Predmet C‑564/15
Tibor Farkas
protiv
Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél‑alfödi Regionális Adó Főigazgatósága
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Kecskeméti közigazgatási és munkaügyi bíróság)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Isticanje po službenoj dužnosti razloga koji se temelji na povredi prava Unije – Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Direktiva 2006/112/EZ – Pravo na odbitak pretporeza – Prijenos porezne obveze – Članak 199. stavak 1. točka (g) – Primjena samo u slučaju nepokretne imovine – Porez koji stjecatelj imovine plaća prodavatelju na temelju pogrešno izdanog računa – Odluka poreznog tijela kojom se utvrđuje porezni dug stjecatelja imovine i odbija isplata odbitka koji je zatražio te kojom mu se izriče porezna novčana kazna”
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. travnja 2017.
1. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Obveze osoba odgovornih za plaćanje poreza – Članak 199. stavak 1. točka (g) Direktive 2006/112 – Područje primjene – Doseg
(Direktiva Vijeća 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2010/45, čl. 199. st. 1. t. (g))
2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Prijenos porezne obveze – Porezni obveznik koji je dužan platiti porez na dodanu vrijednost kao primatelj robe ili usluga – Nepostojanje prava na odbitak u slučaju da stjecatelj robe neopravdano plati porez prodavatelju na temelju pogrešno izdanog računa – Dopuštenost – Pretpostavke – Mogućnost da prodavatelj ili porezno tijelo vrati stjecatelju neopravdano obračunat porez
(Direktiva Vijeća 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2010/45)
3. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Odbitak pretporeza – Prijenos porezne obveze – Porezni obveznik koji je dužan platiti porez na dodanu vrijednost kao primatelj robe ili usluga – Porez koji je prodavatelju neopravdano platio stjecatelj robe na temelju pogrešno izdanog računa – Nepostojanje gubitka poreznih prihoda i pokazatelja postojanja utaje poreza – Određivanje porezne sankcije u visini 50 % iznosa poreza – Nedopuštenost
(Direktiva Vijeća 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2010/45)
1. Članak 199. stavak 1. točku (g) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2010/45/EU od 13. srpnja 2010., treba tumačiti na način da se primjenjuje na isporuku nepokretne imovine koju prodaje dužnik prema presudi u okviru prisilne prodaje.
(t. 1. izreke)
2. Odredbe Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2010/45, i načela porezne neutralnosti, djelotvornosti i proporcionalnosti treba tumačiti na način da im se ne protivi to da u situaciji poput one u glavnom postupku stjecatelj imovine bude lišen prava na odbitak PDV‑a koji je neopravdano platio prodavatelju na temelju računa izdanog primjenom pravila o općem sustavu PDV‑a, iako relevantna transakcija podliježe mehanizmu prijenosa porezne obveze, kad je prodavatelj platio navedeni porez u državnu blagajnu. Ta načela ipak zahtijevaju da stjecatelj imovine ima mogućnost podnošenja svojeg zahtjeva za povrat izravno poreznim tijelima, pod uvjetom da prodavateljev povrat neopravdano obračunatog PDV‑a stjecatelju imovine postane nemoguć ili pretjerano otežan, osobito u slučaju prodavateljeve insolventnosti.
Budući da je, u načelu, na državama članicama da utvrde uvjete u kojima neopravdano obračunati PDV može biti usklađen s propisima, Sud je potvrdio da je sustav u kojem, s jedne strane, prodavatelj robe koji je pogrešno platio PDV poreznim tijelima može zahtijevati njegov povrat i, s druge strane, kupac te robe može podnijeti tužbu zbog stjecanja bez osnove protiv tog prodavatelja u skladu s načelima neutralnosti i djelotvornosti. Takav sustav omogućava navedenom kupcu, koji je snosio teret pogrešno obračunatog poreza, dobivanje povrata neosnovano isplaćenih iznosa (vidjeti u tom smislu presudu od 15. ožujka 2007., Reemtsma Cigarettenfabriken, C‑35/05, EU:C:2007:167, t. 38. i 39. i navedenu sudsku praksu).
Ipak, ako povrat PDV‑a postane nemoguć ili pretjerano otežan, osobito u slučaju insolventnosti prodavatelja, načelo djelotvornosti može zahtijevati da stjecatelj predmetne imovine ima mogućnost podnošenja svojeg zahtjeva za povrat izravno poreznim tijelima. Države članice moraju radi poštovanja načela djelotvornosti predvidjeti instrumente i detaljna postupovna pravila potrebna kako bi se navedenom stjecatelju omogućio povrat neopravdano obračunatog poreza (vidjeti u tom smislu presudu od 15. ožujka 2007., Reemtsma Cigarettenfabriken, C‑35/05, EU:C:2007:167, t. 41.).
(t. 51., 53., 57. i t. 2. izreke)
3. Načelo proporcionalnosti mora se tumačiti tako da mu se protivi to da u situaciji poput one u glavnom postupku nacionalna porezna tijela nalože poreznom obvezniku koji je kupio robu čija isporuka podliježe sustavu prijenosa porezne obveze poreznu sankciju u visini 50 % iznosa PDV‑a koji je dužan platiti poreznoj upravi, ako potonja nije pretrpjela gubitak poreznih prihoda i ne postoji indicija utaje poreza, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
Valja podsjetiti da su, u nedostatku usklađenosti zakonodavstva Unije u području sankcija primjenjivih na slučajeve neispunjenja uvjeta iz režima uvedenog tim zakonodavstvom, države članice i dalje nadležne odabrati sankcije koje smatraju primjerenima. Ipak, one su dužne izvršavati svoju nadležnost poštujući pravo Unije i njegova opća načela te, sukladno tomu, i načelo proporcionalnosti (vidjeti u tom smislu presude od 7. prosinca 2000., de Andrade, C‑213/99, EU:C:2000:678, t. 20., i od 6. veljače 2014., Fatorie, C‑424/12, EU:C:2014:50, t. 50.).
Takve sankcije ne smiju prekoračivati ono što je nužno za postizanje ciljeva osiguranja pravilne naplate poreza i izbjegavanja utaje. Valja podsjetiti da, kako bi se ocijenilo je li sankcija usklađena s načelom proporcionalnosti, treba uzeti u obzir osobito narav i ozbiljnost povrede koja se tom sankcijom kažnjava kao i načine utvrđivanja njezina iznosa (vidjeti u tom smislu presude od 8. svibnja 2008., Ecotrade, C‑95/07 i C‑96/07, EU:C:2008:267, t. 65. do 67., i od 20. lipnja 2013., Rodopi‑M 91, C‑259/12, EU:C:2013:414, t. 38.).
(t. 59., 60., 67. i t. 3. izreke)