PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
23. rujna 2020.(*)
„Žig Europske unije – Figurativni žig Europske unije 7Seven – Nepostojanje zahtjeva za produljenje registracije žiga – Brisanje žiga nakon isteka registracije – Članak 53. Uredbe (EU) 2017/1001 – Zahtjev za povrat u prijašnje stanje koji je podnio nositelj licencije – Članak 104. stavak 1. Uredbe 2017/1001 – Obveza dužne pažnje”
U predmetu T‑557/19,
Seven SpA, sa sjedištem u Leinìju (Italija), koji zastupa L. Trevisan, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa H. O’Neill, u svojstvu agenta,
tuženika,
povodom tužbe protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 4. lipnja 2019. (predmet R 2076/2018‑5) o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje prava za produljenje figurativnog žiga Europske unije 7Seven,
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: D. Spielmann, predsjednik, U. Öberg (izvjestitelj) i O. Spineanu‑Matei, suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 9. kolovoza 2019.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 27. studenoga 2019.,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 22. srpnja 1997. tužitelj Seven SpA podnio je prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1. str 226.), kako je izmijenjena i sâma zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija ulaze u razrede 16., 18. i 25. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.
4 Žig je registriran kao žig Europske unije 2. svibnja 2001. pod brojem 591206 i ta je registracija bila objavljena u Glasniku žigova Zajednice br. 53/2001 od 18. lipnja 2001.
5 Tužitelj je 29. rujna 2005. prenio predmetni žig društvu Seven Licensing Company S.à r.l. za proizvode iz razreda 25. te mu je dodijeljena licencija za navedeni žig. Ta licencija nije upisana u registar žigova Europske unije.
6 Nakon niza prijenosa, predmetni je žig 30. travnja 2013. za proizvode koji ulaze u razred 25. dodijeljen društvu Seven7 Investment PTE Ltd (u daljnjem tekstu: nositelj predmetnog žiga). Tom je žigu dodijeljen novi registracijski broj 8252223, koji je bio objavljen u Glasniku žigova Zajednice br. 83/2013 od 3. svibnja 2013.
7 U skladu s člankom 47. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 53. stavak 2. Uredbe br. 2017/1001), EUIPO je 26. prosinca 2016. obavijestio nositelja predmetnog žiga da razdoblje zaštite navedenog žiga završava 22. srpnja 2017. i da se zahtjev za produljenje može podnijeti od 23. siječnja 2017. do 24. srpnja 2017. EUIPO je osim toga naglasio da će, u slučaju plaćanja dodatne pristojbe za zakašnjelo plaćanje pristojbe za produljenje, rok biti produljen do 22. siječnja 2018.
8 Nositelj predmetnog žiga, međutim, nije zatražio produljenje njegove registracije.
9 EUIPO je 2. veljače 2018. obavijestio nositelja predmetnog žiga da je rok za njegovu zaštitu istekao 22. srpnja 2017.
10 Tužitelj je 21. srpnja 2018. podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje na temelju članka 104. Uredbe 2017/1001 i zatražio da mu se ponovno uspostavi njegovo pravo da podnese zahtjev za produljenje registracije predmetnog žiga (u daljnjem tekstu: zahtjev za povrat u prijašnje stanje). U zahtjevu za povrat u prijašnje stanje tužitelj je obavijestio EUIPO da mu je dodijeljena licencija za navedeni žig i da je njegov nositelj povrijedio svoju ugovornu obvezu da ga obavijesti o svojoj namjeri da ne produlji registraciju predmetnog žiga, tako da tužitelj nije bio u mogućnosti sam podnijeti zahtjev za produljenje tog žiga na vrijeme.
11 Odlukom od 30. kolovoza 2018. EUIPO‑ov odjel „Osnovne djelatnosti” odbio je tužiteljev zahtjev za povrat u prijašnje stanje i potvrdio brisanje registracije predmetnog žiga.
12 Tužitelj je 23. listopada 2018. na temelju članaka 66. do 71. Uredbe 2017/1001 podnio EUIPO‑u žalbu protiv odluke njegova odjela „Osnovne djelatnosti”.
13 Žalbeno vijeće 4. travnja 2019. poslalo je tužitelju obavijest u kojoj mu je navelo da mu se ne može dopustiti povrat u prijašnje stanje kako bi zatražio produljenje registracije predmetnog žiga jer opisana situacija ne pokazuje da je poduzeo svu dužnu pažnju koju zahtijevaju okolnosti.
