Privremena verzija
PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)
17. travnja 2024.(*)
„Biljna sorta – Dodjela oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice za sortu krumpira Melrose – Neplaćanje godišnje pristojbe u roku – Ukidanje oplemenjivačkog prava – Zahtjev za povrat u prijašnje stanje – Uvjeti obavještavanja o odlukama i priopćenjima CPVO-a”
U predmetu T-2/23,
Romagnoli Fratelli SpA, sa sjedištem u Bologni (Italija), koji zastupaju E. Truffo i A. Iurato, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda Zajednice za biljne sorte (CPVO), koji zastupaju M. García-Moncó Fuente i Á. Martínez López, u svojstvu agenata,
tuženik,
OPĆI SUD (treće vijeće),
u sastavu: F. Schalin, predsjednik, I. Nõmm (izvjestitelj) i G. Steinfatt, suci,
tajnik: V. Di Bucci,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
s obzirom na izostanak zahtjeva za zakazivanje rasprave koji stranke podnose u roku od tri tjedna od obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i odlučivši, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, donijeti odluku bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU-a tužitelj, društvo Romagnoli Fratelli SpA, zahtijeva poništenje odluke Ureda Zajednice za biljne sorte (CPVO) od 7. studenoga 2022. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
Okolnosti spora
2 Tužitelj je 10. prosinca 2009. podnio CPVO-u zahtjev za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (SL 1994., L 227, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 3.). Taj je zahtjev zaprimljen pod brojem 2009/2240.
3 Biljna sorta za koju je podnesen zahtjev za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice jest sorta krumpira Melrose, koja pripada vrsti Solanum tuberosum L.
4 CPVO-ovom odlukom od 20. veljače 2012. dodijeljeno je oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice o kojem je riječ.
5 CPVO je 27. listopada 2021. u odnosu na tužitelja donio obavijest o terećenju u vezi s plaćanjem godišnje pristojbe za oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice te mu ju je poslao putem njegova osobnog prostora, koji se naziva „MyPVR”.
6 Budući da obavijest o terećenju nije plaćena u određenom roku, tužitelju je 10. siječnja 2022. poslana službena opomena, u skladu s člankom 83. stavkom 2. Uredbe br. 2100/94, putem osobnog prostora MyPVR. U okviru te opomene CPVO je pozvao tužitelja da plati dugovani iznos godišnje pristojbe u roku od mjesec dana kako bi izbjegao ukidanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice o kojem je riječ u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (c) navedene uredbe.
7 Budući da tužitelj 16. veljače 2022. nije učitao dokumente koji se odnose na godišnju pristojbu s osobnog prostora MyPVR, CPVO je potonjem elektroničkom poštom poslao drugu opomenu a da pritom nije produljio rok za plaćanje.
8 Budući da godišnja pristojba nije plaćena u određenom roku, CPVO je 21. ožujka 2022. ukinuo predmetno oplemenjivačko pravo na biljnu sortu Zajednice. Odluka o tom ukidanju dostavljena je tužitelju 22. ožujka 2022.
9 Tužitelj je 6. svibnja 2022. podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje na temelju članka 80. Uredbe br. 2100/94 u pogledu roka za plaćanje navedene godišnje pristojbe.
10 Tužitelj je 6. svibnja 2022. platio godišnju pristojbu koja do tada nije bila plaćena.
11 CPVO pobijanom odlukom nije prihvatio tužiteljev zahtjev za povrat u prijašnje stanje. Navedeni zahtjev je odbijen jer, s jedne strane, ne ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 2. Uredbe br. 2100/94 i, s druge strane, tužitelj nije dokazao da je bio suočen s nepredviđenim okolnostima niti da je postupio s dužnom pažnjom potrebnom za ispunjenje uvjeta iz članka 80. stavka 1. navedene uredbe.
