Language of document : ECLI:EU:T:2022:568

PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)

21. rujna 2022.(*)

„EFJP i EPFRR – Izdaci isključeni iz financiranja – Izdaci nastali Francuskoj Republici – Dobrovoljna proizvodno vezana potpora – Uvjeti prihvatljivosti – Prihvatljivi sektori i proizvodnje – Članak 52. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013”

U predmetu T‑475/21,

Francuska Republika, koju zastupaju A.-L. Desjonquères, F. Alabrune, T. Stéhelin, G. Bain i J.-L. Carré, u svojstvu agenata,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju C. Perrin i A. Sauka, u svojstvu agenata,

tuženika,

OPĆI SUD (deveto vijeće),

u sastavu: M. J. Costeira, predsjednica, M. Kancheva i I. Dimitrakopoulos (izvjestitelj), suci,

tajnik: E. Coulon,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje ročišta u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez usmenog dijela postupka,

donosi sljedeću

Presudu

1        Francuska Republika tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a zahtijeva poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2021/988 od 16. lipnja 2021. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih rashoda nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2021., L 218, str. 9., u daljnjem tekstu: pobijana odluka), u dijelu u kojem je iz financiranja u okviru EPFRR‑a isključen iznos od 45 869 990,19 eura, koji odgovara izdacima izvršenima u okviru mjere dobrovoljne proizvodno vezane potpore za proizvodnju krmnih mahunarki, koji se odnose na godinu podnošenja zahtjeva 2017.

 Okolnosti spora

2        Francuska tijela 1. kolovoza 2016. obavijestila su Europsku komisiju o mjeri proizvodno vezane potpore sektoru proteinskih usjeva naziva „24. Potpora za proizvodnju krmnih mahunarki” (u daljnjem tekstu: mjera 24), u skladu s člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608. i ispravak SL 2016., L 130, str. 7.). U točki 2.2.b) te obavijesti navedeno je, među ostalim, da su za taj program proizvodno vezanih potpora prihvatljive površine bile one na kojima se uzgajaju čiste krmne mahunarke, njihove mješavine ili mješavine krmnih mahunarki i drugih vrsta (žitarice, druge trave, uljarice), ako je mješavinu u trenutku sadnje činilo barem 50 % sjemena krmnih mahunarki.

3        Komisija je za godine podnošenja zahtjeva 2015. i 2016. (odnosno financijske godine 2016. i 2017.) provela istragu pod referentnim brojem NAC/2016/021/FR, slijedom koje je utvrdila da uvjeti prihvatljivosti utvrđeni za mjeru 24 nisu bili u skladu s pravom Europske unije, slijedom čega je donijela Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/1841 od 16. studenoga 2018. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2018., L 298, str. 34.), kojom je za izdatke izvršene u okviru te mjere na Francusku Republiku primijenila financijski ispravak.

4        Komisija je za godinu podnošenja zahtjeva 2017. provela novu istragu, zabilježenu pod brojem NAC/2018/009/FR.

5        Dopisom od 4. svibnja 2018. dostavila je Francuskoj Republici rezultate prethodno navedene istrage, u skladu s člankom 34. stavkom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 908/2014 od 6. kolovoza 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanje i drugih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, pravila o kontroli, jamstava i transparentnosti (SL 2014., L 255, str. 59. i ispravak SL 2015., L 114, str. 25.). U toj obavijesti od 4. svibnja 2018. Komisija je utvrdila da se uvjeti prihvatljivosti mjere 24 nisu promijenili u odnosu na uvjete primjenjive za godine podnošenja zahtjeva 2015. i 2016. jer su se mješavine mahunarki i trava i dalje nalazile među površinama koje ispunjavaju uvjete za proizvodno vezanu potporu. Komisija je stoga francuskim tijelima navela da isplate izvršene na temelju mjere 24, počevši od godine podnošenja zahtjeva 2017., smatra nepravilnima i neprihvatljivima za financiranje sredstvima Unije. Komisija je usto pozvala francuska tijela da dostave procjenu rizika za EFJP za godinu podnošenja zahtjeva 2017. te da izmijene uvjete prihvatljivosti mjere 24.