14 Odlukom od 4. lipnja 2019. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) peto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu. Najprije je podsjetilo na to da odredbe članka 104. Uredbe 2017/1001 treba strogo tumačiti. Žalbeno vijeće zatim je, nakon što je utvrdilo da se neproduljenje registracije predmetnog žiga može pripisati njegovu nositelju, smatralo da tužitelj ne može valjano zatražiti produljenje registracije navedenog žiga a da nije prethodno dobio izričito dopuštenje njegova nositelja. Međutim, nepostojanje takvog dopuštenja ne sprečava da počne teći rok za produljenje. Tužitelj je mogao ispraviti to što nositelj nije produljio predmetni žig samo dokazujući da se to neproduljenje dogodilo unatoč činjenici da je nositelj žiga poduzeo potrebnu dužnu pažnju. Žalbeno vijeće je dodalo da je, čak i pod pretpostavkom da je pravo nositelja na produljenje licencije postojalo neovisno o nositelju predmetnog žiga, na nositelju licencije bilo da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurao produljenje registracije predmetnog žiga na vrijeme. Nadalje je smatralo da tužitelj nije dokazao postojanje izvanrednih okolnosti koje bi mogle opravdati povrat u prijašnje stanje kako bi tražio produljenje registracije predmetnog žiga. Konačno, žalbeno vijeće je odbilo kao bespredmetan tužiteljev argument prema kojem dopuštenje povrata u prijašnje stanje kako bi se tražilo produljenje registracije predmetnog žiga ne bi uzrokovalo nikakvu povredu bilo kakvog prava ili očekivanja trećih.
Zahtjevi stranaka
15 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– dopusti povrat u prijašnje stanje i odobri zahtjev za produljenje registracije predmetnog žiga.
16 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
17 U prilog svojoj tužbi tužitelj u biti ističe pet tužbenih razloga, koji se temelje, prvi, na povredi članaka 53. i 104. Uredbe 2017/1001 u vezi s općim načelom djelotvornosti jer je žalbeno vijeće povrijedilo autonomno pravo priznato nositelju licencije da podnese zahtjev za produljenje registracije predmetnog žiga i zahtjev za povrat u prijašnje stanje; drugi, na povredi članka 104. Uredbe 2017/1001 jer je tužitelj na vrijeme podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje i zahtjev za produljenje; treći, na povredi članka 104. Uredbe 2017/1001 jer je tužitelj postupao uz pažnju koju zahtijevaju okolnosti; četvrti, na povredi članka 104. Uredbe 2017/1001 jer mjere koje je preporučilo žalbeno vijeće nisu osigurale produljenje registracije predmetnog žiga u propisanim rokovima i, peti, na povredi općeg načela zaštite koju daje žig Europske unije, uspostavljenog u uvodnoj izjavi 11. Uredbe 2017/1001.
18 Opći sud će, redom, najprije ispitati prvi tužbeni razlog, zatim drugi, treći i četvrti zajedno te naposljetku peti tužbeni razlog.
Tužiteljevo pravo da podnese zahtjev za povrat u prijašnje stanje i zatraži produljenje registracije predmetnog žiga
19 Tužitelj ističe da je pobijana odluka pogrešna jer je, protivno člancima 53. i 104. Uredbe 2017/1001, žalbeno vijeće ocijenilo zahtjev za produljenje registracije predmetnog žiga i zahtjev za povrat u prijašnje stanje kao da se radi o povratu nositelja žiga, a ne tužitelja, u prijašnje stanje.
20 Dodaje da se, na temelju načela djelotvornosti pravnih pravila, sva pravna pravila koja dodjeljuju pravo građaninu Unije moraju primijeniti tako da in fine postignu svoj cilj. Prema tužiteljevim navodima, cilj zahtjeva za povrat u prijašnje stanje jest da se osigura da nositelj prava na žigu Europske unije ne izgubi to pravo u slučaju nepoštovanja roka, pod uvjetom da poštuje određene rokove i da je dokazao da je postupao s pažnjom koju zahtijevaju okolnosti. No, nalažući tužitelju da dokaže da je nositelj predmetnog žiga postupao s takvom pažnjom i da mu je bilo dopušteno podnijeti takav zahtjev, žalbeno vijeće onemogućilo je ostvarivanje tog prava i povrijedilo načelo djelotvornosti.