Zahtjevi stranaka
12 Tužitelj od Općeg suda u biti zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži CPVO-u snošenje troškova.
13 CPVO od Općeg suda u biti zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Dopuštenost
14 CPVO zahtijeva da se tužba u cijelosti odbaci kao nedopuštena jer ne postoji nikakva pravna osnova za nju ni u Uredbi br. 2100/94 ni u Uredbi Komisije (EZ) br. 874/2009 od 17. rujna 2009. o utvrđivanju provedbenih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 vezano uz postupke pred CPVO-om (SL 2009., L 251, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 38., str. 222.) Usto, uzimajući u obzir nepostojanje pravne osnove u tim uredbama, on također osporava primjenjivost članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.
15 Tužitelj osporava CPVO-ove argumente.
16 U skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a, svaka fizička ili pravna osoba može pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi ili koji se izravno i osobno odnosi na nju te protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere.
17 Peti stavak članka 263. UFEU-a određuje da se aktima o osnivanju tijelâ, uredâ i agencija Unije mogu utvrditi posebni uvjeti i aranžmani u vezi s postupcima koje su fizičke ili pravne osobe pokrenule protiv tih tijela, ureda ili agencija i koji prema njima imaju pravni učinak.
18 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, valja smatrati da aktima protiv kojih se može podnijeti tužba za poništenje treba smatrati sve odredbe ili mjere koje donesu institucije, tijela, uredi i agencije Unije, neovisno o njihovu obliku, koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese fizičke ili pravne osobe, mijenjajući na bitan način njezin pravni položaj (vidjeti presudu od 31. siječnja 2019., International Management Group/Komisija, C-183/17 P i C-184/17 P, EU:C:2019:78, t. 51. i navedenu sudsku praksu).
19 U tom pogledu dovoljno je istaknuti, kao prvo, da je tužitelj adresat pobijane odluke i, kao drugo, da je tom odlukom CPVO nedvosmisleno iznio svoje konačno stajalište o tužbi za povrat u prijašnje stanje o kojoj je riječ, čime je stvorio obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja.
20 Međutim, CPVO tvrdi da članak 263. peti stavak UFEU-a opravdava njegovu sposobnost odlučivanja o zahtjevima za povrat u prijašnje stanje bez mogućnosti žalbe pred žalbenim vijećem CPVO-a ili pred Općim sudom, s obzirom na to da takva tužba nije predviđena ni Uredbom br. 2100/94 ni Uredbom br. 874/2009, koje su „posebni uvjeti i aranžmani” u smislu petog stavka navedenog članka. Stoga ističe da pobijana odluka ne može biti predmet tužbe pred Općim sudom na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.
21 U tom pogledu valja podsjetiti na to da iz članka 2. UEU-a proizlazi da se Unija, među ostalim, temelji na vrijednostima jednakosti i vladavine prava. Međutim, samo postojanje djelotvornog sudskog nadzora radi osiguranja poštovanja Unijinih pravnih odredaba svojstveno je postojanju pravne države (vidjeti presudu od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C-14/19 P, EU:C:2020:492, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
22 U skladu s člankom 19. UEU‑a, kojim se konkretizira vrijednost vladavine prava navedena u članku 2. UEU‑a, na nacionalnim je sudovima i na Sudu Europske unije da zajamče punu primjenu prava Unije u svim državama članicama kao i sudsku zaštitu prava koju pojedinci ostvaruju iz navedenog prava, pri čemu Sud zadržava isključivu nadležnost za davanje konačnog tumačenja navedenog prava (vidjeti presudu od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C-14/19 P, EU:C:2020:492, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
23 Usto, u skladu s člankom 256. stavkom 1. prvom rečenicom UFEU-a, Opći sud nadležan je za provođenje postupka i odlučivanje u prvom stupnju u slučaju predmeta i postupaka iz članaka 263., 265., 268., 270. i 272. UFEU-a, osim u onima koji su dodijeljeni specijaliziranom sudu osnovanom na temelju članka 257. tog ugovora ili su na temelju Statuta Suda Europske unije pridržani Sudu.
