PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo prošireno vijeće)

20. prosinca 2023.(*)

„Ekonomska i monetarna unija – Bankovna unija – Jedinstveni mehanizam za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava (SRM) – Jedinstveni fond za sanaciju (SRF) – Odluka SRB‑a o izračunu ex ante doprinosa za 2021. – Obveza obrazlaganja – Djelotvorna sudska zaštita – Jednako postupanje – Načelo proporcionalnosti – SRB‑ova margina prosudbe – Prigovor nezakonitosti – Komisijina margina prosudbe – Vremensko ograničenje učinaka presude”

U predmetu T‑389/21,

Landesbank Baden‑Württemberg, sa sjedištem u Stuttgartu (Njemačka), koju zastupaju H. Berger, M. Weber i D. Schoo, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Jedinstveni sanacijski odbor (SRB), koji zastupaju J. Kerlin, T. Wittenberg i D. Ceran, u svojstvu agenata, uz asistenciju H.-G. Kamann, F. Louis, P. Gey i L. Hesse, odvjetnika,

tuženik,

koji podupire

Europska komisija, koju zastupaju D. Triantafyllou, A. Nijenhuis i A. Steiblytė, u svojstvu agenata,

intervenijent,

OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće),

u sastavu: A. Kornezov, predsjednik, G. De Baere, D. Petrlík (izvjestitelj), K. Kecsmár i S. Kingston, suci,

tajnik: S. Jund, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 7. ožujka 2023.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelj, društvo Landesbank Baden‑Württemberg, zahtijeva poništenje Odluke SRB/ES/2021/22 Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) od 14. travnja 2021. o izračunu ex ante doprinosâ Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), u dijelu u kojem se odnosi na njega.

I.      Okolnosti spora

2        Tužitelj je javnopravna kreditna institucija sa sjedištem u Njemačkoj. Uključena je u institucionalni sustav zaštite (Institutional Protection Scheme, u daljnjem tekstu: ISZ) Sparkassen‑Finanzgruppe (financijska grupa štedionica, Njemačka).

3        Pobijanom odlukom SRB je utvrdio, u skladu s člankom 70. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.), ex ante doprinose Jedinstvenom fondu za sanaciju (SRF) (u daljnjem tekstu: ex ante doprinosi) za 2021. (u daljnjem tekstu: razdoblje doprinosa 2021.) institucija obuhvaćenih člankom 2. u vezi s člankom 67. stavkom 4. te uredbe (u daljnjem tekstu: institucije), među kojima je i tužitelj.

4        Rješenjem o prikupljanju doprinosa od 21. travnja 2021. Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht (BaFin, Savezna agencija za nadzor financijskih usluga, Njemačka), u svojstvu nacionalnog sanacijskog tijela (u daljnjem tekstu: NST) u smislu članka 3. stavka 1. točke 3. Uredbe br. 806/2014, naložio je tužitelju da podmiri ex ante doprinose za razdoblje doprinosa 2021., kako ga je utvrdio SRB.

II.    Pobijana odluka

5        Pobijana odluka sadržava glavni dio koji je popraćen trima prilozima.

6        U glavnom dijelu pobijane odluke opisuje se postupak utvrđivanja ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. koji se primjenjuje na sve institucije.

7        Konkretnije, u odjeljku 5. navedene odluke SRB je utvrdio godišnju ciljnu razinu navedenu u članku 4. Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2015/81 od 19. prosinca 2014. o utvrđivanju jedinstvenih uvjeta primjene Uredbe br. 806/2014 u vezi s ex ante doprinosima Jedinstvenom fondu za sanaciju (SL 2015., L 15, str. 1.) za razdoblje doprinosa 2021. (u daljnjem tekstu: godišnja ciljna razina).

8        SRB je objasnio da je tu ciljnu razinu utvrdio na osminu od 1,35 % prosječnog iznosa osiguranih depozita, izračunanog tromjesečno, svih institucija u 2020. (u daljnjem tekstu: prosječni iznos osiguranih depozita 2020.), kako je dobiven na temelju podataka koje su dostavili sustavi osiguranja depozita u skladu s člankom 16. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu ex ante doprinosa aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.).

9        U odjeljku 6. pobijane odluke SRB je opisao metodu za izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. U tom je pogledu u uvodnoj izjavi 59. navedene odluke pojasnio da je za to razdoblje 13.33 % ex ante doprinosa izračunano na „nacionalnoj razini”, odnosno na temelju podataka koje su dostavile institucije s odobrenjem za rad na državnom području dotične države članice sudionice (u daljnjem tekstu: nacionalna razina), sukladno članku 103. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.) i članku 4. Delegirane uredbe 2015/63. Ostatak ex ante doprinosa (odnosno 86.67 %) izračunan je na „razini bankovne Unije”, odnosno na temelju podataka koje su dostavile sve institucije s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM) (u daljnjem tekstu: razina Unije), sukladno člancima 69. i 70. Uredbe br. 806/2014 i članku 4. Provedbene uredbe 2015/81.

10      U tom istom odjeljku 6. pobijane odluke SRB je također objasnio da u biti postoje dvije kategorije institucija koje podliježu plaćanju ex ante doprinosa. Prva kategorija obuhvaća institucije koje moraju plaćati paušalni doprinos s obzirom na svoje posebne značajke, kao što su njihova veličina ili priroda njihovih djelatnosti. Izračun ex ante doprinosa tih institucija uređen je člancima 10. i 11. Delegirane uredbe 2015/63.

11      Institucije iz druge kategorije moraju uplatiti ex ante doprinos prilagođen njihovu profilu rizičnosti, koji je SRB utvrdio u skladu sa sljedećim glavnim koracima.

12      U prvom koraku SRB je, u skladu s člankom 70. stavkom 2. podstavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 806/2014, izračunao „osnovni godišnji doprinos” svake institucije, koji je razmjeran iznosu obveza predmetne institucije, isključujući regulatorni kapital i osigurane depozite (u daljnjem tekstu: neto obveza), u odnosu na neto obveze svih institucija s odobrenjem za rad na državnim područjima svih država članica sudionica SRM‑a. U skladu s člankom 5. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/63, SRB je odbio određene vrste obveza od neto obveza institucije koje treba uzeti u obzir za određivanje tog doprinosa.

13      U drugom koraku izračuna ex ante doprinosa SRB je proveo prilagodbu osnovnog godišnjeg doprinosa profilu rizičnosti predmetne institucije, u skladu s člankom 70. stavkom 2. podstavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 806/2014. Taj je profil rizičnosti procijenio na temelju četiriju stupova rizika navedenih u članku 6. Delegirane uredbe 2015/63, koji se sastoje od pokazatelja rizika. Kako bi se institucije klasificirale u skladu s njihovom razinom rizika, SRB je najprije za svaki pokazatelj rizika koji se primjenjuje za razdoblje doprinosa 2021. utvrdio „bins” („skupove”) u koje su institucije objedinjene, u skladu s Prilogom I. toj delegiranoj uredbi, pod naslovom „Korak 2.”, u točki 3. Institucijama koje pripadaju istom skupu dodijeljena je zajednička vrijednost za određeni pokazatelj rizika, takozvana „diskretizirana vrijednost”. Kombinacijom diskretiziranih vrijednosti za svaki pokazatelj rizika SRB je izračunao „multiplikator za prilagodbu profilu rizičnosti” dotične institucije (u daljnjem tekstu: multiplikator za prilagodbu). Množenjem osnovnog godišnjeg doprinosa te institucije s njezinim multiplikatorom za prilagodbu, SRB je dobio „osnovni godišnji doprinos prilagođen profilu rizičnosti” navedene institucije.

14      Nadalje, SRB je pribrojio sve osnovne godišnje doprinose prilagođene profilima rizičnosti kako bi dobio „zajednički nazivnik” koji se koristi za izračun dijela godišnje ciljne razine koji je svaka institucija morala platiti.

15      Naposljetku, SRB je ex ante doprinos svake institucije izračunao raspodjelom godišnje ciljne razine među svim institucijama na temelju postojećeg omjera između osnovnog doprinosa prilagođenog profilu rizičnosti, s jedne strane, i zajedničkog nazivnika, s druge strane.

16      Prilog I. pobijanoj odluci sadržava pojedinačni informacijski list za svaku instituciju koja podliježe plaćanju ex ante doprinosa, uključujući tužitelja, koji sadržava rezultate izračuna ex ante doprinosa svake od tih institucija (u daljnjem tekstu: pojedinačni informacijski list). U svakom od tih listova iznosi se iznos osnovnog godišnjeg doprinosa dotične institucije kao i vrijednost njezina multiplikatora za prilagodbu, kako na razini Unije tako i na nacionalnoj razini, pri čemu se za svaki pokazatelj rizika navodi broj skupa u koji je institucija bila raspoređena. Osim toga, u pojedinačnom se informacijskom listu navode podaci koji se upotrebljavaju za izračun ex ante doprinosa svih dotičnih institucija i koje je SRB utvrdio zbrajanjem ili kombiniranjem pojedinačnih podataka svih tih institucija. Naposljetku, taj list sadržava podatke koje je dotična institucija prijavila u obrascu za izvješćivanje i koji su upotrijebljeni u izračunu njezina ex ante doprinosa.

17      Prilog II. pobijanoj odluci sadržava statističke podatke o izračunu ex ante doprinosa za svaku državu članicu sudionicu u SRM‑u, u sažetom i agregiranom obliku. U tom se prilogu navodi, među ostalim, ukupni iznos ex ante doprinosa koje trebaju platiti dotične institucije za svaku od tih država članica. Nadalje, navedeni prilog za svaki pokazatelj rizika nabraja broj skupova, broj institucija koje pripadaju svakom od skupova kao i minimalne i maksimalne vrijednosti tih skupova. U slučaju skupova koji se odnose na nacionalnu razinu, te se vrijednosti zbog povjerljivosti smanjuju ili povećavaju za nasumični iznos, zadržavajući izvornu raspodjelu institucija.

18      Prilog III. pobijanoj odluci, naslovljen „Procjena komentara podnesenih u okviru savjetovanja o ex ante doprinosima Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021.”, ispituje očitovanja koja su institucije podnijele tijekom postupka savjetovanja koji je SRB proveo između 5. i 19. ožujka 2021. radi donošenja pobijane odluke.

III. Zahtjevi stranaka

19      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku, uključujući priloge, u dijelu koji se na njega odnosi;

–        podredno utvrdi da je pobijana odluka pravno nepostojeća, u dijelu u kojem se odnosi na njega;

–        naloži SRB‑u snošenje troškova.

20      SRB od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova;

–        podredno, u slučaju poništenja pobijane odluke, održi na snazi učinke pobijane odluke do njezine zamjene ili barem tijekom razdoblja od šest mjeseci od dana kada presuda postane pravomoćna.

21      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

IV.    Pravo

22      U prilog svojoj tužbi tužitelj prvotno iznosi deset tužbenih razloga, koji se temelje:

–        prvi, na povredi članka 81. stavka 1. Uredbe br. 806/2014, u vezi s člankom 3. Uredbe Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.);

–        drugi, na povredi članka 296. drugog stavka UFEU‑a, članka 41. stavka 1. i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) zbog nedostatnog obrazloženja pobijane odluke;

–        treći, na povredi prava na djelotvornu sudsku zaštitu zajamčenog člankom 47. stavkom 1. Povelje;

–        četvrti, na prigovoru nezakonitosti članaka 4. do 9., te Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63, koji se temelji na povredi prava na djelotvornu sudsku zaštitu zajamčenog člankom 47. stavkom 1. Povelje i načela pravne sigurnosti;

–        peti, na prigovoru nezakonitosti članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63, koji se temelji na povredi članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive 2014/59, članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6, svezak 13, str. 3.), „načela izračuna doprinosa prilagođenog riziku”, načela preciznosti normi koje se temelje na vladavini prava i obveze potpunog uzimanja u obzir činjenica jer se tom odredbom ne može ponderirati pokazatelj rizika „pripadnost ISZ‑u” (u daljnjem tekstu: pokazatelj rizika ISZ‑a), uzimajući u obzir pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”;

–        šesti, na povredi članka 113. stavka 7. Uredbe br. 575/2013, članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive 2014/59, članaka 16. i 20. Povelje, načela proporcionalnosti i načela dobre uprave;

–        sedmi, na prigovoru nezakonitosti članaka 6., 7. i 9. te Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63, koji se temelji na povredi „načela izračuna doprinosa prilagođenog riziku”, članaka 16. i 20. Povelje, načela proporcionalnosti i obveze uzimanja u obzir svih činjenica;

–        osmi, na povredi članaka 16. i 52. Povelje zbog neprikladnosti prilagodbe tužiteljeva ex ante doprinosa njegovu profilu rizičnosti;

–        deveti, na povredi članaka 16., 20., 41. i 52. Povelje jer pobijana odluka sadržava brojne očite pogreške u ocjeni;

–        deseti, na prigovoru nezakonitosti članka 20. stavka 1., prve i druge rečenice. Delegirane uredbe 2015/63 koji se temelji na povredi članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU i „zahtjeva odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika”.

23      Usto, tužitelj je u svojoj replici istaknuo jedanaesti tužbeni razlog koji se temelji, s jedne strane, na povredi članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014 i članaka 16. i 17. Povelje i, s druge strane, na prigovoru nezakonitosti članaka 69. i 70. Uredbe br. 806/2014, koji se temelji na povredi „zahtjeva odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika”, načela proporcionalnosti, članaka 16. i 17. Povelje, zahtjeva vladavine prava i načela koji proizlaze iz presude od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (10/56, EU:C:1958:8).

24      Najprije valja ispitati tužbene razloge na temelju kojih tužitelj ističe nezakonitost članaka 4. do 9. i 20. te Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63 i potom tužbene razloge koji se izravno odnose na zakonitost pobijane odluke.

A.      Prigovori nezakonitosti članaka 4. do 9. i članka 20., te Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63

1.      Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članaka 4. do 9. i Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63 jer povređuju načela djelotvorne sudske zaštite i pravne sigurnosti

25      Četvrti tužbeni razlog sastoji se od dva dijela.

26      Uvodno valja istaknuti da članak 4. Delegirane uredbe 2015/63 predviđa da SRB utvrđuje ex ante doprinos svake institucije razmjerno njezinu profilu rizičnosti na temelju informacija koje je institucija dostavila, te primjenom metode utvrđene u člancima 4. do 13. te delegirane uredbe.

27      U članku 5. Delegirane uredbe 2015/63, naslovljenom „Prilagodba osnovnog godišnjeg doprinosa riziku”, navode se, među ostalim, obveze koje su isključene iz izračuna tih doprinosa. U članku 6. te Delegirane uredbe navode se stupovi i pokazatelji rizika koje SRB treba uzeti u obzir pri procjeni profila rizičnosti institucija, dok se u članku 7. navedene delegirane uredbe navodi relativni ponder svakog stupa i pokazatelja rizika koje SRB treba primijeniti pri procjeni profila rizičnosti svake institucije.

28      Članak 8. Delegirane uredbe 2015/63 odnosi se pak na primjenu pokazatelja rizika u posebnim slučajevima.

29      Osim toga, članak 9. Delegirane uredbe 2015/63, naslovljen „Primjena prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku”, predviđa da SRB utvrđuje dodatni multiplikator za prilagodbu riziku kombiniranjem pokazatelja rizika iz članka 6. te delegirane uredbe u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I. navedenoj delegiranoj uredbi i da godišnji doprinos svake institucije za svako razdoblje doprinosa utvrđuje množenjem osnovnog godišnjeg doprinosa tim multiplikatorom za prilagodbu riziku u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I. toj delegiranoj uredbi.

30      Naposljetku, Prilogom I. Delegiranoj uredbi 2015/63 utvrđuje se postupak izračuna godišnjih doprinosa institucija u nekoliko koraka.

a)      Prvi dio, koji se odnosi na navodnu povredu načela djelotvorne sudske zaštite

31      Tužitelj tvrdi da članci 4. do 9., te Prilog I. Delegiranoj uredbi 2015/63 krše načelo djelotvorne sudske zaštite kako je utvrđeno u članku 47. stavku 1. Povelje. Najprije, tim se odredbama stvara netransparentan sustav za izračun ex ante doprinosa jer se njima u svrhu tog izračuna predviđa uporaba informacija obuhvaćenih obvezom čuvanja poslovne tajne što sprječava SRB da pruži dostatno obrazloženje odluka kojima se utvrđuju navedeni doprinosi. Naime, unatoč tome što iznos ex ante doprinosa svake institucije ovisi o podacima koji se odnose na druge institucije, povjerljiva priroda tih podataka protivi se njihovu otkrivanju predmetnoj instituciji.

32      Nadalje, navedenim se odredbama uspostavlja sustav utvrđivanja ex ante doprinosa koji karakterizira mnoštvo SRB‑ovih margina prosudbi što dodatno povećava netransparentnost predmetnog propisa.

33      Naposljetku, Opći sud ne može nadzirati zakonitost pobijane odluke jer ne raspolaže softverom koji je SRB upotrijebio za izračun ex ante doprinosa, a koji je nužan za provjeru izračuna tih doprinosa.

34      SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

35      Člancima 4. do 9. Delegirane uredbe 2015/63 utvrđuju se, kao što to proizlazi iz točaka 26. do 30. ove presude, pravila koja SRB mora primijeniti kako bi utvrdio osnovni godišnji doprinos i prilagodio ga profilu rizičnosti institucija. Ta se pravila zatim konkretnije provode u Prilogu I. toj delegiranoj uredbi.

36      U skladu s tim odredbama, prilagodba osnovnog godišnjeg doprinosa svake institucije njezinu profilu rizičnosti temelji se na usporedbi pojedinačnih podataka svih dotičnih institucija. Međutim, SRB smatra da su svi ti podaci obuhvaćeni obvezom čuvanja poslovne tajne tako da ih ne može dostaviti institucijama čiji je ex ante doprinos izračunan u odluci kojom se utvrđuje iznos tih doprinosa.

37      Djelotvornost sudske zaštite zajamčene člankom 47. Povelje zahtijeva da zainteresiranoj osobi bude omogućeno da se upozna s razlozima na kojima se temelji odluka donesena u odnosu na nju, bilo čitanjem same odluke ili priopćenjem tih razloga na njezin zahtjev, a da se time ne dovodi u pitanje ovlast nadležnog suca da od dotičnog tijela zahtijeva da dostavi te razloge, kako bi joj se omogućilo da obrani svoja prava u najboljim mogućim uvjetima i da uz potpuno poznavanje predmeta odluči je li korisno pokrenuti postupak pred nadležnim sudom te kako bi taj sud mogao u potpunosti izvršiti nadzor zakonitosti dotične nacionalne odluke (vidjeti presude od 26. travnja 2018., Donnelann, C‑34/17, EU:C:2018:282, t. 55. i od 24. studenoga 2020., Minister van Buitenlandse Zaken, C‑225/19 i C‑226/19,, EU:C:2020:951, t. 43.).

38      Osim toga, s obzirom na načelo kontradiktornosti koje čini dio prava na obranu iz članka 47. Povelje, stranke moraju imati pravo biti upoznate sa svim podnescima ili očitovanjima podnesenima sucu kako bi utjecale na njegovu odluku i raspravile o njima. Naime, temeljiti sudsku odluku na činjenicama i dokumentima s kojima se stranke ili jedna od njih nisu upoznale i o kojima nisu mogle zauzeti stajalište značilo bi prekršiti pravo na djelotvoran pravni lijek (vidjeti presude od 4. lipnja 2013., ZZ, C‑300/11, EU:C:2013:363, t. 55. i 56. i od 23. listopada 2014., Unitrading, C‑437/13, EU:C:2014:2318, t. 21.).

39      Međutim, u određenim iznimnim slučajevima tijelo Unije može se usprotiviti priopćavanju zainteresiranoj osobi preciznih i potpunih razloga koji su temelj odluke donesene protiv nje, pozivajući se na razloge koji se odnose na zaštitu povjerljivih podataka. U takvom slučaju, potrebno je provesti tehnike i pravna pravila koja omogućuju pomiriti s jedne strane, legitimne sigurnosne prosudbe o zaštiti povjerljivih podataka koji su uzeti u obzir kod donošenja takve odluke i s druge strane, potrebu jamčiti dovoljno poštovanje postupovnih prava stranci, kao što je pravo biti saslušan kao i raspravno načelo (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 115. do 120.; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 125.).

40      S obzirom na specifičnu prirodu ex ante doprinosa, takvo usklađivanje treba provesti i u slučaju izračuna tih doprinosa. Naime, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 105. do 107. Direktive 2014/59 i uvodne izjave 41. Uredbe br. 806/2014, cilj je navedenih doprinosa zajamčiti da financijski sektor pribavi dostatna financijska sredstva SRF‑u kako bi on mogao ispunjavati svoje funkcije, potičući poslovanje dotičnih institucija po modelu koji predstavlja manji rizik. Stoga se izračun ex ante doprinosa ne temelji na primjeni porezne osnovice, nego, na temelju članaka 102. i 103. Direktive 2014/59 i članaka 69. i 70. Uredbe br. 806/2014, na definiciji ciljne razine koju treba postići iznosom navedenih doprinosa prikupljenih prije 31. prosinca 2023. (u daljnjem tekstu: konačna ciljna razina), a potom godišnje ciljne razine koju treba preraspodijeliti među institucijama s odobrenjem za rad na državnom području država članica sudionica (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 113.).

41      Budući da je ukupna ciljna razina definirana tako da mora iznositi 1 % iznosa osiguranih depozita svih tih institucija i da se osnovni godišnji doprinos svake institucije izračunava razmjerno iznosu njezinih obveza u odnosu na ukupne obveze svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih tih država sudionica, razvidno je da samo načelo metode izračuna ex ante doprinosâ SRF‑u, kako proizlazi iz Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014, podrazumijeva SRB‑ovu upotrebu podataka koji su obuhvaćeni poslovnom tajnom (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 114.).

42      Međutim, institucije, tijela, uredi i agencije Unije načelno ne smiju, na temelju načela zaštite poslovne tajne, koje je opće načelo prava Unije, a koje je konkretizirano, među ostalim, u članku 339. UFEU‑a, odati konkurentima privatnog subjekta povjerljive informacije koje je on pružio (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 109. i 114. i navedenu sudsku praksu).