6        U dopisu od 6. studenoga 2018., francuska su tijela, s jedne strane, osporavala primjenu financijskog ispravka koji je jednak iznosu isplaćene potpore za površine prekrivene mješavinama mahunarki i trava te, s druge strane, u biti tvrdila da trave ni jednom regulatornom odredbom nisu isključene iz proizvodno vezanih potpora.

7        Komisija je dopisom od 17. prosinca 2019., poslanim u skladu s člankom 34. stavkom 3. trećim podstavkom i člankom 40. stavkom 1. Uredbe br. 908/2014, Francusku Republiku formalno obavijestila o procijenjenom iznosu predloženog ispravka za godinu podnošenja zahtjeva 2017., u visini od 45 869 990,19 eura.

8        Francuska su tijela dopisom od 3. veljače 2020. na temelju članka 40. stavka 1. Uredbe br. 908/2014 zatražila pokretanje postupka mirenja. Tijelo za mirenje sastavilo je svoje izvješće 2. kolovoza 2020. u kojem je zaključilo da među strankama mirenje nije moguće.

9        Komisija je dopisom od 5. ožujka 2021. francuskim tijelima proslijedila svoje konačno stajalište slijedom izvješća tijela za mirenje u kojem je u biti potvrdila da, s obzirom na to da trave nisu bile navedene na popisu sektora i proizvodnji prihvatljivih za proizvodno vezane potpore, utvrđenom u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013, mješavine mahunarki i trava, čak ni u manjinskom omjeru, ne mogu biti predmetom takve potpore.

10      Pobijanom odlukom Komisija je, među ostalim, iz financiranja Unije isključila izdatke Francuske Republike izvršene u okviru mjere 24 koji se odnose na godinu podnošenja zahtjeva 2017., u iznosu od 45 869 990,19 eura.

 Zahtjevi stranaka

11      Francuska Republika od Općeg suda u biti zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome na izdatke izvršene u okviru mjere 24, koji se odnose na godinu podnošenja zahtjeva 2017., primjenjuje financijski ispravak u iznosu od 45 869 990,19 eura;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

12      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži Francuskoj Republici snošenje troškova.

 Pravo

13      U prilog svojoj tužbi Francuska Republika ističe samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013. Naime, Francuska Republika tvrdi da je Komisija pogrešno protumačila navedenu odredbu kada je smatrala da se miješani uzgoj mahunarki i trava ne može financirati iz programa proizvodno vezanih potpora.

14      U tom pogledu Francuska Republika ističe da iz doslovnog, kontekstualnog i teleološkog tumačenja članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 proizlazi da pojam „sektor” iz te odredbe ima širi doseg od pojma „proizvodnja”, što osobito potvrđuje razlikovanje između poljoprivrednih proizvodnji i poljoprivrednih sektora u članku 52. stavku 3. te članku 54. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 1307/2013, uvodnoj izjavi 49. navedene uredbe i Uredbi (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL 2013., L 347, str. 671. i ispravci SL 2014., L 189, str. 261., SL 2015., L 114, str. 25., SL 2016., L 130, str. 8. i SL 2020., L 1, str. 5.).  Stoga, prema mišljenju Francuske Republike, u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 1307/2013, države članice mogu, kako bi spriječile pogoršanje postojećih poteškoća, dodijeliti proizvodno vezanu potporu bilo određenom poljoprivrednom sektoru, odnosno više vrsta proizvodnji koje izravno ili neizravno pripadaju tom sektoru, ili pak samo jednoj posebnoj vrsti poljoprivredne proizvodnje.

