Language of document :

Tužba podnesena 22. svibnja 2015. – Kiselev protiv Vijeća

(predmet T-262/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Dmitry Konstantinovich Kiselev (Korolev, Rusija) (zastupnici: T. Otty i B. Kennelly, Barristers, i J. Linneker, Solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/432 od 13. ožujka 2015. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2015/427 od 13. ožujka 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine;

naloži tuženiku snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: očita pogreška u ocjeni kada je tuženik zaključio da tužitelj ispunjava kriterij za uvrštavanje iz članka 1. stavka 1. Odluke (kako je izmijenjena) i članka 2. stavka 1. Uredbe (kako je izmijenjena)

Tužitelj tvrdi da se, kako bi se osiguralo pridržavanje članka 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravila i članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, kriteriji za uvrštavanje u Odluci i Uredbi moraju tumačiti u skladu s pravom na slobodno izražavanje. Tužitelj tvrdi da kriterij da osoba „aktivno podupir[e]“ politiku ruske vlade prema Ukrajini mora zahtijevati da osoba ima veću razinu utjecaja nad relevantnim politikama nego što je to samo iznošenje mišljenja u novinarskom kontekstu. Tužitelj je, prema vlastitim tvrdnjama, samo novinar i direktor medijske kompanije te stoga nema potrebni utjecaj niti konkretan učinak na stanje u Ukrajini niti je za njega odgovoran. Naime, tužitelj nikada nije izrazio potporu „raspoređivanju ruskih snaga u Ukrajini“ kao što to tvrdi Vijeće.

Drugi tužbeni razlog: kršenje slobode izražavanja

Tužitelj tvrdi da ga mjere ograničavanja kažnjavaju zbog političkih stavova koje je iznosio kao novinar i komentator. Njima se također ograničava izvršavanje njegovog prava na slobodno izražavanje kao i djelovanje novinske agencije Rossiya Segodnya koju on vodi. Tužitelj smatra da sama činjenica da Vijeće ima prigovor na sadržaj nekih od njegovih reportaža ne može biti razlog za određivanje mjera ograničavanja. Također, nema dokaza da je tužitelj poticao na nasilje ili učinio išta što bi moglo opravdati ograničavanje njegove slobode govora.Treći tužbeni razlog: kršenje tužiteljevog prava na obranu i prava na učinkovitu sudsku zaštituTužitelj ističe da mu nikada nije pružen „ozbiljan i vjerodostojan dokaz“ ili „konkretan dokaz ili podatak“ u prilog određivanja mjera ograničavanja protiv njega. Tvrdi da su mu „dokazi“ Vijeća podastrti tek (a i onda samo djelomično) nakon što je uvršten na popis.Četvrti tužbeni razlog: tvrdnja da Vijeće tužitelju nije dalo dovoljno razloga za njegovo uključivanje na popisTužitelj tvrdi da je pruženo obrazloženje previše nedorečeno te da nije identificiran stvaran i konkretan razlog za određivanje mjera ograničavanja u odnosu na tužitelja.Peti tužbeni razlog: podredna tvrdnja da se Vijeće oslanjalo na nezakonitu mjeru (u toj mjeri da kriterij za uvrštavanje omogućava kršenje tužiteljevog pr

ava na slobodno izražavanje).Tužitelj ističe da, ako, suprotno prvom tužbenom razlogu, kriterij

treba tumačiti na način da dopušta uvrštavanje na popis fizičkih osoba uključenih u medijsko djelovanje samo zbog izražavanja političkih stavova na koje Vijeće ima prigovora, kriterij određivanja bio bi bez odgovarajuće pravne osnove i/ili nerazmjeran ciljevima Odl

uke i Uredbe.6.    Šesti tužbeni razlog: kršenje Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Rusije

Tužitelj tvrdi da se nije ni pokušalo opravdati kršenje članka 52. Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Rusije u pogledu ograničavanja slobode kreta

nja tužiteljevih sredstava (među ostalim) te da nije bilo ni pokušaja da se uključi Vijeće za suradnju sukladno članku 90.

____________