43      U tim je okolnostima na Komisiji i Vijeću Europske unije da prilikom uspostave sustava izračuna ex ante doprinosa Delegiranom uredbom 2015/63 i Provedbenom uredbom 2015/81 pomire obvezu čuvanja poslovne tajne s načelom djelotvorne sudske zaštite, tako da se podaci obuhvaćeni tom tajnom ne mogu priopćiti zainteresiranim osobama i da se ne mogu, među ostalim, uključiti u obrazloženje odluka kojima se određuje iznos ex ante doprinosa.

44      Ta značajka sustava izračuna ex ante doprinosa ipak ne sprečava sud Unije da provede djelotvoran sudski nadzor.

45      Naime, s jedne strane, ništa u odredbama na čiju se nezakonitost poziva tužitelj ne protivi se tome da, u skladu s člankom 88. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe br. 806/2014 SRB prilikom donošenja odluke o utvrđivanju ex ante doprinosa otkrije povjerljive informacije koje je pribavio u okviru svoje djelatnosti, kada se te informacije mogu otkriti u sažetom ili agregiranom obliku, tako da dotične institucije nije moguće prepoznati (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 136.).

46      S druge strane, kad se obrazloženje odluke mora ograničiti kako bi se osigurala zaštita povjerljivih podataka koje je donositelj te odluke uzeo u obzir, na njemu da se u slučaju postupaka pred sudovima Unije kojima se osporavaju ti podaci opravda pred potonjima u okviru sporne istrage (vidjeti u tom smislu presudu od 1. srpnja 2008., Chronopost i La Poste/UFEX i dr., C‑341/06 P i C‑342/06 P, EU:C:2008:375, t. 110. i od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 145.).

47      Ovisno o okolnostima, a kako bi se proveo djelotvoran sudski nadzor u skladu sa zahtjevima iz članka 47. Povelje, sudovi Unije mogu od SRB‑a zatražiti podnošenje podataka koji mogu opravdati izračune čija se točnost pred njima osporava, pri čemu osiguravaju, prema potrebi, povjerljivost tih podataka (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 146.).

48      Usto, prilikom ispitivanja svih pravnih i činjeničnih elemenata koje je SRB dostavio, na sudu Unije je da provjeri osnovanost razloga koje je naveo kako bi se usprotivio dostavi podataka upotrijebljenih u svrhu izračuna ex ante doprinosa (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 126.).

49      Ako se pokaže da se razlozi koji je naveo SRB protive priopćavanju dotičnoj osobi podataka ili dokaza koji su izneseni pred sud Unije, potrebno je da se na primjeren način uravnoteže zahtjevi vezani uz pravo na učinkovitu sudsku zaštitu, pogotovo poštovanje raspravnog načela, i oni koji proizlaze iz zaštite poslovne tajne (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 128.).

50      Iz prethodno navedenog proizlazi da izračun ex ante doprinosa na temelju podataka obuhvaćenih obvezom čuvanja poslovne tajne u skladu s člancima 4. do 9. i Prilogom I. Delegiranoj uredbi 2015/63, a da ti podaci nisu stavljeni na raspolaganje zainteresiranim osobama, sam po sebi ne znači da te odredbe nisu u skladu s načelom djelotvorne sudske zaštite.

51      Što se tiče tužiteljeva argumenta koji se temelji na diskrecijskoj ovlasti kojom raspolaže SRB, iz sudske prakse proizlazi da, iako u područjima u kojima je došlo do složenih gospodarskih ocjena institucija ili tijelo Unije raspolažu diskrecijskom ovlašću u gospodarskom području, to ne znači da se sud Unije mora suzdržati od nadzora nad tumačenjem te institucije ili tog tijela gospodarskih podataka. Sudovi Unije ne provjeravaju u tom slučaju samo sadržajnu točnost istaknutih dokaza, pouzdanost i dosljednost, nego i jesu li ti elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije te mogu li se njima poduprijeti zaključci koji su na temelju njih izvedeni (vidjeti presudu od 10. prosinca 2020., Comune di Milano/Komisija, C‑160/19 P, EU:C:2020:1012, t. 115. i navedenu sudsku praksu).

52      U tim okolnostima, samo postojanje SRB‑ove diskrecijske ovlasti ne može podrazumijevati da je Opći sud spriječen provesti djelotvoran sudski nadzor pobijane odluke.

53      Naposljetku, valja odbiti tužiteljev argument prema kojem Delegirana uredba 2015/63 krši načelo djelotvorne sudske zaštite jer sudovi Unije ne mogu provjeriti točnost izračuna iznosa ex ante doprinosa određene institucije.

54      U tom pogledu, tužitelj samo tvrdi, bez drugih pojašnjenja, da takva provjera pretpostavlja da Opći sud raspolaže softverom kojim se koristio SRB, koji mu, međutim, nije stavljen na raspolaganje. Međutim, takvom se okolnosti ne može dovesti u pitanje zakonitost članaka 4. do 9. Delegirane uredbe 2015/63 ni njezinog Priloga I. Usto, te odredbe nisu zapreka tome da Opći sud poduzme, između mjera predviđenih, među ostalim, njegovim Poslovnikom, one za koje smatra da su prikladne za provjeru iznosa ex ante doprinosa.

55      S obzirom na prethodno navedeno, prvi dio četvrtog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio, koji se odnosi na navodnu povredu načela pravne sigurnosti

56      Drugi dio četvrtog tužbenog razloga u biti sadržava tri prigovora.

1)      Prvi prigovor, koji se temelji na tome da članci 4. do 9. i Prilog I. Delegiranoj uredbi 2015/63 ne omogućuju institucijama da unaprijed izračunaju svoje ex ante doprinose

57      Tužitelj ističe da članci 4. do 9. Delegirane uredbe 2015/63 i njezin Prilog I. povređuju načelo pravne sigurnosti jer mu ne omogućuju da unaprijed izračuna ex ante doprinos koji je dužan platiti tijekom razdoblja doprinosa zbog brojnih diskrecijskih ovlasti koje su SRB‑u dodijeljene tim odredbama. Osim toga, SRB je iskoristio te margine prosudbe time što je donio interne odluke u kojima je pojašnjena metoda za izračun ex ante doprinosa (u daljnjem tekstu: međuodluke), ali koje nisu bile ni objavljene ni dostupne tužitelju. To dokazuje da struktura osporavanih odredaba navedene delegirane uredbe ne predstavlja „odgovarajuću gustoću” koja omogućuje da se isključi bilo kakvo proizvoljno postupanje predmetnih tijela Unije.

58      SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

59      Najprije valja definirati točan doseg ovog prigovora nezakonitosti.

60      U tom pogledu s jedne strane valja utvrditi da se, unatoč naslovu ovog prigovora nezakonitosti, kako ga je iznio tužitelj, argumentacija potonjeg usredotočuje na usklađenost članaka 6. i 7. Delegirane uredbe 2015/63 s načelom pravne sigurnosti. Nasuprot tomu, tužitelj ne iznosi nikakvu samostalnu i ciljanu argumentaciju u vezi sa zakonitošću članaka 4., 5. 8. i 9. te delegirane uredbe ili njezina Priloga I. koja bi prekoračila njegovu argumentaciju u vezi s člancima 6. i 7. navedene delegirane uredbe. U tim okolnostima valja zaključiti da se ovaj prigovor nezakonitosti zapravo odnosi na članke 6. i 7. te delegirane uredbe.

61      S druge strane, valja istaknuti da je, u skladu s tim odredbama, SRB dužan prilagoditi osnovni godišnji doprinos institucija uzimajući u obzir četiri stupa rizika, pri čemu se svaki stup sastoji od pokazatelja rizika koji se pak mogu sastojati od podpokazatelja rizika.

62      Što se tiče prvih triju stupova rizika navedenih u članku 6. stavku 1. točkama (a) do (c) Delegirane uredbe 2015/63, tužitelj Općem sudu nije podnio nijedan konkretan element kako bi osporio njihovu zakonitost zbog njihove navodne proturječnosti s načelom pravne sigurnosti. Osim toga, što se tiče stupa rizika navedenog u članku 6. stavku 1. točki (d) te delegirane uredbe, nazvanog „dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo” (u daljnjem tekstu: stup rizika IV.), tužitelj nije tvrdio da pokazatelj rizika „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, koji je jedan od pokazatelja rizika stupa rizika IV., nije dovoljno jasan i stoga je protivan tom načelu.

63      U tim okolnostima, iz toga valja zaključiti da se ovaj prigovor nezakonitosti odnosi na navodnu neusklađenost pokazatelja rizika stupa rizika IV. s načelom pravne sigurnosti, osim pokazatelja rizika „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”.

64      Nakon tih pojašnjenja, valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo pravne sigurnosti zahtijeva, s jedne strane, da su pravna pravila jasna i precizna i, s druge strane, da je njihova primjena za osobe predvidljiva, osobito kada mogu imati nepovoljne posljedice. Spomenuto načelo osobito zahtijeva da propis omogućava zainteresiranim osobama da znaju točan opseg obveza koje im taj propis nameće i da potonje osobe mogu nedvojbeno znati svoja prava i obveze te da se posljedično mogu ponašati u skladu s njima (presuda od 29. travnja 2021., Banco de Portugal i dr., C‑504/19, EU:C:2021:335, t. 51. i od 16. veljače 2022.,Poljska/Parlament i Vijeće, C‑157/21, EU:C:2022:98, t. 319.).

65      Međutim, te zahtjeve ne treba shvatiti na način da im se protivi to da u okviru norme koju donosi zakonodavac Unije upotrebljava apstraktni pravni pojam niti da nameću da takva apstraktna norma navede različite konkretne slučajeve u kojima je se može primijeniti, s obzirom na to da zakonodavac ne može unaprijed utvrditi sve te slučajeve (vidjeti po analogiji presudu od 20. srpnja 2017., Marco Tronchetti Provera i dr., C‑206/16, EU:C:2017:572, t. 39. i 40. i od 16. veljače 2022.,Poljska/Parlament i Vijeće, C‑157/21, EU:C:2022:98, t. 320.).

66      Slijedom toga, odredba akta Unije povređuje načelo pravne sigurnosti zbog svoje nejasnoće samo ako je toliko dvosmislena da bi onemogućila da pojedinci s dovoljnom sigurnošću uklone eventualne sumnje o dosegu ili smislu te odredbe (vidjeti u tom smislu presude od 14. travnja 2005., Belgija/Komisija, C‑110/03, EU:C:2005:223, t. 31. i od 22. svibnja 2007., Mebrom/Komisija, T‑216/05, EU:T:2007:148, t. 108.).

67      Jednako tako, činjenica da Unijin akt dodjeljuje diskrecijsko pravo tijelima zaduženima za njegovu provedbu ne krši sama po sebi zahtjev predvidljivosti, pod uvjetom da su doseg i načini izvršavanja tog prava dovoljno jasno definirani, s obzirom na legitimnu svrhu u pitanju, kako bi se omogućila odgovarajuća zaštita protiv proizvoljnosti (vidjeti presudu od 16. veljače 2022., Poljska/Parlament i Vijeće, C‑157/21, EU:C:2022:98, t. 321. i navedenu sudsku praksu).

68      S obzirom na ta razmatranja, valja ispitati je li metoda izračuna ex ante doprinosa, s obzirom na to da na nju utječe stup rizika IV., dovoljno precizno definirana kako bi osobe mogle s dovoljnom sigurnošću otkloniti eventualne sumnje o dosegu ili smislu odredaba koje se odnose na taj stup rizika.

69      U tom pogledu valja istaknuti da tužitelj ne ističe da su pojmovi upotrijebljeni u člancima 6. i 7. Delegirane uredbe 2015/63 toliko dvosmisleni da ne može s dovoljnom sigurnošću otkloniti eventualne sumnje u njihov doseg ili smisao.

70      Što se tiče, osobito, izraza korištenih u članku 6. stavku 6. Delegirane uredbe 2015/63, tužitelj je na raspravi u biti priznao da razumije smisao koji treba dati navedenim pojmovima. Točno je da se ne slaže s tumačenjem koje je SRB dao nekim od tih istih izraza, osobito pojmu „cjelokupni poslovni model”, ali nije osporavao da su oni imali odrediv smisao, tako da je bilo moguće s dovoljnom sigurnošću otkloniti eventualne sumnje o njihovu dosegu ili značenju.

71      To tim više vrijedi jer je većina izraza upotrijebljenih u članku 6. stavku 6. Delegirane uredbe 2015/63 utvrđena u uvodnoj izjavi 98. pobijane odluke i njezinim bilješkama 36. do 40., u kojima se upućuje na više odredbi mjerodavnog propisa. Međutim, tužitelj nije tvrdio da te definicije ne proizlaze iz tih odredbi.

72      Nasuprot tomu, valja istaknuti, kao što je to učinio tužitelj, da se člancima 6. i 7. Delegirane uredbe 2015/63 SRB‑u dodjeljuje margina prosudbe.

73      Naime, u skladu s člankom 6. stavkom 5. prvim podstavkom Delegirane uredbe 2015/63, stup rizika IV. sastoji se od triju pokazatelja rizika, odnosno, kao prvo, od „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”, kao drugo, od „članstva u [ISZ‑u]” i, kao treće, „razine prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”.

74      U skladu s člankom 6. stavkom 5. drugim podstavkom Delegirane uredbe 2015/63, SRB prilikom određivanja tih pokazatelja rizika mora uzeti u obzir „vjerojatnost da dotična institucija uđe u postupak sanacije te, kao posljedic[u] toga, vjerojatnost korištenja aranžmana financiranja sanacije u slučaju sanacije”.

75      Iz teksta članka 6. stavka 5. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da se tom odredbom SRB‑u dodjeljuje margina prosudbe u pogledu načina na koji on za potrebe utvrđivanja navedenih pokazatelja rizika „uzima u obzir vjerojatnost da dotična institucija uđe u postupak sanacije te, kao posljedic[u] toga, vjerojatnost korištenja aranžmana financiranja sanacije u slučaju sanacije”, jer kriterije navedene u toj odredbi SRB mora pojasniti kako bi ih se moglo primijeniti na određeni slučaj.

76      Što se tiče prvog pokazatelja rizika iz stupa rizika IV. i koji se odnosi na aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije institucije, članak 6. stavak 6. Delegirane uredbe 2015/63 predviđa nekoliko elemenata koje SRB mora uzeti u obzir prilikom određivanja tog pokazatelja i od kojih neki mogu dovesti do povećanja profila rizičnosti dotične institucije, a drugi do njegova smanjenja.

77      Stoga postoje četiri elementa koji mogu dovesti do povećanja tog profila rizičnosti, odnosno, kao prvo, „važnost aktivnosti trgovanja s obzirom na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala, rizičnost izloženosti i cjelokupni poslovni model”, kao drugo, „važnost izvanbilančnih izloženosti s obzirom na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala i rizičnost izloženosti”, kao treće, „važnost iznosa izvedenica u odnosu na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala, rizičnost izloženosti i cjelokupni poslovni model” i, kao četvrto, „mjere u kojoj se poslovni model i organizacijska struktura institucije smatraju složenima […]”.

78      Elementi koji mogu dovesti do smanjenja navedenog profila rizičnosti jesu „relativni iznos izvedenica poravnanih preko središnje druge ugovorne strane” i „mjera u kojoj se institucija može sanirati brzo i bez pravnih prepreka […]”.

79      Iz teksta članka 6. stavka 6. Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da ta odredba SRB‑u dodjeljuje marginu prosudbe u pogledu „važnosti” koju SRB mora pridati „aktivnostima trgovanja”, „izvanbilančnim izloženostima” i „izvedenicama” te odnosu između različitih elemenata navedenih u toj odredbi.

80      Stoga, iako iz članka 6. stavka 6. Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da, prema prvom podpokazatelju rizika navedenom u toj odredbi, važnost „aktivnosti trgovanja” treba usporediti s veličinom bilance, razinom regulatornog kapitala, rizičnosti izloženosti i cjelokupnim poslovnim modelom institucije, navedena odredba ne sadržava pojašnjenja o konkretnoj provedbi te usporedbe.

81      Isto vrijedi i za drugi i treći podpokazatelj rizika predviđen u članku 6. stavku 6. točki (a) podtočkama ii. i iii. Delegirane uredbe 2015/63.

82      Nadalje, što se tiče utvrđivanja pokazatelja rizika ISZ‑a, iz članka 6. stavka 7. Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da SRB mora uzeti u obzir dostatnost iznosa sredstava koja su odmah dostupna zajedno s onim sredstava potrebnih „kako bi se omogućila vjerodostojna i djelotvorna potpora toj instituciji” i stupanj pravne ili ugovorne sigurnosti da će se ta sredstva „u cijelosti iskoristiti prije traženja izvanredne javne potpore”.

83      Iz teksta te odredbe proizlazi da SRB raspolaže marginom prosudbe kad je riječ o poštovanju uvjeta predviđenih navedenom odredbom koji su povezani s dostatnošću raspoloživih sredstava predmetnog ISZ‑a zajedno sa sredstvima potrebnim za financiranje dotičnih institucija te stupnjem pravne ili ugovorne sigurnosti u vezi s tim sredstvima.

84      Isto vrijedi i za ponderiranje različitih pokazatelja rizika u okviru stupa rizika IV., predviđeno člankom 7. stavkom 4. Delegirane uredbe 2015/63.

85      Naime, iako se u članku 7. stavku 4. Delegirane uredbe 2015/63 jasno navodi ponder triju pokazatelja rizika koji čine stup rizika IV i koji su navedeni u točki 73. ove presude, iz te odredbe ne proizlazi na koji način treba provesti ponderiranje različitih podpokazatelja rizika unutar prva dva pokazatelja rizika. Konkretno, navedena odredba ne precizira treba li to ponderiranje razmjerno raspodijeliti među takvim podpokazateljima. Tako članak 7. stavak 4. Delegirane uredbe 2015/63 dodjeljuje SRB‑u diskrecijsku ovlast određivanja pondera različitih podpokazatelja rizika koji čine te pokazatelje rizika, koje treba uzeti u obzir, u skladu s člankom 6. stavcima 5. do 7. Delegirane uredbe 2015/63.

86      U tim okolnostima valja ispitati mogu li se članak 6. stavci 5. do 7. i članak 7. stavak 4. Delegirane uredbe 2015/63, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 67. ove presude, smatrati odredbama koje dovoljno jasno definiraju opseg i načine izvršavanja diskrecijske ovlasti dodijeljene SRB‑u, s obzirom na predmetni legitimni cilj, tako da pružaju odgovarajuću zaštitu od proizvoljnosti i da pojedinci mogu s dovoljnom sigurnošću otkloniti eventualne sumnje o dosegu ili smislu navedenih odredbi.

87      Kad propis institucijama ili tijelima Ubije dodjeljuje ovlast određivanja novčanih obveza, valja utvrditi s obzirom na sve relevantne elemente utvrđuju li se njime u dovoljnoj mjeri opseg i načini izvršavanja takve ovlasti da bi se zainteresiranim osobama omogućilo da predvide uvjete pod kojima se određuje takva obveza (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 16. veljače 2022., Poljska/Parlament i Vijeće, C‑157/21, EU:C:2022:98, t. 319. do 321.).

88      Osobito valja ocijeniti može li razuman gospodarski subjekt, po potrebi uz usluge pravnog i gospodarskog savjetovanja predvidjeti na dovoljno precizan način metodu izračuna i red veličine novčanih obveza kojima je izložen za određeno postupanje, i činjenica da taj gospodarski subjekt ne može unaprijed precizno znati iznos novčanih obveza koje određuju institucija ili tijelo Unije ne predstavlja povredu načela zakonitosti kazni (vidjeti u tom smislu i po analogiji presude od 17. lipnja 2010., Lafarge/Komisija, C‑413/08 P, EU:C:2010:346, t. 95., i od 18. srpnja 2013., Schindler Holding i dr./Komisija, C‑501/11 P, EU:C:2013:522, t. 58. i navedenu sudsku praksu).

89      U tom pogledu valja osobito ocijeniti jesu li institucija ili tijelo Unije vođeni u okviru izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti određenim objektivnim naznakama koji pojedincima omogućuju da dovoljno precizno predvide metodu izračuna i red veličine obveza koje treba odrediti. Među tim se naznakama osobito nalaze pravila postupanja koja je institucija ili tijelo Unije nametnulo u tom području i koja ograničavaju njihovu diskrecijsku ovlast (vidjeti u tom smislu presudu od 17. lipnja 2010., Lafarge/Komisija, C‑413/08 P, EU:C:2010:346, t. 95.). Međutim, takve naznake mogu proizlaziti i iz ustaljene, poznate i dostupne upravne prakse te institucije ili tijela (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2012., Ecka Granulate i non ferrum Metallpulver/Komisija, T‑400/09, neobjavljenu, EU:T:2012:675, t. 31.).

90      Jednako tako, jasna definicija, u primjenjivom propisu, rezultata koji se treba postići, može biti relevantna naznaka zainteresiranim osobama koja im može omogućiti da predvide način na koji će institucija ili tijelo Unije izvršiti svoju diskrecijsku ovlast (vidjeti po analogiji presudu od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 100.) Tome je tim više tako ako je konkretna metoda ili postupanje s ciljem postizanja tog rezultata propisan predmetnim propisom (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 101.).

91      U ovom slučaju valja istaknuti, kao prvo, da se primjenjivim propisom predviđa rezultat koji treba postići, prema kojem financijska sredstva raspoloživa u SRF‑u trebaju doseći konačnu ciljnu razinu na kraju početnog razdoblja od osam godina počevši od 1. siječnja 2016. (u daljnjem tekstu: početno razdoblje), kao i metoda za postizanje tog rezultata, čime se smanjuje utjecaj diskrecijske ovlasti koju SRB izvršava prilikom određivanja ex ante doprinosa. S jedne strane, iznos ex ante doprinosa svake institucije ovisi o iznosu godišnje ciljne razine koju utvrđuje SRB na temelju svoje procjene iznosa koji na dan 31. prosinca 2023. odgovara najmanje 1 % osiguranih depozita u svim državama članicama sudionicama u SRM‑u, na temelju članka 69. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 806/2014.

