Predmet T‑43/13

Beniamino Donnici

protiv

Europskog parlamenta

„Tužba za naknadu štete – Članovi Europskog parlamenta – Provjera valjanosti mandata – Odluka Parlamenta kojom se mandat europskog zastupnika proglašava nevaljanim – Poništenje odluke Parlamenta presudom Suda – Tužba dijelom očito nedopuštena i dijelom očito lišena svake pravne osnove“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (šesto vijeće) od 20. ožujka 2014.

1.      Sudski postupak – Prigovor nedopuštenosti – Rok za podnošenje – Dan od kojega rok počinje teći – Prijem tužbe od strane tuženika

(Poslovnik Općeg suda, čl. 46. st. 1. i čl. 114. st. 1.)

2.      Tužba za naknadu štete – Rok zastare – Dan od kojega rok počinje teći – Odgovornost zbog pojedinačnog akta – Datum nastanka štetnih posljedica akta osobi na koju se odnosi – Uzimanje u obzir subjektivne ocjene postojanja štete – Nedopuštenost

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 46.)

3.      Tužba za naknadu štete – Rok zastare – Dan od kojega rok počinje teći – Trajna šteta – Datum koji treba uzeti u obzir

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 46.)

4.      Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Neispunjenje jednog od uvjeta – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

1.      Rok za podnošenje odgovora na tužbu je dva mjeseca. Taj je rok odobren tuženiku kako bi odgovorio na tužbu birajući mogućnost ili da se izjasni o meritumu podnoseći odgovor na tužbu ili da istakne nedopuštenost tužbe podnoseći prigovor u tu svrhu, u skladu s člankom 114. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda. Stoga valja smatrati da je rok za podnošenje prigovora nedopuštenosti tužbe također dva mjeseca.

Nadalje, rok predviđen u članku 46. stavku 1. Poslovnika za podnošenje odgovora na tužbu ne počinje teći prije dana prijema tužbe od strane tuženika. Valja smatrati da se ta sudska praksa može primijeniti i na rok za podnošenje prigovora o nedopuštenosti tužbe.

(t. 37.‑39., 41. i 42.)

2.      U skladu s člankom 46. Statuta Suda, zahtjevi protiv Europske unije u području izvanugovorne odgovornosti zastarijevaju u roku od pet godina od nastupanja činjenice koja je do njih dovela. Taj rok počinje teći kad su pretpostavke o kojima ovisi obveza naknade štete ispunjene, i osobito kada se šteta koju treba naknaditi konkretizirala. Međutim, pretpostavke o kojima ovisi obveza naknade štete iz članka 340. drugog stavka UFEU‑a kao i pravila o zastari koja uređuju zahtjeve koji su usmjereni na naknadu navedenih šteta mogu se temeljiti samo na strogo objektivnim kriterijima. Stoga detaljno i na činjenicama utemeljeno saznanje ne odgovara pretpostavkama koje trebaju biti ispunjene kako bi rok zastare počeo teći. Također, oštećenikova subjektivna ocjena postojanja štete ne mora biti uzeta u obzir prilikom određivanja početka roka zastare zahtjeva po osnovi izvanugovorne odgovornosti Unije.

U slučaju spora zbog pojedinačnih akata, rok zastare počinje teći kad je odluka proizvela svoje učinke u pogledu osoba na koje se odnosi. U tom je kontekstu za početak roka zastare nebitno da je nezakonito postupanje Unije utvrđeno sudskom odlukom.

(t. 46., 48., 50.‑52. i 56.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 59. i 60.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 81.‑87.)