Predmet T‑472/13

H. Lundbeck A/S

i

Lundbeck Ltd

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište antidepresiva koji sadrže aktivni farmaceutski sastojak citalopram – Pojam ograničenja tržišnog natjecanja ‚s obzirom na cilj’ – Potencijalno tržišno natjecanje – Generički lijekovi – Prepreke ulasku na tržište koje proizlaze iz postojanja patenata – Sporazumi sklopljeni između nositelja patenta i proizvođačâ generičkih lijekova – Članak 101. stavci 1. i 3. UFEU‑a – Pogreške koje se tiču prava i pogreške u ocjeni – Obveza obrazlaganja – Prava obrane – Pravna sigurnost – Novčane kazne”

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 8. rujna 2016.

1.      Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Potencijalno tržišno natjecanje – Stvarna i konkretna mogućnost proizvođača generičkih lijekova da uz svjestan rizik uđu na tržište uz prisutnost patentima zaštićenih lijekova – Sporazum između nositelja patenata i proizvođača generičkih lijekova koji može spriječiti taj ulazak – Ograničenje potencijalnog tržišnog natjecanja

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

2.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup indicija – Pretpostavka nedužnosti – Primjenjivost – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a i čl. 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

3.      Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Nagodbe u području patenata – Sporazum između izvornog proizvođača i proizvođača generičkih lijekova koji može spriječiti taj ulazak – Neproporcionalna obrnuta plaćanja uz isključenje konkurenata s tržišta – Nedopuštenost

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

4.      Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Tumačenje nacionalnog prava države članice – Činjenično pitanje – Uključenost

(čl. 263. UFEU‑a)

5.      Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Kriteriji za ocjenu – Sadržaj i cilj zabranjenog sporazuma te ekonomski i pravni kontekst u koji je smješten – Razlikovanje između povreda s obzirom na cilj i posljedicu – Namjera stranaka sporazuma da ograniče tržišno natjecanje – Nepotreban kriterij – Povreda s obzirom na cilj – Dostatan stupanj štetnosti – Kriteriji za ocjenu

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

6.      Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Nagodbe u području patenata – Sporazum između izvornog proizvođača i proizvođača generičkih lijekova – Najisplativije ili najmanje riskantno rješenje za poduzetnike o kojima je riječ – Cilj koji se sastoji u ublažavanju pretjerano nepovoljnih pravnih pravila – Nepostojanje utjecaja na nezakonitost tih sporazuma

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

7.      Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Akcesorno ograničenje – Pojam – Objektivnost i proporcionalnost – Ograničenje koje je glavni poduhvat otežalo ili učinilo manje profitabilnim – Nagodbe u području patenata – Sporazum između izvornog proizvođača i proizvođača generičkih lijekova – Klauzula koja ograničava tržišno natjecanje, akcesorna zaštiti prava intelektualnog vlasništva – Nepostojanje objektivno neophodnog ograničenja

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

8.      Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Materijalno područje primjene – Nagodba u području patenata – Uključenost – Sporazum između izvornog proizvođača i proizvođača generičkih lijekova – Primjena kriterija opsega patenta – Irelevantan test – Povreda s obzirom na cilj

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

9.      Akt institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 101. i 261. UFEU‑a i čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)

10.    Tužba za poništenje – Razlozi – Nepostojanje obrazloženja ili njegova nedostatnost – Tužbeni razlog različit od onog koji se odnosi na materijalnu zakonitost

(čl. 263. i 296. UFEU‑a)

11.    Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Izuzeće – Pretpostavke – Teret dokazivanja – Opseg

(čl. 101. st. 3. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

12.    Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Privremena narav – Nužan sadržaj – Granice

(čl. 101. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a); Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1.)

13.    Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Neotkrivanje poduzetnicima određenih podataka – Konačna Komisiijina odluka djelomično utemeljena na tim podacima – Povreda prava obrane – Ukupna valjanost konačne odluke – Ispitivanje osnovanosti odluke od strane Općeg suda – Uzimanje u obzir spornih podataka – Isključenje

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1.)

