaze:
– anketu koju je jedno društvo provelo kod 200 njemačkih i austrijskih profesionalaca u sektoru pivarstva (u daljnjem tekstu: anketa);
– izjavu pod prisegom;
– članak iz on line enciklopedije „Wikipedia”, o reviji Brauwelt;
– primjerak revije Brauwelt;
– izvatke iz publikacija o izložbi „drinktec”;
– fotografije izložbenog štanda;
– konačno izvješće izložbe „drinktec” i izvadak s internetske stranice izložbe „BrauBeviale”;
– promotivni prospekt za seminar o kuhanju piva;
– etikete pivskih boca.
136 U točkama 26. do 29. pobijane odluke, žalbeno vijeće utvrdilo je da su ti dokazi bili nedostatni kako bi se dokazalo da je žig za koji je podnesena prijava stekao razlikovni karakter uporabom u odnosu na proizvode i usluge za koje se pozvalo na takav razlikovni karakter.
137 Na prvom mjestu, kako bi osporio tu ocjenu, tužitelj ističe stjecanje razlikovnoga karaktera uporabom žiga za koji je podnesena prijava za istoimenu reviju, potvrđeno anketom, izjavom pod prisegom, člankom iz on line enciklopedije „Wikipedia” i primjerkom te revije.
138 U tom pogledu, u točki 111. ove presude utvrđeno je da je žalbeno vijeće pravilno utvrdilo da je razlikovni karakter stečen uporabom trebalo dokazati za kategoriju „revije”. U mjeri u kojoj je ta kategorija proizvoda namijenjena i profesionalcima i široj publici, relevantna javnost u odnosu na koju je trebao biti podnesen dokaz stjecanja razlikovnog karaktera uključuje dvije grupe potrošača, kako je utvrdilo žalbeno vijeće u točki 27. pobijane odluke.
139 Međutim, kako je pravilno navelo žalbeno vijeće, u mjeri u kojoj je revija Brauwelt koju tužitelj objavljuje specijalizirana revija, dokazi koje je on podnio potvrđuju samo uporabu i percepciju žiga za koji je podnesena prijava profesionalne javnosti, što tužitelj uostalom ne osporava.
140 Na drugom mjestu, s obzirom na to da se tužitelj poziva na stjecanje opisnog karaktera u odnosu na informacijske usluge, seminare i knjige na temelju uporabe žiga za koji je podnesena prijava za specijalizirane revije, obrazloženje žalbenog vijeća u točkama 26. do 28. pobijane odluke koje je izneseno u točkama 138. i 139. ove presude, sukladno kojem je ta uporaba dokazana samo u odnosu na jedan dio relevantne javnosti, također je primjenjivo. Naime, poput revija, tri gore navedene kategorije proizvoda i usluga mogu biti namijenjene kako specijalnoj publici tako i široj javnosti.
141 Isto je utvrđenje primjenjivo na druge dokaze koje je podnio tužitelj i koji se odnose na tri kategorije dotičnih proizvoda i usluga. Naime, prije svega, pod pretpostavkom da se podaci u vezi korištenja internetskih stranica koji se nalaze u izjavi pod prisegom odnose na kategoriju informacijske usluge, na temelju njih nije moguće zaključiti da predmetne stranice posjećuje ili poznaje značajan dio šire javnosti. Nadalje, iz informacija koje sadržava promotivni prospekt proizlazi da je seminar koji je tužitelj organizirao bio namijenjen specijalnoj publici, a osobito upraviteljima malih i srednjih pivovara. Konačno, kao što to proizlazi iz izjave pod prisegom, knjige koje je tužitelj objavio pod žigom za koji je podnesena prijava specijalizirane su knjige i stoga nisu namijenjene širokoj publici.
142 Na trećem mjestu, kad je riječ o izložbenim katalozima i uslugama organiziranja sajmova i izložbi, tužitelj osporava odbijanje žalbenog vijeća da uzme u obzir izjavu pod prisegom, iz koje proizlazi da je on objavio izložbene kataloge „BrauBeviale” i „drinktec”, izvatke iz dviju publikacija u vezi s izložbom „drinktec” i fotografije izložbenog štanda radi priznavanja stjecanja razlikovnog karaktera uporabom žiga za koji je podnesena prijava.
143 U tom pogledu, najprije valja istaknuti da izjava pod prisegom potječe od osobe koja je profesionalno vezana uz tužitelja, tako da ona sama po sebi ne može predstavljati dovoljan dokaz stjecanja razlikovnog karaktera uporabom žiga za koji je podnesena prijava (vidjeti analognu presudu od 15. prosinca 2005., BIC/OHIM (Oblik upaljača s kremenom), T‑262/04, EU:T:2005:463, t. 79.). Budući da drugi dokazi koje je tužitelj podnio nisu povezani s izložbom „BrauBeviale”, navodna publikacija tužitelja kataloga za tu izložbu ne može se uzeti u obzir.
