PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

23. rujna 2015.

Predmet T‑114/13 P

Maria Concetta Cerafogli

protiv

Europske središnje banke (ESB)

„Žalba – Osoblje ESB‑a – Pritužba podnesena zbog diskriminacije i psihičkog uznemiravanja – Odluka ESB‑a o zatvaranju upravne istrage koja je otvorena nakon podnošenja pritužbe – Odbijanje pristupa dokazima tijekom upravnog postupka – Odbijanje zahtjeva kojemu je cilj dostava dokaza tijekom sudskog postupka – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Pogreška koja se tiče prava“

Predmet:      Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 12. prosinca 2012., Cerafogli/ESB (F‑43/10, Zb. SS, EU:F:2012:184) kojom se traži ukidanje te presude.

Odluka:      Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 12. prosinca 2012., Cerafogli/ESB (F‑43/10). Predmet se vraća Službeničkom sudu na ponovno odlučivanje. O troškovima će se odlučiti naknadno.

Sažetak

1.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Poštovanje u okviru upravnih postupaka – Doseg

2.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Načelo kontradiktornosti – Doseg

3.      Dužnosnici – Osoblje Europske središnje banke – Prava i obveze – Unutarnja istraga o navodnom psihičkom zlostavljanju – Prava podnositelja pritužbe da bude saslušan i da mu se omogući pristup istražnom spisu – Granice

4.      Sudski postupak – Mjere upravljanja postupkom – Zahtjev za podnošenje dokumenata – Zahtjev glede podataka sadržanih u izvješću o istrazi provedenoj nakon podnošenja pritužbe za diskriminaciju i psihičko zlostavljanje – Obveza sudova Unije da vode računa o ravnoteži između tužiteljeva interesa da uspješno iskoristi svoje pravo na djelotvoran pravni lijek i teškoća do kojih bi moglo dovesti otkrivanje dijelova tog izvješća – Doseg

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Poslovnik Službeničkog suda, čl. 47.)

5.      Žalba – Razlozi – Nadzor Općeg suda nad odbijanjem Službeničkog suda da odredi mjere upravljanja postupkom ili mjere izvođenja dokaza – Doseg

(čl. 256. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, Prilog I., čl. 11.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 32. do 34.)

Izvori:

Sud: presude od 18. prosinca 2008., Sopropé, C‑349/07, Zb., t. 36.; od 10. rujna 2013., G. i R., C‑383/13 PPU, Zb., EU:C:2013:533, t. 32. i od 22. listopada 2013., Sabou, C‑276/12, Zb., EU:C:2013:678, t. 38.

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 35.)

Izvori:

Sud: presuda od 2. prosinca 2009., Komisija/Irska i dr., C‑89/08 P, Zb., EU:C:2009:742, t. 50.

3.      Položaj podnositelja pritužbe u okviru postupka povodom pritužbe za psihičko zlostavljanje ne može se izjednačavati s položajem osobe koja je predmet pritužbe, a procesna prava koja treba priznati osobi optuženoj za zlostavljanje razlikuju se od procesnih prava, više ograničenih, kojima u upravnom postupku raspolaže podnositelj pritužbe koji smatra da je žrtva zlostavljanja.

(t. 40.)

4.      Pravo na korištenje djelotvornog pravnog lijeka znači da podnositelj pritužbe čija je pritužba za psihičko zlostavljanje odbijena može pred sudovima Unije osporavati akt koji na njega negativno utječe u svim njegovim elementima, uključujući i tako da eventualno tvrdi da izvješće o istrazi ne odražava ispravno svjedočenja na kojima se temelji odbijanje. To pravo može značiti da tužitelj mora moći, da bi uspješno iznio svoje argumente, sam provjeriti podudarnost između izvješća o istrazi i zapisnika svjedočenja na kojima se to izvješće temelji ili barem od Službeničkog suda zatražiti da se on upozna s tim dokazima u uvjetima povjerljivosti predviđenima člankom 47. njegova Poslovnika. Na Službeničkom je sudu tada da, sukladno članku 47. stavku 2. svojeg Poslovnika, stavi u ravnotežu, s jedne strane, tužiteljev interes da raspolaže dokazima nužnima da bi mu se omogućilo uspješno ostvarivanje njegova prava na djelotvoran pravni lijek i, s druge strane, teškoće do kojih bi moglo dovesti otkrivanje tih dokaza.

(t. 43.)

Izvori:

Sud: presuda od 21. lipnja 2012., IFAW Internationaler Tierschutz‑Fonds/Komisija, C‑135/11 P, Zb., EU:C:2012:376, t. 73.

5.      Službenički sud načelno raspolaže diskrecijskim pravom kad ocjenjuje korisnost nalaganja podnošenja dokaza potrebnih za rješavanje sporova o kojima vodi postupak. Pitanje imaju li dokumenti koji se odnose na postupak dokaznu snagu ili ne ovisi o njegovoj slobodnoj ocjeni činjenica, koja nije predmet nadzora Općeg suda u žalbenom postupku, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih prvostupanjskom sudu ili ako sadržajna netočnost utvrđenja tog suda proizlazi iz dokumenata priloženih spisu.

Međutim, ako tužitelju s pravom nije dana mogućnost da tijekom upravnog postupka pristupi dokazima odlučujućima za ishod tog postupka, od njega se ne može tražiti da dostatno dokaže činjenične pogreške čije utvrđivanje ovisi o ispitivanju dokaza pristup kojima mu je odbijen. S druge strane, na Službeničkom je sudu da, ako tužitelj podnese prima facie dokaz u prilog svojim tvrdnjama, zatraži podnošenje dokaza potrebnih za ocjenu osnovanosti te argumentacije.

(t. 44. i 45.)

Izvori:

Sud: presuda od 16. srpnja 2009., Der Grüne Punkt – Duales System Deutschland/Komisija, C‑385/07 P, Zb., EU:C:2009:456, t. 163. i navedena sudska praksa