14.    Tržišno natjecanje – Pravila Unije – Povrede – Počinjenje djela namjerno ili zbog nepažnje – Pojam – Poduzetnik koji ne može biti nesvjestan protutržišne naravi svojeg postupanja – Sporazum između izvornog proizvođača i proizvođača generičkih lijekova – Neproporcionalna obrnuta plaćanja uz isključenje konkurenata s tržišta – Uključenost

(čl. 101. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 5. i 23. st. 2.)

15.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Obveza Komisije da se pridržava ranije prakse iz svojih odluka – Nepostojanje – Povećanje opće razine novčanih kazni – Dopuštenost

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)

16.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Kriteriji za ocjenu – Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje – Poštovanje načela proporcionalnosti

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 21. i 22.)

17.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Odvraćajući učinak

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 25.)

18.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Indikativni karakter okolnosti navedenih u Smjernicama – Prvi slučaj primjene pravila tržišnog natjecanja u određenom sektoru – Nepostojanje olakotne okolnosti

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29.)

19.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Prilagodba osnovnog iznosa – Olakotne okolnosti – Povreda počinjena nepažnjom – Potreba zasebnog uzimanja u obzir svake od olakotnih okolnosti navedenih u smjernicama – Nepostojanje – 13385 / Sveobuhvatna procjena

(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29.)

1.      Članak 101. stavak 1. UFEU‑a primjenjuje se samo na sektore otvorene tržišnom natjecanju. U vezi s time, ispitivanje uvjeta tržišnog natjecanja na određenom tržištu mora se temeljiti ne samo na postojećem tržišnom natjecanju među poduzetnicima koji su već prisutni na relevantnom tržištu, nego i na potencijalnom tržišnom natjecanju, kako bi se utvrdilo postoje li, s obzirom na strukturu tržišta te gospodarski i pravni okvir unutar kojeg ono funkcionira, stvarne i konkretne mogućnosti da se dotični poduzetnici međusobno natječu ili da novi konkurent uđe na relevantno tržište i natječe se s postojećim poduzetnicima Osim toga, sama činjenica da poduzetnik koji je već prisutan na tržištu nastoji sklopiti sporazume ili uspostaviti mehanizme za razmjenu informacija s drugim poduzetnicima koji na tom tržištu nisu prisutni snažno upućuje na to da odnosno tržište nije neprobojno.

Na tržištu lijekova, patenti za postupak izvornog proizvođača ne predstavljaju nužno nepremostive zapreke za proizvođače generičkih lijekova, ako općenito postoje načini koji predstavljaju stvarne i konkretne mogućnosti za ulazak potonjih na tržište. Ti mogući načini uključuju, među ostalim, puštanje generičkog proizvoda u promet „uz svjestan rizik”, uz moguće izlaganje tužbama koje bi izvorni proizvođač eventualno podnio. Ta mogućnost predstavlja izraz potencijalnog tržišnog natjecanja u okolnostima u kojima su izvorni patenti istekli te u kojima postoje drugi postupci za proizvodnju generičkih lijekova za koje se nije utvrdilo da povrjeđuju druge patente tog proizvođača. Osim toga, mjere koje su proizvođači generičkih lijekova poduzeli i ulaganja koja su izvršili kako bi ušli na tržište izvornog lijeka, prije sklapanja nekoluzivnih sporazuma sa spomenutim proizvođačem o ulasku na tržište, pokazuju da su ti proizvođači u trenutku sklapanja tih sporazuma bili spremni ući na tržište i preuzeti s tim povezane rizike.