24 Pravosudni sustav Unije je tako sastavljen od cijelog niza pravnih lijekova i postupaka predviđenih za osiguranje nadzora zakonitosti pravnih akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije (vidjeti presudu od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C-14/19 P, EU:C:2020:492, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
25 Stoga, iako „posebni uvjeti i aranžmani” iz članka 263. petog stavka UFEU‑a doista omogućuju da institucija, tijelo, ured ili agencija Unije utvrde unutarnje uvjete i aranžmane koji prethode tužbi i uređuju, osobito, funkcioniranje mehanizma samonadzora ili odvijanje postupka mirnog rješenja spora, ti se uvjeti i aranžmani ne mogu tumačiti na način da se njima institucija Unije ovlašćuje da izuzme sporove koji uključuju tumačenje ili primjenu prava Unije iz nadležnosti suda Unije (vidjeti presudu od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C-14/19 P, EU:C:2020:492, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
26 Osim toga, iz članka 81. stavka 1. Uredbe br. 2100/94 proizlazi da, u nedostatku postupovnih odredbi u navedenoj uredbi ili u odredbama koje su donesene u skladu s njom, CPVO primjenjuje načela postupovnog prava koja su općenito priznata u državama članicama.
27 U tom pogledu, valja utvrditi da članak 263. četvrti stavak UFEU-a – koji predviđa mogućnost pokretanja postupka protiv pravnih akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije – upravo odražava takvo „načel[o] postupovnog prava koj[e] [je] općenito priznat[o] u državama članicama” iz članka 81. stavka 1. Uredbe br. 2100/94. Stoga, iako Uredba br. 2100/94 izričito ne predviđa pravno sredstvo pred žalbenim vijećem CPVO-a ni izravno pred Općim sudom za odluke koje CPVO donese povodom zahtjeva za povrat u prijašnje stanje podnesenog na temelju članka 80. Uredbe br. 2100/94, ipak postoji pravno sredstvo na temelju članka 81. stavka 1. navedene uredbe i članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.
28 U svakom slučaju, valja utvrditi da je dodjeljivanje CPVO-u isključive nadležnosti za tumačenje i primjenu Uredbe br. 2100/94 i osobito njezina članka 80. u suprotnosti sa sudskom praksom navedenom u točkama 21. do 25. ove presude (vidjeti u tom smislu presudu od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C-14/19 P, EU:C:2020:492, t. 64.).
29 S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti CPVO-ov argument o postojanju zapreke vođenju postupka.
Meritum
30 Tužitelj u biti ističe dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 80. stavka 1. Uredbe br. 2100/94 i, drugi, na povredi članka 65. Uredbe br. 874/2009.
Dopuštenost dokaza koji su prvi put podneseni pred Općim sudom
31 Valja utvrditi da iz CPVO-ova spisa proizlazi da tužitelj tijekom upravnog postupka pred CPVO-om nije podnio priloge 1., 8. do 12., 14. do 16. i 23. do 25., a koji su priloženi tužbi.
32 U tom pogledu, valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi, zakonitost akta Unije treba ocjenjivati s obzirom na informacije kojima je Komisija mogla raspolagati u trenutku kada ga je donijela. Nitko se pred sudom Unije ne može pozivati na činjenice koje nisu iznesene tijekom upravnog postupka (vidjeti presudu od 8. ožujka 2023., Novasol/ECHA, T-70/22, neobjavljenu, EU:T:2023:106, t. 22. i navedenu sudsku praksu).
33 Prema tome, budući da su prilozi navedeni u točki 31. ove presude prvi put bili izneseni pred Općim sudom, nije ih moguće uzeti u obzir u cilju nadzora zakonitosti pobijane odluke i stoga ih treba zanemariti.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 80. stavka 1. Uredbe br. 2100/94
34 U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj u biti ističe dva prigovora, od kojih se prvi odnosi na višu silu ili nepredvidive okolnosti uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 kojima se opravdava nepoštovanje roka za plaćanje godišnje pristojbe koju je odredio CPVO, a drugi na tome da je CPVO pogrešno tumačio dokaze koje je podnio.
