Language of document : ECLI:EU:T:2021:102

(predmet T-161/18)

Anthony Braesch i dr.

protiv

      Europske komisije      

 Presuda Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 24. veljače 2021.

„Tužba za poništenje – Državne potpore – Potpora za preventivno restrukturiranje Bance Monte dei Paschi di Siena – Prethodna faza ispitivanja – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Prigovor nedopuštenosti – Svojstvo zainteresirane osobe – Pravni interes – Procesna legitimacija – Dopuštenost”

1.      Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Upravni postupak – Zainteresirana osoba u smislu članka 1080. stavka 2. UFEU-a – Pojam – Imatelji obveznica koje se pozivaju na značajan gospodarski gubitak koji proizlazi iz mjera potpore – Uključenost – Uvjet

(čl. 108. st. 2. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 1. t. (h))

(t. 35.-41.)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa – Ocjena u trenutku podnošenja tužbe – Tužba koja može donijeti korist tužitelju – Teret dokazivanja

(čl. 107. st. 3. t. (b), čl. 108. st. 2. i čl. 263. st. 4. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 1. t. (h))

(t. 45., 46., 51.)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Poništenje pobijanog akta kojim se tužitelju može dati prednost u okviru postupka pred nacionalnim sudovima – Dopuštenost – Mogućnost suda Unije da ocijeni vjerojatnost osnovanosti tužbe pred nacionalnim sudom – Isključenost

(čl. 263. st. 4. UFEU-a)

(t. 47., 48., 52., 53.)

4.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem bez pokretanja formalnog istražnog postupka – Tužba zainteresiranih osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU-a – Tužba radi očuvanja postupovnih prava zainteresiranih osoba – Dopuštenost – Razlozi koji mogu biti istaknuti

(čl. 108. st. 2. i 3. i čl. 263. st. 4. UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 806/2014; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 1. t. (h), čl. 4. st. 3. i 4. te čl. 6. st. 1.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2014/59)

(t. 59.-64.)


Kratak prikaz

Banca Monte dei Paschi di Siena (u daljnjem tekstu: BMPS) povećala je 2008. kapital za 950 milijuna eura za korist društva J. P. Morgan Securities Ltd (u daljnjem tekstu: JPM) na temelju ugovora koje su međusobno sklopili (u daljnjem tekstu: ugovori FRESH). JPM je dobio sredstva potrebna za financiranje te transakcije od društva Mitsubishi UFJ Investor Services & Banking (Luxembourg) SA (u daljnjem tekstu: MUFJ), koje je u tu svrhu izdalo obveznice pod nazivom FRESH u iznosu od milijardu eura. Imatelji tih obveznica pak naplaćuju naknade u obliku kupona koje im prenosi MUFJ.

BMPS je krajem 2016. podnio zahtjev za pružanjem iznimne državne financijske potpore u obliku preventivne dokapitalizacije na temelju talijanskog zakonodavstva. Nakon tog zahtjeva talijanska tijela prijavila su Europskoj komisiji potporu za dokapitalizaciju BMPS‑a u iznosu od 5,4 milijarde eura. Ta se potpora treba pridodati pojedinačnoj novčanoj potpori u iznosu od 15 milijardi eura u korist BMPS-a, koju je Komisija privremeno odobrila odlukom od 29. prosinca 2016.

Odlukom od 4. srpnja 2017. Komisija je nakon faze prethodnog ispitivanja odobrila potporu za likvidnost u iznosu od 15 milijardi eura u korist BMPS-a i potporu njegovoj preventivnoj dokapitalizaciji u iznosu od 5,4 milijarde eura (u daljnjem tekstu: odluka o neospornosti). Te su mjere potpore, popraćene planom restrukturiranja i obvezama koje su ponudila talijanska tijela, smatrane državnim potporama spojivima s unutarnjim tržištem(1) iz razloga financijske stabilnosti.

Smatrajući da poništenje ugovora FRESH proizlazi iz plana restrukturiranja koji prati mjere potpore i da su zbog tog poništenja pretrpjeli značajan gospodarski gubitak, imatelji obveznica FRESH (u daljnjem tekstu: tužitelji) podnijeli su tužbu za poništenje Komisijine odluke o neospornosti. Komisija je istaknula prigovor nedopuštenosti zbog toga što tužitelji nemaju pravni interes ni aktivnu procesnu legitimaciju u smislu članka 263. UFEU-a.

Treće prošireno vijeće Općeg suda odbilo je Komisijin prigovor nedopuštenosti. U svojoj presudi, ono u tom novom činjeničnom okviru primjenjuje sudsku praksu kojom se utvrđuju uvjeti dopuštenosti tužbe za poništenje koju su podnijele zainteresirane stranke protiv Komisijine odluke o neospornosti u odnosu na prijavljenu potporu.