15      Kad je konkretnije riječ o sektoru proteinskih usjeva, navedenom u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013, Francuska Republika smatra da se njime ne označava posebna proizvodnja, nego da se on odnosi na sektor biljaka koje pripadaju porodici mahunarki, koje se uzgajaju zbog visokog udjela proteina.

16      U tim okolnostima Francuska Republika tvrdi da sektor proteinskih usjeva treba tumačiti široko na način da uključuje sve uobičajene prakse uspostavljene u državama članicama koje se odnose na proizvodnju vrsta mahunarki koje se uzgajaju zbog visokog udjela proteina.

17      U Francuskoj se pak kulture mahunarki namijenjene prehrani životinja često uzgajaju zajedno s drugim vrstama, poput trava. Naime, miješani uzgoj mahunarki i trava nije samo u poljoprivrednom interesu, jer uzgajivačima omogućuje da raspolažu krmnim biljem koje je životinjama probavljivije, nego je i koristan za okoliš jer mahunarke omogućuju fiksaciju dušika iz zraka u tlu, a slijedom toga, smanjenje upotrebe dušičnih gnojiva. Osim toga, Francuska Republika ističe da sektor krmnih mahunarki od 1960. godine bilježi znatan pad. Stoga, dodjela proizvodno vezane potpore za uzgoj mahunarki koji uključuje miješani uzgoj kultura krmnih mahunarki s drugim vrstama, među kojima su trave, odgovara cilju proizvodno vezane potpore, a to je podupiranje sektora u poteškoćama poticanjem uobičajenih praksi koje su dobre za zdravlje životinja i okoliš.

18      Naposljetku, Francuska Republika u replici pojašnjava da ne tvrdi da mahunarke i trave čine primarnu odnosno sekundarnu proizvodnju sektora proteinskih usjeva, nego da je miješani uzgoj mahunarki i trava, u kojem prevladavaju mahunarke, vrsta proizvodnje koja punopravno pripada navedenom sektoru.

19      Komisija osporava argumente Francuske Republike.

20      Uvodno, s jedne strane, valja primijetiti da Francuska Republika u svojim podnescima ne osporava da trave, uzete zasebno, nisu obuhvaćene sektorima odnosno proizvodnjama čiji je popis utvrđen u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013 i da stoga, kao takve, ne ispunjavaju uvjete za dodjelu proizvodno vezane potpore. S druge strane, među strankama je nesporno da mahunarke ispunjavaju uvjete za dodjelu proizvodno vezane potpore jer ta proizvodnja čini dio sektora proteinskih usjeva, izričito navedenog u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013.

21      Međutim, stranke se ne slažu oko pitanja ispunjava li miješani uzgoj, s jedne strane, poljoprivrednih proizvoda iz jednog od sektora ili jedne od proizvodnji čiji je popis utvrđen u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013, kao što su mahunarke, i, s druge strane, poljoprivrednih proizvoda koji ne ulaze u navedene sektore odnosno proizvodnje, poput trava, uvjete za dodjelu proizvodno vezane potpore.

22      Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja doslovno, kontekstualno i teleološki protumačiti članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1307/2013 (vidjeti u tom smislu presudu od 11. prosinca 2015., Finska/Komisija, T‑124/14, EU:T:2015:955, t. 24.).

 Doslovno tumačenje

23      U okviru doslovnog tumačenja, potrebno je uzeti u obzir to da su tekstovi prava Unije sastavljeni na više jezika i da su sve jezične verzije vjerodostojne, što može zahtijevati usporedbu jezičnih verzija (vidjeti, u tom smislu, presudu od 11. prosinca 2015., Finska/Komisija, T‑124/14, EU:T:2015:955, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

24      Stavkom 1. članka 52. Uredbe br. 1307/2013, naslovljenog „Opća pravila”, koji se nalazi u poglavlju 1., naslovljenom „Dobrovoljno proizvodno vezana potpora”, glave IV. navedene uredbe, naslovljene „Proizvodno vezana potpora”, propisano je da države članice mogu dodijeliti proizvodno vezanu potporu poljoprivrednicima pod uvjetima utvrđenima u navedenom poglavlju.