92      S druge strane, kao što to proizlazi iz točke 12. ove presude, ex ante doprinos svake institucije određuje se, među ostalim, na temelju osnovnog godišnjeg doprinosa koji se izračunava na temelju iznosa neto obveza dotičnih institucija. Međutim, SRB ne izvršava nikakvu diskrecijsku ovlast u pogledu određivanja tih iznosa. Osim toga, dotična institucija zna iznos svojih neto obveza i može imati pristup ukupnom iznosu neto obveza drugih institucija, pri čemu zbog zaštite poslovne tajne ne može zahtijevati pristup pojedinačnim povjerljivim podacima drugih institucija kako bi provjerila izračun tih iznosa (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 114. do 125.).

93      Kao drugo, osnovni godišnji doprinos prilagođava se profilu rizičnosti dotične institucije, s obzirom na to da je, u skladu s člankom 9. stavkom 3. Delegirane uredbe 2015/63, multiplikator prilagodbe između vrijednosti 0,8 i 1,5.

94      Ta se prilagodba računa na temelju vrednovanja četiriju stupova rizika predviđenih u članku 6. Delegirane uredbe 2015/63. Međutim, kako se ističe u točki 62. ove presude, tužitelj nije Općem sudu podnio niti jedan element za dokazivanje nejasnoće triju prvih stupova rizika, pri čemu ti stupovi određuju 80 % profila rizičnosti svake institucije, na temelju članka 7. stavka 1. navedene delegirane uredbe.

95      Isto tako, tužitelj nije prigovorio nejasnoći pokazatelja rizika „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, koji je dio stupa rizika IV. i koji, u skladu s člankom 7. stavkom 4. prvim podstavkom točkom (c) Delegirane uredbe 2015/63, ponderira 10 % unutar tog stupa.

96      Iz toga slijedi da pokazatelji rizika čijoj nejasnoći tužitelj prigovara i u vezi s kojima SRB izvršava određenu diskrecijsku ovlast utječu na profil rizičnosti institucije samo u visini koja je manja od 20 %. Osim toga, utjecaj tih pokazatelja na konačni iznos ex ante doprinosa dodatno umanjuje činjenica da SRB ne izvršava nikakvu diskrecijsku ovlast u pogledu određivanja iznosa osnovnog godišnjeg doprinosa i da je prilagodba tog doprinosa profilu rizičnosti institucije znatno ograničena u prethodno utvrđenom rasponu od 0,8 do 1,5, kao što je to navedeno u točki 93. ove presude.

97      U tim okolnostima, opseg i načini izvršavanja diskrecijske ovlasti koja je SRB‑u dodijeljena člankom 6. stavcima 5. do 7. i člankom 7. stavkom 4. Delegirane uredbe 2015/63 ne mogu se smatrati nedovoljno uređenima ili nedovoljno jasno definiranima s obzirom na legitimni cilj o kojem je riječ te se stoga ne može smatrati da ne pružaju odgovarajuću zaštitu od proizvoljnosti.

98      To vrijedi tim više što je tužitelj razuman subjekt koji može, po potrebi uz usluge pravnog i gospodarskog savjetovanja, dovoljno precizno predvidjeti metodu izračuna i visinu svojeg ex ante doprinosa.

99      Taj se zaključak ne dovodi u pitanje tužiteljevim argumentom prema kojem članci 6. i 7. Delegirane uredbe 2015/63 krše načelo pravne sigurnosti jer je SRB izvršio diskrecijsku ovlast dodijeljenu tim odredbama putem međuodluka koje nisu objavljene ili na drugi način učinjene dostupnima.

100    Naime, moguće donošenje ili nedostupnost takvih odluka može se pripisati SRB‑u i nije predviđeno člancima 6. i 7. Delegirane uredbe 2015/63.

101    S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da tužitelj nije dokazao da članci 6. i 7. Delegirane uredbe 2015/63 povređuju načelo pravne sigurnosti.

102    Stoga treba odbiti prvi prigovor drugog dijela četvrtog tužbenog razloga u cijelosti.

2)      Drugi prigovor, koji se temelji na tome da je Komisija mogla utvrditi drugu metodu izračuna ex ante doprinosa

103    Tužitelj ističe da je Komisija mogla utvrditi metodu izračuna ex ante doprinosa koja uzima u obzir samo podatke dotične institucije, tako da nije potrebno koristiti se povjerljivim podacima drugih institucija. Takva metoda izračuna tako bi omogućila tužitelju da bolje razumije opseg svojih obveza i stoga ne bi bila protivna načelu pravne sigurnosti.

104    SRB osporava tu argumentaciju.

105    Uvodno valja podsjetiti da u kontekstu delegirane ovlasti u smislu članka 290. UFEU‑a Komisija u okviru izvršavanja nadležnosti koje su joj povjerene ima široku marginu prosudbe kad je pozvana, među ostalim, provesti složene ocjene i procjene (vidjeti u tom smislu presudu od 11. svibnja 2017., Dyson/Komisija, C‑44/16 P, EU:C:2017:357, t. 53. i navedenu sudsku praksu).

106    To je slučaj kad je riječ o utvrđivanju kriterija za prilagodbu ex ante doprinosa profilu rizičnosti na temelju članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59.

107    U tom pogledu valja podsjetiti da se posebna narav tih doprinosâ sastoji, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 105. do 107. Direktive 2014/59 i uvodne izjave 41. Uredbe br. 806/2014, od toga da se u okviru osigurateljne logike zajamči da financijski sektor pribavi dostatna financijska sredstva za SRF kako bi potonji mogao ispunjavati svoje funkcije, potičući poslovanje dotičnih institucija po modelu koji predstavlja manji rizik (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 113.).

108    U tom kontekstu i kao što to proizlazi iz uvodne izjave 114. Direktive 2014/59, zakonodavac Unije zadužio je Komisiju da delegiranim aktom pojasni način na koji bi se trebali prilagođavati doprinosi institucija aranžmanima financiranja sanacije u skladu s njihovim profilom rizičnosti.

109    Jednako tako, uvodna izjava 107. te direktive pojašnjava da, kako bi se osigurao pošten izračun ex ante doprinosa i omogućili poticaji za poslovanje po modelu koji predstavlja manji rizik, kod doprinosa nacionalnim aranžmanima financiranja trebao bi se uzeti u obzir stupanj kreditnog, likvidnosnog i tržišnog rizika koji snose institucije.

110    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija trebala izraditi pravila za prilagodbu ex ante doprinosa profilu rizičnosti institucija uz nastojanje da ostvari dva povezana cilja, odnosno, s jedne strane, da osigura uzimanje u obzir različitih rizika koje stvaraju djelatnosti institucija, banaka ili šire financijske djelatnosti, i, s druge strane, da potakne te iste institucije da slijede manje rizične načine poslovanja.

111    Međutim, kako proizlazi iz dokumenata u vezi s donošenjem Delegirane uredbe 2015/63, osobito dokumenata „JRC technical work supporting Commission second level legislation on risk based contributions to the (single) resolution fund” (Tehnička studija JRC‑a u potporu Komisijina zakonodavstva druge razine o doprinosima (jedinstvenom fondu za sanaciju) koje se temelje na rizicima, u daljnjem tekstu: tehnička studija JRC‑a) i „Commission Staff Working Document: estimates of the application of the proposed methodology for the calculation of contributions to resolution financing arrangements” (Radni dokument Komisijinih službi: procjene primjene predložene metode za izračun doprinosa aranžmanima financiranja sanacija), donošenje takvih pravila podrazumijevalo je Komisijine složene ocjene i procjene jer je morala ispitati različite elemente s obzirom na koje se mjere različite vrste rizičnosti u bankarskom i financijskom sektoru.

112    U tim okolnostima, što se tiče metode prilagodbe osnovnih godišnjih doprinosa na temelju članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59, nadzor suda Unije treba se ograničiti na ispitivanje je li u okviru izvršavanja diskrecijske ovlasti dodijeljene Komisiji počinjena očita pogreška ili zlouporaba ovlasti odnosno je li Komisija očito prekoračila granice te ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 21. srpnja 2011., Etimine, C‑15/10, EU:C:2011:504, t. 60.).

113    U ovom slučaju valja istaknuti, s jedne strane, da tužitelj ne objašnjava kako sama činjenica da je Komisija mogla utvrditi drugačiju metodu izračuna ex ante doprinosa od metode uspostavljene Delegiranom uredbom 2015/63 ima za posljedicu to da je prilikom donošenja delegirane uredbe počinjena takva očita pogreška ili takva zlouporaba ovlasti, da su njome očito prekoračene granice diskrecijske ovlasti dodijeljene Komisiji ili povrijeđeni zahtjevi načela pravne sigurnosti, kako su navedeni u točki 64. ove presude.

114    S druge strane, točno je da, u nedostatku podataka koji se odnose na druge institucije koji su obuhvaćeni obvezom čuvanja poslovne tajne i u koje stoga tužitelj ne može imati uvid, potonji ne može unaprijed izračunati točan iznos ex ante doprinosa koje duguje.

115    Međutim, kao što je to istaknuto u točki 41. ove presude, sâmo načelo metode izračuna ex ante doprinosa, kao što to proizlazi iz Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014, čija valjanost nije osporena, podrazumijeva da SRB upotrebljava podatke obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne.

116    U tim okolnostima sama činjenica da je Komisija mogla usvojiti drugu metodu izračuna ex ante doprinosa ne predstavlja povredu načela pravne sigurnosti.

117    Stoga ovaj prigovor treba odbiti.

3)      Treći tužbeni razlog koji se odnosi na povredu članka 12. Uredbe br. 2016/1011

118    Tužitelj tvrdi da članci 6. i 7. Delegirane uredbe 2015/63 ne ispunjavaju zahtjev predviđen u članku 12. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL 2016., L 171, str. 1.). U skladu s tom odredbom, za određivanje referentne vrijednosti u području regulacije financijskih tržišta potrebno je primijeniti metodologiju koja „ima jasna pravila kojima se određuje kako i kada se može upotrijebiti diskrecijsko pravo u utvrđivanju referentne vrijednosti”.

119    SRB osporava tu argumentaciju.

120    Valja istaknuti da se Uredba 2016/1011 odnosi, kao što to već proizlazi iz njezina naslova, na indekse koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova.

121    Stoga se Uredba 2016/1011 ne primjenjuje na određivanje ex ante doprinosa. Slijedom toga, tužitelj ne može tvrditi da Delegirana uredba 2015/63 nije u skladu sa zahtjevima transparentnosti i preciznosti koji proizlaze iz članka 12. navedene uredbe.

122    Stoga ovaj prigovor treba odbiti.

c)      Zaključak o četvrtom tužbenom razlogu

123    S obzirom na prethodno navedeno, četvrti tužbeni razlog treba odbiti.

2.      Peti tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 jer je njime povrijeđeno nekoliko viših pravnih pravila

124    Peti tužbeni razlog podijeljen je na četiri dijela.

a)      Prvi dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s člankom 103. stavkom 7. točkom (h) Direktive 2014/59 i člankom 113. stavkom 7. Uredbe br. 575/2013

125    Tužitelj tvrdi da članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 nije u skladu s člankom 103. stavkom 7. točkom (h) Direktive 2014/59 i člankom 113. stavkom 7. Uredbe br. 575/2013 jer se njime predviđa ponder koji se odnosi na pokazatelj ISZ‑a kojim se razlikuju institucije koje pripadaju istom ISZ‑u jer prilikom primjene tog ponderiranja SRB treba uzeti u obzir ponder koji se odnosi na pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

126    Konkretno, učinak zaštite ISZ‑a postoji, u skladu s člankom 113. stavkom 7. Uredbe br. 575/2013, na širok i jednak način za sve institucije članice tog sustava. Štoviše, postoji jamstvo da će se sredstva ISZ‑a upotrijebiti u cijelosti prije nego što se u skladu s člankom 113. stavkom 7. točkom (b) Uredbe br. 575/2013 može zatražiti izvanredna financijska potpora iz javnih sredstava.

127    U tim okolnostima razlikovanje institucija koje pripadaju istom ISZ‑u na temelju pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” na temelju članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 bilo bi u suprotnosti s ujednačenim i dosljednim postupanjem prema svim članovima takvog ISZ‑a koje se nalaže člankom 103. stavkom 7. točkom (h) Direktive 2014/59 i člankom 113. stavkom 7. Uredbe br. 575/2013.

128    SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

129    U skladu s člankom 7. stavkom 4. drugim podstavkom Delegirane uredbe 2015/63, kada SRB primjenjuje pokazatelj rizika ISZ‑a, on uzima u obzir relativan ponder pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

130    Iz toga slijedi da se, ako je više institucija dio istog ISZ‑a, institucijama kojima je dodijeljen bolji ponder pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” u odnosu na druge članove tog ISZ‑a, može dodijeliti povoljniji ponder u okviru pokazatelja rizika ISZ‑a u odnosu na te druge članove.

131    U tom kontekstu, iz članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive 2014/59 proizlazi da je Komisija ovlaštena donijeti delegirane akte radi pobližeg određivanja pojma „prilagođavanje [osnovnih godišnjih] doprinosa profilu rizičnosti institucije”, „uzimajući u obzir” činjenicu da je institucija dio ISZ‑a.

132    Međutim, ništa u članku 103. stavku 7. točki (h) Direktive 2014/59 ili u preostalom dijelu tog članka ne pojašnjava na koji način Komisija treba uzeti u obzir tu pripadnost ISZ‑u. Stoga nije predviđeno da Komisija mora dodijeliti isti ponder svim institucijama koje su dio istog ISZ‑a.

133    Usto, kao što to proizlazi iz točaka 107. do 111. ove presude, Komisija ima široku diskrecijsku ovlast što se tiče metode prilagodbe osnovnih godišnjih doprinosa na temelju članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59, uključujući utvrđivanje kriterija koji se odnosi na pripadnost institucija ISZ‑u. Posljedično, nadzor suda Unije mora biti ograničen na provjeru je li prilikom izvršavanja diskrecijske ovlasti počinjena očita pogreška ili zlouporaba ovlasti odnosno je li Komisija očito prekoračila granice te ovlasti.

134    U tom su pogledu, najprije, SRB i Komisija objasnili, a da im se nije proturječilo, da članovi ISZ‑a, poput onoga kojem pripada tužitelj, nemaju bezuvjetno pravo od takvog ISZ‑a primiti potporu koja bi pokrivala sve njihove obveze, ali da ISZ raspolaže određenom marginom prosudbe za odlučivanje treba li podržati jednog od svojih članova.

135    Nadalje, SRB i Komisija naveli su da bi propast institucije sa širokom i složenom bilancom mogla u potpunosti iscrpiti sredstva takvog ISZ‑a. Međutim, tužitelj nije podnio dokaze kojima bi osporio tu tvrdnju.

136    Usto, tužitelj Općem sudu nije podnio nijedan konkretan element kojim bi se dovela u pitanje činjenica da pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” omogućuje ocjenu ima li institucija široku i složenu bilancu.

137    U tim okolnostima tužitelj nije dokazao da je prilikom donošenja članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 počinjena očita pogreška ili zlouporaba ovlasti odnosno da su njime očito prekoračene granice diskrecijske ovlasti koja je Komisiji dodijeljena člankom 103. stavkom 7. točkom (h) Direktive 2014/59.

138    Naposljetku, što se tiče prigovora nezakonitosti koji se temelji na neusklađenosti članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s člankom 113. stavkom 7. Uredbe br. 575/2013, najprije valja utvrditi da potonja odredba definira uvjete za odobrenje ISZ‑a u bonitetne svrhe, a ne izračun ex ante doprinosa.

139    Točno je da na temelju članka 2. stavka 1. točke 8. Direktive 2014/59 SRB može uzeti u obzir samo ISZ‑ove koji su dobili odobrenje za rad u skladu s člankom 113. stavkom 7. Uredbe br. 575/2013. Međutim, ništa u tekstu tog članka 113. stavka 7. te uredbe ne zabranjuje razlikovanje između institucija koje su članovi istog ISZ‑a u svrhu izračuna ex ante doprinosa.

140    Osim toga, iako članak 113. stavak 7. točka (b) Uredbe br. 575/2013 predviđa da ISZ, kako bi bio priznat u bonitetne svrhe, mora biti u mogućnosti dati potrebnu potporu svojim članovima, u skladu s preuzetim obvezama, iz sredstava koja su mu na raspolaganju; ta odredba ne ide tako daleko da zahtijeva da ISZ ima dostatna sredstva za izbjegavanje sanacije svih njegovih članova, uključujući sve velike institucije.

141    Taj zaključak nije doveden u pitanje člankom 5. Smjernice (EU) 2016/1994 Europske središnje banke (ESB) od 4. studenoga 2016. o pristupu koji nacionalna nadležna tijela primjenjuju na priznavanje [ISZ‑ova] u bonitetne svrhe u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 (SL 2016., L 306, str. 37.), na koji se tužitelj poziva. Ni ta odredba, koja sadržava smjernice za provedbu članka 113. stavka 7. točke (b) Uredbe br. 575/2013, ne predviđa da ISZ mora imati dostatna sredstva kako bi se izbjegla sanacija svih njegovih članova.

142    S obzirom na prethodno navedeno, prvi dio petog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s „zahtjevom odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika” i načelom jednakog postupanja

143    Drugi dio petog tužbenog razloga sadrži dva prigovora.

1)      Prvi prigovor, koji se temelji na povredi „zahtjeva odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika”

144    Tužitelj ističe da se člankom 7. stavkom 4. drugim podstavkom Delegirane uredbe 2015/63 povređuje „zahtjev odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika” koje proizlazi iz načela proporcionalnosti utvrđenog u člancima 16., 17. i 52. Povelje, članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014 i članka 103. stavaka 2. i 7. Direktive 2014/59.

145    S obzirom na to načelo, način na koji pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” svjedoči o tužiteljevu riziku sanacije u skladu s člankom 6. stavkom 5. drugim podstavkom Delegirane uredbe 2015/63 nije jasno i precizno.

146    Osim toga, ne postoji dovoljna objektivna veza između pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” iz članka 7. stavka 4. prvog podstavka točke (a) Delegirane uredbe 2015/63 i pokazatelja pripadnosti ISZ‑a, predviđenog u članku 7. stavku 4. prvom podstavku točki (b) iste delegirane uredbe, kako bi se opravdao relativan ponder potonjeg pokazatelja rizika.

147    Naposljetku, povezivanjem tih dvaju pokazatelja rizika, Delegirana uredba 2015/63 uvodi dvostruko računanje prvog pokazatelja rizika, koje je već uzeto u obzir za izračun ex ante doprinosa na temelju članka 6. stavka 5. točke (a) navedene delegirane uredbe.

148    SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

149    Bez potrebe ispitivanja utvrđuje li se Direktivom 2014/59 ili drugim pravnim pravilom Unije „zahtjev odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika”, prvi tužiteljev prigovor drugog dijela petog tužbenog razloga treba shvatiti na način da u biti tvrdi da članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 sadržava očitu pogrešku u ocjeni jer sprečava SRB da na odgovarajući način prilagodi osnovne godišnje doprinose stvarnom profilu rizičnosti institucija.

150    U tom pogledu, iz točaka 107. do 111. ove presude najprije proizlazi da Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe u pogledu provedbe članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive 2014/59.

151    Nadalje, tužitelj Općem sudu nije podnio nijedan konkretan element kojim se nastoji osporiti SRB‑ova tvrdnja prema kojoj je pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” objektivan kriterij koji u okviru članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 omogućuje procjenu vjerojatnosti da institucija zatraži potporu ISZ‑a koju potonji ne može dodijeliti, tako da postoji opasnost da ta institucija bude predmet sanacije. Stoga ništa ne upućuje na to da članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 ne omogućuje prilagodbu ex ante doprinosa stvarnom profilu rizičnosti dotične institucije.

152    Naposljetku, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, metoda predviđena u članku 7. stavku 4. drugom podstavku Delegirane uredbe 2015/63 ne dovodi do dvostrukog uračunavanja pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

153    Naime, s jedne strane, pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” primjenjuje se, na temelju članka 6. stavka 5. točke (a) Delegirane uredbe 2015/63 na sve institucije čiji je ex ante doprinos prilagođen njihovom profilu rizičnosti. Suprotno tome, u svrhu primjene članka 7. stavka 4. drugog podstavka te delegirane uredbe, navedeni faktor rizika primjenjuje se samo na one od institucija koje pripadaju ISZ‑u. S druge strane, na temelju članka 6. stavka 6. Delegirane uredbe 2015/63 navodi se da je cilj pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” procijeniti rizike unutar predmetne institucije, osobito zbog imovine koju drži u bilanci, poslovnog modela i organizacijske strukture. S druge strane, ako se taj pokazatelj rizika primjenjuje u okviru članka 7. stavka 4. drugog podstavka te delegirane uredbe, on se upotrebljava za ponderiranje pokazatelja rizika ISZ‑a i za procjenu rizika koje institucija koja pripada ISZ‑u predstavlja za sposobnost tog ISZ‑a da intervenira u potporu svojim članovima. Naime, kako proizlazi iz razmatranja u točkama 163. i 164. ove presude, rizici koji se ocjenjuju primjenom tog pokazatelja rizika mogu se razlikovati od jedne institucije do druge i mogu biti tako povećani da ISZ ne može preuzeti rizike u slučaju propasti institucije koja je njegov član.

154    U tim okolnostima, članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 nije zahvaćen očitom pogreškom u ocjeni kada predviđa da se pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” uzima u obzir u okviru postupka utvrđivanja pokazatelja rizika ISZ‑a.

155    S obzirom na prethodno navedeno, prvi prigovor drugog dijela petog tužbenog razloga treba odbiti.

2)      Drugi prigovor, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja

156    Tužitelj tvrdi da je u samoj prirodi ISZ‑a zaštititi sve svoje članove, neovisno o njihovoj konkretnoj situaciji rizika, na način da se nijedna institucija ne može pojedinačno sanirati dok ISZ postoji i ispunjava svoju funkciju. Članstvo u ISZ‑u stoga je okolnost zbog koje su sve dotične institucije usporedive.