35 CPVO osporava tužiteljeve argumente.
36 U skladu s člankom 80. stavkom 1. Uredbe br. 2100/94, ako usprkos dužnoj pozornosti u posebnim okolnostima podnositelj zahtjeva za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice ili nositelj ili bilo koja druga stranka u postupku pred CPVO-om nije bila u mogućnosti poštovati rok koji je odredio potonji, njezina prava joj se, na zahtjev, vraćaju ako je njezino propuštanje u pogledu roka imalo za izravnu posljedicu, na temelju te uredbe, gubitak nekog prava ili pravne zaštite.
37 Iz članka 80. stavka 1. Uredbe br. 2100/94 proizlazi da povrat u prijašnje stanje podliježe dvama kumulativnim uvjetima, pri čemu je prvi uvjet to da je osoba o kojoj je riječ postupala s dužnom pozornosti s obzirom na posebne okolnosti, a drugi da je neposredna posljedica spriječenosti navedene osobe gubitak nekog prava ili pravnog sredstva (vidjeti po analogiji presudu od 15. rujna 2011., Prinz Sobieski zu Schwarzenberg/OHIM – British-American Tobacco Polska (Romuald Prinz Sobieski zu Schwarzenberg), T-271/09, neobjavljena, EU:T:2011:478, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
38 Usto, poštovanje rokova dio je javnog poretka i povrat u prijašnje stanje može ugroziti pravnu sigurnost. Slijedom toga, uvjete za primjenu povrata u prijašnje stanje treba usko tumačiti (vidjeti u tom smislu i po analogiji rješenje od 9. prosinca 2022., AMO Development/EUIPO (Medicinski instrumenti), T-311/22, neobjavljeno, EU:T:2022:822, t. 20. i navedenu sudsku praksu).
39 U ovom slučaju, u okviru prvog tužbenog razloga tužitelj u biti osporava CPVO‑ovu ocjenu u pogledu prvog uvjeta navedenog u točki 37. ove presude jer je zaključio da nije dokazao, s jedne strane, da je bio suočen s nepredvidljivim okolnostima i, s druge strane, da je u tim okolnostima dokazao dužnu pozornost.
40 Kao prvo, tužitelj tvrdi da su takve nepredvidljive okolnosti utvrđene, s jedne strane, zbog neočekivane situacije vezane uz pandemiju bolesti COVID-19 koja je dovela do odsutnosti njegova jedinog zaposlenika zaduženog za korespondenciju s CPVO‑om i, s druge strane, zbog kibernetičkog napada koji je pretrpio.
41 Što se tiče navodnog kibernetičkog napada koji je tužitelj pretrpio, valja utvrditi da ni taj argument ni dokazi koji ga potkrjepljuju nisu bili podneseni CPVO-u u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje. Stoga, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 32. ove presude, taj argument treba odbiti.
42 Što se tiče nepredvidivih okolnosti koje proizlaze iz pandemije bolesti COVID-19 i koje su dovele do odsutnosti jedinog zaposlenika koji je bio zadužen za korespondenciju s CPVO-om, tužitelj je podnio jedinstveni dokaz, odnosno potvrdu Confcommercia Ascom Bologna od 7. lipnja 2022., u kojoj se navodi da je tijekom razdoblja od listopada 2021. do travnja 2022. njegovo uredsko osoblje bilo odsutno 600 sati zbog bolesti povezane s pandemijom bolesti COVID-19. Usto, u poruci elektroničke pošte koja je poslana CPVO-u 7. lipnja 2022. tužitelj je pojasnio da je navedeni zaposlenik bio odsutan dvaput tijekom prethodnih pet mjeseci zbog pandemije bolesti COVID-19.
43 U tom pogledu, valja utvrditi da se u potvrdi Confcommercia Ascom Bologna od 7. lipnja 2022., kojom se potvrđuje ukupan broj propuštenih radnih sati svih tužiteljevih zaposlenika, ne navodi ni broj sati ili dana ni razdoblje tijekom kojeg je jedini zaposlenik koji je bio zadužen za korespondenciju s CPVO-om bio odsutan i stoga nije mogao ispuniti zadaće koje su mu bile povjerene, a koje se odnose na korespondenciju s CPVO-om. Stoga valja istaknuti da tužitelj nije podnio dokaze na temelju kojih bi se moglo dokazati da je navedeni zaposlenik bio odsutan i da se stoga suočio s posebnim okolnostima zbog pandemije bolesti COVID-19 koje su ga spriječile da poštuje rok za plaćanje godišnje pristojbe.