25      Na temelju članka 52. stavka 2. Uredbe 1307/2013, proizvodno vezana potpora može se dodijeliti za sljedeće sektore i proizvodnje: žitarice, uljarice, proteinske usjeve, mahunasto povrće u zrnu, lan, konoplju, rižu, orašasto voće, krumpir za proizvodnju škroba, mlijeko i mliječne proizvode, sjeme, ovčje i kozje meso, goveđe i teleće meso, maslinovo ulje, dudov svilac, sušenu krmu, hmelj, šećernu repu, šećernu trsku i cikoriju, voće i povrće i kulture kratkih ophodnji.

26      Valja primijetiti da je u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013 utvrđen popis sektora i proizvodnji koji ispunjavaju uvjete za dodjelu proizvodno vezanih potpora, čiju ograničenost i taksativnost potvrđuje pridjev „sljedeće” („following” na engleskom i „seguenti” na talijanskom jeziku), iza kojeg slijedi dvotočje, koje prethodi popisu navedenih sektora i navedenih proizvodnji.

27      Stoga, s obzirom na to da se člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 1307/2013, s jedne strane, utvrđuje taksativan popis sektora i proizvodnji koji ispunjavaju uvjete za dodjelu proizvodno vezanih potpora i, s druge strane, ne spominje miješani uzgoj proizvoda iz sektora odnosno proizvodnji koji su izričito navedeni na tom popisu i proizvoda koji nisu obuhvaćeni navedenim sektorima odnosno proizvodnjama, čini se da doslovno tumačenje te odredbe ide u prilog Komisijinoj tvrdnji koja se u biti odnosi na neprihvatljivost navedenog miješanog uzgoja, a ne tvrdnji Francuske Republike.

 Kontekstualno tumačenje

28      Iz upotrebe, s jedne strane, pridjeva „dobrovoljno” u naslovu poglavlja 1. glave IV. Uredbe br. 1307/2013 i, s druge strane, glagola „moći” u članku 52. stavku 1. te uredbe (vidjeti točku 24. ove presude) proizlazi da program proizvodno vezane potpore nije obvezan i da su države članice stoga slobodne dodijeliti takvu potporu.

29      Usto, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Uredbe br. 1307/2013, kada države članice odluče uvesti takvu potporu, one to moraju učiniti u skladu sa svim uvjetima utvrđenima u poglavlju 1. glave IV. navedene uredbe (vidjeti točku 24. ove presude).

30      U tom pogledu, kao prvo, na temelju članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 uvjete za dodjelu proizvodno vezane potpore ispunjavaju sektori i proizvodnje čiji je taksativan popis naveden u tom članku. Kao drugo, u skladu s člankom 52. stavkom 3. navedene uredbe, takva potpora može se dodijeliti samo sektorima ili regijama države članice u kojima se „posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti” ili „posebni poljoprivredni sektori”, s jedne strane, koji su osobito važni iz gospodarskih, socijalnih ili okolišnih razloga, s druge strane, suočavaju s određenim poteškoćama. U članku 52. stavku 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 639/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1307/2013 te o izmjeni Priloga X. toj Uredbi (SL 2014., L 181, str. 1.) pojašnjava se da navedene poteškoće podrazumijevaju postojanje rizika od napuštanja proizvodnje ili njezinog smanjenja zbog, među ostalim, slabe isplativosti djelatnosti koja se provodi, što negativno utječe na gospodarsku, društvenu i ekološku ravnotežu predmetne regije ili sektora. Kao treće, člankom 52. stavkom 5. Uredbe br. 1307/2013 određuje se da ta potpora mora biti potrebna za održavanje trenutnih razina proizvodnje u dotičnim sektorima ili regijama.