157    Međutim, time što omogućuje razlikovanje između tih institucija, članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 povređuje načelo jednakog postupanja kako je utvrđeno u članku 20. Povelje. Naime, ne postoji nijedan objektivan kriterij koji bi mogao opravdati to različito postupanje. Kriterij predviđen u članku 6. stavku 5. drugom podstavku Delegirane uredbe 2015/63, odnosno „vjerojatnost da dotična institucija uđe u postupak sanacije”, nije objektivno povezan s kriterijem koji članak 7. stavak 4. te delegirane uredbe stvarno primjenjuje za ponderiranje pokazatelja rizika ISZ,-a odnosno pokazateljem rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

158    SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

159    Člankom 20. Povelje zahtijeva se da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presuda od 3. veljače 2021., Fussl Modestraße Mayr, C‑555/19, EU:C:2021:89, t. 95.).

160    U tom pogledu najprije valja ispitati nalazi li se institucija koja pripada ISZ‑u, kao što je tužitelj, u usporedivoj situaciji u odnosu na onu drugih institucija koje pripadaju tom istom ISZ‑u.

161    U skladu s ustaljenom sudskom praksom, usporedivost različitih situacija utvrđuje se s obzirom na sve elemente koji ih obilježavaju. Te elemente valja utvrđivati i ocjenjivati osobito vodeći računa o predmetu i cilju akta kojim se provodi razlikovanje u pitanju. Nadalje, treba uzeti u obzir načela i ciljeve područja u koje taj akt pripada (vidjeti presudu od 03. veljače 2021., Fussl Modestraße Mayr, C‑555/19, EU:C:2021:89, t. 99. i navedenu sudsku praksu).

162    Što se tiče načela i ciljeva područja kojim je obuhvaćena Delegirana uredba 2015/63, valja podsjetiti na to da se posebna priroda ex ante doprinosa sastoji, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 105. do 107. Direktive 2014/59 i uvodne izjave 41. Uredbe br. 806/2014, od toga da se u okviru osigurateljne logike zajamči da financijski sektor pribavi dostatna financijska sredstva za SRF kako bi on mogao ispunjavati svoje funkcije, potičući poslovanje dotičnih institucija po modelu koji predstavlja manji rizik (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 113.).

163    S obzirom na ta načela i ciljeve, valja istaknuti da se, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, sve institucije koje pripadaju ISZ‑u ne nalaze nužno i samo zbog te pripadnosti u usporedivoj situaciji. Naime, kao što je to naveo SRB, a da mu tužitelj nije proturječio, članovi ISZ‑a, kao što je onaj kojem pripada tužitelj, nemaju bezuvjetno pravo primiti potporu od ISZ‑a koja bi pokrivala sve njihove obveze, s obzirom na to da ISZ raspolaže određenom marginom prosudbe za odlučivanje hoće li dati potporu članu.

164    Nadalje, SRB i Komisija naveli su da bi propast institucije sa širokom i složenom bilancom mogla u potpunosti iscrpiti sredstva ISZ‑a, za razliku od propasti institucija s manjim i jednostavnijim bilancama. Međutim, tužitelj nije podnio ni dokaze kojima bi osporio tu tvrdnju.

165    Naposljetku, kao što to proizlazi iz točke 151. ove presude, pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” predstavlja objektivan kriterij za ocjenu koje su institucije koje pripadaju ISZ‑u u opasnosti od toga da od potonjeg zatraže potporu koju on ne bi mogao dodijeliti. Taj je pokazatelj stoga objektivan kriterij za ocjenu koje se institucije u pogledu takvog rizika nalaze u usporedivoj situaciji. To vrijedi tim više što je navedeni kriterij u skladu s jednim od glavnih ciljeva SRM‑a, odnosno poticanjem institucija da usvoje manje rizične načine funkcioniranja.

166    Stoga drugi prigovor drugog dijela petog tužbenog razloga treba odbiti jer tužitelj neosnovano tvrdi da se sve institucije istog ISZ‑a nalaze u usporedivoj situaciji.

c)      Treći dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s načelom pravne sigurnosti

167    Tužitelj tvrdi da članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 ne ispunjava zahtjeve koje nameće načelo pravne sigurnosti. Konkretno, u toj se odredbi ne objašnjava jasno kako SRB treba uzeti u obzir „relativni ponder pokazatelja (‚aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije’)”. Standard je na toj razini neodređen tako da je SRB institucije mogao rasporediti i u dva skupa odnosno tri ili više njih.

168    Usto, navedena odredba SRB‑u ostavlja slobodu izbora čimbenika koje smatra prikladnima za raspodjelu institucija u različite skupove, tako da se proizvoljno ponašanje ne može isključiti.

169    SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

170    S jedne strane, iz članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 dovoljno jasno proizlazi da je u okviru pokazatelja rizika ISZ‑a SRB dužan dodijeliti institucije skupovima primjenjujući ponder koji uzima u obzir podpokazatelje rizika koji čine pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

171    S druge strane, točno je da je u točkama 68. do 85. ove presude istaknuto da članak 6. stavak 6. i članak 7. stavak 4. Delegirane uredbe 2015/63 dodjeljuju SRB‑u diskrecijsku ovlast u pogledu određivanja pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” i pondera pokazatelja rizika ISZ‑a.

172    Međutim, kao što je to utvrđeno u točkama 86. do 97. ove presude, iz Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da su opseg i načini izvršavanja te diskrecijske ovlasti dovoljno jasno definirani, tako da omogućuju institucijama da dovoljno precizno predvide metodu određivanja pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

173    Stoga treći dio petog tužbenog razloga treba odbiti.

d)      Četvrti dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s načelom potpunog uzimanja u obzir činjenica

174    Tužitelj tvrdi da članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 krši načelo potpunog uzimanja u obzir činjenica. Naime, vjerojatnost sanacije institucije koja je članica ISZ‑a ne može se utvrditi samo na temelju pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”. Trebalo je uzeti u obzir i druge ključne čimbenike kojima se određuje profil rizičnosti u pogledu vjerojatnosti sanacije.

175    SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

176    Kada se tužitelj poziva na povredu „načela potpunog uzimanja u obzir činjenica”, taj prigovor valja shvatiti kao upućivanje na načelo dobre uprave, kako je utvrđeno u članku 41. Povelje, koje institucijama i tijelima Unije nameće obvezu brižljivog i nepristranog ispitivanja svih relevantnih elemenata predmetnog slučaja (vidjeti u tom smislu presude od 21. studenoga 1991., Technische Universität München, C‑269/90, EU:C:1991:438, t. 14. i od 23. rujna 2009., Estonija/Komisija, T‑263/07, EU:T:2009:351, t. 99. i navedenu sudsku praksu).

177    Međutim, u tom pogledu tužitelj samo tvrdi da je Komisija prilikom donošenja članka 7. stavka 4. Delegirane uredbe 2015/63 zanemarila određene „ključne čimbenike” koji bi mogli utjecati na vjerojatnost sanacije institucije povezane s ISZ‑om, a da pritom nije pojasnila koji su to čimbenici i zašto ih je Komisija bila dužna uzeti u obzir.

178    Stoga četvrti dio petog tužbenog razloga treba odbiti.

e)      Zaključak o petom tužbenom razlogu

179    S obzirom na prethodno navedeno, peti tužbeni razlog treba odbiti.

3.      Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članaka 6., 7. i 9. Delegirane uredbe 2015/63 i njenog Priloga I. jer povređuju više viših pravnih pravila

180    Tužitelj tvrdi da članci 6., 7. i 9. Delegirane uredbe 2015/63, kao i njen Prilog I. krše „zahtjev odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika”, kao i članke 16. i 20. Povelje, načelo proporcionalnosti i „načelo potpunog uzimanja u obzir činjenica” jer te odredbe definiraju stupove i pokazatelje rizika, kao i postupak i formule primjenjive na njihovu kombinaciju, na temelju „idealizirane slike koja ne odgovara stvarnom iskustvu i stvarnom položaju svih institucija [prije plaćanja ex ante doprinosa prilagođenih njihovu profilu rizičnosti]”.

181    Naime, ponderiranje pokazatelja rizika i njihova provedba u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63 dovode do stvaranja skupova i dodjele različitih institucija tim skupovima, koji dovode do objektivno neopravdanog, neproporcionalnog i diskriminatornog opterećenja za institucije kao što je tužitelj.

182    Konkretno, kao što to proizlazi iz Priloga II. pobijanoj odluci, primjena Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63 pod naslovom „Korak 2” dovela bi do stvaranja preširokog raspona vrijednosti za prvi i posljednji skup. Primjera radi, što se tiče pokazatelja rizika „omjer ukupne izloženosti riziku i ukupne imovine”, koji je dio stupa rizika IV., za dio ex ante doprinosa izračunatog na razini Unije tužitelj bi bio obvezan s vrijednošću od [povjerljivo](1) % skupa [povjerljivo][povjerljivo], te se izjednačava s institucijom čija je vrijednost [povjerljivo] jednom veća, to jest [povjerljivo] %, dok [povjerljivo]. Isto bi vrijedilo i za dio tog pokazatelja rizika izračunanog na nacionalnoj razini kao i za druge pokazatelje rizika, kao što je pokazatelj „izloženost izvedenicama podijeljena s redovnim osnovnim kapitalom”.

183    Štoviše, iz Priloga II. pobijanoj odluci također proizlazi da u pogledu šest od devet pokazatelja rizika stupa rizika IV. navedenog u članku 6. stavku 5. prvom podstavku točki (a) Delegirane uredbe 2015/63 više skupova nije bilo popunjeno, dok prvi skupovi svaki put sadržavaju vrlo velik broj institucija, što nije u skladu s tekstom Priloga I. toj delegiranoj uredbi na temelju kojeg SRB mora dodijeliti isti broj institucija svakom skupu. To pokazuje da je Komisija izradila propis čija primjena daje nedosljedne rezultate koji ne odražavaju profil rizičnosti institucija koje podliježu ex ante doprinosima.

184    SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

185    Kao prvo, valja ispitati usklađenost Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63 pod naslovom „Korak 2.”, s načelom jednakog postupanja, kako je utvrđeno u članku 20. Povelje.

186    S obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 159. ove presude, najprije valja ocijeniti nalaze li se te institucije u usporedivoj situaciji.

187    U skladu s Prilogom I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 2.”, na SRB‑u je da najprije izračuna broj skupova radi usporedbe institucija s obzirom na različite pokazatelje i podpokazatelje rizika. Kao drugo, na SRB‑u je da u načelu pripiše isti broj institucija svakom skupu, počevši od toga da prvom skupu pripiše institucije za koje su vrijednosti bruto pokazatelja najniže. Kao treće, na SRB‑u je da svim institucijama koje se nalaze u određenom skupu dodijeli istu vrijednost, nazvanu „diskretizirani pokazatelj”, koji mora uzeti u obzir za ostatak izračuna njihova multiplikatora za prilagodbu.

188    Nije isključeno da primjena te metode, nazvane binning („regrupiranje”), kako je uspostavljena Prilogom I. Delegiranoj uredbi 2015/63 pod naslovom „Korak 2.” , može zapravo dovesti do situacija u kojima se institucije koje imaju vrijednosti za dotični pokazatelj rizika koje su blizu onima institucija pripisanih prijašnjem skupu ipak pripisuju sljedećem skupu, koji sadržava institucije s vrijednostima za taj isti pokazatelj rizika koje bi ponekad mogle biti znatno više. Ta posljedica proizlazi iz primjene pravila predviđenog u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 2.”, točke 3. , prema kojoj SRB načelno pripisuje isti broj institucija svakom skupu.

189    Kako bi se ispitalo nalaze li se institucije, pripisane istom skupu, ali koje imaju znatno različite vrijednosti za isti pokazatelj rizika, u usporedivoj situaciji, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 161. i 162. ove presude, valja uzeti u obzir ciljeve SRM‑a, a osobito cilj koji se odnosi na poticanje institucija da usvoje manje rizične načine funkcioniranja.

190    Valja utvrditi da se, s obzirom na činjenicu da je jedan od glavnih ciljeva SRM‑a, poticanje dotičnih institucija da usvoje načine funkcioniranja koji su manje rizične, institucije koje su dodijeljene istom skupu, ali imaju znatno različite vrijednosti za isti pokazatelj rizika, ne nalaze u usporedivim situacijama jer imaju različita obilježja kad je riječ o stupnju rizičnosti izmjerenom tim pokazateljem.

191    Međutim, kao što to proizlazi iz točke 187. ove presude, s tim se institucijama postupa na jednak način jer su pripisane istom skupu koji se odnosi na navedeni pokazatelj rizika te im se stoga dodjeljuje isti diskretizirani pokazatelj, koji SRB uzima u obzir pri izračunu multiplikatora za prilagodbu.

192    S obzirom na navedeno, kada se prema osobama koje se nalaze u različitim situacijama postupa jednako, načelo jednakog postupanja nije povrijeđeno osim ako je ta razlika valjano opravdana (vidjeti presudu od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

193    To je slučaj kada se razlika u postupanju odnosi na zakonski dopušten cilj koji se nastoji postići mjerom čiji je učinak uspostava takve razlike i kada je ona proporcionalna tom cilju (vidjeti presudu od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 53. i navedenu sudsku praksu).

194    U tom pogledu, Sud je priznao legitimitet cilja koji se za Unijinu instituciju sastoji od uvođenja pravila koja nadležna tijela mogu jednostavno primjenjivati i nadzirati (vidjeti u tom smislu presude od 24. veljače 2015., Sopora, C‑512/13, EU:C:2015:108, t. 33. i od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 60.).

195    U ovom slučaju valja istaknuti da je Delegirana uredba 2015/63 u skladu s tim ciljem.

196    Naime, Delegiranom uredbom 2015/63 predviđena je metoda prilagodbe ex ante doprinosa profilu rizičnosti institucija koja se sastoji od uspoređivanja njihovih profila rizičnosti na temelju vrijednosti koje te institucije dobivaju za niz pokazatelja rizika.

197    Metoda binninga, kako je opisana u točki 187. ove presude, omogućuje SRB‑u da učinkovito upravlja velikim brojem podataka koje mora uzeti u obzir kako bi proveo usporedbu navedenu u točki 196. ove presude, istodobno izbjegavajući, koliko je to moguće, da postojanje takozvanih ekstremnih vrijednosti, odnosno vrijednosti s velikim odstupanjem u odnosu na prosjek, dovodi do iskrivljenih usporedbi.

198    Naime, kao što to osobito proizlazi iz tehničke studije JRC‑a o Delegiranoj uredbi 2015/63, jedan od ciljeva metode binninga je predvidjeti metodu jednostavnu za usporedbu velikog broja podataka koje su prijavile institucije čiji je ex ante doprinos prilagođen njihovu profilu rizičnosti. Osim toga, tom se metodom može izbjeći da institucije s posebno negativnim vrijednostima za određene pokazatelje rizika ipak dobiju ocjenu koja pokazuje nizak profil rizičnosti za taj pokazatelj jer postoje određene institucije s ekstremnim vrijednostima.

199    Nadalje, što se tiče proporcionalnosti metode binninga u odnosu na cilj koji se želi postići predmetnim propisom, valja podsjetiti da, kao što to proizlazi iz točaka 107. do 111. ove presude, Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe u pogledu provedbe članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59.

200    U tim okolnostima i sukladno sudskoj praksi (vidjeti u tom smislu presude od 16. lipnja 2015., Gauweiler i dr., C‑62/14, EU:C:2015:400, t. 80., 81. i 91.; od 30. studenoga 2022., Trasta Komercbanka i dr./ESB, T‑698/16, neobjavljenu, u žalbenom postupku, EU:T:2022:737, t. 221. i 222. i navedenu sudsku praksu i od 21. prosinca 2022., Firearms United Network i dr./Komisija, T‑187/21, neobjavljenu, u žalbenom postupku, EU:T:2022:848, t. 122. i 123. i navedenu sudsku praksu), nadzor Općeg suda nad poštovanjem načela proporcionalnosti mora se ograničiti na ispitivanje je li metoda binninga očito neprikladna u odnosu na cilj koji Komisija želi postići, ako očito ne prelazi ono što je nužno za postizanje tog cilja ili ako ne uzrokuje nepovoljnosti koje su očito neproporcionalne u odnosu na cilj koji se želi postići.

201    Što se tiče pitanja omogućuje li metoda binninga postizanje zadanog cilja, kako je on preciziran u točkama 197. i 198. ove presude, valja primijetiti da je ta metoda priznata statistička metoda, kao što to, među ostalim, proizlazi iz tehničke studije JRC‑a. Isto tako, navedena metoda primjenjuje objektivne kriterije za određivanje ex ante doprinosa, to jest, među ostalim, matematičku formulu predviđenu u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 2.”, u točki 2.

202    Osim toga, metodom binninga omogućuje se jednostavna usporedba podataka velikog broja institucija te učinkovit i objektivan izračun njihovih ex ante doprinosa.

203    U tim okolnostima, ta metoda omogućuje postizanje cilja koji se želi postići, a koji se sastoji od uspostave jednostavne i lako provjerljive metode za usporedbu velikog broja podataka u svrhu izračuna ex ante doprinosa.

204    Nadalje, tužitelj nije dokazao da metoda binninga očito prelazi granice onoga što je nužno za ostvarenje zadanog cilja. Konkretno, on nije dokazao da bi neka druga metoda usporedbe profila rizičnosti institucija, koja omogućuje da se na jednako učinkovit način ostvari navedeni cilj, za njih predstavljala očigledno manje nepogodnosti od binninga.

205    Naposljetku, točno je da bi, kao što je to istaknuto u točki 188. ove presude, ta statistička metoda zapravo mogla imati za posljedicu to da bi se u određenim slučajevima institucije sa znatno različitim vrijednostima ipak mogle naći u istom skupu, kao što to proizlazi iz Priloga II. pobijanoj odluci. Međutim, takva se okolnost ne može smatrati očito nerazmjernom nepogodnosti u odnosu na cilj koji se želi postići propisom o kojem je riječ.

206    Naime, kao prvo valja istaknuti da se prilagodba ex ante doprinosa može ostvariti samo u rasponu koeficijenta između 0.8 i 1.5, ne temelju članka 9. stavka 3. Delegirane uredbe 2015/63. Osnovni godišnji doprinos ostaje tako prevladavajući element za utvrđivanje ex ante doprinosa s obzirom na profil rizičnosti institucija.

207    Kao drugo, kao što to proizlazi iz empirijske studije provedene prije donošenja Delegirane uredbe 2015/63, čiji su rezultati sažeti u tehničkoj studiji JRC‑a, statistička pojava utvrđena u točkama 188. i 205. ograničena je na to da se prije svega događa u posljednjim skupovima, a ne u njihovoj velikoj većini.

208    Kao treće, ostaje nesporno da institucije koje se nalaze u potonjim skupovima imaju više vrijednosti za predmetni pokazatelj rizika nego institucije pripisane nižim skupovima.

209    Kao četvrto, metoda prilagodbe ex ante doprinosa profilu rizičnosti uzima u obzir niz pokazatelja rizika, kao što proizlazi iz članka 6. Delegirane uredbe 2015/63. Institucija se prema tome ukupno pripisuje nizu skupova ovisno o njenim vrijednostima i vrijednostima drugih institucija za svaki pokazatelj rizika.

210    Međutim, kao što to proizlazi iz tehničke studije JRC‑a navedene u točki 207. ove presude, institucije se obično nađu u drugim skupovima za različite pokazatelje rizika. Stoga, iako se institucija nalazi u posljednjem skupu za određeni pokazatelj rizika te je stoga izjednačena s institucijama koje imaju znatno veće vrijednosti, to općenito ne vrijedi za druge pokazatelje rizika, što omogućuje da se provede opća usporedba dotičnih institucija.

211    U tim okolnostima valja utvrditi da tužitelj nije dokazao da se primjena metode binninga protivi članku 20. Povelje i načelu proporcionalnosti.

212    Uostalom, fenomen opisan u točkama 209. i 210. ove presude ilustriran je izračunom tužiteljeva ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021., kao što to potvrđuje njegov pojedinačni informacijski list. Naime, što se tiče dijela svojeg ex ante doprinosa izračunanog na razini Unije, tužitelj se nalazi u [povjerljivo]skupu za [povjerljivo]. Suprotno tomu, ni za jedan pokazatelj rizika koji je dio stupova rizika [povjerljivo] tužitelj se ne nalazi u [povjerljivo] skupu, dok [povjerljivo].

213    Situacija je uostalom slična za dio tužiteljeva ex ante doprinosa koji je izračunan na nacionalnoj razini. Iz njegova pojedinačnog informacijskog lista proizlazi da se tužitelj nalazi u [povjerljivo] skupu za [povjerljivo]. Suprotno tomu, ne nalazi se u [povjerljivo] skupu za nijedan od pokazatelja rizika koji čine [povjerljivo] stupa rizika.

214    Što se tiče, kao drugo, prigovora koji se temelji na povredi „zahtjeva odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika”, nije potrebno izjasniti se o pitanju postoji li u pravu Unije takvo načelo. Taj se prigovor može shvatiti na način da tužitelj zapravo prigovara Komisiji da je počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je predvidjela metodu binninga, s obzirom na to da ona sprečava SRB da na odgovarajući način prilagodi osnovne godišnje doprinose stvarnom profilu rizičnosti institucija.

215    Međutim, s obzirom na razmatranja iznesena u točkama 201. do 211. ove presude, tužitelj ne može tvrditi da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je uvela metodu binninga.

216    Kao treće, što se tiče usklađenosti metode binninga s člankom 16. Povelje i načelom potpunog uzimanja u obzir činjenica, tužitelj ne iznosi nikakvu samostalnu i ciljanu argumentaciju u pogledu povrede tog članka i tog načela, pri čemu se samo poziva na njihovu povredu.