21 EUIPO osporava tužiteljeve argumente.
22 Valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 53. stavkom 1. Uredbe 2017/1001, „[r]egistracija žiga EU‑a produljuje se na zahtjev nositelja žiga EU‑a ili na zahtjev osobe koju je on izričito ovlastio, pod uvjetom da su plaćene pristojbe”.
23 Članak 104. stavak 1. Uredbe 2017/1001 predviđa pak da „[p]odnositelju prijave ili nositelju žiga EU‑a ili nekoj drugoj stranci u postupku koji se vodi pred Uredom, koji unatoč dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti nije bio u mogućnosti pridržavati se roka u odnosu na Ured, dopustit će se na zahtjev povrat u prijašnje stanje ako je neposredna posljedica nepoštovanja roka prema odredbama ove Uredbe gubitak nekog prava ili pravnog sredstva”.
24 Na temelju te posljednje odredbe, takav zahtjev pred EUIPO‑om pretpostavlja, kao prvo, da je podnositelj zahtjeva sudionik predmetnog postupka, kao drugo, da, iako je dokazao dužnu pažnju koju zahtijevaju okolnosti, nije mogao poštovati rok u odnosu na EUIPO i, kao treće, da je ta spriječenost imala kao izravnu posljedicu gubitak prava ili pravnog sredstva (presude od 12. svibnja 2009., Jurado Hermanos/OHIM (JURADO), T‑410/07, EU:T:2009:153, t. 15. i od 5. travnja 2017., Renfe‑Operadora/EUIPO (AVE), T‑367/15, neobjavljena, EU:T:2017:255, t. 24.).
25 Kada je riječ o prvom uvjetu, valja istaknuti da se, u skladu s člankom 53. stavkom 1. Uredbe 2017/1001, samo nositelj žiga ili osobe koje je on izričito ovlastio mogu smatrati strankama u postupku produljenja (presuda od 12. svibnja 2009., JURADO, T‑410/07, EU:T:2009:153, t. 16.).
26 Nijedna odredba Uredbe 2017/1001 ne protivi se tomu da se „stranka u postupku produljenja” može smatrati „strankom u postupku koji se vodi pred [EUIPO‑om]” u smislu članka 104. stavka 1. Uredbe 2017/1001. Naime, upotreba veznika „ili” u članku 104. stavku 1. Uredbe 2017/1001 znači da zahtjev za povrat u prijašnje stanje može ići u korist svakoj stranci u postupku pred EUIPO‑om, neovisno o tome je li nositelj predmetnog registriranog žiga Europske unije (vidjeti analogijom presudu od 31. siječnja 2019., Thun/EUIPO (Riba), T‑604/17, neobjavljena, EU:T:2019:42, t. 17.).
27 Međutim, iz tih odredbi nipošto ne proizlazi da je tužitelj, kao nositelj licencije za predmetni žig, pravno izjednačen s nositeljem žiga u pogledu produljenja njegove registracije, nego ga, naprotiv, kao i svaku drugu osobu, nositelj predmetnog žiga mora izričito ovlastiti kako bi mogao podnijeti zahtjev za produljenje, pri čemu tužitelj mora dokazati postojanje takvog ovlaštenja (vidjeti u tom smislu presudu od 12. svibnja 2009., JURADO, T‑410/07, EU:T:2009:153, t. 21.).
28 U ovom slučaju nije osporeno da je tužitelj 17. srpnja 2018. dobio ovlaštenje od nositelja predmetnog žiga koje mu dopušta podnijeti zahtjev na temelju članka 104. Uredbe 2017/1001 s ciljem povrata u prijašnje stanje kako bi mogao tražiti produljenje registracije navedenog žiga. Ipak treba istaknuti da je do tog ovlaštenja došlo nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva za produljenje, predviđenog člankom 53. stavkom 3. Uredbe 2017/1001, i gotovo godinu dana nakon stvarnog isteka registracije žiga 22. srpnja 2017.
29 Članak 53. stavak 3. Uredbe 2017/1001 predviđa:
„Zahtjev za produljenje podnosi se u roku od šest mjeseci prije isteka registracije. Osnovna pristojba za produljenje i, prema potrebi, jedna ili više pristojbi za svaki razred proizvoda i usluga nakon prvog razreda, također se plaćaju u tom roku. Ako se to ne učini, zahtjev se može podnijeti, a pristojbe se mogu uplatiti u dodatnom roku od šest mjeseci od isteka registracije, pod uvjetom da se dodatna pristojba za zakašnjelo plaćanje pristojbe za produljenje ili kasno podnošenje zahtjeva za produljenje plati unutar tog dodatnog roka.”