Ocjena Općeg suda

S obzirom na činjenicu da se tužba za poništenje odnosi na Komisijinu odluku o neospornosti u smislu članka 4. stavka 3. Uredbe o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a(2), Opći sud najprije ističe da pravni interes tužitelja i njihova aktivna procesna legitimacija za poništenje te odluke ovise o njihovoj kvalifikaciji kao „zainteresiranih strana” koje mogu sudjelovati u formalnom istražnom postupku državnih potpora.

Uredba o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a(3) definira pojam „zainteresirana strana”, sinonim pojma zainteresirana strana u smislu članka 108. stavka 2. UFEU-a, među ostalim, kao svaku osobu, poduzetnika ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore. Budući da se taj pojam tumači široko u sudskoj praksi, on može obuhvatiti svaku osobu koja može dokazati da bi dodjela državne potpore mogla imati konkretan utjecaj na njezin položaj.

U tim okolnostima, Opći sud smatra da su tužitelji u dovoljnoj mjeri dokazali da bi dodjela predmetnih mjera potpora i, prema tome, donošenje odluke o neospornosti mogli imati konkretan utjecaj na njihov položaj, tako da ih treba kvalificirati kao zainteresirane strane. U tom pogledu Opći sud ističe da obveze talijanskih tijela koje se odnose na plan restrukturiranja, koje su, prema mišljenju tužitelja, dovele do znatnog gospodarskog gubitka imatelja FRESH obveznica, čine sastavni dio prijavljenih mjera potpore, tako da se odluka o neospornosti odnosi na te mjere i obveze uzete u cjelini. Budući da je tom odlukom odobrena provedba navedenih mjera potpore te su te obveze istodobno postale obvezujuće, sve te činjenice nužno utječu na situaciju tužitelja, a oni svoje interese mogu braniti samo zahtijevajući poništenje te odluke u cijelosti.

Nadalje, Opći sud analizira pravni interes kao i aktivnu procesnu legitimaciju tužiteljâ za postupanje protiv odluke o neospornosti.

Kao prvo, Opći sud tvrdi da tužitelji, kao zainteresirane strane, imaju pravni interes za podnošenje tužbe za poništenje odluke o neospornosti čiji je sadržaj usko povezan s obvezama talijanskih tijela u vezi s planom restrukturiranja BMPS‑a. Naime, njezino poništenje može im donijeti korist jer dovodi do pokretanja formalnog istražnog postupka, u okviru kojeg tužitelji imaju mogućnost iznijeti očitovanja i tako utjecati na Komisijinu ocjenu spojivosti prijavljenih mjera potpore s unutarnjim tržištem. Osim toga, poništenje odluke o neospornosti moglo bi utjecati na ishod tužbe koju su tužitelji podnijeli pred luksemburškim sudovima protiv raskida ugovora FRESH.

Kao drugo, Opći sud smatra da tužitelji imaju aktivnu procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe za poništenje odluke o neospornosti, u dijelu u kojem se njome predmetne mjere potpore proglašavaju spojivima s unutarnjim tržištem a da pritom nije pokrenut formalni istražni postupak. U tom pogledu Opći sud ističe da se takva odluka izravno i osobno odnosi na svaku zainteresiranu stranku u smislu uredbe o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a(4). Naime, korisnici postupovnih jamstava predviđenih člankom 108. stavkom 2. UFEU-a i tom uredbom(5) mogu ostvariti poštovanje tih jamstava samo ako imaju mogućnost osporavati odluku o neospornosti pred sudom Unije. Slijedom toga, posebno svojstvo zainteresiranih stranaka u smislu Uredbe o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a, povezano s posebnim predmetom tužbe, dovoljno je da se individualiziraju, u skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a, tužitelji koji osporavaju odluku o neospornosti. Slijedom toga, tužitelji imaju aktivnu procesnu legitimaciju.


1 Na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a, koji se odnosi na potpore za otklanjanje ozbiljnih smetnji u gospodarstvu države članice.


2      Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (kodificirani tekst) (SL 2015., L 248, str. 9. i ispravak SL 2017., L 186, str. 17., u daljnjem tekstu: Uredba o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a). Članak 4. stavak 3. navedene uredbe predviđa da, u slučaju kada Komisija, nakon prethodnog ispitivanja ustanovi da ne postoje nikakve sumnje u pogledu sukladnosti prijavljene mjere s načelima unutarnjeg tržišta u onoj mjeri u kojoj je to obuhvaćeno člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, ona donosi odluku kojom se utvrđuje da je predmetna mjera u skladu s načelima unutarnjeg tržišta. Ta se odluka naziva „odlukom o neospornosti”.


3      Članak 1. točka (h) Uredbe o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a.


4      Članak 1. točka (h) Uredbe o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a.


5      Članak 6. stavak 1. Uredbe o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a.