217    U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da, da bi tužba bila dopuštena, potrebno je da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se temelji proizlaze, makar i sažeto, ali na smislen i razumljiv način, iz samog njezina teksta, sve kako bi se osigurala pravna sigurnost i dobro sudovanje. Dakle, svaki tužbeni razlog tužbe kojom se pokreće postupak koji nije dovoljno jasan treba smatrati nedopuštenim. Isto se zahtijeva kada se u prilog tužbenom razlogu iznosi prigovor. Tu apsolutnu zapreku vođenju postupka treba istaknuti sud Unije po službenoj dužnosti (vidjeti u tom smislu presude od 30. lipnja 2021., Italija/Komisija, T‑265/19, neobjavljenu, EU:T:2021:392, t. 33. i navedenu sudsku praksu i od 07. srpnja 2021., Bateni/Vijeće, T‑455/17, EU:T:2021:411, t. 135. i navedenu sudsku praksu).

218    Budući da prigovori navedeni u točki 216. ne ispunjavaju te zahtjeve, treba ih stoga odbaciti kao nedopuštene.

219    Naposljetku, tužitelj u svojoj tužbi ne iznosi nikakvu samostalnu i ciljanu argumentaciju koja se odnosi na navodnu nezakonitost članaka 6., 7. i 9. Delegirane uredbe 2015/63 ili drugih dijelova Priloga I. toj delegiranoj uredbi osim one koja se nalazi pod naslovom „Korak 2.”, a koja bi prekoračivala argumentaciju ispitanu u ovoj presudi.

220    Stoga treba odbiti prigovor nezakonitosti koji se odnosi na potonje odredbe.

221    S obzirom na prethodno navedeno, sedmi tužbeni razlog valja odbiti.

4.      Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se prvom i drugom rečenicom članka 20. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/63 povrjeđuje članak 103. stavak 7. Direktive 2014/59 i „zahtjev odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika”

222    Tužitelj ističe nezakonitost članka 20. stavka 1. prve i druge rečenice Delegirane uredbe 2015/63 jer, s obzirom na to da ta odredba SRB‑u dopušta da u okviru izračuna ex ante doprinosa na neodređeno razdoblje ne primijeni jedan ili više pokazatelja rizika ako podaci o tim pokazateljima nisu dostupni, Komisija nije poštovala članak 103. stavak 7. Direktive 2014/59, kojim je od nje zatraženo da prilikom donošenja Delegirane uredbe 2015/63 uzme u obzir sve elemente predviđene tom odredbom.

223    Konkretnije, članak 20. stavak 1. prva i druga rečenica Delegirane uredbe 2015/63 ima za učinak to da za razdoblje doprinosa 2021. SRB nije uzeo u obzir, u okviru stupa rizika „izloženost riziku”, pokazatelj rizika „Regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL)”, u okviru stupa rizika „stabilnost i raznolikost izvora financiranja”, pokazatelj rizika „omjer neto stabilnih izvora financiranja” i, u okviru stupa rizika IV. Pokazatelji rizika „složenost” i „mogućnost sanacije”.

224    Iz istih je razloga članak 20. stavak 1. prva i druga rečenica Delegirane uredbe 2015/63 također protivan „zahtjevu odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika”.

225    SRB i Komisija osporavaju tu argumentaciju.

226    Uvodno valja pojasniti, s jedne strane, da se u okviru desetog tužbenog razloga tužitelj ograničava na isticanje prigovora nezakonitosti protiv članka 20. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/63.

227    S druge strane, a da pritom nije potrebno ispitati utvrđuje li se Direktivom 2014/59 ili drugim pravnim pravilom Unije „zahtjev odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika”, tužiteljev prigovor koji se temelji na povredi tog načela treba shvatiti na način da u biti tvrdi da članak 20. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/63 sadržava očitu pogrešku u ocjeni zbog toga što ta odredba sprečava SRB da na primjeren način prilagodi osnovne godišnje doprinose stvarnom profilu rizičnosti institucija.

228    S obzirom na navedeno, valja istaknuti da se, u skladu s člankom 20., naslovljenim „Prijelazne odredbe”, stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/63, pokazatelj rizika ne primjenjuje ako informacije potrebne za određeni pokazatelj iz Priloga II. nisu uključene u primjenjivi zahtjev za nadzorno izvješćivanje iz članka 14. navedene delegirane uredbe za referentnu godinu, odnosno zahtjev za bonitetnim izvješćivanjem utvrđenih Provedbenom uredbom Komisije br. 680/2014. od 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 (SL 2014., L 191, str. 1.) ili, ovisno o slučaju, na razini država članica.

229    U tom pogledu valja podsjetiti na to da je Delegirana uredba 2015/63 donesena na temelju članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59, koji obvezuje Komisiju da uzme u obzir sve elemente navedene u točkama (a) do (h) te odredbe kako bi pobliže odredila pojam prilagođavanja ex ante doprinosa profilu rizičnosti institucija.

230    Unatoč tomu, članak 20. stavak 1. Delegirane uredbe 2015/63 ovlašćuje SRB, kao prijelaznu mjeru, da ne primijeni neke od tih elemenata, koji se odražavaju u pokazateljima rizika predviđenima tom delegiranom uredbom.

231    U tom pogledu valja naglasiti da, iako je točno da članak 103. stavak 7. Direktive 2014/59 obvezuje Komisiju da „uzima u obzir” sve elemente navedene u članku 103. stavku 7. točkama (a) do (h) Direktive 2014/59, tom se odredbom ne pojašnjava način na koji ih treba uzeti u obzir. U tu svrhu, i kako je navedeno u točkama 107. do 111. ove presude, Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe u vezi s provedbom te odredbe.

232    Međutim, takva margina prosudbe može, ovisno o slučaju, podrazumijevati potrebu da se predvide prijelazna razdoblja u pogledu primjene elemenata navedenih u članku 103. stavku 7. točkama (a) do (h) Direktive 2014/59, osobito zbog nedostupnosti podataka potrebnih za izračun pokazatelja rizika koji se temelje na tim elementima.

233    Člankom 20. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/63 uvodi se takvo prijelazno razdoblje, jer ne dopušta SRB‑u da određene navedene elemente ne primjenjuje vremenski neograničeno, nego samo kao prijelaznu mjeru, kao što to proizlazi iz naslova članka 20. te delegirane uredbe, kao i uvjeta za primjenu njegova stavka 1.

234    Usto, valja istaknuti, kao što su to učinili SRB i Komisija, da je opravdanje prijelaznog razdoblja predviđenog tom odredbom usko povezano s postupnom prirodom postupka utvrđivanja bonitetnih zahtjeva i odgovarajućih zahtjeva obavješćivanja. Naime, kao što to osobito proizlazi iz uvodne izjave 6. Direktive 2014/59, Delegirana uredba 2015/63 donesena je u trenutku kada ti zahtjevi još nisu bili konačno utvrđeni ili su još bili predmet prilagodbi. U tom pogledu, tužitelj nije ozbiljno osporio SRB‑ovu tvrdnju prema kojoj nadležna tijela postupno određuju navedene zahtjeve koji zatim utječu na podatke koji moraju biti dostupni za izračun pokazatelja rizika predviđenih u Delegiranoj uredbi 2015/63. Slijedi da takvi podaci potrebni za izračun određenih od tih pokazatelja rizika mogu biti nedostupni za sve dotične institucije ili bar za sve institucije koje imaju sjedište u državi članici tijekom najmanje jednog dijela početnog razdoblja, pri čemu se precizira da se ti podaci ne mogu prijaviti na temelju razumnih informacija prema pravu Unije ili, ovisno o slučaju, nacionalnom pravu.

235    U tom kontekstu, člankom 20. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/63 nastoji se izbjeći da se, ako je potrebno, institucijama nametnu neproporcionalna ili diskriminatorna opterećenja prilikom izračuna ex ante doprinosa upravo zbog te postupne provedbe bonitetnih zahtjeva i s njima povezanih zahtjeva obavješćivanja. Naime, taj izračun podrazumijeva komparativnu analizu. SRB je u tom pogledu u biti objasnio, a da mu nitko nije proturječio, da bi, iako podatke nužne za izračun određenih pokazatelja rizika sve institucije, ili bar sve institucije koje imaju sjedište u državi članici nisu prijavile na temelju razumnih informacija, SRB bio obvezan uzeti u obzir podatke koji se odnose na takve pokazatelje koji, međutim, nisu usporedivi.

236    Naposljetku, točno je da iznimka predviđena u članku 20. stavku 1. Delegirane uredbe 2015/63 može dovesti do situacije u kojoj se određeni pokazatelji rizika predviđeni člankom 6. te delegirane uredbe i dalje ne primjenjuju tijekom cijelog početnog razdoblja. Međutim, s jedne strane, takva je posljedica rezultat postupne naravi provedbe bonitetnih zahtjeva, kako je istaknuto u točki 234. ove presude. S druge strane, kao što to proizlazi iz članka 71. Uredbe br. 806/2014, navedeni pokazatelji rizika trebali bi se primjenjivati i nakon početnog razdoblja.

237    U tim okolnostima i uzimajući u obzir razmatranja navedena u točki 231. ove presude, tužitelj nije dokazao da prilikom donošenja članka 20. stavka 1. Delegirane uredbe 2015/63 počinjena očita pogreška ili zlouporaba ovlasti odnosno da su njime očito prekoračene granice diskrecijske ovlasti koja je Komisiji dodijeljena člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59.

238    Deseti tužbeni razlog stoga valja odbiti.

B.      Tužbeni razlozi koji se odnose na zakonitost pobijane odluke

1.      Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 81. stavka 1. Uredbe br. 806/2014 u vezi s člankom 3. Uredbe br. 1

239    Iz spisa proizlazi da je rješenje BaFina od 21. travnja 2021. o prikupljanju doprinosa bilo popraćeno verzijom pobijane odluke na engleskom jeziku, uključujući njezine priloge, i njihovim slobodnim prijevodom na njemački jezik. Prema rješenju o prikupljanju doprinosa, vjerodostojna je samo verzija pobijane odluke na engleskom jeziku.

240    Tužitelj tvrdi da je pobijana odluka protivna članku 81. stavku 1. Uredbe br. 806/2014, u vezi s člankom 3. Uredbe br. 1, jer se njome pojašnjava da je samo verzija na engleskom jeziku vjerodostojna, dok je on izričito odabrao njemački kao službeni jezik koji će se primjenjivati tijekom upravnog postupka. Budući da se tužitelj nije izričito odrekao svojeg prava da komunicira sa SRB‑om na njemačkom jeziku, činjenica da je SRB također sastavio neslužbenu verziju pobijane odluke na njemačkom jeziku ne može ispraviti taj nedostatak, tim više što se potonja znatno razlikuje u odnosu na pobijanu odluku u verziji na engleskom jeziku.

241    SRB osporava tu argumentaciju.

242    U skladu s člankom 81. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, Uredba br. 1 primjenjuje se na SRB.

243    Iz članka 3. Uredbe br. 1 proizlazi da dokumenti koje institucija Unije šalje državi članici ili osobi koja podliježe zakonodavstvu države članice sastavljaju se na jeziku te države.

244    Međutim, na temelju članka 81. stavka 4. Uredbe br. 806/2014, SRB se sa svakim NST‑om može dogovoriti o jeziku ili jezicima na kojima trebaju biti sastavljeni dokumenti koji se šalju tom NST‑u ili koje šalje taj NST, te je stoga ta odredba poseban propis u odnosu na članak 3. Uredbe br. 1.

245    Međutim, SRB je taj članak 81. stavak 4. proveo tako što je s NST‑ima sklopio sporazum o praktičnim načinima suradnje unutar SRM‑a, koji je potvrđen Odlukom SRB‑a, SRB/PS/2018/15 od 17. prosinca 2018. kojom se utvrđuje okvir praktičnih načina suradnje između SRB‑a i NST‑a u okviru SRM‑a (u daljnjem tekstu: sporazum SRB‑a i NST‑a).

246    Slijedom toga, valja ispitati je li pobijana odluka poštovala uvjete predviđene tim sporazumom.

247    Na temelju članka 4. stavka 6. sporazuma SRB‑a i NST‑a, pravni akti SRB‑a upućeni NST‑ima radi njihove provedbe na temelju nacionalnog prava donose se na engleskom jeziku, pri čemu je verzija navedenih akata na tom jeziku pravno obvezujuća.

248    U tom pogledu, iz članka 5. stavka 1. Provedbene uredbe 2015/81 proizlazi da je SRB dužan priopćiti svoje odluke o izračunu ex ante doprinosa predmetnim NST‑ovima.

249    U skladu s tom odredbom, SRB je u članku 2. izreke pobijane odluke pojasnio da će ona biti priopćena njemačkom NST‑u kao adresatu, na istom temelju kao i ostalim NST‑ima.

250    Iz toga slijedi da je pobijana odluka obuhvaćena područjem primjene članka 4. stavka 6. sporazuma SRB‑a i NST‑a.

251    U skladu s člankom 81. stavkom 4. Uredbe br. 806/2014, SRB je tako mogao sastaviti pobijanu odluku na engleskom jeziku. U tim okolnostima tužitelj mu ne može prigovoriti da je povrijedio članak 81. stavak 1. te uredbe ili članak 3. Uredbe br. 1.

252    Tužitelj taj zaključak nije doveo u pitanje svojim argumentima.

253    Najprije valja odbiti tužiteljev argument prema kojem je on odabrao primati SRB‑ove dokumente tijekom upravne faze na njemačkom i stoga mu je SRB trebao dostaviti pobijanu odluku na tom jeziku.

254    Iako iz obrasca podnesenog u prilogu A.10 tužbi proizlazi da je tužitelj tako odabrao, taj se izbor odnosi samo na razmjenu dokumenata između SRB‑a i tužitelja i ne može se odnositi na odluke o ex ante doprinosima, s obzirom na to da je takve odluke SRB uputio NST‑ima.

255    Nadalje, ne može se prihvatiti ni tužiteljev argument prema kojem se pobijana odluka izravno i osobno odnosi na njega te stoga ima pravo primiti službeni primjerak na njemačkom.

256    S jedne strane, tim se argumentom zanemaruje tekst članka 81. stavka 4. Uredbe br. 806/2014 u vezi s člankom 5. stavkom 1. Provedbene uredbe 2015/81 i člankom 4. stavkom 6. Sporazuma SRB‑a i NST‑a.

257    S druge strane, iz sudske prakse proizlazi da u pravu Unije ne postoji opće pravno načelo kojim se svakoj osobi osigurava pravo da se u svim okolnostima sve što bi moglo utjecati na njezine interese sastavi na njezinu jeziku i prema kojem institucije u svakoj situaciji moraju, a da nije dopušteno nikakvo odstupanje, upotrebljavati sve službene jezike (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2019., Španjolska/Parlament, C‑377/16, EU:C:2019:249, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

258    Prema tome, prvi tužbeni razlog treba odbiti.

2.      Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja

259    Drugi tužbeni razlog dijeli se na sedam dijelova.

a)      Uvodna očitovanja

260    Članak 296. drugi stavak UFEU‑a određuje da se u pravnim aktima navode razlozi na kojima se akti temelje. Isto tako, pravo na dobru upravu, utvrđeno u članku 41. Povelje, predviđa obvezu institucija, tijela, ureda i agencija Unije da obrazlože svoje odluke.

261    Posve posebnu važnost ima obrazloženje odluke institucije, tijela, ureda ili agencije Unije zato što zainteresiranoj osobi omogućuje da pri punom poznavanju predmeta odluči je li korisno podnijeti pravni lijek protiv te odluke, a nadležnom sudu da provede svoj nadzor, tako da je ono, dakle, jedan uvjeta za djelotvornost sudske zaštite, zajamčene člankom 47. Povelje (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 103. i navedenu sudsku praksu).

262    Takvo obrazloženje mora biti prilagođeno prirodi predmetnog akta i kontekstu u kojem je akt donesen. U tom pogledu, obrazloženje ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta nego i na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje dotično područje i, osobito, s obzirom na interes koji adresati mogu imati za dobivanje objašnjenja. Slijedom toga, akt koji negativno utječe na neku osobu u dovoljnoj je mjeri obrazložen ako je donesen u kontekstu poznatom zainteresiranoj osobi, što joj omogućuje da razumije doseg mjere koja se na nju odnosi (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 104. i navedenu sudsku praksu).

263    Da bi se ispitalo je li takvo obrazloženje dovoljno što se tiče odluke o utvrđivanju doprinosa ex ante, valja kao prvo podsjetiti da se iz sudske prakse Suda ne može zaključiti da obrazloženje svake odluke institucije, tijela, ureda ili agencije Unije kojom se privatnom subjektu nalaže plaćanje novčanog iznosa mora nužno sadržavati sve elemente na temelju kojih njezin adresat može provjeriti točnost izračuna visine tog novčanog iznosa (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 105. i navedenu sudsku praksu).

264    Drugo, institucije, tijela, uredi i agencije Unije načelno ne smiju, na temelju načela zaštite poslovne tajne, koje je opće načelo prava Unije, a koje je konkretizirano, među ostalim, u članku 339. UFEU‑a, odati konkurentima privatnog subjekta povjerljive informacije koje je on pružio (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 109. i navedenu sudsku praksu).

265    Kao treće, smatrati da obrazloženje SRB‑ove odluke o utvrđivanju ex ante doprinosa mora nužno omogućiti institucijama da provjere točnost izračuna svojeg ex ante doprinosa značilo bi nužno zabraniti zakonodavcu Unije da uvede način izračuna tog doprinosa koji uključuje podatke čija je povjerljivost zaštićena pravom Unije i, prema tome, prekomjerno umanjiti diskrecijsku ovlast kojom taj zakonodavac mora raspolagati u tu svrhu, sprečavajući ga da se, među ostalim, odluči za metodu koja može osigurati dinamičnu prilagodbu financiranja SRF‑a razvoju financijskog sektora, tako da se komparativno uzima u obzir, osobito, financijsko stanje svake institucije s odobrenjem za rad na državnom području države članice sudionice u SRF‑u (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 118.).

266    Četvrto, iako iz prethodno navedenog proizlazi da, zbog logike sustava financiranja SRF‑a i metode izračuna koju je zakonodavac Unije utvrdio, SRB‑ovu obvezu obrazlaganja treba odvagnuti s njegovom obvezom poštovanja poslovne tajne dotičnih institucija, ostaje činjenica da se potonja obveza ne smije tumačiti tako široko da obvezu obrazlaganja liši njezine biti (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 120.).

267    Međutim, u okviru odvagivanja obveze obrazlaganja s načelom zaštite poslovne tajne ne može se smatrati da obrazlaganje odluke kojom se privatnom subjektu nalaže plaćanje novčanog iznosa a da mu se ne iznesu svi elementi na temelju kojih se može točno provjeriti izračun visine tog novčanog iznosa u svakom slučaju nužno ugrožava bit obveze obrazlaganja (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 121.).

268    Što se tiče SRB‑ove odluke o utvrđivanju ex ante doprinosa, obveza obrazlaganja poštuje se kad, iako adresatima te odluke nisu dostavljeni podaci obuhvaćeni poslovnom tajnom, oni raspolažu metodom izračuna koju je SRB upotrijebio te dovoljnim informacijama da shvate, u bitnome, na koji je način njihov osobni položaj bio uzet u obzir u svrhu izračuna njihova ex ante doprinosa, s obzirom na položaj svih ostalih dotičnih institucija (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 122.).

269    Naime, u takvom su slučaju te osobe u mogućnosti provjeriti je li njihov ex ante doprinos proizvoljno utvrđen zanemarujući stvarnost njihova ekonomskog položaja ili upotrebljavajući neuvjerljive podatke o ostatku financijskog sektora. Navedene osobe mogu shvatiti opravdanja odluke kojom je utvrđen njihov ex ante doprinos i procijeniti je li svrsishodno podnijeti tužbu protiv te odluke, tako da bi bilo pretjerano zahtijevati od SRB‑a da priopći svaki od brojčanih elemenata na koje se oslanja izračun doprinosa svake dotične institucije (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 123.).

270    Iz prethodno navedenog proizlazi da SRB nije u mogućnosti pružiti instituciji podatke koji joj omogućuju da u cijelosti provjeri točnost vrijednosti multiplikatora za prilagodbu riziku koji joj je dodijeljen u svrhu izračuna njezina ex ante doprinosa jer bi ta provjera pretpostavljala raspolaganje podacima koji su obuhvaćeni poslovnom tajnom i odnose se na ekonomski položaj svake od ostalih dotičnih institucija (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 135.).

271    Nasuprot tomu, SRB mora objaviti ili dostaviti dotičnim insttucijama u agregiranom i anonimiziranom obliku, informacije o tim institucijama upotrijebljene za izračun tog doprinosa, ako se te informacije mogu priopćiti bez ugrožavanja poslovne tajne (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 166.).

272    Među informacijama koje se tako moraju staviti na raspolaganje institucijama nalaze se, među ostalim, granične vrijednosti svakog skupa i vrijednosti pokazatelja rizika koji se odnose na njih, na temelju kojih je ex ante doprinos institucija prilagođen njihovim profilima rizičnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 167.).

273    S obzirom na ta razmatranja treba ispitati argumente koje je tužitelj iznio u okviru svojeg drugog tužbenog razloga.

b)      Prvi dio, koji se odnosi na vjerodostojan jezik verzije pobijane odluke

274    Tužitelj tvrdi da pobijana odluka ne postoji na jeziku koji je on izričito odabrao na temelju članka 81. stavka 1. Uredbe br. 806/2014, odnosno na njemačkom. Osim toga, postoje razlike u bitnim točkama između vjerodostojne verzije pobijane odluke na engleskom jeziku i njezina prijevoda na njemački jezik.

275    SRB osporava tu argumentaciju.

276    Što se tiče, s jedne strane, prigovora koji se temelji na nepostojanju pobijane odluke na jeziku koji je tužitelj odabrao, taj se prigovor u biti preklapa s prvim tužbenim razlogom, tako da ga valja odbiti zbog razloga navedenih u točkama 242. do 257. ove presude. S druge strane, kad je riječ o prigovoru koji se temelji na razlikama između jezičnih verzija te odluke, tužitelj navodi samo jednu točku za koju bi vjerodostojna verzija na engleskom jeziku odstupala od njegova prijevoda na njemački jezik, odnosno uvodnu izjavu 114. koja se odnosi na stvaranje tri skupa što se tiče pokazatelja rizika ISZ‑a. Međutim, pod pretpostavkom da postoji takva jezična razlika, tužitelj ne objašnjava zbog čega ga je ta razlika spriječila da razumije razloge zbog kojih je SRB stvorio tri skupa u vezi s pokazateljem rizika ISZ‑a.