44 Kao drugo, tužitelj tvrdi da, s obzirom na svoju prosječnu veličinu, nije raspolagao financijskim sredstvima za zapošljavanje dodatnog osoblja kako bi zamijenio osoblje koje je na bolovanju.
45 U tom pogledu, valja utvrditi da u svojem zahtjevu za povrat u prijašnje stanje tužitelj nije podnio druge dokaze osim potvrde Confcommercia Ascom Bologna od 7. lipnja 2022., a koja je navedena u točki 42. ove presude. Stoga, u nedostatku bilo kakvog dokaza u tom pogledu, puko utvrđenje o nedostatnosti financijskih sredstava za zapošljavanje dodatnog osoblja nije samo po sebi dovoljno kako bi se dokazalo da se tužitelj suočio s nepredvidljivim okolnostima i da je postupao s dužnom pozornosti koja se zahtijeva u tim okolnostima kako bi poštovao rok za plaćanje godišnje pristojbe koju je odredio CPVO.
46 Usto, valja utvrditi da tužitelj nije objasnio razloge zbog kojih druga moguća rješenja nisu bila primijenjena kako bi se ispravila odsutnost njegova zaposlenika koji je bio zadužen za korespondenciju s CPVO-om. Primjerice, čak i da je dokazana odsutnost tog zaposlenika, što ovdje nije slučaj, tužitelj nije ni na koji način objasnio ni potkrijepio dokazima što ga je spriječilo da prenese zadaće navedenog zaposlenika i identifikatore koji omogućuju pristup osobnom prostoru MyPVR na drugog člana njegova osoblja tijekom razdoblja od oko pet mjeseci.
47 Osim toga, CPVO je 16. veljače 2022. tužitelju uputio dodatnu poruku elektroničke pošte u kojoj ga je pozvao da izvrši uvid u svoj osobni prostor MyPVR i u kojoj je izvijestio o svojoj dostupnosti kako bi pružio sve dodatne informacije o pristupu MyPVR-u. Međutim, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj imao problema u pogledu pristupa MyPVR-u, valja utvrditi da on nije odgovorio na tu poruku elektroničke pošte niti je u tom pogledu zatražio potporu. Tužitelj stoga nije uspio dokazati da je postupao s dužnom pozornosti u smislu članka 80. stavka 1. Uredbe br. 2100/94.
48 Slijedom toga, nakon što je uzeo u obzir činjenične elemente koji su mu podneseni u trenutku podnošenja tužbe za povrat u prijašnje stanje, CPVO je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da se suočio s posebnim okolnostima niti da je postupao s dužnom pozornosti s obzirom na te okolnosti.
49 S obzirom na prethodno navedeno, prvi tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 65. Uredbe br. 874/2009
50 U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi, kao prvo, da nije primio CPVO‑ovu opomenu poslanu 10. siječnja 2022. o neplaćenoj godišnjoj pristojbi te mu prigovara da je povrijedio članak 65. Uredbe br. 874/2009 jer nije podnio dokaz o stvarnoj dostavi i primitku te opomene. Kao drugo, on općenito osporava činjenicu da se osobni prostor MyPVR smatra službenim sredstvom dostave dokumenata ili odluka u smislu Uredbe br. 2100/94 i Uredbe br. 874/2009 i, slijedom toga, dovodi u pitanje primjenjivost općih uvjeta koji se odnose na upotrebu elektroničkih sustava za priopćenja koja šalje i prima CPVO (u daljnjem tekstu: opći uvjeti MyPVR-a), kako su definirani u odluci predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016.
