Predmet T‑256/11
Ahmed Abdelaziz Ezz i dr.
protiv
Vijeća Europske unije
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja prema određenim osobama i subjektima s obzirom na stanje u Egiptu – Zamrzavanje sredstava – Pravna osnova – Obveza obrazlaganja – Pogreška koja se tiče činjenica – Pravo na obranu – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Pravo na vlasništvo – Sloboda poduzetništva“
Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 27. veljače 2014.
1. Akti institucija – Izbor pravne osnove – Odluka koja se odnosi na usvajanje mjera ograničavanja prema određenim osobama i subjektima s obzirom na stanje u Egiptu– Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela – Članak 29. UEU‑a – Dopuštenost
(čl. 21. st. 2. t. (b) i (d) UEU‑a, čl. 24. st. 1. UEU‑a, čl. 28. UEU‑a i čl. 29. UEU‑a; Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP, čl. 1. st. 1.)
2. Akti institucija – Izbor pravne osnove – Uredba koja se odnosi na usvajanje mjera ograničavanja prema određenim osobama i subjektima s obzirom na stanje u Egiptu – Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela – Članak 215. stavak 2. UFEU‑a i Odluka 2011/172 – Dopuštenost
(čl. 60. EZ‑a, čl. 301. EZ‑a i čl. 308. EZ‑a; čl. 215. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP; Uredba Vijeća br. 270/2011, čl. 2. st. 1.)
3. Pravo Europske unije – Tumačenje – Višejezični tekstovi – Ujednačeno tumačenje– Uzimanje u obzir različitih jezičnih verzija – Tumačenje s obzirom na kontekst i krajnji cilj
(Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP, čl. 1. st. 1.)
4. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja prema određenim osobama i subjektima s obzirom na stanje u Egiptu – Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekta ili tijela – Razilaženje između različitih jezičnih verzija članka 1. Odluke 2011/172 – Široko tumačenje ne povrjeđuje načela zakonitosti kaznenih djela i kazni te presumpciju nevinosti
(Povelja temeljnih prava Europske unije, čl. 48. st. 1. prva rečenica; Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP, čl. 1. st. 1.)
5. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja prema određenim osobama i subjektima s obzirom na stanje u Egiptu – Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekta ili tijela – Razilaženje između različitih jezičnih verzija članka 1. Odluke 2011/172 – Široko tumačenje odredaba provedbenog akta u skladu s temeljnim aktom
(Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP, čl. 1. st. 1. i prilozi)
6. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekta ili tijela – Odluka unutar konteksta poznatog zainteresiranoj osobi koja joj omogućuje da razumije opseg mjere koja se na nju odnosi – Dopuštenost sažetog obrazloženja – Granice – Obrazloženje se ne može sastojati samo od formulacije koja je općenita i stereotipna
(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Povelja temeljnih prava Europske unije, čl. 41. st. 2. t. (c); Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP; Uredba Vijeća br. 270/2011)
7. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela– Pravo na pristup dokumentima – Prava koja u tom smislu podliježu zahtjevu Vijeću
(Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP; Uredba Vijeća br. 270/2011)
8. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela – Pravo biti saslušan prije usvajanja takve mjere – Nepostojanje – Obveza obavještavanja o pojedinačnim i konkretnim razlozima koji opravdavaju donesene odluke – Opseg – Prava koja jamče sredstvo sudskog nadzora koji provodi sudac Unije i mogućnost naknadnog saslušanja nakon poduzimanja tih mjera
(Povelja temeljnih prava Europske unije, čl. 47. st. 1.; Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP; Uredba Vijeća br. 270/2011)
9. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja prema određenim osobama i subjektima s obzirom na stanje u Egiptu – Zamrzavanje sredstava osoba umiješanih u prisvajanje državnih sredstava te s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela – Ograničenja prava na vlasništvo i prava na slobodno bavljenje gospodarskim aktivnostima – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje
(čl. 21. st. 2. t. (b) i (d) UEU‑a; Povelja temeljnih prava Europske unije, čl. 16., 17. i 52. st. 1.; Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP; čl. 1.; Uredba Vijeća br. 270/2011, čl. 2. st. 1.)