277    Stoga treba odbiti prvi dio drugog tužbenog razloga.

c)      Drugi dio, koji se odnosi na složenost obrazloženja izračuna ex ante doprinosa

278    Tužitelj uvodno tvrdi da su objašnjenja koja je SRB pružio u pobijanoj odluci, podijeljena na četiri različita dokumenta, previše složena i netransparentna.

279    Nadalje, alat za izračun koji je SRB upotrijebio za izračun ex ante doprinosa nije dostupan ni tužitelju ni Općem sudu.

280    Naposljetku, nedostatke u obrazloženju pobijane odluke potvrđuje činjenica da je SRB produbio obrazloženje odluke kojom se utvrđuju ex ante doprinosi za razdoblje doprinosa 2022.

281    SRB osporava tu argumentaciju.

282    Prije svega, tužitelj u dovoljnoj mjeri ne objašnjava po čemu činjenica da je pobijana odluka podijeljena u četiri dokumenta čini tu odluku nerazumljivom i stoga predstavlja nedostatak u obrazloženju.

283    Isto tako, iako tužitelj tvrdi da su dokumenti koji čine pobijanu odluku međusobno povezani brojnim i unakrsnim upućivanjima, tako da je nemoguće u potpunosti razumjeti svaki od elemenata izračuna, on ne iznosi nijedan primjer takvog elementa koji bi zbog toga postao nerazumljiv.

284    Nadalje, što se tiče alata za izračun ex ante doprinosa koji je SRB upotrijebio za izračun ex ante doprinosa, valja istaknuti da se, u skladu s pojašnjenjima danima na raspravi, tužiteljev prigovor odnosi na alat za izračun u obliku softvera koji SRB upotrebljava interno za izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. svih institucija.

285    Međutim, tužitelj ne može prigovoriti SRB‑u da mu nije dao pristup takvom alatu jer Općem sudu nije podnio nijedan konkretan element koji bi objasnio razloge zbog kojih je taj pristup bio nužan za usklađivanje sa zahtjevima koji proizlaze iz sudske prakse navedene u točkama 268., 271. i 272. ove presude.

286    Naposljetku, sama činjenica da je SRB navodno produbio obrazloženje odluke kojom se utvrđuju ex ante doprinosi za razdoblje doprinosa 2022. nije relevantna za ocjenu je li pobijana odluka dovoljno obrazložena. Naime, obrazloženje potonje odluke treba ispitati s obzirom na njezin sadržaj, a ne s obzirom na sadržaj akta koji je donesen otprilike godinu dana nakon pobijane odluke.

287    S obzirom na prethodno navedeno, drugi dio drugog tužbenog razloga treba odbiti.

d)      Šesti dio, koji se odnosi na zadržavanje podataka drugih institucija

288    Prema tužiteljevu mišljenju, obrazloženje pobijane odluke nedostatno je jer SRB nije otkrio podatke drugih institucija na kojima se temelji izračun ex ante doprinosa, što ga ostavlja u neizvjesnosti u pogledu točnosti izračuna njegova ex ante doprinosa. Stoga SRB nije uspostavio pravednu ravnotežu između obveze obrazlaganja i poslovne tajne.

289    SRB osporava tu argumentaciju.

290    U uvodnoj izjavi 88. pobijane odluke SRB je napomenuo da se „poslovne tajne institucija – to jest sve informacije o profesionalnoj djelatnosti institucija koje bi, u slučaju otkrivanja konkurentu i/ili široj javnosti, mogle ozbiljno ugroziti interese institucije – smatraju povjerljivim informacijama”. Dodao je da se „[u] okviru izračuna ex ante doprinosa pojedinačne informacije koje su institucije dostavile putem obrasca za [prijavu], […] na koje se [on] oslanja za izračun njihova ex ante doprinosa, smatraju poslovnim tajnama”.

291    Nadalje, u uvodnim izjavama 90. do 92. pobijane odluke SRB je istaknuo da mu je bilo zabranjeno „otkriti podatkovne točke svake institucije, koje čine osnovu izračuna u [navedenoj odluci]”, jer je bio ovlašten samo „otkriti agregirane i zajedničke podatkovne točke, ako su ti podaci [bili] kumulirani”. S obzirom na to, institucije su, u skladu s navedenom odlukom, imale „potpunu transparentnost izračuna njihova [osnovnog godišnjeg doprinosa] i njihova multiplikatora prilagodbe”, za korake u izračunavanju tog doprinosa, kako su definirane u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63 koje su se odnosile na „izračunavanje sirovih pokazatelja” (Korak 1.), „razvrstavanje pokazatelja” (Korak 3.) i „izračunavanje kompozitnog pokazatelja” (Korak 5.). Osim toga, institucije su mogle dobiti „zajedničke podatakovne točke koje SRB upotrebljava bez razlikovanja za sve institucije prilagođene njihovom profilu rizičnosti” za korake u izračunavanju koje su se odnosile na „diskretizaciju pokazatelja” (Korak 2.), „uključivanje pripisanog predznaka” (Korak 4.) i „izračunavanje godišnjih doprinosa” (Korak 6.).

292    U tom pogledu valja podsjetiti, kao prvo, na to da sâmo načelo metode izračuna ex ante doprinosa, kako proizlazi iz Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014, podrazumijeva SRB‑ovu upotrebu podataka koji su obuhvaćeni poslovnom tajnom i ne mogu se preuzeti u obrazloženje odluke o utvrđivanju ex ante doprinosa (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 114.).

293    Kao drugo, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, obveza obrazlaganja ne nalaže SRB‑u da u pobijanoj odluci navede detaljna razmatranja koja dokazuju povjerljivost svake kategorije podataka koje su institucije dostavile.

294    Naime, kako proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 262. ove presude, obrazloženje akta ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta nego i na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje dotično područje i, osobito, s obzirom na interes koji adresati mogu imati za dobivanje objašnjenja.

295    Međutim, s jedne strane, iz razmatranja u uvodnoj izjavi 88. pobijane odluke proizlazi da je SRB smatrao da su svi podaci koje je dostavila svaka institucija u cijelosti obuhvaćeni poslovnom tajnom jer bi otkrivanje tih podataka konkurentu ili široj javnosti moglo ozbiljno ugroziti interese dotične institucije.

296    S druge strane, budući da je tužitelj dostavio vlastite podatke u svrhu izračuna ex ante doprinosa, u skladu s člankom 14. Delegirane uredbe 2015/63, on je u potpunosti bio upoznat s naravi i općim značajkama svake kategorije tih podataka. On je tako osobito mogao ocijeniti u kojoj se mjeri svaka od tih kategorija podataka može sastojati od povjerljivih informacija.

297    U tim okolnostima tužitelj je raspolagao dostatnim informacijama da razumije i, po potrebi, ospori razloge zbog kojih je SRB smatrao da su pojedinačni podaci drugih institucija obuhvaćeni obvezom čuvanja poslovne tajne. Osobito je mogao osporavati, s obzirom na narav i opća obilježja svake kategorije tih podataka, SRB‑ovu ocjenu iz uvodne izjave 88. pobijane odluke, prema kojoj su navedeni podaci tajni te bi njihovo otkrivanje moglo ozbiljno ugroziti interese dotične institucije. Stoga je raspolagao svim elementima potrebnima da bi mogao isticati SRB‑ovo nepoštovanje zahtjeva koje je Sud utvrdio u pogledu odvagivanja obveze obrazlaganja s načelom zaštite poslovne tajne, kako su navedeni u točkama 268., 271. i 272. ove presude.

298    Međutim, tužitelj nije podnio elemente kojima se nastoji dovesti u pitanje SRB‑ova ocjena prema kojoj su pojedinačni podaci drugih institucija obuhvaćeni obvezom čuvanja poslovne tajne.

299    S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj ne može tvrditi da je pobijana odluka nedostatno obrazložena jer ne pruža pojedinačne podatke drugih institucija koji omogućuju provjeru izračuna njegova ex ante doprinosa.

300    Taj zaključak nije doveden u pitanje tužiteljevim argumentom prema kojem mu SRB, kako bi ispunio svoju obvezu obrazlaganja, mora dostaviti, u anonimiziranom obliku, popis svih podataka institucija koje se nalaze u istom skupu kao i on.

301    S jedne strane, nalaganje takvog zahtjeva SRB‑u prelazilo bi zahtjeve koje nameće sudska praksa, a koji su navedeni u točkama 268., 271. i 272. ove presude.

302    S druge strane, SRB je tvrdio, a da mu se nije ozbiljno proturječilo, da čak i popis anonimiziranih podataka za određeni skup može omogućiti gospodarskim subjektima aktivnima u bankovnom sektoru, koji su razumni subjekti, da saznaju poslovne tajne određenih institucija. U tom pogledu tužitelj nije osobito osporavao da takvi subjekti znaju koje institucije imaju visoke vrijednosti za određene pokazatelje rizika. Međutim, ako dobiju popise s takvim podacima svake godine, mogli bi pratiti razvoj pokazatelja rizika tih institucija, iako se sastoje od poslovno osjetljivih podataka. Takav rizik postoji osobito u pogledu velikih institucija i onih s poslovnim nastanom u državama članicama u kojima postoji samo ograničen broj institucija koje su obveznici ex ante doprinosa. Naime, nije isključeno da bi u tim slučajevima razuman gospodarski subjekt mogao izvesti identitet takvih institucija, čak i ako su one anonimizirane. Stoga se SRB‑u ne može prigovoriti da nije sastavio popis svih anonimiziranih podataka institucija koje se nalaze u istom skupu.

303    S obzirom na prethodno navedeno, šesti dio drugog tužbenog razloga treba odbiti.

e)      Treći dio, koji se odnosi na obrazloženje godišnje ciljne razine

304    Prema tužiteljevu mišljenju, utvrđivanje godišnje ciljne razine u pobijanoj odluci nije propisno obrazloženo. Konkretno, SRB je trebao objasniti u kojoj je mjeri uzeo u obzir mogući utjecaj procikličkih doprinosa na financijski položaj dotičnih institucija. Usto, SRB nije priopćio predviđenu konačnu ciljnu razinu ni svoje tumačenje gornje granice navedene u članku 70. stavku 2. drugom podstavku Uredbe br. 806/2014. Međutim, kao što to pokazuje odluka kojom se utvrđuju ex ante doprinosi za razdoblje doprinosa 2022., SRB smatra da je ovlašten slobodno povećati godišnju ciljnu razinu primjenom koeficijenta koji nije predviđen primjenjivim propisom i tako nametnuti institucijama neproporcionalno opterećenje.

305    SRB odgovara da iz uvodnih izjava 35. do 48. pobijane odluke proizlazi da je on poštovao svoju obvezu obrazlaganja u pogledu utvrđivanja godišnje ciljne razine za razdoblje doprinosa 2021.

306    Konkretno, iz uvodnih izjava 43. do 48. pobijane odluke proizlazi da je SRB uzeo u obzir pandemiju bolesti COVID-19 u okviru analize faze poslovnog ciklusa kao i moguće procikličke učinke doprinosa na financijski položaj institucija koje daju doprinose. U tom je pogledu SRB objasnio da predviđa gospodarski oporavak tijekom 2021., iako se taj oporavak teško može predvidjeti.

307    Nadalje, SRB je na svojoj internetskoj stranici objavio predviđenu konačnu ciljnu razinu i tužitelj je znao za tu objavu. Navodno neotkrivanje SRB‑ova tumačenja u pogledu gornje granice od 12,5 % predviđene člankom 70. stavkom 2. Uredbe br. 806/2014 ne može utjecati na zakonitost obrazloženja pobijane odluke.

308    Uvodno valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, na kraju početnog razdoblja financijska sredstva dostupna u SRF‑u moraju doseći konačnu ciljnu razinu, koja odgovara najmanje 1 % iznosa osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica.

309    Prema članku 69. stavku 2. Uredbe br. 806/2014, tijekom početnog razdoblja ex ante doprinosi vremenski se raspodjeljuju što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina, navedena u točki 308. ove presude, no uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos.

310    U članku 70. stavku 2. Uredbe br. 806/2014 pojašnjava se da svake godine doprinosi svih institucija s ovlaštenjem na državnim područjima svih država članica sudionica ne prelaze 12,5 % ciljne razine.

311    Što se tiče načina izračuna ex ante doprinosa, članak 4. stavak 2. Delegirane uredbe 2015/63 predviđa da SRB određuje njihov iznos na temelju godišnje ciljne razine uzimajući u obzir konačnu ciljnu razinu, te na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica.

312    Isto tako, u skladu s člankom 4. Provedbene uredbe 2015/81, SRB izračunava ex ante doprinos za svaku instituciju na temelju godišnje ciljne razine, koju treba utvrditi u odnosu na konačnu ciljnu razinu i u skladu s metodologijom navedenom u Delegiranoj uredbi 2015/63.

313    U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 48. pobijane odluke, SRB je za razdoblje doprinosa 2021. utvrdio iznos godišnje ciljne razine na 11 287 677 212,56 eura.

314    U uvodnim izjavama 36. i 37. pobijane odluke SRB je u biti objasnio da godišnju ciljnu razinu treba odrediti na temelju analize koja se odnosi na razvoj osiguranih depozita tijekom prethodnih godina, sve relevantne promjene u gospodarskom stanju te analizu pokazatelja koji se odnose na fazu poslovnog ciklusa i učinke procikličkih doprinosa na financijsko stanje institucija. Nadalje, SRB je smatrao primjerenim utvrditi koeficijent koji se temeljio na toj analizi i financijskim sredstvima dostupnima u SRF‑u (u daljnjem tekstu: koeficijent). Kako bi postigao godišnju ciljnu razinu, SRB je taj koeficijent primijenio na osminu prosječnog iznosa osiguranih depozita u 2020.

315    SRB je iznio pristup koji je slijedio kako bi se koeficijent utvrdio u uvodnim izjavama 38. do 47. pobijane odluke.

316    U uvodnoj izjavi 38. pobijane odluke SRB je utvrdio stalni trend povećanja osiguranih depozita za sve institucije u državama članicama sudionicama. Konkretno, prosječni iznos tih depozita, izračunan tromjesečno, za 2020. iznosio je 6,689 bilijuna eura.

317    U uvodnim izjavama 40. i 41. pobijane odluke SRB je prikazao predviđeni razvoj osiguranih depozita za preostale tri godine početnog razdoblja, odnosno od 2021. do 2023. Procijenio je da će godišnje stope rasta osiguranih depozita do kraja početnog razdoblja iznositi između 4 % i 7 %.

318    U uvodnim izjavama 42. do 45. pobijane odluke SRB je dostavio procjenu faze poslovnog ciklusa i potencijalnog procikličkog učinka koji bi ex ante doprinosi mogli imati na financijsko stanje institucija. U tu je svrhu navelo da je uzelo u obzir više pokazatelja, kao što su predviđanje rasta Komisijina bruto domaćeg proizvoda i projekcije ESB‑a u tom pogledu ili kreditni tokovi privatnog sektora kao postotak bruto domaćeg proizvoda.

319    U uvodnoj izjavi 46. pobijane odluke SRB je zaključio da bi, iako je bilo razumno očekivati daljnji rast osiguranih depozita u bankovnoj uniji, ritam tog rasta bio manji od onoga za 2020. U tom pogledu SRB je u uvodnoj izjavi 47. pobijane odluke naveo da je usvojio „razumni pristup” u pogledu stopa rasta osiguranih depozita za sljedeće godine do 2023.

320    S obzirom na ta razmatranja, SRB je u uvodnoj izjavi 48. pobijane odluke utvrdio vrijednost koeficijenta od 1,35 %. Zatim je izračunao iznos godišnje ciljne razine množenjem prosječnog iznosa depozita osiguranih 2020. s tim koeficijentom i dijeljenjem rezultata tog izračuna s osam, u skladu sa sljedećom matematičkom formulom iz uvodne izjave 48. navedene odluke:

„Cilj0 [iznos godišnje ciljne razine] = Ukupni osigurani depoziti2020 * 0,0135 * ⅛ = EUR 11 287 677 212,56”.

321    Međutim, SRB je na raspravi naveo da je godišnju ciljnu razinu za razdoblje doprinosa 2021. odredio kako slijedi.

322    Kao prvo, na temelju analize pro futuro SRB je iznos osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica, koji se predviđa za kraj početnog razdoblja, utvrdio u visini od oko 7,5 bilijuna eura. Kako bi došao do tog iznosa, Odbor je uzeo u obzir prosječni iznos osiguranih depozita u 2020., odnosno 6,689 bilijuna eura, godišnju stopu rasta osiguranih depozita od 4 %, kao i broj preostalih razdoblja doprinosa do kraja početnog razdoblja, odnosno tri.

323    Kao drugo, u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, SRB je izračunao 1 % od tih 7,5 bilijuna eura kako bi dobio procijenjeni iznos konačne ciljne razine koja se trebala dosegnuti 31. prosinca 2023., odnosno otprilike 75 milijardi eura.

324    Kao treće, SRB je od potonjeg iznosa odbio financijska sredstva koja su 2021. već bila dostupna u SRF‑u, odnosno otprilike 42 milijarde eura, kako bi dobio iznos koji ostaje primiti tijekom preostalih razdoblja doprinosa prije kraja početnog razdoblja, odnosno od 2021. do 2023. Taj je iznos iznosio oko 33 milijarde eura.

325    Kao četvrto, SRB je iznos podijelio s tri kako bi ga ujednačeno raspodijelio na navedena tri preostala razdoblja doprinosa. Godišnja ciljna razina za razdoblje doprinosa 2021. tako je utvrđena na iznos naveden u točki 313. ove presude, odnosno na oko 11,287 milijardi eura.

326    SRB je na raspravi također potvrdio da je javno objavio informacije na kojima se temeljila metoda opisana u točkama 322. do 325. ove presude i koje bi tužitelju omogućile da shvati metodu kojom je utvrđena godišnja ciljna razina. Konkretno, pojasnio je da je u svibnju 2021., odnosno nakon donošenja pobijane odluke, ali prije podnošenja ove tužbe, na svojoj internetskoj stranici objavio opisni list pod nazivom „Fact Sheet 2021” (u daljnjem tekstu: opisni list) u kojem je naveden procijenjeni iznos konačne ciljne razine. Isto tako, SRB je potvrdio da je iznos financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u također bio dostupan na njegovoj internetskoj stranici, kao i u drugim javnim izvorima, i to mnogo prije donošenja pobijane odluke.

327    Kako bi se ispitalo je li SRB poštovao svoju obvezu obrazlaganja što se tiče utvrđivanja godišnje ciljne razine, početno valja podsjetiti da nepostojanje ili nedostatnost obrazloženja predstavlja razlog koji se odnosi na javni poredak koji Sud Unije može, ili čak mora, istaknuti po službenoj dužnosti (vidjeti presudu od 2. prosinca 2009., Komisija/Irska i dr., C‑89/08 P, EU:C:2009:742, t. 34. i navedenu sudsku praksu). Slijedom toga, Opći sud može odnosno mora uzeti u obzir i druge nedostatke u obrazloženju osim onih na koje se poziva tužitelj, i to osobito kada se oni pokažu tijekom postupka.

328    U tu su svrhu stranke tijekom usmenog dijela postupka saslušane o svim eventualnim nedostacima u obrazloženju pobijane odluke u pogledu određivanja godišnje ciljne razine. Osobito, izričito upitan nekoliko puta o tome, SRB je opisao, korak po korak, metodu koju je stvarno primijenio za utvrđivanje godišnje cilljne razine za razdoblje doprinosa 2021, kako je iznesena u točkama 321. do 325. ove presude.

329    Što se tiče, nadalje, sadržaja obveze obrazlaganja, iz sudske prakse proizlazi da obrazloženje odluke koju je donijela institucija ili tijelo Unije ne smije, među ostalim, biti proturječno kako bi omogućilo zainteresiranim strankama da se upoznaju sa stvarnim razlozima za tu odluku da bi mogle braniti svoja prava pred nadležnim sudom, i potonjem da izvršava svoj nadzor (vidjeti u tom smislu presude od 10. srpnja 2008., Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala, C‑413/06 P, EU:C:2008:392, t. 169. i navedenu sudsku praksu; od 22. rujna 2005., Suproco/Komisija, T‑101/03, EU:T:2005:336, t. 20. i 45. do 47., i od 16. prosinca 2015., Grčka/Komisija, T‑241/13, EU:T:2015:982, t. 56.).

330    Isto tako, kada donositelj pobijane odluke pruži određena objašnjenja u vezi s njezinim razlozima tijekom postupka pred sudom Unije, ta objašnjenja moraju biti u skladu s razmatranjima iznesenima u toj odluci (vidjeti u tom smislu presude od 22. rujna 2005., Suproco/Komisija, T‑101/03, EU:T:2005:336, t. 45. do 47. i od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija, T‑95/15, EU:T:2016:722, t. 54. i 55.)

331    Naime, ako razmatranja iznesena u pobijanoj odluci nisu u skladu s takvim objašnjenjima pruženima tijekom sudskog postupka, obrazloženje predmetne odluke ne ispunjava funkcije navedene u točkama 261. i 262. ove presude. Konkretno, takva nedosljednost sprečava, s jedne strane, zainteresirane osobe da se upoznaju sa stvarnim razlozima pobijane odluke prije podnošenja tužbe i da pripreme svoju obranu u odnosu na njih i, s druge strane, sud Unije da utvrdi razloge koji su služili kao stvarna pravna osnova za tu odluku i ispita njihovu usklađenost s primjenjivim pravilima.

332    Naposljetku, valja podsjetiti na to da SRB, kada donosi odluku kojom se utvrđuju ex ante doprinosi, mora obavijestiti dotične institucije o metodi izračuna tih doprinosa (vidjeti presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 122.).