51 CPVO osporava tužiteljeve argumente.
52 Kao prvo, valja ispitati može li se osobni prostor MyPVR smatrati službenim sredstvom dostave dokumenata ili odluka u smislu uredbi br. 2100/94 i 874/2009. U ovom slučaju, s obzirom na to da su obavijest o terećenju od 27. listopada 2021. i opomena od 10. siječnja 2022. priopćene putem osobnog prostora MyPVR, valja ispitati valjanost tog osobnog prostora kao službenog sredstva dostave tih dvaju dokumenata.
53 U skladu s člankom 79. Uredbe br. 2100/94, CPVO po službenoj dužnosti izvršava dostavu svih odluka i poziva te obavijesti i priopćenja od kojih se računa rok ili koje je potrebno dostaviti bilo u skladu s drugim odredbama navedene uredbe ili drugim odredbama koje su donesene u skladu s njom ili po nalogu predsjednika CPVO-a. Dostava se izvršava putem nadležnih ureda za biljne sorte država članica.
54 Valja istaknuti da ih u ovom slučaju, s obzirom na to da je u obavijesti o terećenju od 27. listopada 2021. i opomeni od 10. siječnja 2022. utvrđen rok koji tužitelj mora poštovati, valja smatrati „obavijestima [ili] priopćenjima od kojih se računa rok” u smislu članka 79. Uredbe br. 2100/94.
55 U skladu s člankom 64. stavkom 4. Uredbe br. 874/2009, dokumenti ili njihove kopije, koji sadržavaju radnje za koje je dostava predviđena u članku 79. Uredbe br. 2100/94, dostavljaju se elektroničkim putem, o čemu odlučuje predsjednik CPVO-a, ili preporučenom pošiljkom s povratnicom putem pošte.
56 Iz teksta članka 64. stavka 4. Uredbe br. 874/2009 proizlazi da se, s jedne strane, obavijesti i priopćenja CPVO-a od kojih se računa rok u smislu članka 79. Uredbe br. 2100/94 mogu priopćiti elektroničkim putem i da, s druge strane, pravila za navedenu dostavu elektroničkim putem utvrđuje predsjednik CPVO-a.
57 U skladu s člankom 64. stavkom 4. Uredbe br. 874/2009, predsjednik CPVO-a donio je 20. prosinca 2016. odluku o elektroničkim priopćenjima koje CPVO šalje i prima.
58 Članak 3. prvi stavak odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016. određuje da će CPVO na svojoj internetskoj stranici „www.cpvo.europa.eu” osigurati elektroničku komunikacijsku platformu koja će korisnicima omogućiti primanje, pregledavanje, ispis i spremanje svih elektronički dostupnih dokumenata i obavijesti koje pošalje CPVO te odgovor na obavijesti i zahtjeve za datoteke i druge dokumente. Taj je elektronički komunikacijski prostor („osobni prostor”) ograničen sustav koji će se nazivati „MyPVR”.
59 Člankom 3. četvrtim stavkom Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016. predviđeno je da će MyPVR, nakon što bude dovršen, ponuditi mogućnost elektroničkog primitka svih priopćenja koja pošalje CPVO. Ako korisnik odabere tu mogućnost, CPVO će slati sve obavijesti u elektroničkom obliku putem te elektroničke platforme, osim u slučaju tehničkih poteškoća.
60 U skladu s člankom 4. prvim stavkom Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016., čim korisnik aktivira mogućnost elektroničke komunikacije s CPVO-om, sve CPVO-ove službene obavijesti dostupne u elektroničkom obliku šalju se putem MyPVR-a. Dokumenti koji sadržavaju akte za koje članak 79. Uredbe br. 2100/94 predviđa dostavu po službenoj dužnosti dostavljaju se putem MyPVR-a.
61 U skladu s člankom 6. Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016., opći uvjeti za upotrebu koji se nalaze na internetskoj stranici CPVO-a o elektroničkim priopćenjima koja CPVO šalje i prima posredstvom MyPVR-a, dodatno će precizirati elektroničke postupke, uvjete koji se na njih odnose i tehnička pravila kojima podliježu CPVO-ove elektroničke obavijesti i/ili priopćenja te obveze uporabe koje korisnici moraju ispuniti.