30 Kako to pravilno ističe žalbeno vijeće u točki 25. pobijane odluke, rok za podnošenje zahtjeva za produljenje registracije žiga teče neovisno o eventualnom izričitom ovlaštenju koje bi nositelj žiga dao nositelju licencije.
31 Postupak produljenja stoga završava istekom roka predviđenog u članku 53. stavku 3. navedene uredbe. Stoga, kako bi se smatrao strankom tog postupka na temelju članka 53. stavka 1. Uredbe 2017/1001, tužitelj je trebao dobiti izričito ovlaštenje nositelja predmetnog žiga kako bi mogao tražiti produljenje njegove registracije na datum prije isteka predviđenog roka.
32 Budući da je tužitelj dobio izričito ovlaštenje tek nakon isteka tog roka, on se ne može smatrati strankom u postupku produljenja na temelju članka 53. stavka 1. Uredbe 2017/1001 ni „strankom u postupku koji se vodi pred [EUIPO‑om]” u smislu njezina članka 104. stavka 1. Tužitelj stoga nije mogao podnijeti zahtjev za povrat u prijašnje stanje kao nositelj licencije koji je izgubio pravo i stoga se u ovom slučaju mora smatrati da je pred EUIPO‑om djelovao isključivo u ime i za račun nositelja predmetnog žiga, tako da poštovanje uvjeta iz članka 104. stavka 1. Uredbe 2017/1001 treba ispitati u odnosu na potonjeg. Stoga, kako je to pravilno iznijelo žalbeno vijeće u točki 25. pobijane odluke, tužitelj je mogao ispraviti to što nositelj nije produljio predmetni žig samo dokazujući da se to neproduljenje dogodilo unatoč činjenici da je nositelj žiga poduzeo potrebnu dužnu pažnju.
33 Tumačenje dano u točki 32. supra najprimjerenije je za ispunjenje načela djelotvornosti i zahtjeva pravne sigurnosti. Ono jamči jasno utvrđenje i strogo poštovanje početka i kraja rokova iz članaka 53. i 104. Uredbe 2017/1001.
34 Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, stroga primjena pravila Unije u području postupovnih rokova odgovara zahtjevu pravne sigurnosti i potrebi izbjegavanja svake diskriminacije ili arbitrarnog postupanja prilikom sudovanja. Od toga se može odstupiti samo u iznimnim okolnostima. Neovisno o tome jesu li te okolnosti okvalificirane kao slučaj, viša sila ili čak kao opravdana pogreška, one u svakom slučaju sadržavaju subjektivan element koji uključuje obvezu stranke koja postupa u dobroj vjeri da dokaže brigu i dužnu pažnju koje se traže od uobičajeno obaviještenog gospodarstvenika kako bi pratio tijek postupka i poštovao propisane rokove (vidjeti u tom smislu presudu od 21. svibnja 2014., Melt Water/OHIM (NUEVA), T‑61/13, EU:T:2014:265, t. 38. i navedenu sudsku praksu).
35 Uvjeti primjene članka 104. stavka 1. Uredbe 2017/1001 moraju se strogo tumačiti. Naime, poštovanje rokova pitanje je javnog poretka i restitutio in integrum registracije nakon njezina brisanja može ugroziti pravnu sigurnost (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2012., Video Research USA/OHIM (VR), T‑267/11, EU:T:2012:446, t. 35.).
36 Stoga nositelj žiga koji je propustio produljiti njegovu registraciju u propisanom roku ne može zaobići posljedice vlastitog nemara ovlašćujući treću osobu da podnese zahtjev za povrat u prijašnje stanje kako bi tražio produljenje žiga Europske unije nakon isteka navedenog roka.
37 Nositelj licencije ne može pak, s jedne strane, tražiti povrat u prijašnje stanje samo zato što se nositelj žiga pokazao inertnim i nije poštovao rok za podnošenje zahtjeva za produljenje registracije navedenog žiga i, s druge strane, ne može mu se dopustiti da djeluje protivno volji nositelja žiga koji je svjesno odlučio ne produljiti svoju registraciju.
38 Posljedično, žalbeno vijeće pravilno je smatralo da je valjalo provjeriti poštovanje uvjeta predviđenih u članku 104. stavku 1. Uredbe 2017/1001 u odnosu na nositelja žiga, tako da prvi tužbeni razlog valja odbiti.