Usto, pretpostavka valjanosti patenata ne može se smatrati pretpostavkom nezakonitosti generičkih proizvoda valjano stavljenih na tržište, za koje nositelj patenta tvrdi da povrjeđuju patent. Naime, na nositelju je patenta da, u slučaju ulaska generičkih proizvoda na tržište, pred nacionalnim sudom dokaže da ti generički proizvodi povrjeđuju jedan od njihovih patenata za postupak jer ulazak na tržište „uz svjestan rizik” nije sam po sebi nezakonit. Osim toga, proizvođači generičkih lijekova mogu valjanost patenta na koji bi se nositelj patenta pozivao osporavati protutužbom u okviru postupka zbog povrede koji bi taj nositelj njih pokrenuo. Takve protutužbe su, naime, česte u patentnim parnicama te često dovode do proglašenja nevaljanosti patenta za postupak na koji se nositelj poziva. Kako bi se utvrdilo postojanje stvarnog i potencijalnog tržišnog natjecanja, potrebno je samo dokazati da proizvođači generičkih lijekova imaju stvarne i konkretne mogućnosti i sposobnost ulaska na tržište, što je zasigurno tako u slučaju kad su izvršili znatna ulaganja kako bi ušli na tržište i kad su pribavili odobrenja za stavljanje na tržište ili poduzeli potrebne mjere za njihovo ishođenje u razumnom roku.

Kad je riječ o ulasku proizvođača generičkih lijekova na tržište, za utvrđenje postojanja potencijalnog tržišnog natjecanja zahtijeva se samo da do tog ulaska na tržište dođe u razumnom roku, osobito s obzirom na to da postojanje tržišnog natjecanja, posebice u farmaceutskom sektoru, može postojati i puno prije isteka patenta.

Naposljetku, potencijalno tržišno natjecanje obuhvaća, među ostalim, aktivnosti proizvođača generičkih lijekova koji nastoje pribaviti potrebna odobrenja za stavljanje na tržište kao i upravne i poslovne mjere koje su potrebne za pripremu za ulazak na tržište. (vidjeti točke 91. do 94. ove presude). To potencijalno tržišno natjecanje zaštićeno je člankom 101. UFEU‑a. Naime, ako bi poduzetnicima koji vrše potrebne pripremne mjere za puštanje generičkog lijeka u prodaju i koji su s tim ciljem izvršili značajna ulaganja, bilo moguće bez povrede prava o tržišnom natjecanju platiti određeni iznos kako bi se taj proces zaustavio ili samo usporio, stvarno tržišno natjecanje ne bi nikada zaživjelo ili bi se moglo značajno odgoditi, na štetu potrošačâ, odnosno, u predmetnom slučaju, pacijenata ili nacionalnih sustava zdravstvenog osiguranja.

(t. 98.‑104., 121.‑124., 128.‑132., 144., 157., 160., 163.‑164., 171., 180., 181., 202., 203., 317., 426., 471.‑474.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 105.‑113., 138.‑139., 141., 165.‑166.)

3.      Ni na koji način nije isključena primjena članka 101. stavka 1. UFEU‑a na sporazume o nagodbi koji se mogu sklopiti u vezi patenata. U tom pogledu, iako Komisija nije nadležna utvrđivati opseg patenta, ne može se suzdržati od svih mjera kada je opseg patenta relevantan za utvrđivanje postojanja povrede članaka 101. i 102. UFEU‑a.

U tom kontekstu, činjenica da su ograničenja iz tih sporazuma dogovorena zahvaljujući značajnim obrnutim plaćanjima bila je ključna za pravnu ocjenu spornih sporazuma. Postojanje obrnutih plaćanja u okviru patentne nagodbe nije uvijek problematično, osobito kada je to plaćanje povezano sa snagom patenta, kako ju svaka od stranaka doživljava, kad je to potrebno kako bi se pronašlo rješenje koje je prihvatljivo i zakonito za obje stranke te kada ga ne prate ograničenja kojima je cilj odgoditi ulazak generičkih proizvoda na tržište. S druge strane, kad se uz obrnuto plaćanje predviđa isključenje konkurenata s tržišta ili ograničenje razloga za ulazak na tržište, može se smatrati da takvo ograničenje ne proizlazi isključivo iz načina na koji su stranke ocjenjivale snagu patenata, nego da je dogovoreno zahvaljujući tom plaćanju, što znači da se radi o otkupljivanju konkurenta.

