Žalba koju je 1. ožujka 2024. podnio EnergieVerbund Dresden GmbH protiv presude Općeg suda (peto prošireno vijeće) od 20. prosinca 2023. u predmetu T- T-61/21, EnergieVerbund Dresden GmbH/Europska komisija
(predmet C-176/24 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: EnergieVerbund Dresden GmbH (zastupnici: I. Zenke, Rechtsanwältin, i T. Heymann, Rechtsanwalt)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, E.ON SE, RWE AG
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda od 20. prosinca 2023., EnergieVerbund Dresden GmbH/Komisija (T-61/21), i poništi odluku Europske komisije od 17. rujna 2019. o koncentraciji „E.ON/innogy“ (Predmet M.8870, SL 2020., C 379, str. 16.);
podredno tome i u svakom slučaju, vrati predmet T-61/21 Općem sudu radi donošenja potrebne odluke;
naloži Komisiji snošenje troškova, uključujući odvjetničke i putne troškove nastale žalitelju u postupku T-61/21.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalba se temelji na pet žalbenih razloga:
Kao prvo, Opći sud pogrešno je protumačio pravo Unije, točnije članak 101. UFEU-a i članak 21. stavak 1. Uredbe o koncentracijama1 . Pogrešno je iz primjene izuzeo članak 101. UFEU-a zbog navodnog sprečavajućeg učinka članka 21. Uredbe o koncentracijama, zanemario dokaze – koje je podnio žalitelj – o kartelnom sporazumu između društava E.ON i RWE te povrijedio postupovna prava neuzimanjem u obzir žaliteljevih činjeničnih navoda.
Kao drugo, Opći je sud pogriješio kada predmete upravnih postupaka M.8870, M.8871 i B8-28/19 nije smatrao sastavnim dijelovima jedne te iste koncentracije koju je obvezno trebalo ispitati u postupku kontrole koncentracija, i time je pogrešno primijenio članak 3. Uredbe o koncentracijama. S jedne strane, zanemareno je stjecanje – od strane društva RWA – udjela od 16,67 % u društvu E.ON. S druge strane, pogrešno je shvaćen pojam „koncentracija” u smislu članka 3. Uredbe o koncentracijama, u vezi s uvodnom izjavom 20. te uredbe.
Kao treće, Opći sud povrijedio je i članak 2. Uredbe o koncentracijama pogrešnom definicijom tržišta, pogrešnom procjenom posljedica koncentracije, pogrešnim razdobljem prognoze i pogrešnom klasifikacijom obveze.
Kao četvrto, prigovara se u pogledu očitih nepravilnosti, odnosno iskrivljavanja činjenica, u pobijanoj presudi, zbog čega je također podnesen zahtjev za ispravak te presude.
Naposljetku, kao peto, Opći sud postavio je pretjerane zahtjeve u pogledu dokazivanja time što je, na više mjesta, a u vezi s dokazivanjem očitih pogrešaka u ocjeni, zahtijevao da žalitelj izloži rezultate istraga koje Komisije nije provela i pruži matematičke dokaze za konkretne rezultate do kojih bi Komisija došla da je ispitivanje pravilno provedeno. Usto, Opći sud povrijedio je načela raspodjele tereta dokazivanja odbijanjem žaliteljevog zahtjeva za dostavljanje postupovnih dokumenata.
____________
1 Uredba (EZ) br. 139/2004 Vijeća od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)