333    Isto treba vrijediti i za metodu utvrđivanja iznosa godišnje ciljne razine, s obzirom na to da je taj iznos od ključne važnosti za strukturu takve odluke. Naime, kao što to proizlazi iz članka 4. Provedbene uredbe 2015/81, način izračuna ex ante doprinosa sastoji se od raspodjele navedenog iznosa među svim predmetnim institucijama, tako da povećanje ili smanjenje tog iznosa dovodi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ex ante doprinosa svake od tih institucija.

334    Iz prethodno navedenog proizlazi da, iako je SRB dužan institucijama na temelju pobijane odluke pružiti objašnjenja koja se odnose na metodu utvrđivanja godišnje ciljne razine, ta objašnjenja moraju biti u skladu s objašnjenjima koja je SRB pružio tijekom sudskog postupka i koja se odnose na stvarno primijenjenu metodu.

335    U ovom predmetu nije riječ o takvom slučaju.

336    Naime, najprije valja istaknuti da je u pobijanoj odluci, u uvodnoj izjavi 48., iznesena matematička formula koju je predstavljena kao osnova za utvrđivanje iznosa godišnje ciljne razine. Međutim, pokazuje se da ta formula ne sadržava elemente metode koju je SRB stvarno primijenio, kako je objašnjeno na raspravi. Naime, kao što to proizlazi iz točaka 322. do 325. ove presude, SRB je dobio iznos godišnje ciljne razine, u okviru te metode, na način da je od konačne ciljne razine odbio financijska sredstva dostupna u SRF‑u, kako bi izračunao iznos koji je još trebalo naplatiti do kraja početnog razdoblja, te potonji iznos podijelio s tri. Međutim, ta dva koraka u izračunavanju uopće nisu izražena u navedenoj matematičkoj formuli.

337    Točno je da iz tužiteljeve argumentacije u okviru ovog tužbenog razloga proizlazi da je on znao za opisni list i, slijedom toga, za eventualne iznose konačne ciljne razine navedene u rasponu koji je u njega bio uključen. Međutim, pod pretpostavkom da je također znao iznos financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u, same te okolnosti nisu mu mogle omogućiti da shvati da je SRB stvarno primijenio dvije operacije navedene u točki 336. ove presude, pri čemu usto valja pojasniti da se uopće ne spominju u matematičkoj formuli predviđenoj u uvodnoj izjavi 48. pobijane odluke.

338    Slične nedosljednosti utječu i na način utvrđivanja koeficijenta od 1,35 %, koji ipak ima ključnu ulogu u matematičkoj formuli navedenoj u točki 337. ove presude. Naime, taj se koeficijent može shvatiti na način da se temelji, među ostalim parametrima, na očekivanom rastu osiguranih depozita tijekom preostalih godina početnog razdoblja. Međutim, kao što je to SRB priznao na raspravi, taj je koeficijent određen kako bi mogao opravdati rezultat izračuna iznosa godišnje ciljne razine, odnosno nakon što je SRB izračunao taj iznos primjenom četiriju koraka iznesenih u točkama 322. do 325. ove presude i, među ostalim, podijelio s tri iznos dobiven oduzimanjem financijskih sredstava dostupnih u SRF‑u od konačne ciljne razine. Međutim, taj korak ni na koji način ne proizlazi iz pobijane odluke.

339    Osim toga, valja podsjetiti da se prema opisnom listu procijenjeni iznos konačne ciljne razine nalazi u rasponu između 70 i 75 milijardi eura. Međutim, taj raspon nije u skladu s rasponom stope rasta osiguranih depozita između 4 % i 7 % koji se nalazi u uvodnoj izjavi 41. pobijane odluke. Naime, SRB je na raspravi naveo da je u svrhu određivanja godišnje ciljne razine uzeo u obzir stopu rasta osiguranih depozita od 4 % – što je najniža stopa u drugom rasponu – i da je tako dobio procijenjenu konačnu ciljnu razinu od 75 milijardi eura, što je najviša vrijednost prvog raspona. Stoga se pokazuje da između tih dvaju raspona postoji nepodudarnost. Naime, s jedne strane, raspon koji se odnosi na stopu kretanja osiguranih depozita obuhvaća i vrijednosti veće od stope od 4 %, čija bi primjena međutim dovela do procijenjenog iznosa konačne ciljne razine koji je viši od onih uključenih u raspon koji se odnosi na tu ciljnu razinu. S druge strane, tužitelj ne može shvatiti razlog zbog kojeg je SRB u raspon koji se odnosi na spomenutu ciljnu razinu uključio iznose niže od 75 milijardi eura. Naime, da bi se to postiglo, bilo je potrebno primijeniti stopu manju od 4 %, koja, međutim, nije uključena u raspon stope rasta osiguranih depozita. U tim okolnostima tužitelj nije mogao utvrditi način na koji je SRB upotrijebio raspon koji se odnosi na stopu kretanja tih depozita kako bi došao do izračuna konačne procijenjene ciljne razine.

340    Iz toga slijedi da, što se tiče utvrđivanja godišnje ciljne razine, metoda koju je SRB stvarno primijenio, kako je objašnjena na raspravi, ne odgovara onoj opisanoj u pobijanoj odluci, tako da stvarne razloge, s obzirom na koje je utvrđena ta ciljana razina, nisu mogle utvrditi ni institucije ni Opći sud na temelju pobijane odluke.

341    S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da pobijana odluka sadržava nedostatke u obrazloženju kad je riječ o određivanju godišnje ciljne razine.

342    Treći dio drugog tužbenog razloga stoga treba prihvatiti. Uzimajući u obzir pravna i gospodarska pitanja ovog predmeta, ipak je u interesu dobrog sudovanja nastaviti ispitivanje drugih tužbenih razloga.

f)      Četvrti dio, koji se odnosi na nedostatno obrazloženje osnovnog godišnjeg doprinosa

343    Tužitelj tvrdi da SRB nije pojasnio sve konkretne elemente izračuna osnovnog godišnjeg doprinosa u pogledu tužitelja. Pojedinačni informacijski list ne sadržava, među ostalim, nazivnik koji treba primijeniti na taj doprinos, odnosno zbroj neto obveza svih dotičnih institucija, prilagođen u skladu s člankom 5. Delegirane uredbe 2015/63, ni „iznos tužiteljeva osnovnog doprinosa nakon primjene formule navedene u [pobijanoj] odluci”.

344    SRB osporava tu argumentaciju.

345    Uvodno valja podsjetiti na to da se, kad je riječ o institucijama koje moraju platiti ex ante doprinos prilagođen njihovim profilima rizičnosti, izračun tog doprinosa u biti odvija u dva koraka

346    U prvom koraku SRB izračunava osnovni godišnji doprinos s obzirom na neto obveze dotične institucije, u skladu s člankom 70. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014 i člankom 103. stavkom 2. Direktive 2014/59. Na temelju članka 5. Delegirane uredbe 2015/63, određene se obveze oduzimaju iz tih neto obveza.

347    U drugom koraku SRB prilagođava osnovni godišnji doprinos profilu rizičnosti predmetne institucije, u skladu s člankom 70. stavkom 2. drugim podstavkom točkom (b) Uredbe br. 806/2014 i člankom 103. stavkom 2. drugim podstavkom Direktive 2014/59.

348    Četvrti dio drugog tužbenog razloga odnosi se na prvi korak izračuna ex ante doprinosa.

349    U uvodnim izjavama 62. do 65. pobijane odluke SRB je objasnio metodu utvrđivanja brojnika i nazivnika koji služi kao osnova za taj izračun.

350    Nadalje, na 1. stranici pojedinačnog informacijskog lista, SRB je pod nazivom „Osnovni godišnji doprinos (OGD): brojnik” iznio vrijednost brojnika koji je bio uzet u obzir za izračun tužiteljeva osnovnog godišnjeg doprinosa kao i podaci na temelju kojih je potonji bio izračunan.

351    Osim toga, u pobijanoj odluci, na 2. stranici pojedinačnog informacijskog lista, pod naslovom „Izračun bruto doprinosa ([Delegirana uredba 2015/63], Prilog 1., „Korak 6.”)”, navodi se vrijednost nazivnika koji je bio uzet u obzir za taj izračun.

352    Iz toga slijedi da je tužitelj raspolagao dostatnim informacijama da bi, u biti, shvatio način na koji je njegova pojedinačna situacija bila uzeta u obzir, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 268. ove presude.

353    Točno je da SRB ni u tekstu pobijane odluke ni u prilozima toj odluci nije raščlanio nazivnik osnovnog godišnjeg doprinosa s obzirom na njegove sastavne elemente, odnosno zbroj neto obveza svih dotičnih institucija, prilagođen u skladu s člankom 5. Delegirane uredbe 2015/63.

354    Međutim, kao što je to tužitelj priznao na raspravi, ti elementi obuhvaćaju pojedinačne podatke svih dotičnih institucija.

355    Takvi elementi pak nisu nužni kako bi se tužitelju omogućilo da u biti shvati na koji je način njegov pojedinačni položaj uzet u obzir u svrhu izračuna njegova ex ante doprinosa s obzirom na položaj svih drugih predmetnih institucija.

356    Slijedom toga, zahtijevanje od SRB‑a da dostavi navedene elemente prelazilo bi zahtjeve predviđene sudskom praksom navedenom u točkama 268., 271. i 272. ove presude.

357    Četvrti dio drugog tužbenog razloga stoga treba odbiti.

g)      Peti dio, koji se odnosi na nedostatno obrazloženje prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku

358    Peti dio drugog tužbenog razloga dijeli se u biti na tri prigovora.

1)      Prvi prigovor, koji se odnosi na nemogućnost provjere podliježu li sve dotične institucije doprinosu prilagođenom ovisno o profilu rizičnosti

359    Prema tužiteljevu mišljenju, nemoguće je provjeriti jesu li sve institucije stvarno bile podvrgnute prilagodbi riziku, jer postoji razlika između, s jedne strane, broja institucija koji se nalazi u statističkim podacima objavljenima na SRB‑ovoj internetskoj stranici i, s druge strane, njihova broja navedenog u opisnom listu.

360    SRB osporava tu argumentaciju.

361    Uvodno valja istaknuti da, u skladu s člankom 9. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/63, SRB izračunava multiplikator za prilagodbu za sve institucije osim onih koje ispunjavaju uvjete za plaćanje paušalnog doprinosa na temelju članka 10. te delegirane uredbe i onih navedenih u članku 11. navedene delegirane uredbe, pri čemu izračunava taj multiplikator kombiniranjem pokazatelja rizika navedenih u članku 6. Delegirane uredbe 2015/63 u skladu s matematičkom formulom i postupcima iz Priloga I. toj delegiranoj uredbi.

362    Nadalje, s obzirom na to da tužiteljevu argumentaciju treba shvatiti na način da prigovara SRB‑u da u pobijanoj odluci nije poimence naveo sve institucije koje sudjeluju u SRM‑u čiji je ex ante doprinos prilagođen njihovu profilu rizičnosti, valja istaknuti da tužitelj Općem sudu nije podnio dokaze na temelju kojih bi bilo moguće zaključiti da je ta informacija bila relevantna za razumijevanje načina na koji je njegov pojedinačni položaj bio uzet u obzir u svrhu izračuna njegova ex ante doprinosa, s obzirom na položaj svih drugih predmetnih institucija, na temelju sudske prakse navedene u točki 268. ove presude.

363    Naposljetku, budući da tužiteljevu argumentaciju treba shvatiti na način da se njome od SRB‑a zahtijeva da priopći samo broj institucija za koje je ex ante doprinos bio prilagođen s obzirom na njihov profil rizičnosti za razdoblje doprinosa 2021., valja utvrditi da se na temelju Priloga II. pobijanoj odluci može utvrditi broj takvih institucija. Naime, što se tiče dijela ex ante doprinosa izračunanog na nacionalnoj razini, taj se broj za svaku državu članicu može provjeriti u rubrici „N” na stranicama 6. do 131. Priloga II. pobijanoj odluci. Isto vrijedi i za dio ex ante doprinosa izračunan na razini Unije, čija je statistika izložena na stranicama 132. do 137. Priloga II. toj odluci. Iz tih statističkih podataka tako proizlazi da je za razdoblje doprinosa 2021. ukupno 1627 institucija podlijegalo obvezi plaćanja ex ante doprinosa prilagođenog njihovu profilu rizičnosti.

364    S obzirom na prethodno navedeno, prvi prigovor petog dijela drugog tužbenog razloga treba odbiti.

2)      Drugi prigovor, koji se odnosi na uzimanje u obzir pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”

365    Tužitelj tvrdi da SRB nije pružio dostatno obrazloženje što se tiče pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” ne iznoseći osobito analizu elemenata koji dovode do povećanja profila rizičnosti institucija i koji se utvrđuju u članku 6. stavku 6. točki (a), podtočkama i) do iv) Delegirane uredbe 2015/63. Međutim, SRB je iznio takvu analizu za elemente koji dovode do smanjenja profila rizičnosti institucija i koji su utvrđeni u članku 6. stavku 6. točki (b) podtočkama i) i ii) te delegirane uredbe.

366    SRB osporava tu argumentaciju.

367    Najprije valja istaknuti da podpokazatelje koji se odnose na pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” određuje SRB u skladu s uvjetima postavljenima u članku 6. stavku 6. Delegirane uredbe 2015/63.

368    Kao drugo, SRB je u uvodnim izjavama 98. do 100. pobijane odluke objasnio na koji je način utvrdio podpokazatelje pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” . SRB je u njega, među ostalim, uključio popis tih podpokazatelja, zajedno s njihovim definicijama, te je objasnio, s jedne strane, koji su točni podaci činili te podpokazatelje i, s druge strane, način na koji je ponderirao navedene podpokazatelje u svrhu izračuna tog stupa rizika.

369    Takvo obrazloženje omogućuje tužitelju da shvati način na koji je SRB primijenio pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” i stoga ispunjava zahtjeve navedene u sudskoj praksi navedenoj u točkama 268., 271. i 272. ove presude.

370    S obzirom na prethodno navedeno, drugi prigovor petog dijela drugog tužbenog razloga treba odbiti.

3)      Treći prigovor, koji se odnosi na obrazloženje Koraka 1. do 6. prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa tužiteljevu profilu rizičnosti

371    Tužitelj tvrdi da obrazloženje Koraka 1. do 6. prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa njegovu profilu rizičnosti, kako je opisano u pojedinačnom informacijskom listu, nije dovoljno.

372    SRB osporava tu argumentaciju.

373    Kako bi se ocijenio ovaj prigovor, valja ispitati je li tužitelj raspolagao metodom izračuna koju je primijenio SRB i dostatnim informacijama da u biti shvati na koji je način njegova pojedinačna situacija bila uzeta u obzir u svrhu izračuna njegova ex ante doprinosa s obzirom na položaj svih drugih dotičnih institucija, kroz različite korake tog izračuna, kako su definirane u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63.

i)      Korak 1.

374    U okviru koraka 1. SRB za svaki pokazatelj i podpokazatelj rizika izračunava „sirovi pokazatelj”. Što se tiče prvih triju pokazatelja rizika, sirovi se pokazatelj računa na temelju definicija i operacija utvrđenih u tablici iz Priloga I. pod naslovom „Korak 1.” Delegirane uredbe 2015/63. Što se tiče stupa rizika IV., sirovi pokazatelj se računa na temelju definicija i operacija utvrđenih u uvodnim izjavama 98. do 101. pobijane odluke. Svi sirovi pokazatelji izračunavaju se uzimajući u obzir informacije koje dostavlja svaka institucija. Ti sirovi pokazatelji, kako ih je SRB uzeo u obzir u svrhu izračuna ex ante doprinosa svake institucije, potom su prikazani u pojedinačnom informacijskom listu.

375    Budući je pojedinačni informacijski obrazac dostavljen tužitelju, on je raspolagao s dovoljno elemenata da u biti provjeri izračun sirovih pokazatelja koji su se na njega odnosili.

376    Taj zaključak nije doveden u pitanje tužiteljevim argumentom prema kojem SRB nije naveo, u okviru stupa rizika „važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva”, nazivnik za izračun pokazatelja rizika „udio međubankovnih kredita i depozita u EU‑u”, kako je naveden u Prilogu I., pod naslovom „Korak 1.”, sedmoj rečenici Delegirane uredbe 2015/63.

377    U tom pogledu tužitelj nije Općem sudu podnio nijedan element koji bi objasnio po čemu bi mu poznavanje takvog podatka omogućilo da u biti shvati na koji je način njegov pojedinačni položaj bio uzet u obzir u svrhu izračuna njegova ex ante doprinosa s obzirom na položaj svih drugih dotičnih institucija. Naime, za taj pokazatelj rizika tužitelj može provjeriti svoj položaj u odnosu na druge institucije oslanjajući se na vlastiti dio međubankovnih zajmova i depozita, kako je naveden u rubrikama 4C6 i 4C7 pod naslovom „Ostali prijavljeni podaci korišteni u izračunu”, na 3. stranici pojedinačnog informacijskog lista. On zatim može usporediti tu vrijednost s graničnim vrijednostima skupa kojem je bila pripisana za navedeni pokazatelj rizika, jer mu se te granične vrijednosti stavljaju na znanje na 31. stranici (kad je riječ o nacionalnoj razini) i na 133. stranici (kad je riječ o razini Unije) Priloga II. pobijanoj odluci.

378    Osim toga, i u svakom slučaju, tužitelj se mogao upoznati s iznosom nazivnika formule koju je SRB upotrijebio za izračun navedenog pokazatelja rizika, odnosno zbroja svih međubankovnih zajmova i depozita koje su institucije držale u svakoj državi članici ili bankovnoj uniji množenjem ukupnog broja institucija (N) s prosječnom vrijednošću tog pokazatelja (Moy. ()). Podaci za to množenje nalaze se i na stranicama 31. i 133. Priloga II. pobijanoj odluci.

ii)    Korak 2.

379    U okviru koraka 2. za svaki sirovi pokazatelj izračunan u okviru koraka 1. za svaki pokazatelj i podpokazatelj rizika i uz iznimku pokazatelja „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, SRB provodi sljedeće operacije. Najprije izračunava broj skupova radi usporedbe sirovih pokazatelja institucija. Kao drugo, SRB pripisuje isti broj institucija svakom skupu, počevši pripisivanjem prvog skupa institucijama za koje su vrijednosti sirovog pokazatelja najniže. Na taj način svaki skup ima granične vrijednosti koje se određuju najnižim sirovim pokazateljem i najvišim sirovim pokazateljem. Kao treće, SRB svim institucijama koje su sadržane u određenom skupu dodjeljuje „diskretizirani pokazatelj” za taj skup, koji se naziva , a to je vrijednost redoslijeda tog skupa, s lijeva na desno, tako da se utvrdi da je diskretizirani pokazatelj 1, 2, 3 i do brojke posljednjeg skupa.

380    Kao prvo, što se tiče izračuna broja skupova, on se temelji na matematičkoj formuli predviđenoj u Prilogu I., pod naslovom „Korak 2.”, točki 2. Delegirane uredbe 2015/63. Ta formula sastoji se od sljedeća tri elementa:

–        broj institucija koje doprinose SRF‑u, pod nazivom N,

–        vrijednost koja se izračunava na temelju tog broja institucija N i

–        vrijednost , koja se izračunava na temelju istog broja institucija N, prosjeka dotičnog sirovog pokazatelja, nazvanog , i sirovog pokazatelja za svaku instituciju, koji se naziva .

381    Kao što to proizlazi iz točke 363. ove presude, tužitelj se mogao upoznati s brojem institucija N koje doprinose SRF‑u.

382    Nadalje, SRB je na stranicama 30. do 34. i 132. do 136. Priloga II. pobijanoj odluci dostavio vrijednosti i , kao i prosjek sirovih pokazatelja za svaki pokazatelj i podpokazatelj rizika.

383    Naposljetku, iz razmatranja iznesenih u točkama 292. do 302. ove presude proizlazi da SRB nije bio dužan institucijama priopćiti sirove pokazatelje svih drugih dotičnih institucija.

384    Stoga je, što se tiče izračuna broja skupova, SRB pružio institucijama najširu transparentnost, u granicama svoje obveze poštovanja njihove poslovne tajne, tako da je tužitelj raspolagao s dovoljno elemenata da u biti shvati način na koji je SRB proveo taj izračun.

385    Kao drugo, s jedne strane, tužitelj je imao pristup, s jedne strane, minimalnim i maksimalnim vrijednostima svakog skupa, za svaki od pokazatelja ili podpokazatelja rizika, s obzirom na to da se oni nalaze na stranicama 30. do 34. i 132. do 136. Priloga II. pobijanoj odluci. S druge strane, poznati su mu sirovi pokazatelji koje je SRB upotrijebio za izračun svojeg ex ante doprinosa, s obzirom na to da se ti pokazatelji nalaze u njegovu pojedinačnom informacijskom listu. Tužitelj je tako mogao provjeriti jesu li sirovi pokazatelji koji su mu dodijeljeni obuhvaćeni između minimalnih i maksimalnih vrijednosti skupova kojima je pripisan.

386    Kao treće, institucije mogu u pojedinačnom informacijskom listu provjeriti diskretizirani pokazatelj koji im je pripisan za određeni pokazatelj ili podpokazatelj rizika.

387    U tim okolnostima tužitelj je raspolagao dostatnim informacijama za razumijevanje, u biti, transakcija izvršenih u okviru koraka 2.

388    Tužiteljevi argumenti ne dovode u pitanje taj zaključak.

389    Tužitelj prije svega tvrdi da je, u okviru primjene Priloga I. pod naslovom „Korak 2.”, točke 3. Delegirane uredbe 2015/63, nemoguće provjeriti jesu li institucije koje imaju isti sirovi pokazatelj doista bile pripisane istom skupu. Stoga je SRB trebao dostaviti popis svih institucija kako bi tužitelj mogao provjeriti je li njihova raspodjela u različite skupove bila točna. Osim toga, budući da pobijana odluka ne sadržava pojedinosti o trećoj fazi Koraka 2., odnosno pripisivanju diskretiziranog pokazatelja institucijama, tužitelj nije mogao provjeriti diskretizirani pokazatelj koji mu je dodijeljen za različite pokazatelje rizika.