62 Valja utvrditi da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, iz članka 3. prvog i četvrtog stavka i članka 4. prvog stavka odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016., navedenih u točkama 58. i 60. ove presude, proizlazi da se sva priopćenja i obavijesti, uključujući one obuhvaćene člankom 79. Uredbe br. 2100/94, mogu izvršiti putem osobnog prostora MyPVR, pod uvjetom da je korisnik aktivirao opciju koja omogućuje CPVO-u da s njim komunicira elektroničkim putem.
63 Usto, članak 6. Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016., navedene u točki 61. ove presude, predviđa da će se u općim uvjetima MyPVR-a dodatno odrediti elektronički postupci, uvjeti koji se na njih odnose i tehnička pravila kojima podliježu obavijesti i/ili elektronička priopćenja koje izdaje CPVO. Slijedom toga, primjenjivost tih općih uvjeta ne može se dovesti u pitanje.
64 Osim toga, u točki 4. podtočki (b) verzije 3.0 općih uvjeta MyPVR-a ponovno se potvrđuje da mu, ako je korisnik odabrao komunikaciju elektroničkim putem, CPVO stavlja odluke, priopćenja i druge dokumente elektroničkim putem u osobni prostor, osim ako to nije moguće zbog tehničkih razloga ili ako su određene funkcionalnosti tog prostora u fazi razvoja. U tim slučajevima, elektronička komunikacija elektroničkom poštom ili drugim valjanim sredstvima komunikacije može se prihvatiti kao odobreno sredstvo obavještavanja.
65 Stoga se ne može prihvatiti prigovor koji se odnosi na nezakonitost osobnog prostora MyPVR kao jednog od službenih načina dostave.
66 Međutim, iz članka 3. četvrtog stavka i članka 4. prvog stavka Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016. kao i iz točke 4. podtočke (b) verzije 3.0 općih uvjeta MyPVR-a proizlazi da uporaba MyPVR-a kao službene dostave podliježe uvjetu da je korisnik aktivirao opciju koja CPVO-u omogućuje da s njim komunicira elektroničkim putem.
67 U tom pogledu, valja napomenuti da stranke ne osporavaju to da je tužitelj odabrao komunikaciju elektroničkim putem preko MyPVR-a, u smislu odredbi navedenih u točki 66. ove presude. Usto, iz priloga C.2 CPVO-ovu odgovoru na tužbu od 19. rujna 2023. proizlazi da je tužitelj 12. veljače 2021. prihvatio verziju 3.0 općih uvjeta MyPVR-a, čime je potvrdio svoju odluku o odabiru komunikacije elektroničkim putem.
68 U skladu s točkom 2. verzije 3.0 općih uvjeta MyPVR-a, korisnici se obvezuju koristiti osobnim prostorom za, među ostalim, primanje priopćenja i dokumenata koje je izdao CPVO. Elektronička komunikacija elektroničkom poštom može se prihvatiti kao odobreno sredstvo komunikacije samo ako platforma nije primjerena. Osim toga, drugi podstavak te točke određuje da se korištenjem osobnog prostora korisnik obvezuje poštovati obveze utvrđene u prvom podstavku navedene točke.
69 Stoga nema nikakve sumnje da je korištenjem osobnog prostora i prihvaćanjem općih uvjeta MyPVR-a tužitelj pristao primati CPVO-ova priopćenja i obavijesti putem osobnog prostora MyPVR.
70 S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti prigovor koji se odnosi na nezakonitost MyPVR-a kao sredstva službene dostave u odnosu na tužitelja.
71 Kao drugo, kad je riječ o navodnoj povredi članka 65. Uredbe br. 874/2009 jer CPVO nije podnio dokaz o stvarnoj dostavi i primitku opomene poslane 10. siječnja 2022., valja pojasniti da iz CPVO-ova spisa proizlazi da je opomena poslana putem MyPVR-a. Stoga se članak 65. Uredbe br. 874/2009, koji se odnosi na priopćenja poslana poštom, ne može primijeniti u ovom slučaju. U tom pogledu, valja uputiti na članak 64.a Uredbe br. 874/2009 o dostavi elektroničkim putem ili bilo kojim drugim tehničkim sredstvom.
