Language of document :

Tužba podnesena 31. svibnja 2017. – British Airways protiv Komisije

(predmet T-341/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: British Airways plc (Harmondsworth, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: J. Turner, QC, R. O’Donoghue, Barrister i A. Lyle-Smythe, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi, u cijelosti ili djelomično, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

usto ili podredno, primjenom svoje neograničene nadležnosti ukine novčanu kaznu određenu tužitelju pobijanom odlukom, odnosno smanji njenu visinu; i

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova nastalih u ovom postupku.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili počinila bitnu povredu postupka donošenjem odluke o povredi koja se temelji na dvije nedosljedne ocjene relevantnih činjenica i prava i koja je s tim u skladu nekoherentna, nespojiva s načelom pravne sigurnosti te može dovesti do zabune u pravnom poretku EU-a.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila svoju obvezu iz članka 266. UFEU-a donošenjem mjere u svrhu ispravljanja osnovnih pogrešaka navedenih u presudi Općeg suda u predmetu, jer je ponovnim donošenjem odluke protiv tužitelja T-48/11 preuzela, a ne ispravila te pogreške.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili počinila bitnu povredu postupka jer nije navela odgovarajuće razloge za izricanje novčane kazne tužitelju. Prema tužiteljevom mišljenju, novčana je kazna određena na temelju utvrđenja povrede koja nisu bila uključena u dotičnu mjeru i koja su bila nedosljedna s utvrđenjima sadržanima u dotičnoj mjeri. Tužitelja usto, ili podredno, ističe da je Komisijin pristup u tom pogledu premašio njenu nadležnost.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije bila nadležna za primjenu članka 101. UFEU-a odnosno članka 53. Sporazuma o EGP-u na navodna ograničenja tržišnog natjecanja u pogledu pružanja usluga zračnog teretnog prijevoza na dolaznim rutama u EU/EGP. Tužitelj nadalje ističe da takva ograničenja nisu obuhvaćena teritorijalnim područjem primjene članka 101. UFEU-a i/ili članka 53. EGP-a.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno primijenila članak 101. UFEU-a/članak 53. Sporazuma o EGP-u na usklađivanje dodataka za usluge zračnog teretnog prijevoza u određene zemlje ili iz njih zbog primjenjivih pravnih i regulatornih sustava i njihovih praktičnih učinaka, te je smanjenje kazne koje je u tom pogledu provedeno bilo proizvoljno i neodgovarajuće. Tužitelj nadalje ističe da u svakom slučaju razmatranje Komisije u odnosu na određene nadležnosti očito nije odgovarajuće.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno zaključila da je tužitelj sudjelovao u povredi u pogledu (ne)plaćanja provizije za dodatke.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila „vrijednost prodaje“ u svrhu određivanja novčanih kazni u odluci. Prema tužiteljevu mišljenju, trebala je utvrditi da je jedini relevantni prihod onaj vezan za dodatke i trebala je isključiti promet vezan za dolazne usluge u EU-u ili EGP-u.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila da je tužitelj bio deveti kandidat za pokajnički program, te je prema tome imao pravo na smanjenje novčane kazne od 10%, iako je tužitelj zapravo bio prvi kandidat za pokajnički program nakon kandidata za imunitet i iako je njegov doprinos bio značajan.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno ocijenila datum na koji je počela tužiteljeva povreda. Prema tužiteljevom mišljenju, datum je bio listopad 2001., a raniji datum nije u dovoljnoj mjeri potkrijepljen dokazima.

____________