31      Tako iz zajedničkog tumačenja prethodno navedenih odredbi proizlazi da je zakonodavac namjeravao ograničiti mogućnost država članica da za dodjelu proizvodno vezane potpore uvedu kumulativne uvjete kojima se znatno ograničava krug prihvatljivih korisnika i, općenitije, njegovo materijalno područje primjene. Slijedom toga, široko tumačenje navedenog područja primjene bilo bi nespojivo s prethodno navedenim uvjetima.

32      Usto, iako se člankom 52. stavkom 3. Uredbe br. 1307/2013 državama članicama daje određena margina prosudbe za potrebe utvrđivanja jesu li sektori ili proizvodnje, s jedne strane, osobito važni zbog gospodarskih, socijalnih ili okolišnih razloga i, s druge strane, suočavaju li se s poteškoćama te bi li proizvodno vezana potpora mogla spriječiti pogoršanje tih poteškoća ili napuštanje proizvodnje, iz tog članka ni na koji način ne proizlazi, a niti iz bilo koje druge odredbe Uredbe br. 1307/2013 ili Uredbe br. 639/2014, da države članice raspolažu sličnom marginom prosudbe kad je riječ o utvrđivanju sektora ili proizvodnji koji ispunjavaju uvjete za dodjelu proizvodno vezane potpore čiji je popis utvrđen u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013. Naime, takva diskrecijska ovlast bila bi protivna taksativnoj prirodi popisa utvrđenog u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013, koju je Francuska Republika uostalom izričito priznala u svojim podnescima.

33      Osim toga, valja istaknuti da članak 1. točka (b) Uredbe br. 1307/2013 sadržava popis različitih programa potpore za poljoprivrednike koji su uređeni njezinim odredbama. Međutim, iz Priloga 1. navedenoj uredbi proizlazi da su ti programi – osim programa proizvodno vezanih potpora i posebnog plaćanja za pamuk, koje je uređeno odredbama iz poglavlja 2. glave IV. iste uredbe – proizvodno nevezani.

34      Stoga je proizvodno vezana potpora program potpora koji čini iznimku u odnosu na druge programe potpora uređene Uredbom br. 1307/2013, koji su proizvodno nevezani i koji se, u načelu, ne odnose posebno na poljoprivredne sektore ili proizvodnje koji se suočavaju s poteškoćama.

35      Iz toga proizlazi, s obzirom na iznimnost proizvodno vezane potpore, da njezine uvjete primjene treba usko tumačiti (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 13. prosinca 2018., Sut, C‑514/17, EU:C:2018:1016, t. 28. i navedenu sudsku praksu, i od 22. siječnja 2020., Pensionsversicherungsanstalt (Prestanak rada nakon dobi za odlazak u mirovinu), C‑32/19, EU:C:2020:25, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

36      Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, valja zaključiti da prihvatljive sektore i proizvodnje, čiji je popis utvrđen u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013, treba usko tumačiti.

37      Stoga, kontekstualno tumačenje članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 ne potkrepljuje tezu Francuske Republike o prihvatljivosti miješanog uzgoja poljoprivrednih proizvoda iz jednog od sektora ili jedne od proizvodnji čiji je popis izričito naveden u tom članku i drugih proizvoda koji nisu obuhvaćeni navedenim sektorima odnosno proizvodnjama.

