Žalba koju je 26. veljače 2021. podnio International Skating Union protiv presude Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 16. prosinca 2020. u predmetu T-93/18, International Skating Union/Europska komisija

(predmet C-124/21 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: International Skating Union (zastupnik: J.-F. Bellis, avocat)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Mark Jan Hendrik Tuitert, Niels Kerstholt, European Elite Athletes Association

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda Europske unije, International Skating Union/Komisija (predmet T-93/18), u dijelu u kojem se njome odbija žaliteljeva tužba;

poništi Odluku Komisije od 8. prosinca 2017. u predmetu AT. 40208 – Pravila o prihvatljivosti Međunarodnog klizačkog saveza, i

naloži Komisiji i intervenijentima u prvostupanjskom postupku snošenje troškova ovog postupka i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog: Opći je sud povrijedio članak 263. UFEU-a i sudsku praksu Suda koja se odnosi na članak 101. UFEU-a time što je utvrdio da pravila o prihvatljivosti Međunarodnog klizačkog saveza (ISU) ograničavaju tržišno natjecanje s obzirom na cilj

Prvi dio: Opći sud nije ispitao nijedan od žaliteljevih argumenata kojima se osporava Komisijina ocjena činjenica na kojima se temelji utvrđenje ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, kako je navedeno u Odluci Komisije od 8. prosinca 2017. u predmetu AT. 40208 – Pravila o prihvatljivosti Međunarodnog klizačkog saveza (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

Svi žaliteljevi argumenti kojima se osporava Komisijina ocjena činjenica na kojima se temelji utvrđenje iz članka 1. pobijane odluke da je ISU povrijedio članak 101. UFEU-a time što je „donio i primijenio” pravila o prihvatljivosti pogrešno su smatrani bespredmetnima ili irelevantnima ili jednostavno nisu uzeti u obzir.

Drugi dio: Opći je sud redefinirao ograničenje tržišnog natjecanja o kojemu je riječ u ovom predmetu, čime je povrijedilo svoju obvezu da svojim obrazloženjem ne zamjenjuje Komisijino obrazloženje te je pogrešno okvalificirao elemente o kojima Komisija raspravlja u odjeljku 8.5 pobijane odluke kao relevantne za utvrđenje ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, čime je povrijedio sudsku praksu Suda koja se odnosi na članak 101. UFEU-a

Umjesto da preispita utvrđenje povrede, koja je ustanovljena u pobijanoj odluci, Opći sud stvorio je novo ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj koje proizlazi iz: (1) apstraktnog tumačenja ISU-ovih pravila o prihvatljivosti koje je odvojeno od bilo kakvog ispitivanja toga kako su ona primijenjena u praksi i (2) elemenata o kojima je Komisija raspravljala u odjeljku 8.5. pobijane odluke, koji nije dio utvrđenja povrede s obzirom na cilj u odluci (odjeljak 8.3).

Treći dio: Opći je sud počinio pogreške koje se tiču prava u svojoj analizi četiriju elemenata na kojima je Komisija temeljila svoje utvrđenje da ISU-ova pravila o prihvatljivosti čine ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj.

Sadržaj pravila o prihvatljivosti: Iz razine sankcija za osiguravanje primjene pravila ne može se izvesti nikakav zaključak o navodnom ograničavajućem cilju pravila. Postoje negativni učinci na tržišno natjecanje koji proizlaze iz sankcija samo kada je odbijanje odobrenja natjecanja neopravdano. Sama razina sankcija ne govori ništa o sadržaju pravila.

Ciljevi ISU-ovih pravila o prihvatljivosti: Opći je sud, iz svojeg utvrđenja da se ISU-ovim sustavom prethodnog odobrenja ostvaruje legitiman cilj, trebao izvući zaključak da ISU-ova pravila o prihvatljivosti ne mogu ograničavati tržišno natjecanje s obzirom na cilj.

Pravni i gospodarski kontekst ISU-ovih pravila o prihvatljivosti: Opći je sud pogrešno protumačio predmet Cartes Bancaires (C-67/13) time što smatra irelevantnom činjenicu da je ISU odobrio sva natjecanja u umjetničkom klizanju vanjskih organizatora zbog toga što ne postoje „interakcije” između tržišta umjetničkog klizanja i relevantnog tržišta brzog klizanja.

ISU-ova namjera ograničavanja tržišnog natjecanja: To što namjera nije nužno čimbenik u analizi „s obzirom na cilj” ne omogućava Općem sudu da kao bespredmetne odbije žaliteljeve argumente kojima se osporava Komisijina ocjena činjenica navedenih u točkama 172. do 178. obrazloženja pobijane odluke, na kojima je Komisija temeljila utvrđenje da je ISU povrijedio članak 101. UFEU-a donošenjem i primjenom pravila o prihvatljivosti.

Drugi žalbeni razlog: Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije razmotrio žaliteljev četvrti tužbeni razlog u skladu s kojim je ISU-ova odluka da ne odobri natjecanje 2014 Dubai Icederby izvan područja primjene članka 101. UFEU-a jer se tom odlukom ostvaruje legitiman cilj u skladu s ISU-ovim etičkim kodeksom koji zabranjuje sve oblike podržavanja klađenja.

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je žaliteljev tužbeni razlog pogrešno okvalificirao kao upuštanje u apstraktnu diskusiju o legitimnosti cilja zaštite integriteta brzog klizanja. Ovim se razlogom osporavalo Komisijino odbijanje da prizna opravdanost ISU-ovih etičkih nedoumica u pogledu koncepta natjecanjâ u brzom klizanju u kombinaciji s klađenjem na licu mjesta, koji je bio predviđen za natjecanje u Dubaiju. Opći sud zanemaruje dokaze koje je podnio žalitelj, osobito izvješće o raspravi u korejskom parlamentu kojim se taj koncept odbija s obzirom na visok rizik od manipulacija, čime se potvrđuje opravdanost ISU-ovih etičkih nedoumica. Dubai Icederby jedino je natjecanje u klizanju vanjskog organizatora koje nije bilo odobreno po ISU-ovom sustavu prethodnog odobrenja.

____________