Povreda obveze dužne pažnje koju zahtijevaju okolnosti i rokovi predviđeni člankom 104. Uredbe 2017/1001
39 Ponajprije, tužitelj navodi da je poštovao rokove predviđene u članku 104. Uredbe 2017/1001. Navodi da taj članak propisuje dva roka. Prvi je apsolutni rok od godine dana, koji teče od isteka nepoštovanog roka, odnosno od 22. srpnja 2017. Drugi je relativni rok od dva mjeseca, koji teče od prestanka spriječenosti koja je dovela do nepoštovanja roka. U tom pogledu tužitelj navodi da je spriječenost prestala od trenutka kada je primio izričito ovlaštenje za djelovanje od nositelja predmetnog žiga, odnosno 17. srpnja 2018. Budući da je zahtjev za povrat u prijašnje stanje podnesen 21. srpnja 2018., oba su roka poštovana.
40 Tužitelj zatim navodi da je žalbeno vijeće pogrešno primijenilo apsolutni kriterij zahtijevajući da dokaže da je poduzeo sve mjere potrebne da osigura pravodobno produljenje. Tužitelj je morao poduzeti samo one mjere koje su prikladne za predmetni slučaj i koje zahtijevaju okolnosti. U ovom slučaju ugovor koji ga veže za nositelja predmetnog žiga podvrgnut je talijanskom pravu, koje propisuje opća načela opravdanog i legitimnog povjerenja i dobre vjere u izvršavanju ugovornih obveza. Stoga je žalbeno vijeće moralo smatrati da je tužitelj, s obzirom na to da nije mogao predvidjeti da nositelj predmetnog žiga neće ispuniti ugovorne obveze, djelovao s dužnom pažnjom koju zahtijevaju okolnosti.
41 Konačno, tužitelj ističe da je žalbeno vijeće povrijedilo članak 104. Uredbe 2017/1001 jer mjere koje je preporučilo u svrhu pravodobnog osiguranja produljenja registracije predmetnog žiga nisu djelotvorne i nisu relevantne u pogledu nadzora poštovanja tužiteljeve obveze pažnje.
42 EUIPO osporava tužiteljeve argumente.
43 Opći sud ističe da iz ispitivanja prvog tužbenog razloga u ovom predmetu proizlazi da je dopuštenost zahtjeva za povrat u prijašnje stanje podvrgnuta tomu da nositelj predmetnog žiga poštuje uvjete predviđene člankom 104. Uredbe 2017/1001.
44 U tom pogledu, kao prvo, tužitelj nije dao nikakvo objašnjenje o inertnosti nositelja predmetnog žiga u odnosu na produljenje njegove registracije, tako da ništa ne upućuje na to da je potonji dokazao dužnu pažnju koju zahtijevaju okolnosti u smislu članka 104. stavka 1. Uredbe 2017/1001.
45 Zatim, u skladu s člankom 104. stavkom 2. Uredbe 2017/1001, zahtjev za povrat u prijašnje stanje mora biti podnesen u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od prestanka spriječenosti.
46 Na temelju članka 104. stavka 5. Uredbe 2017/1001, članak 104. nije primjenjiv na rokove predviđene u stavku 2. tog članka. Stoga, ako rok od dva mjeseca, koji je jedan od uvjeta za dopuštenost tužbe, nije poštovan, nije više moguće podnijeti novi zahtjev za povrat u prijašnje stanje, čak i ako je nepoštovanje roka opravdano (presuda od 23. rujna 2009., Evets/OHIM (DANELECTRO i QWIK TUNE), T‑20/08 i T‑21/08, EU:T:2009:356, t. 24.).
47 Tužiteljev argument prema kojem rok od dva mjeseca može početi teći tek od datuma na koji je primio ovlaštenje nositelja predmetnog žiga, odnosno 17. srpnja 2018., tako da je zahtjev bio podnesen u roku, ne može se prihvatiti.
48 Naime, sama činjenica priznanja da tužitelj nije mogao valjano tražiti produljenje registracije predmetnog žiga bez izričitog ovlaštenja njegova nositelja ne navodi na zaključak da bi nepostojanje takvog ovlaštenja činilo razlog za spriječenost u smislu članka 104. stavka 1. Uredbe 2017/1001.
49 Osim toga, iz elemenata spisa proizlazi da je nositelj predmetnog žiga odredio zastupnika koji je bio obaviješten da će efektivna registracija navedenog žiga isteći 22. srpnja 2017., ako se on ne produlji. No, iz spisa ne proizlazi da je navedeni nositelj istaknuo da je u tom pogledu bio na bilo koji način spriječen.
