Predmet T‑342/11
Confederación Española de Empresarios de Estaciones de Servicio (CEEES)
i
Asociación de Gestores de Estaciones de Servicio
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Španjolsko tržište benzinskih postaja – Odluka o odbacivanju pritužbe – Uredba (EZ) br. 1/2003 – Neizvršenje obveza koje su obvezujuće sukladno odluci Komisije – Ponovno pokretanje postupka – Novčane kazne – Periodični penali“
Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 6. veljače 2014.
1. Tužba za poništenje – Nadležnost suca Unije – Zahtjev za izdavanje naloga instituciji – Nedopuštenost
(čl. 263. i 266. UFEU‑a)
2. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obveza koju su poduzetnici preuzeli prema Komisiji u okviru postupka primjene pravila o tržišnom natjecanju – Neizvršenje obveza koje su obvezujuće sukladno odluci Komisije – Ovlasti Komisije – Margina prosudbe – Komisijino određivanje prioriteta
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 9., 23. st. 2. t. (c) i čl. 24. st. 1. t. (c))
3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ispitivanje pritužbi – Obveza Komisije da odlukom odluči o postojanju povrede – Nepostojanje – Uzimanje u obzir interesa Unije za vođenje istrage o predmetu – Kriteriji za ocjenu – Diskrecijska ovlast Komisije – Granice – Sudski nadzor – Doseg
(čl. 101. i 102. UFEU‑a)
4. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ispitivanje pritužbi – Pritužba zbog nepoštovanja obveza koje je preuzeo poduzetnik koji sudjeluje u povredi – Uzimanje u obzir interesa Unije za vođenje istrage o predmetu – Diskrecijska ovlast Komisije – Uzimanje u obzir mjera koje je protiv poduzetnika donijelo tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje – Dopustivost
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 9., 23. st. 2. t. (c) i čl. 24. st. 1. t. (c))
5. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg
(čl. 296. UFEU‑a)
6. Tužba za poništenje – Pobijani akt – Ocjena zakonitosti ovisno o informacijama koje su dostupne u trenutku donošenja akta
(čl. 263. UFEU‑a)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 43.)
2. Ako poduzetnik o kojem je riječ ne poštuje odluku o obvezama u smislu članka 9. stavka 1. Uredbe br. 1/2003, Komisija nije dužna protiv njega ponovno pokrenuti postupak na temelju članka 9. stavka 2. te uredbe, ali raspolaže diskrecijskim pravom u tom pogledu. Komisija jednako tako raspolaže diskrecijskim pravom kada je riječ o primjeni članka 23. stavka 2. točke (c) i članka 24. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 1/2003, na temelju kojih poduzetnicima može izreći novčane kazne ili periodične penale ako ne poštuju obvezu koja je obvezujuća sukladno odluci donesenoj na temelju članka 9. stavka 1. te uredbe.
Kad je riječ o elementima kojima se određuje izvršavanje diskrecijskog prava kojim Komisija raspolaže na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1/2003, valja istaknuti to da ona raspolaže samo ograničenim sredstvima, koja mora upotrijebiti kako bi djelovala protiv potencijalno velikog broja postupanja protivnih pravu tržišnog natjecanja. Stoga je Komisija dužna odrediti različite stupnjeve prvenstva pri odlučivanju o problemima tržišnog natjecanja o kojima ima saznanja te odlučiti je li daljnje ispitivanje nekog predmeta u interesu Unije.
(t. 48., 49., 58., 59.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 60., 61., 70.)
4. Imajući u vidu činjenicu da je cilj ovlasti Komisije, kojom na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 može obvezati na preuzimanje obveza, osiguravanje poštovanja članaka 101. i 102. UFEU‑a te činjenicu da ovlasti predviđene člankom 9. stavkom 2., člankom 24. stavkom 1. točkom (c) i člankom 23. stavkom 2. točkom (c) navedene uredbe služe osiguranju poštovanja navedenih obveza, načela koja se tiču odluka o odbacivanju pritužbe zbog povrede članaka 101. i 102. UFEU‑a jednako se tako primjenjuju i u slučaju kad je Komisija upoznata s eventualnim nepoštovanjem obveze i kad mora odlučiti hoće li ponovno pokrenuti postupak.
Budući da mora ocijeniti je li ispitivanje pritužbe u interesu Unije, imajući u vidu mjerodavne pravne i činjenične okolnosti predmetnog slučaja, Komisija mora uzeti u obzir okolnost da se može raditi o različitim situacijama ovisno o tome odnosi li se ta pritužba na moguće nepoštovanje odluke o obvezama ili na moguću povredu članka 101. ili 102. UFEU‑a. Kako je, naime, nepoštovanje obveza općenito lakše dokazati nego postojanje povrede članka 101. ili 102. UFEU‑a, opseg istražnih mjera potrebnih za utvrđivanje nepoštovanja obveza bit će u načelu ograničeniji.
Međutim, iz toga se ne može zaključiti da bi Komisija u tom slučaju morala sustavno ponovno pokretati postupak i izricati novčanu kaznu ili periodične penale. Naime, posljedica takvog pristupa bila bi promjena ovlasti kojima ona raspolaže na temelju članka 9. stavka 2., članka 23. stavka 2. točke (c) i članka 24. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 1/2003 u dužnosti, što ne bi bilo u skladu s tekstom tih odredaba.
U tom smislu, ništa se ne protivi tomu da Komisija, kako bi poduzetniku izrekla novčanu kaznu ili periodične penale, uzme u obzir mjere koje je protiv njega donijelo tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje prilikom ocjene je li ponovno pokretanje postupka zbog nepoštovanja njegovih obveza u interesu Unije. Suprotno tomu, one se moraju uzeti u obzir jer su ovlasti na temelju članka 9. stavka 2., članka 23. stavka 2. točke (c) i članka 24. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 1/2003 Komisiji dodijeljene u svrhu izvršavanja zadaće nadzora nad poštovanjem članaka 101. i 102.
(t. 62.‑64., 68.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 101.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 105.)