Neproporcionalna narav takvih plaćanja, zajedno s nekim drugim čimbenicima, kao što je činjenica da se čini da iznosi tih plaćanja odgovaraju, u najmanju ruku, zaradi koju su proizvođači generičkih lijekova očekivali u slučaju ulaska na tržište, nepostojanje odredbi kojima bi se proizvođačima generičkih lijekova dopuštalo da nakon isteka sporazuma stave svoj proizvod na tržište bez da se moraju bojati tužbi zbog povrede nositelja patenata, ili postojanje, u tim sporazumima, ograničenja koja su premašivala ona koja proizlaze iz patenata tog nositelja, dovela je do zaključka da je cilj spornih sporazuma iz predmetnog slučaja bilo ograničenje tržišnog natjecanja u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a.

Naime, kad je dokazano da proizvođači generičkih lijekova imaju stvarnu mogućnost da se parnica s nositeljima patenata za postupak riješi u njihovu korist, sklapanjem sporazuma kojima se ograničava tržišno natjecanje nositelji tih patenata zamjenjuju tu nesigurnost sigurnošću da proizvođači generičkih lijekova, u zamjenu za značajno obrnuto plaćanje, neće ući na tržište, čime su tijekom trajanja tih sporazuma uklonili svako tržišno natjecanje, čak i potencijalno.

(t. 117.‑119., 140., 349., 350., 352.‑354., 363., 369., 379., 399., 401., 414., 427., 429., 431., 460., 486.‑489., 500., 526., 573.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 258., 625.)

5.      Kad je riječ o protutržišnim postupanjima koja ulaze u područje primjene članka 101. UFEU‑a, neke vrste koordinacije između poduzetnika su po samoj svojoj prirodi toliko štetne za uobičajeno tržišno natjecanje da se može smatrati da ispitivanje njihovih posljedica nije potrebno.

U vezi s time, isključenje konkurenata s tržišta predstavlja ekstreman oblik podjele tržišta i ograničenja proizvodnje. Osim toga, sporazum može predstavljati ograničenje s obzirom na cilj čak i ako Komisija nije ranije već osudila takvu vrstu sporazuma. Činjenica da Komisija nije u prošlosti utvrđivala da određene vrste sporazuma predstavljaju, po samom svojem cilju, ograničenje tržišnog natjecanja ne sprečava ju, sama po sebi, da to utvrđuje u budućnosti na temelju pojedinačne i detaljne ocjene dotičnih mjera, vodeći računa o njihovom sadržaju, svrsi i kontekstu.

Naposljetku, ne zahtijeva se da se sporazum prima facie ili nedvojbeno, bez detaljne ocjene njegovog sadržaja, svrhe, pravnog i gospodarskog konteksta u koji je smješten, smatra dovoljno štetnim za tržišno natjecanje kako bi se okvalificira kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj u smislu te odredbe.

(t. 338.‑344., 428., 434.‑438., 472., 523., 539., 752., 774., 775.)

6.      U okviru nagodbi na tržištu lijekova, činjenica da je proizvođaču generičkih lijekova protutržišno ponašanje najjeftinija ili najmanje riskantna opcija ni na koji način ne isključuje primjenu članka 101. UFEU‑a, osobito ako to ponašanje uključuje plaćanja stvarnim ili potencijalnim konkurentima kako ne bi ušli na tržište i podjelu s tim konkurentima zarade koja proizađe iz nepostojanja generičkih lijekova na tom tržištu, na štetu potrošačâ.