 Teleološko tumačenje

38      Za potrebe teleološkog tumačenja članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 valja uzeti u obzir cilj programa proizvodno vezane potpore, naveden u uvodnoj izjavi 49. i članku 52. stavku 5. iste uredbe. Iz te uvodne izjave i potonje odredbe, u vezi s člankom 52. stavkom 3. Uredbe br. 1307/2013 i člankom 52. stavka 3. Uredbe br. 639/2014 (vidjeti točku 30. ove presude), proizlazi da proizvodno vezana potpora nema za cilj općenito poduprijeti poljoprivrednu proizvodnju, nego da se njome nastoji potaknuti održavanje trenutačnih razina proizvodnje u sektorima ili određenim regijama države članice u kojima se posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti ili posebni poljoprivredni sektori koji su osobito važni iz gospodarskih i socijalnih razloga suočavaju s određenim poteškoćama koje mogu dovesti do napuštanja proizvodnje ili njezinog smanjenja te negativno utjecati na gospodarsku, društvenu i ekološku ravnotežu predmetne regije ili predmetnog sektora.

39      Iz toga slijedi da je cilj proizvodno vezanih potpora poduprijeti proizvodnju određenih poljoprivrednih sektora odnosno određenih posebnih proizvodnji koji se suočavaju s poteškoćama, kako bi se izbjeglo napuštanje ili smanjenje te proizvodnje kao i negativan utjecaj koji iz toga proizlazi na gospodarsku, društvenu i ekološku ravnotežu predmetne regije odnosno predmetnog sektora.

40      U ovom slučaju, valja podsjetiti na to da je cilj mjere 24, naslovljene „Potpora za proizvodnju krmnih mahunarki”, bio potaknuti proizvodnju krmnih mahunarki jer su se, prema obavijesti koju je Francuska Republika dostavila u skladu s člankom 52. stavkom 4. Uredbe br. 1307/2013, površine na kojima su zasijane krmne mahunarke od 2010. počele smanjivati, a površine na kojima su zasijane isključivo krmne mahunarke u znatnom su kontinuiranom padu.

41      Francuska Republika u biti tvrdi da proizvodno vezana potpora uzgoju mahunarki s visokim udjelom proteina, koji uključuje, među ostalim, miješani uzgoj mahunarki i trava, odgovara cilju potpore sektoru u poteškoćama koji je osobito važan zbog gospodarskih, socijalnih ili okolišnih razloga, u smislu članka 52. stavka 3. Uredbe br. 1307/2013.  

42      U tom pogledu, kao prvo, Francuska Republika tvrdi da mahunarke imaju posebnu sposobnost fiksacije dušika iz zraka u tlu čime se izbjegava dodavanje dušičnih gnojiva te da je to razlog zbog kojeg se mahunarke često i tradicionalno siju s drugim vrstama.  

43      Međutim, iz prethodno navedenog argumenta ne proizlazi da se mahunarke siju isključivo ili pretežno s travama. Stoga, tim se argumentom ne može dokazati da se cilj mjere 24, u skladu s Uredbom br. 1307/2013, koji se sastoji od podupiranja proizvodnje krmnih mahunarki radi održavanja njihove trenutačne razine (vidjeti točku 40. ove presude), može učinkovito ostvariti samo ako navedena proizvodnja uključuje miješani uzgoj mahunarki i trava.

44      U svakom slučaju, valja istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da cilj proizvodno vezanih potpora nije poduprijeti mjere koje su korisne za okoliš i da za ostvarivanje tog cilja postoji drugi program potpore predviđen Uredbom br. 1307/2013 (vidjeti poglavlje 3., naslovljeno „Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš”, iz glave III. navedene uredbe, naslovljene „Program osnovnih plaćanja, program jedinstvenih plaćanja po površini i povezana plaćanja”).

45      Stoga, čak i pod pretpostavkom da su mahunarke korisne za okoliš, ta okolnost ne dokazuje to da bi se cilj naveden u točki 40. ove presude učinkovito postigao proizvodno vezanom potporom dodijeljenom miješanom uzgoju mahunarki i trava. Slijedom toga, argument Francuske Republike naveden u točki 42. ove presude treba odbiti.