72 Članak 64.a stavak 1. Uredbe br. 874/2009 određuje da se dostava elektroničkim putem izvršava slanjem digitalne kopije dokumenta koji se treba uručiti. Dostava se smatra izvršenom na datum kada je primatelj primio obavijest. Predsjednik CPVO-a određuje pojedinosti u vezi s dostavom elektroničkim putem. Prema članku 64.a stavku 3. iste uredbe, predsjednik CPVO-a određuje pojedinosti povezane s dostavom ostalim tehničkim sredstvima komunikacije.
73 Kao i u točkama 67. do 69. ove presude, valja ponovno podsjetiti na to da je tužitelj pristao primiti priopćenja i obavijesti CPVO-a putem MyPVR-a. U tom pogledu, valja podsjetiti i na to da se, u skladu s člankom 4. prvim stavkom Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016., čim korisnik aktivira mogućnost elektroničke komunikacije s CPVO-om, sve CPVO-ove službene obavijesti dostupne u elektroničkom obliku, uključujući dokumente koji sadržavaju akte za koje članak 79. Uredbe br. 2100/94 predviđa dostavu po službenoj dužnosti, šalju putem MyPVR-a. Stoga MyPVR treba smatrati jedinim službenim sredstvom priopćavanja službenih obavijesti, uključujući one predviđene člankom 79. Uredbe br. 2100/94.
74 Slijedom toga, na temelju članka 4. prvog stavka Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016., CPVO je tužitelju putem MyPVR-a, kao prvo, 27. listopada 2021. dostavio obavijest o terećenju koja se odnosi na plaćanje godišnje pristojbe, nakon koje je 28. listopada 2021. uslijedila automatska poruka elektroničke pošte i, kao drugo, 10. siječnja 2022. opomenu kojom ga je pozvao da plati neplaćenu pristojbu u skladu s člankom 83. stavkom 2. Uredbe br. 2100/94, nakon čega je 11. siječnja 2022. uslijedila automatska poruka elektroničke pošte.
75 Što se tiče stvarne dostave opomene od 10. siječnja 2022., člankom 4. četvrtim stavkom Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016. pojašnjava se da se smatra da je odluka ili bilo koji drugi dokument dostavljen po isteku sedmog dana nakon dana kada je korisniku poslana poruka elektroničke pošte kako bi ga se obavijestilo da je CPVO učitao digitalni primjerak odluke ili dokumenta u osobni prostor. U ovom slučaju, iz toga slijedi da opomenu od 10. siječnja 2022. treba smatrati dostavljenom 18. siječnja 2022., odnosno sedmog dana nakon 11. siječnja 2022., datuma slanja automatske poruke elektroničke pošte kojom se tužitelja obavještava o učitavanju predmetnog dokumenta u osobni prostor MyPVR.
76 Usto, u skladu s člankom 4. petim stavkom Odluke predsjednika CPVO-a od 20. prosinca 2016., korisnik mora bez odgode obavijestiti CPVO o toj odluci ili bilo kojem drugom dokumentu. Valja utvrditi da u ovom slučaju tužitelj nije obavijestio CPVO ni o kakvom problemu s pristupom dokumentima o kojima je riječ.
77 Slijedom toga, CPVO-u se ne može prigovoriti da nije dostavio opomenu od 10. siječnja 2022. Budući da tužitelj nije podnio dokaz o protivnom, smatra se da ju je zaprimio 18. siječnja 2022. Stoga i taj prigovor treba odbiti kao neosnovan.
78 S obzirom na prethodno izneseno, valja odbiti drugi tužbeni razlog, a time i tužbu u cijelosti.
Troškovi
79 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
80 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova u skladu s CPVO-ovim zahtjevom.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (treće vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Romagnoli Fratelli SpA nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 17. travnja 2024.
Potpisi