Naime, ne može se prihvatiti da se sklapanjem sporazuma između nositelja patentnih prava na izvornim lijekovima i proizvođača generičkih lijekova, kojima se predviđa prijenos vrijednosti nositelja patenata, povezan s prihvaćanjem proizvođača generičkih lijekova ograničenja ulaska na tržište, osobito s obvezom da tijekom trajanja tih sporazuma neće prodavati generički lijek, nositelji patenata mogu zaštititi od nepovratnog pada cijena koji se prema njihovim vlastitim tvrdnjama nije mogao izbjeći čak niti da su uspjeli u tužbama zbog povrede pred nacionalnim sudovima. Stoga bi, sklapanjem takvih sporazuma, mogli održati više cijene, na štetu potrošačâ i proračuna država za zdravstvo, iako takav ishod ne bi uspjeli ostvariti ako bi nacionalni sudovi potvrdili valjanost njihovih patenata i ako bi se za proizvode proizvođača generičkih lijekova utvrdilo da predstavljaju povredu. Takav ishod bi bio u očitoj suprotnosti s ciljevima odredaba Ugovorâ o tržišnom natjecanju, čiji je cilj, među ostalim, zaštiti potrošače od neopravdanih povećanja cijena koja su posljedica koluzije između konkurenata. Nema razloga pretpostaviti da bi takva koluzija, temeljena na izgovoru da su određeni patenti za postupak bili sporni, bila zakonita u predmetnom slučaju, s obzirom na to da uspješna obrana tih patenata pred nacionalnim sudovima ne bi, čak ni u najpovoljnijem mogućem scenariju za tužitelje, imala jednake negativne posljedice za tržišno natjecanje te osobito za potrošače. Naime, doista je neprihvatljivo da poduzetnici učinke pravnih pravila koja smatraju pretjerano nepovoljnima pokušaju, na temelju izgovora da ta pravila stvaraju za njih štetnu neravnotežu, ublažiti sklapanjem ograničavajućih sporazuma kojima je cilj neutralizirati te nepovoljnosti.

(t. 380., 386., 387., 427., 459.)

7.      Kad je potrebno utvrditi ulazi li neko protutržišno ograničenje pod zabranu iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a iz razloga što je akcesorno glavnom poduhvatu koji sam nema takav protutržišni karakter, treba ispitati bi li ostvarenje tog poduhvata bez postojanja predmetnog ograničenja bilo nemoguće.

Uvjet da ograničenje mora biti neophodno zahtijeva dvostruku analizu. Naime, potrebno je utvrditi, s jedne strane, je li ograničenje objektivno neophodno za provedbu glavnog poduhvata te, s druge strane, je li mu proporcionalno.

Kad je riječ o ispitivanju objektivne neophodnosti ograničenja, s obzirom na to da se ne može dopustiti postojanje pravila razumne ocjene u pravu Unije o tržišnom natjecanju, bilo bi pogrešno zahtjev objektivne neophodnosti protumačiti na način da iziskuje usporedbu pozitivnih i negativnih učinaka sporazuma na tržišno natjecanje.

Kad je riječ o sporazumu sklopljenom u farmaceutskom sektoru između izvornog proizvođača i proizvođača generičkih lijekova, ograničenja tržišnog natjecanja dogovorena takvim sporazumom nisu objektivno neophodna kako bi se zaštitila prava intelektualnog vlasništva nositelja patenata ako postoje drugi načini da se ta prava zaštite ili mirno riješi spor o patentima, bez dogovaranja ograničenja ulaska generičkih lijekova na tržište.

(t. 453.‑455., 458.)

8.      Komisija nije nadležna utvrđivati opseg patenta, iako se ne može suzdržati od svih mjera kada je opseg patenta relevantan za utvrđivanje postojanja povrede članaka 101. i 102. UFEU‑a. S obzirom na navedeno i imajući u vidu ciljeve članka 101. UFEU‑a koji zahtijevaju, među ostalim, da svaki gospodarski subjekt samostalno određuje politiku kojom se namjerava voditi na tržištu kako bi se potrošači zaštitili od neopravdanih povećanja cijena koja su rezultat koluzije između konkurenata, primjena kriterija opsega patenta kako bi se sporni sporazumi procijenili iz aspekta članka 101. stavka 1. UFEU‑a ne može se prihvatiti.