46      Osim toga, Francuska Republika u replici ističe da je miješani uzgoj mahunarki i trava u interesu okoliša kao takvog jer bi prisutnost trava primorala mahunarke da bolje fiksiraju dušik iz zraka te bi se na taj način izbjeglo dodavanje dušičnih gnojiva u tlo. U prilog tom argumentu Francuska Republika poziva se na studiju iz 2010. Nacionalnog instituta za poljoprivredu, prehranu i okoliš. Međutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da su prethodno navedeni argument i studija bili dostavljeni Komisiji ni da su bili predmet rasprave u upravnom postupku. U tim okolnostima, u skladu sa sudskom praksom prema kojoj zakonitost Komisijine odluke treba ocjenjivati s obzirom na informacije kojima je ona mogla raspolagati u trenutku njezina donošenja (vidjeti u tom smislu presudu od 22. siječnja 2020., Litva/Komisija, T‑19/18, neobjavljenu, EU:T:2020:4, t. 42. i navedenu sudsku praksu), navedeni argument i studiju valja odbiti kao irelevantne za osnovanost pobijane odluke.

47      Kao drugo, Francuska Republika tvrdi da miješani uzgoj mahunarki i trava omogućuje uzgajivačima da raspolažu kompletnijim krmnim biljem koje je životinjama probavljivije.  Međutim, valja smatrati, poput Komisije,  da taj argument nije relevantan jer se, u ovom slučaju, mjera 24 ne odnosi na sektor stočarstva, nego se njome nastoji poduprijeti proizvodnja krmnih mahunarki. Stoga, argument Francuske Republike treba odbiti.

48      Iz toga slijedi da Francuska Republika ne može dokazati da dodjela proizvodno vezane potpore miješanom uzgoju mahunarki i trava odgovara cilju mjere 24, u skladu s Uredbom br. 1307/2013.

49      Uzimajući u obzir prethodno navedeno, teleološkim tumačenjem članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 potvrđuje se da miješani uzgoj poljoprivrednih proizvoda iz jednog od sektora ili jedne od proizvodnji čiji je popis izričito utvrđen u navedenom članku i poljoprivrednih proizvoda koji nisu obuhvaćeni navedenim sektorima odnosno proizvodnjama ne ispunjava uvjete za proizvodno vezanu potporu.

50      S obzirom na sve prethodno navedeno, doslovno, kontekstualno i teleološko tumačenje članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 protivi se širokom tumačenju pojma poljoprivredni „sektor” iz članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013, koje zagovara Francuska Republika.

51      Međutim, valja provjeriti treba li, kao što to tvrdi Francuska Republika, u svrhu utvrđivanja poljoprivrednog sektora u smislu članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013, uzeti u obzir sve uobičajene prakse uspostavljene u državi članici za proizvodnju kultura koje pripadaju takvom sektoru (vidjeti točku 16. ove presude).

52      U tom pogledu Francuska Republika tvrdi da su, u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 639/2014, za potrebe utvrđivanja posebnih poljoprivrednih sektora iz članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 relevantne uobičajene prakse uspostavljene u državi članici.  

53      Komisija osporava argumente Francuske Republike.  

54      Kao prvo, s jedne strane, valja istaknuti, poput Komisije, da je Uredba br. 639/2014 delegirana uredba čija je svrha dopuniti odredbe Uredbe br. 1307/2013. Stoga se na te odredbe ne može pozivati kako bi se odstupilo od odredbi Uredbe br. 1307/2013, na temelju koje je donesena, ni kako bi se te odredbe tumačilo na način protivan njihovu tekstu i njihovoj strukturi.

55      S druge strane, članak 52. stavak 2. Uredbe br. 639/2014 ne odnosi se na utvrđivanje sektora i proizvodnji koji ispunjavaju uvjete za proizvodno vezanu potporu iz članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013. Naime, članak 52. stavak 2. Uredbe br. 639/2014 izričito upućuje na članak 52. stavak 3. Uredbe br. 1307/2013, kojim se propisuje kumulativan uvjet različit od onog iz članka 52. stavka 2. navedene uredbe (vidjeti točke 30. do 32. ove presude).