1. Članak 1. Odluke 2011/172, koji se odnosi na mjere ograničavanja prema određenim osobama, subjektima i tijelima s obzirom na stanje u Egiptu, mogao je zakonito biti usvojen na temelju članka 29. UEU‑a. Naime, kao prvo, pripada u okvir zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) kako je definirana člankom 24. stavkom 1. UEU‑a, kao drugo, odnosi se na pojedinačno pitanje zemljopisne ili tematske naravi“ i, kao treće, nema značaj operativnog djelovanja u smislu članka 28. UEU‑a. Ako se njegovi uvjeti poštuju, odluke koje predviđaju mjere takve prirode da mogu neposredno utjecati na pravnu situaciju pojedinaca, a ne samo akti programatskog značaja ili obične izjave namjere mogu biti usvojeni na temelju članka 29. UEU‑a.
Temeljem toga, ta odluka, kojoj je cilj pomoći vlastima treće zemlje u borbi protiv pronevjere javnih fondova, u potpunosti proizlazi iz ZVSP‑a i odgovara ciljevima navedenima u članku 21. stavku 2. točkama (b) i (d) UEU‑a, ne podrazumijevajući nikakvu civilnu ili vojnu operaciju, te je usvojena s obzirom na stanje u određenoj trećoj zemlji.
(t. 41., 42., 44.‑47.)
2. Uredba br. 270/2011 koja se odnosi na mjere ograničavanja usmjerene protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu mogla je zakonito biti usvojena na temelju članka 215. stavka 2. UFEU‑a i Odluke 2011/172. Naime, članak 215. stavak 2. UFEU‑a ne ograničava područje svoje primjene samo na vladajuće osobe trećih država i njihove suradnike. On može poslužiti kao pravna osnova za usvajanje mjera ograničavanja protiv bilo koje osobe, neovisno o njezinom položaju, pod uvjetom da su te mjere bile predviđene odlukom donesenom u okviru ZVSP‑a. Temeljem toga, navedena uredba, čiji je tekst analogan Odluci 2011/172, odgovara uvjetima koje postavlja članak 215. stavak 2. UFEU‑a.
Ovu ocjenu ne može narušiti pozivanje na članke 60. i 301. UEZ‑a, koji su se primjenjivali prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona. Naime, taj je ugovor izmijenio stanje prava uvodeći novi članak 215. UFEU‑a, tako da, dok prvi stavak toga članka Ugovora pokriva područja koja su do sada pokrivali članci 60. i 301. UEZ‑a, njegov stavak 2. ovlašćuje Vijeće na usvajanje, aktom predviđenim člankom 288. UFEU‑a, mjere ograničavanja protiv adresata koji ni na koji način nisu povezani s vladajućim režimom u trećoj zemlji.
(t. 49.‑53.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 62., 63., 68., 89.)
4. Glede razlika koje postoje između engleske i francuske jezične verzije u vezi s člankom 1. stavkom 1. Odluke 2011/172 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu, tu odredbu treba tumačiti uzimajući u obzir sve jezične verzije te kontekst i krajnji cilj propisa kojega su odnosne odredbe dio. Međutim, potrebno je ustvrditi da na većini jezika Unije, izuzimajući engleski i francuski, izričaj članka 1. stavka 1. Odluke 2011/172 odgovara engleskoj verziji. S druge strane, učinkovitost odnosne odluke bila bi ozbiljno dovedena u pitanje ako bi se njezin članak 1. odnosio samo na osobe protiv kojih su donesene kaznene presude, s obzirom na to da te osobe mogu, tijekom kaznenog postupka, prebaciti svoju imovinu u zemlje koje s egipatskim vlastima nemaju uspostavljen nikakav oblik suradnje. Stoga, članak 1. stavak 1. Odluke 2011/172 treba tumačiti u smislu da te odluke obuhvaćaju, među ostalim, osobe koje su mogle, u ovom slučaju i bez svojeg znanja, imati koristi od posljedica „nezakonitog prisvajanja državnih sredstava Egipta“, a koje su zbog toga predmet zaštitnih mjera donesenih u sudskom postupku kojima je cilj očuvati imovinu nastalu tim nezakonitostima.