50 Konačno, pitanje je li tužitelj mogao imati povjerenja u to da će nositelj predmetnog žiga poštovati svoju dužnost izvršavanja ugovornih obveza relevantno je samo u pogledu njihovih ugovornih odnosa i utvrđenja odgovornosti za štetu koju bi tužitelj eventualno snosio, ali ne može utjecati na njegovu pravnu situaciju u pogledu EUIPO‑a.
51 Posljedično, zahtjev koji je tužitelj podnio nije dopušten jer ne ispunjava uvjete iz članka 104. stavaka 1. i 2. Uredbe 2017/1001.
52 Stoga valja odbiti drugi, treći i četvrti tužbeni razlog, a drugi argumenti koje je tužitelj iznio u tom pogledu ne mogu dovesti u pitanje taj zaključak.
Povreda općeg načela zaštite koju pruža žig Europske unije
53 Prema tužiteljevim navodima, učinak je pobijane odluke izlaganje javnosti vjerojatnosti zabune koju mogu uzrokovati eventualne buduće registracije znakova sličnih žigu čija je registracija istekla, tako da se njome krši opće načelo zaštite koju pruža žig Europske unije, uspostavljeno uvodnom izjavom 11. Uredbe 2017/1001, prema kojoj je cilj registracije žiga, među ostalim, jamčiti njegovu funkciju kao oznake podrijetla.
54 EUIPO osporava tužiteljeve argumente.
55 Valja podsjetiti na to da, u skladu s uvodnom izjavom 11. Uredbe 2017/1001:
„Zaštita koju pruža žig EU‑a, čija je svrha osobito jamčiti funkciju žiga kao oznake podrijetla, trebala bi biti apsolutna u slučaju istovjetnosti žiga i znaka, te proizvoda ili usluga. Zaštita bi se trebala primjenjivati i u slučajevima sličnosti između žiga i znaka, te proizvoda ili usluga. Trebalo bi dati tumačenje pojma sličnosti u odnosu na vjerojatnost zabune. Vjerojatnost zabune, koja ovisi o brojnim elementima, i to osobito o prepoznatljivosti žiga na tržištu, o dovođenju u vezu s upotrijebljenim ili registriranim znakom, o stupnju sličnosti između žiga i znaka te između obilježenih proizvoda ili usluga, trebala bi biti posebna okolnost za takvu zaštitu.”
56 Iako je cilj uvodne izjave 11. Uredbe 2017/1001 jamčiti potrošaču ili konačnom korisniku podrijetlo proizvoda ili usluge koju žig označava, omogućavajući mu razlikovati bez moguće zabune taj proizvod ili tu uslugu od onih drugog podrijetla (vidjeti analogijom presudu od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys, C‑307/10, EU:C:2012:361, t. 36.), njezina svrha nije, suprotno onomu što navodi tužitelj, neograničeno jamčiti registraciju žiga Europske unije kada je ona istekla zbog neproduljenja registracije navedenog žiga.
57 Naime, kada žig istekne, a njegova registracija nije produljena, on načelno ulazi u javnu domenu, što potiče konkurenciju i podržava napredak. Posljedično, i na temelju načela raspoloživosti, valja vratiti u javnu domenu žigove koji se u konačnici ne koriste ili se više ne koriste, kako bi ih drugi gospodarski subjekti mogli registrirati i iz njih učinkovito crpiti gospodarsku korist.
58 U ovom slučaju istek registracije predmetnog žiga proizlazi iz toga što nije pravodobno produljena. Kako je to EUIPO pravilno istaknuo, činjenica da navedeni žig ne može više služiti kao temelj sudskoj tužbi protiv drugih naknadnih žigova posljedica je tog isteka, a ne povreda općeg načela zaštite koju pruža žig Europske unije.
59 Stoga peti tužbeni razlog treba odbiti, kao i tužbu u cijelosti a da nije potrebno ispitati dopuštenost drugog dijela tužiteljeva tužbenog zahtjeva.
Troškovi
60 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
61 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti da snosi troškove, u skladu s EUIPO‑ovim zahtjevom.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Seven SpA nalaže se snošenje troškova
Spielmann | Öberg | Spineanu‑Matei |
Objavljena na javnoj raspravi u Luxembourgu 23. rujna 2020.
Potpisi