56      Stoga iz zajedničkog tumačenja članka 52. stavka 2. Uredbe br. 639/2014 i članka 52. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 1307/2013 proizlazi da države članice „uzimaju posebice u obzir relevantne strukture proizvodnje i uvjete predmetne regije ili sektora” samo prilikom utvrđivanja, u skladu s člankom 52. stavkom 3. Uredbe br. 1307/2013, „posebnih vrsta poljoprivrednih djelatnosti” ili „posebnih poljoprivrednih sektora” koji su, s jedne strane, osobito važni zbog gospodarskih i socijalnih razloga te razloga povezanih s okolišem i koji se, s druge strane, suočavaju s određenim poteškoćama.

57      Kao drugo, Francuska Republika u replici je u biti pojasnila da njezina namjera nije dokazati da su uobičajene prakse uspostavljene u državama članicama kriterij prihvatljivosti za proizvodno vezane potpore, nego da su te prakse bile relevantne za utvrđivanje posebnih poljoprivrednih sektora iz članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013. U tom je pogledu dovoljno istaknuti da je to razlikovanje umjetno. Naime, suprotno onomu što tvrdi Francuska Republika, utvrđivanje sektora čiji je popis utvrđen u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 1307/2013 pitanje je koje se postavlja za potrebe utvrđivanja kultura i proizvodnji koje ispunjavaju uvjete za proizvodno vezane potpore u skladu s navedenim člankom. Međutim, kao što je to navedeno u točki 32. ove presude, tim se člankom državama članicama prilikom utvrđivanja sektora i proizvodnji koji ispunjavaju uvjete za potporu ne daje nikakva margina prosudbe.

58      Kao treće, kako bi se u Uniji osigurala pravna sigurnost i ujednačeno tumačenje odredaba o proizvodno vezanim potporama, poljoprivredni sektor, u smislu članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013, treba utvrditi s obzirom na jasne i objektivne kriterije koji se odnose na poljoprivredne proizvode koji pripadaju tom sektoru. Stoga se pojam „sektor” ne može utvrditi na temelju uobičajenih praksi uspostavljenih u državi članici za proizvodnju kultura koje pripadaju takvom sektoru, koje se ne odnose na same proizvode i koje se mogu razlikovati ovisno o uvjetima koji postoje u svakoj državi članici. Usto, europsko zakonodavstvo ne predviđa posebne kriterije na temelju kojih bi trebalo ispitati postojanje uobičajene prakse uspostavljene u nekoj državi članici. Slijedom toga, tumačenje koje predlaže Francuska Republika nije u skladu sa zahtjevima jasnoće i predvidljivosti primjenjivog pravnog pravila.

59      Stoga, čak i pod pretpostavkom da je miješani uzgoj mahunarki i trava uobičajena praksa koja je u Francuskoj uspostavljena u sektoru proteinskih usjeva, ne može ga se smatrati dijelom navedenog sektora u smislu članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013.

60      S obzirom na sve prethodno navedeno, valja smatrati da Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava kada je članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1307/2013 protumačila na način da su iz proizvodno vezane potpore isključeni, s jedne strane, proizvodi koji se ne nalaze na popisu utvrđenom u navedenom članku odnosno koji nisu dio jednog od sektora koji su također navedeni na tom popisu, poput trava, i, s druge strane, miješani uzgoj prethodno navedenih proizvoda i onih obuhvaćenih sektorima i proizvodnjama koji su izričito navedeni u tom članku.

61      Stoga, valja odbiti jedini tužbeni razlog Francuske Republike i, slijedom toga, tužbu u cijelosti.

 Troškovi

62      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Republika Francuska nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova postupka u skladu s Komisijinim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Francuskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

Costeira

Kancheva

Dimitrakopoulos

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 21. rujna 2022.

Potpisi


*      Jezik postupka: francuski