Predmet C‑442/16

Florea Gusa

protiv

Minister for Social Protection i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (Irska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2004/38/EZ – Osoba koja više nije samozaposlena – Zadržavanje statusa samozaposlene osobe – Pravo na boravak – Zakonodavstvo države članice koje ograničava priznanje prava na doplatak za tražitelje zaposlenja osobama koje imaju pravo na boravak na državnom području druge države članice”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 20. prosinca 2017.

Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Direktiva 2004/38 – Pravo boravka dulje od tri mjeseca – Zaposlene i samozaposlene osobe – Državljanin države članice koji je, nakon što je četiri godine bio samozaposlena osoba u državi članici domaćinu, prestao obavljati tu djelatnost zbog pomanjkanja posla u potonjoj državi članici – Zadržavanje statusa samozaposlene osobe

(Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 1. t. (a) i st. 3. t. (b))

Članak 7. stavak 3. točku (b) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, treba tumačiti na način da državljanin države članice koji je, nakon što je zakonito boravio i približno četiri godine bio samozaposlena osoba u drugoj državi članici, prestao obavljati tu djelatnost zbog pomanjkanja posla uzrokovanog razlozima neovisnima o njegovoj volji i koji se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje te zadnje navedene države članice, zadržava status samozaposlene osobe za potrebe članka 7. stavka 1. točke (a) te direktive.

Naime, s jedne strane, iz treće i četvrte uvodne izjave Direktive 2004/38 proizlazi da je u svrhu jačanja temeljnog i individualnog prava građana Unije da se slobodno kreću i borave na državnom području država članica i olakšavanja provedbe tog prava cilj te direktive prevladati sektorski i fragmentarni pristup koji obilježavaju instrumente prava Unije koji su prethodili toj direktivi, a zasebno su se, među ostalim, odnosili na zaposlene i samozaposlene osobe, donošenjem jedinstvenog zakonodavnog akta kojim se kodificiraju i revidiraju ti instrumenti (vidjeti u tom smislu presudu od 19. lipnja 2014., Saint Prix, C‑507/12, EU:C:2014:2007, t. 25).

Tumačiti članak 7. stavak 3. točku (b) navedene direktive na način da se odnosi samo na osobe koje su dulje od godinu dana bile zaposlene, isključujući pritom one koje su u razdoblju istog trajanja bile samozaposlene, protivilo bi se tom cilju.

S druge strane, takvo bi tumačenje dovelo do neopravdanih razlika u postupanju s tim dvjema kategorijama osoba u pogledu cilja koji se želi postići tom odredbom na način da se zadržavanjem statusa radnika osigura pravo na boravak osoba koje više ne obavljaju svoju profesionalnu djelatnost zbog pomanjkanja posla uzrokovanog okolnostima neovisnima o njihovoj volji.

Naime, poput radnika koji može nesvojevoljno izgubiti svoj posao uslijed, među ostalim, otkaza, i samozaposlena osoba može biti prisiljena prestati obavljati tu djelatnost. Ta se osoba tako može naći u ranjivoj situaciji koja je usporediva s onom otpuštenog radnika. U tim okolnostima, ne bi bilo opravdano da navedena osoba ne može, kad je riječ o zadržavanju njezina prava na boravak, ostvariti istu zaštitu koju uživa osoba koja više nije radnik.

(t. 40.-43., 46. i izreka)