Povrh toga, s jedne strane, to zamrzavanje imovine ne predstavlja administrativnu sankciju niti ulazi u područje primjene članka 49. stavka 1. prve rečenice Povelje o temeljnim pravima Europske unije, na način da načelo prema kojem odredbe koje uvode administrativne sankcije treba tumačiti usko ne sprečava široko tumačenje članka 1. stavka 1. Odluke 2011/172. S druge strane, Vijeće nije usvajajući Odluku 2011/172 utvrdilo osobe navedene u članku 1. stavku 1. krivima za postupanja kažnjiva prema egipatskom kaznenom pravu ili pravu neke od država članica. Osim toga, javnost time nije navedena da pogrešno smatra te osobe krivima te nije prejudicirana ocjena činjenica nadležnog egipatskog suda. Slijedi da tumačenje članka 1. stavka 1. Odluke 2011/172 nije protivno načelu presumpcije nevinosti.
(t. 64., 66., 67., 80., 81., 83., 84.)
5. Prilog Odluci 2011/172 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu treba tumačiti u skladu s Odlukom 2011/172, čije izvršenje on osigurava; u tom smislu ona pokriva tri kategorije osoba, a to su osobe kazneno gonjene zbog djelâ nezakonitog prisvajanja državnih sredstava Egipta, one progonjene kao sudionici tih djela i one protiv kojih je pokrenut sudski postupak u vezi s kaznenim progonom djelâ nezakonitog prisvajanja državnih sredstava Egipta.
(t. 90., 91., 94.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 105.‑109., 113.‑116.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 161.‑165.)
8. Prva mjera zamrzavanja sredstava, koja je sadržana u Odluci 2011/172 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu i Prilogu I. Uredbe br. 270/2011 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu mora djelovati s učinkom iznenađenja. Prema tome, Vijeće nije dužno prije usvajanja takve mjere dotičnoj osobi priopćiti razloge za istu. Isto tako, ono nije obvezno upozoriti osobe na koje se takva mjera odnosi o skorašnjem usvajanju te mjere. Nadalje, načelo poštovanja prava na obranu kao i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno člankom 47. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima zahtijevaju, u načelu, da tijelo Europske unije koje donese akt kojim se uvode mjere ograničavanja u pogledu osobe ili subjekta što je brže moguće nakon donošenja obavijesti o razlozima na kojima taj akt temelji, kako bi osobama ili subjektima omogućilo obranu njihovih interesa i primjenu prava na djelotvoran pravni lijek. U pravilu, Vijeće tu obvezu mora izvršiti pojedinačnom obaviješću.
Međutim, okolnost da je sâmo Vijeće propustilo obavijestiti o razlozima za donošenje akta kojim se uvode mjere ograničavanja ne može utjecati na valjanost tog akta ako takav propust nije imao za učinak lišenje odnosne osobe ili subjekta mogućnosti pravodobnog saznavanja razloga za taj akt i procjene njegove osnovanosti.
Nadalje, fizičke i pravne osobe koje su obuhvaćane prvom odlukom o zamrzavanju svoje imovine imaju pravo biti saslušane od Vijeća nakon usvajanja te odluke. Međutim, Vijeće ih nije obvezno saslušati po službenoj dužnosti.
(t. 176., 180., 181., 183., 184.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 195., 198.‑200., 206., 209., 228.‑233.)