144 Nadalje, kad je riječ o publikacijama povezanima s izložbom „drinktec”, tužitelj kritizira utvrđenje žalbenog vijeća u skladu s kojim pojam „u suradnji”, koji se nalazi na njihovoj naslovnoj stranici, ne omogućava utvrđenje veze između njega i organizatora te izložbe. Međutim, protivno tvrdnjama tužitelja, ne treba smatrati da će relevantna javnost tumačiti taj navod tako da znači da je tužitelj bio povezan s organiziranjem predmetne izložbe i izdavanjem njezina kataloga, s obzirom na to da podneseni izvaci ne sadržavaju navode u tom smislu. Naprotiv, iz pravnih navoda publikacije u vezi izložbe „drinktec 201” jasno proizlazi da je riječ o posebnom dodatku reviji Brauwelt, koju je tužitelj izdao povodom navedene izložbe. Dakle, iz publikacija u vezi izložbe „drinktec” ne proizlazi ni da je tužitelj bio odgovoran za organizaciju te izložbe ni da je tom prilikom on izdao i distribuirao katalog neovisan o prethodno navedenoj reviji.
145 Konačno, protivno navodima tužitelja, žalbeno je vijeće pravilno utvrdilo da se fotografijama izložbenog štanda koje je podnio tužitelj ne dokazuje uporaba žiga za koji je podnesena prijava za izložbene kataloge i usluge organiziranja sajmova i izložbi, nego, u najboljem slučaju, za specijalizirane revije i specijalizirane usluge izdavaštva. Naime, predmetni štand ne predstavlja nikakav dokaz na temelju kojeg bi bilo moguće zaključiti da on pripada organizatoru izložbe ili da služi distribuciji njegovih kataloga. Naprotiv, izlagač je jasno definiran kao „specijalizirani izdavač” i štand sadržava mjesto posvećeno „uslugama pretplate”.
146 Na četvrtom mjestu, kad je riječ o pivu, tužitelj osporava utvrđenje žalbenog vijeća u skladu s kojim etikete na bocama koje on proizvodi upućuju na to da je bila riječ o promotivnim darovima i da, u svakom slučaju, podaci o prodaji piva nisu dokazani. Tužitelj smatra da predmetne etikete dokazuju da je on prisutan na tržištu više od 150 godina, tako da uživa znatan ugled. On dodaje da prodaja piva nije nužna za dokazivanje razlikovnog karaktera stečenog uporabom u odnosu na taj proizvod.
147 U tom pogledu, iz izjave pod prisegom koju je podnio sam tužitelj proizlazi da je predmetno pivo kuhano u dvije prilike, u ukupnoj količini od 1350 boca, kako bi bilo ponuđeno klijentima povodom 150. obljetnice revije Brauwelt. Međutim, kao što je to utvrdilo žalbeno vijeće, takva uporaba žiga za koji je podnesena prijava obuhvaća djelatnosti promocije te revije više nego uporabu u okviru marketinga piva te je, u svakom slučaju, nedovoljna za dokazivanje da je žig za koji je podnesena prijava stekao razlikovni karakter za značajan dio relevantne javnosti u odnosu na taj proizvod.
148 Uzimajući u obzir prethodno navedeno, žalbeno je vijeće pravilno zaključilo da tužitelj nije dokazao stjecanje razlikovnog karaktera za žig za koji je podnesena prijava u smislu članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
149 Stoga treba odbiti treći tužbeni razlog kao i tužbu u cijelosti.
Troškovi
150 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti da snosi troškove, sukladno zahtjevu EUIPO‑a.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (prvo vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Raimund Schmitt Verpachtungsgesellschaft mbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.
Kanninen | Pelikánová | Buttigieg |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu, 18. listopada 2016.
Potpisi
Sadržaj
Okolnosti spora
Zahtjevi stranaka
Pravo
1. Dopuštenost druge i treće točke tužbenog zahtjeva
2. Dokumenti izneseni prvi put pred Općim sudom
3. Meritum
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 75. te uredbe
Povreda obveze obrazlaganja
Opisni karakter žiga za koji je podnesena prijava u odnosu na obuhvaćene proizvode i usluge
– Značenje žiga za koji je podnesena prijava
– Veza između žiga za koji je podnesena prijava i obuhvaćenih proizvoda i usluga
– Uzimanje u obzir ranijih registracija i odluka
Povreda tužiteljeva prava na saslušanje
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 207/2009
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 75. te uredbe
Predmet spora
Povreda tužiteljeva prava na saslušanje
Povreda obveze obrazlaganja
Dokaz stjecanja razlikovnog karaktera uporabom
Troškovi