Naime, taj je kriterij zbog nekoliko razloga problematičan iz perspektive prava tržišnog natjecanja. Kao prvo, dovodi do pretpostavke da generički lijek povređuje patent izvornog proizvođača lijeka te time omogućuje da se generički lijekovi na toj osnovi isključe, a pitanje povređuje li taj generički lijek ijedan patent nije riješeno. Kao drugo, temelji se na pretpostavci da će se svaki patent s kojim je sporazum o nagodbi povezan u slučaju osporavanja njegove valjanosti smatrati valjanim, iako u pravu ili praksi za to nema osnove. Naime, zaključak o tome je li ograničenje obuhvaćeno opsegom patenta može se donijeti samo na temelju analize opsega i valjanosti patenta, a ne na temelju polazne točke takve analize.

(t. 489.‑493., 499., 512., 515.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 507., 509., 791.‑794.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 508.)

11.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 708. ‑711.)

12.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 726.‑729., 732., 741.)

13.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 745., 746., 748., 752., 834.)

14.    Kada je riječ o pitanju je li kazneno djelo počinjeno namjerno ili zbog nepažnje te može li se, stoga, za isto izreći novčana kazna u skladu s člankom 23. stavkom 2. prvim podstavkom Uredbe br. 1/2003., taj je uvjet ispunjen ako dotični poduzetnik nije mogao biti nesvjestan protutržišne naravi svojeg postupanja, neovisno o tome je li bio svjestan da povređuje pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora.

Nadalje, načelo pravne sigurnosti i načelo da kazne koja su predviđena člankom 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ne mogu se protumačiti na način da zabranjuju postupno pojašnjavanje pravila o kaznenopravnoj odgovornosti, ali mogu sprečavati retroaktivnu primjenu novog tumačenja na pravilo kojim se neko djelo određuje kao kazneno.

U tom kontekstu, nije nepredvidivo da bi sporazumi kojima je izvorni proizvođač lijeka uspio na određeno razdoblje ukloniti potencijalne konkurente s tržišta, značajnim obrnutim plaćanjima, mogli biti protivni članku 101. stavku 1. UFEU‑a, neovisno o tome jesu li premašivali opseg patenata tog proizvođača. U tom pogledu, iz doslovnog tumačenja članka 101. stavka 1. UFEU‑a proizlazi da su sporazumi između konkurenata čiji je cilj bio neke od njih isključiti s tržišta, bili nezakoniti. Naime, podjela tržišta ili sporazumi s ciljem isključivanja konkurenata s tržišta spadaju među najozbiljnija ograničenja tržišnog natjecanja koja se izričito navode u članku 101. stavku 1. UFEU‑a.

(t. 761.‑767., 832.)

15.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 773., 810.)

16.    Vidjeti tekst odluke.

(t.799., 800., 804., 808., 809., 811.)

17.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 820., 822.‑824.)

18.    Komisija ne može postojanje opravdane sumnje u pogledu postojanja povrede automatski odbiti primijeniti kao olakotnu okolnost na temelju činjenice da ta okolnost nije izričito navedena kao olakotna u Smjernicama o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003. Naime, ako Smjernice ne sadržavaju izričit popis olakotnih okolnosti koje se mogu uzeti u obzir, Komisija ima određenu diskreciju u općoj procjeni iznosa za koji će eventualno smanjiti novčanu kaznu s obzirom na olakotne okolnosti.

Međutim, činjenica da odluka Komisije predstavlja prvu primjenu pravila tržišnog natjecanja na određeni gospodarski sektor ne može se smatrati olakotnim čimbenikom ako je počinitelj znao ili morao biti svjestan da će njegovo postupanje rezultirati ograničenjem tržišnog natjecanja i da će biti problematično iz perspektive prava tržišnog natjecanja.

(t. 830., 831.)

19.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 838., 841., 842.)