390    U tom pogledu valja podsjetiti da, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 265. ove presude, obveza obrazlaganja ne zahtijeva da tužitelj ima pristup svim elementima koji mu omogućuju provjeru točnosti izračuna svojeg ex ante doprinosa.

391    Konkretno, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 270. ove presude, SRB nije dužan tužitelju dostaviti podatke obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne koje se odnose na gospodarski položaj svake od ostalih dotičnih institucija.

392    Međutim, SRB je mogao legitimno smatrati da je diskretizirani pokazatelj dodijeljen instituciji obuhvaćen obvezom čuvanja poslovne tajne Naime, SRB je mogao smatrati da bi eventualno otkrivanje te informacije moglo otkriti gospodarsku situaciju takve institucije i, osobito, razinu rizika kojem je ta institucija bila izložena kad je riječ o određenim financijskim djelatnostima, omogućujući da se provede izravna usporedba te razine rizika s onom koju imaju druge institucije.

iii) Korak 3.

393    U okviru koraka 3. SRB za svaki pokazatelj i podpokazatelj rizika ponovno raspoređuje diskretizirane pokazatelje koji proizlaze iz Koraka 2. na ljestvici od 1 do 1000 kako bi se dobio „razvrstani pokazatelj”, nazvan .

394    Za izračun razvrstanog pokazatelja Odbor primjenjuje formulu koja koristi sljedeća tri elementa:

–        diskretizirani pokazatelj pripisan predmetnoj instituciji u okviru koraka 2.,

–        argument maksimalne funkcije, čija vrijednost odgovara broju posljednjeg skupa za dotični pokazatelj ili podpokazatelj rizika, i

–        argument minimalne funkcije čija vrijednost odgovara broju prvog skupa za dotični pokazatelj ili podpokazatelj rizika.

395    Tužitelj je imao pristup tim elementima. S jedne strane, diskretizirani pokazatelj rezultat je operacije u okviru koraka 2. koja je opisana u točki 379. ove presude. S druge strane, vrijednosti argumenata maksimalne i minimalne funkcije navedenih u točki 394. ove presude nalaze se na stranicama 30. do 34. i 132. do 136. Priloga II. pobijanoj odluci u recima „Bin min.” i „Bin max.”.

396    Slijedom toga, tužitelj je raspolagao dostatnim informacijama da shvati transakciju provedenu u okviru koraka 3. i tako dobije razvrstani pokazatelj.

iv)    Korak 4.

397    U okviru koraka 4. za svaki pokazatelj i podpokazatelj rizika SRB izračunava „pretvoreni razvrstani pokazatelj” koji se naziva .

398    U tom pogledu, Prilog I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 4.”, točka 1. na svaki pokazatelj rizika primjenjuje se pozitivan ili negativan predznak. U slučaju pokazatelja rizika s pozitivnim predznakom, više vrijednosti odgovaraju većoj rizičnosti institucije. U slučaju pokazatelja s negativnim predznakom, više vrijednosti odgovaraju manjoj rizičnosti institucije.

399    Nakon što se predznak primijeni, SRB izračunava pretvorene razvrstane pokazatelje, u skladu s formulom koja je u tu svrhu predviđena u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63., pod naslovom „Korak 4.”, točka 2.

400    Izračun pretvorenog razvrstanog pokazatelja provodi se primjenom razvrstanog pokazatelja dobivenog tijekom koraka 3. Dakle, ako je predznak primijenjen na dotični pokazatelj rizika negativan, pretvoreni razvrstani pokazatelj rizika ima istu vrijednost kao razvrstani pokazatelj. Suprotno tomu, ako je predznak primijenjen na predmetni pokazatelj rizika pozitivan, valja izvesti razvrstani pokazatelj iz broja 1001, u skladu s formulom .

401    Najprije, uzimajući u obzir prirodu operacija navedenih u točki 400. ove presude, koje ili ne podrazumijevaju nikakav izračun ili su ograničene na jednostavne izračune bez upotrebe dodatnih podataka, tužitelj ne može tvrditi da nije raspolagao dostatnim informacijama za provjeru navedenih operacija koje je proveo SRB.

402    Nadalje, valja odbiti tužiteljev argument prema kojem, u okviru koraka 4., SRB nije objasnio razloge zbog kojih je sustavno primjenjivao pozitivan predznak na pokazatelje rizika stupa rizika IV.

403    U tom je pogledu SRB u uvodnoj izjavi 112. pobijane odluke pojasnio da primjena negativnog ili pozitivnog predznaka ovisi o naravi određenog pokazatelja rizika. Nadalje, podsjetio je da u slučaju pokazatelja s pozitivnim predznakom, više vrijednosti odgovaraju većoj rizičnosti institucije. Stoga je SRB na sve pokazatelje rizika od kojih se sastoji stup rizika IV., osim pokazatelja rizika ISZ‑a, primijenio pozitivan predznak jer što su vrijednosti za te pokazatelje veće, to je veći profil rizičnosti institucije.

404    Osim toga, tužitelj pogrešno tvrdi da ne može provjeriti operacije provedene u okviru koraka 4. jer se one temelje na vrijednostima koje proizlaze iz koraka 3., za koje ne može znati.

405    Naime, kao što je to navedeno u točkama 393. do 395. ove presude, tužitelj može sam izračunati razvrstane pokazatelje koji su na njega primijenjeni, tako da također može provjeriti je li rezultat njihove pretvorbe u okviru koraka 4., koji se nalazi u stupcu „Rezultat skupa (TRI)” njegova pojedinačnog informacijskog lista, točan.

406    Naposljetku, tužitelj smatra da u okviru koraka 4. SRB nije obrazložio svoju odluku u pogledu pondera pokazatelja rizika ISZ‑a. SRB osobito nije pojasnio na koji je način uzeo u obzir, u skladu s člankom 7. stavkom 4. drugim podstavkom Delegirane uredbe 2015/63, relativni ponder pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” za potrebe primjene pokazatelja rizika ISZ‑a. Isto tako, nije objasnio razloge podjele institucija u tri skupa, dodjelu faktora prilagodbe od 7/9 i 5/9 dvama od tih skupova, kriterije prema kojima su institucije bile pripisane navedenim skupovima i razloge zbog kojih je tužitelj bio pripisan jednom od tih skupova.

407    U tom pogledu valja istaknuti, s jedne strane, da je SRB objasnio u uvodnoj izjavi 114. pobijane odluke da, iako članak 7. stavak 4. drugi podstavak Delegirane uredbe 2015/63 obvezuje SRB da ponderira pokazatelj rizika ISZ‑a prema pokazateljima rizika koji su u njemu navedeni, on se mora uvjeriti da čak i institucije s najrizičnijim profilom mogu i dalje imati koristi od svoje pripadnosti ISZ‑u u okviru izračuna ex ante doprinosa. U tom smislu SRB je u uvodnim izjavama 114. do 116. pobijane odluke i u točki 131. Priloga III. toj odluci naveo da je, kako bi postigao taj cilj, utvrdio tri skupa kako bi ponderirao pokazatelj rizika ISZ‑a te je pripisao institucije s najnižim profilom rizičnosti trećem skupu za koji nije predviđena nikakva prilagodba tog pokazatelja. Iz navedenih objašnjenja također proizlazi da je SRB, u skladu s istom logikom, pripisao institucije s prosječnim profilom rizičnosti i najvećim profilom rizičnosti drugom odnosno prvom skupu tako što je na njih primijenio faktor prilagodbe od 7/9 i 5/9 za navedeni pokazatelj.

408    U tom pogledu, SRB je u točki 131. Priloga III. pobijanoj odluci dodao da, primjenjujući faktore prilagodbe navedene u točki 407. ove presude, čak i institucije s najvećim profilom rizičnosti imaju još više od 50 % maksimalne koristi koju mogu ostvariti zbog svoje pripadnosti ISZ‑u u pogledu izračuna ex ante doprinosa.

409    Takva objašnjenja omogućuju tužitelju da shvati razloge kojima se SRB vodio prilikom ponderiranja pokazatelja rizika ISZ‑a te omogućuju Općem sudu da provede svoj sudski nadzor.

410    Što se tiče, s druge strane, razloga zbog kojih je tužitelj bio pripisan određenom skupu za taj pokazatelj rizika, dovoljno je utvrditi da je SRB u uvodnoj izjavi 115. pobijane odluke objasnio da je predmetne institucije razvrstao na temelju pravično ponderiranog aritmetičkog prosjeka pretvorenih raspoređenih pokazatelja devet podpokazatelja rizika IV.

411    Takvo je obrazloženje dovoljno, tako da se tužiteljeva argumentacija ne može prihvatiti.

v)      Korak 5.

412    U okviru koraka 5. SRB provodi sljedeće operacije.

413    Kao prvo, SRB agregira pokazatelje i unutar svakog stupa j putem ponderiranog aritmetičkog prosjeka primjenjujući u tu svrhu predviđenu formulu u Prilogu I. Delegirane uredbe 2015/63, pod naslovom „Korak 5.”, točki 1.

414    Ta se formula utvrđuje na temelju ponderiranja relevantnog pokazatelja rizika unutar određenog stupa rizika, koji se naziva i, s druge strane, pretvorenog razvrstanog pokazatelja rizika. Međutim, takva se ponderiranja, uz članak 7. stavke 2. do 4. Delegirane uredbe 2015/63, nalaze i u tužiteljevu pojedinačnom informacijskom listu i na stranici 5. Priloga II. pobijanoj odluci. Osim toga, pretvoreni razvrstani pokazatelj rizika dobiven je u okviru koraka 4.

415    U tim okolnostima tužitelj ne može tvrditi da nije imao pristup podacima potrebnima za rješavanje navedene formule.

416    Kao drugo, SRB agregira stupove rizika j kako bi dobio „kompozitni pokazatelj”, koji se naziva , prema ponderiranom geometrijskom prosjeku, primjenom formule koja je u tu svrhu predviđena u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 5.”, točki 2.

417    Ta se formula određuje na temelju ponderiranja stupova rizika, koja se naziva i predviđa se u članku 7. stavku 1. Delegirane uredbe 2015/63, te vrijednosti postignutih nakon agregiranja pokazatelja rizika unutar svakog stupa rizika, u okviru operacije opisane u točkama 413. i 414. ove presude. Potonje vrijednosti priopćene su tužitelju u njegovu pojedinačnom informacijskom listu.

418    Kao treće, SRB prilagođava kompozitni pokazatelj primjenom formule predviđene u tu svrhu u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63,, pod naslovom „Korak 5.”, točki 3. odnosno 1000 - da bi dobio „konačni kompozitni pokazatelj”, nazvan . Stoga institucije s većim profilom rizičnosti imaju veći konačni kompozitni pokazatelj.

419    U tom kontekstu tužitelj tvrdi da je SRB u okviru koraka 5. trebao objasniti, s jedne strane, postupak agregiranja pokazatelja rizika unutar svakog stupa rizika, osobito uzimajući u obzir relativne pondere pokazatelja propisane člankom 7. Delegirane uredbe 2015/63 i objašnjavajući kako je on doveo do agregiranja navedenih pokazatelja i, s druge strane, način na koji je dobiven kompozitni pokazatelj. To je tim više tako jer tijekom razdoblja doprinosa 2021. SRB nije primijenio neke od tih istih pokazatelja i jer je njihovo ponderiranje, slijedom toga, trebalo raspodijeliti.

420    U tom pogledu najprije valja istaknuti da se, kao što to proizlazi iz točaka 412. do 418. ove presude, postupak agregiranja pokazatelja rizika temelji na formulama predviđenima u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 5.”, točkama 1. do 3.

421    Nadalje, iz tih istih točaka proizlazi da je tužitelj raspolagao svim elementima potrebnima za rješavanje navedenih formula.

422    Naposljetku, SRB je u uvodnoj izjavi 94. pobijane odluke objasnio da su, s obzirom na to da određeni pokazatelji rizika nisu bili primijenjeni tijekom razdoblja doprinosa 2021., ponderi dostupnih pokazatelja rizika bili razmjerno raspoređeni, tako da zbroj njihovih pondera doseže 100 %, jer je takva promjena predviđena člankom 20. stavkom 1. Delegirane uredbe 2015/63.

423    S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj je raspolagao dostatnim informacijama za razumijevanje operacija predviđenih u okviru koraka 5. koje je proveo SRB.

vi)    Korak 6.

424    U okviru koraka 6. SRB provodi sljedeće dvije operacije.

425    Kao prvo, SRB izračunava multiplikator prilagodbe, koji se naziva , razvrstavanjem konačnog kompozitnog pokazatelja koji proizlazi iz Koraka 5. na ljestvici od 0,8 do 1,5, u skladu s formulom predviđenom u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63., pod naslovom „Korak 6.”, točki 1.

426    Kako bi riješio tu formulu, SRB se oslanja na tri vrste podataka:

–        konačni kompozitni pokazatelj predmetne institucije,

–        argument minimalne funkcije konačnog kompozitnog pokazatelja, nazvanu koja odgovara minimalnoj vrijednosti tog pokazatelja za sve institucije koje doprinose SRF‑u za koje se izračunava takav pokazatelj, i

–        argument maksimalne funkcije konačnog kompozitnog pokazatelja, nazvanu , koja odgovara maksimalnoj vrijednosti tog istog pokazatelja za te institucije.

427    Konačni kompozitni pokazatelj predmetne institucije iz Koraka 5. Usto, minimalna i maksimalna funkcija koje se spominju u točki 426. ove presude, podaci su koji su identični za sve institucije čiji se osnovni godišnji doprinos prilagođava ovisno o njihovom profilu rizičnosti. Ti se podaci nalaze u pojedinačnom informacijskom listu svake institucije kao i na stranici 4. Priloga II. pobijanoj odluci, u četvrtom i petom stupcu njegove tablice, naslovljeni „k” odnosno „l”. Slijedom toga, tužitelj je imao pristup podacima potrebnima za rješavanje formule predviđene u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 6.”, u točki 1.

428    Kao drugo, SRB izračunava konačni doprinos dotične institucije, nazvan , u skladu s formulom navedenom u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 6.”, u točki 2.

429    Izračun se temelji na pet vrsta podataka:

–        godišnjoj ciljnoj razini prilagođenoj u skladu s Prilogom I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 6.”, točki 2. , pod nazivom „Target”,

–        neto obvezama određene institucije prilagođene u skladu s člankom 5. Delegirane uredbe 2015/63, koji je brojnik osnovnog godišnjeg doprinosa, nazvanima ,

–        zbroju osnovnih godišnjih doprinosa prilagođenih riziku svih uključenih institucija, nazvanom ,

–        kumulativne neto obveze svih institucija s odobrenjem za rad na državnim područjima svih država članica sudionica SRM‑a, koji je nazivnik osnovnog godišnjeg doprinosa, nazvane , i

–        multiplikatoru za prilagodbu određene institucije.

430    Neto obveze tužitelja, prilagođene u skladu s člankom 5. Delegirane uredbe 2015/63 i njegov multiplikator za prilagodbu, kao i kumulativne neto obveze svih institucija s odobrenjem za rad na području svih država sudionica priopćene su tužitelju u njegovu pojedinačnom informacijskom listu. Nadalje, Prilog II. pobijanoj odluci na stranici 4. naveo je prilagođenu godišnju ciljnu razinu – u prvom stupcu, naslovljenom „h” njegove tablice, kao i zbroj osnovnih godišnjih doprinosa prilagođenih riziku za sve dotične institucije, pri čemu je taj iznos preuzet u trećem stupcu, naslovljenom „j” iste tablice.

431    Naposljetku, SRB je u uvodnim izjavama 118. do 121. pobijane odluke pružio dodatna objašnjenja koja se odnose na Korak 6.

432    U tim okolnostima tužitelj je raspolagao dostatnim informacijama za razumijevanje izračuna u okviru koraka 6.

433    Tužitelj taj zaključak nije doveo u pitanje svojim argumentima.

434    Što se tiče izračuna multiplikatora za prilagodbu u okviru koraka 6., navedenog u točkama 425. i 426. ove presude, tužitelj pogrešno tvrdi da, s obzirom na to da nije primio konačne kompozitne pokazatelje svih institucija, ne može znati predstavljaju li vrijednosti argumenata minimalnih i maksimalnih funkcija konačnih kompozitnih pokazatelja, navedene u točki 426. ove presude, iznimke koje dovode do deformacije multiplikatora za prilagodbu.

435    U tom pogledu, iz sudske prakse navedene u točki 263. ove presude proizlazi da obveza obrazlaganja ne zahtijeva da tužitelj ima pristup svim elementima koji mu omogućavaju provjeru točnosti izračuna svojeg ex ante doprinosa. Među elementima koje SRB stoga nije dužan priopćiti tužitelju nalaze se i konačni kompozitni pokazatelji svih institucija. Naime, njihove vrijednosti mogu predstavljati informacije o gospodarskom stanju dotičnih institucija i osobito o razini rizika kojoj su izloženi na tržištima, s obzirom na to da institucije s većim profilom rizičnosti imaju veći konačni kompozitni pokazatelj. U tim je okolnostima SRB mogao legitimno smatrati da bi otkrivanje konačnih kompozitnih pokazatelja svih institucija ugrozilo njegovu obvezu čuvanja poslovne tajne dotičnih institucija. Slijedom toga, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 265. ove presude, objašnjenja koja je SRB pružio u uvodnoj izjavi 118. pobijane odluke te podaci priopćeni putem pojedinačnog informacijskog obrasca i na stranici 4. Priloga II. toj odluci mogu se smatrati dostatnima.

436    Isto tako, tužitelj ne može tvrditi, što se tiče izračuna konačnog doprinosa u okviru koraka 6. navedenog u točkama 428. i 429. ove presude, da unatoč reproduciranju formule korištene za taj izračun i objašnjenju njezinih različitih sastavnih dijelova u pobijanoj odluci, SRB nije objasnio kako je, što se njega tiče, došao do rezultata izračuna navedenog u pojedinačnom informacijskom listu.

437    S jedne strane, kao što proizlazi iz uvodnih izjava 119. do 121. pobijane odluke, tužiteljev konačni doprinos izračunan je prema formuli iznesenoj u Prilogu I. Delegiranoj uredbi 2015/63, pod naslovom „Korak 6.”, u točki 2. S druge stane, kako je istaknuto u točki 430. ove presude, tužitelj je mogao pronaći podatke potrebne za rješavanje te formule u svom pojedinačnom informacijskom listu, te u stupcima h i j tablice sa stranice 4. Priloga II. pobijanoj odluci.

438    Iz prethodno navedenog proizlazi da primjenom, s jedne strane, formula predviđenih Prilogom I. Delegiranoj uredbi 2015/63 i, s druge strane, podataka iz priloga I. i II. pobijanoj odluci, tužitelj stvarno može provjeriti, korak po korak, SRB‑ov izračun svojeg ex ante doprinosa.

439    Stoga treba odbiti treći prigovor petog dijela drugog tužbenog razloga.

h)      Sedmi dio, koji se odnosi na postojanje neobjavljenih međuodluka

440    Tužitelj tvrdi da je obrazloženje pobijane odluke nedostatno jer je SRB donio međuodluke koje nisu objavljene niti su mu priopćene.

441    SRB osporava tu argumentaciju.

442    Iz sudske prakse proizlazi da obrazloženje iz odluke kojom se utvrđuju ex ante doprinosi treba smatrati nedostatnim kada se to obrazloženje temelji, kad je riječ o određenim elementima na temelju kojih SRB mora dati obrazloženje, samo na drugim pravnim aktima, kao što su međuodluke, koje je SRB donio kako bi pojasnio i u određenim slučajevima dopunio određene aspekte utvrđivanja navedenih doprinosa, ali ih nije objavio ili drukčije priopćio institucijama (vidjeti presude od 28. studenoga 2019., Hypo Vorarlberg Bank/SRB, T‑377/16, T‑645/16 i T‑809/16, EU:T:2019:823, t. 194. i 199. i od 28. studenoga 2019., Portigon/SRB, T‑365/16, EU:T:2019:824, t. 171. i 176.).

443    U ovom slučaju SRB je u odgovoru na mjeru izvođenja dokaza Općeg suda od 9. studenoga 2022. podnio međuodluke koje su bile relevantne za izračun ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. Te odluke, koje su zatim dostavljene tužitelju u verziji koja nije povjerljiva, sadržavaju, među ostalim, unutarnja stajališta koja su upućena SRB‑ovu osoblju kako bi ga se usmjeravalo u postupku izračuna ex ante doprinosa.

444    Međutim, kao što to proizlazi iz sažetka pobijane odluke u točkama 5. do 18. ove presude, ona sadržava obrazloženje u pogledu određivanja ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021.

445    Osim toga, tužitelj nije utvrdio nijedan element iz međuodluka koji nije preuzet u samoj pobijanoj odluci i koji je trebalo uzeti u obzir u svrhu utvrđivanja ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021.

446    Slijedom toga, ništa ne upućuje na to da je postojanje međuodluka imalo bilo kakav utjecaj na opseg informacija kojima je tužitelj raspolagao kako bi mogao provjeriti zakonitost utvrđivanja njegova ex ante doprinosa i osporavati ga pred sudom Unije. Konkretno, kao što to proizlazi iz ispitivanja prvog do šestog dijela drugog tužbenog razloga, tužitelj je mogao shvatiti sve elemente izračuna ex ante doprinosa, osim utvrđivanja godišnje ciljne razine, samo na temelju pobijane odluke.

447    Stoga se pobijana odluka razlikuje od SRB‑ove odluke kojom se utvrđuju ex ante doprinosi o kojima je bila riječ u predmetima u kojima su donesene presude od 28. studenoga 2019., Hypo Vorarlberg Bank/SRB (T‑377/16, T‑645/16 i T‑809/16, EU:T:2019:823) i od 28. studenoga 2019., Portigon/SRB (T‑365/16, EU:T:2019:824). Naime, potonja odluka nije sadržavala, među ostalim, naznake o SRB‑ovu utvrđivanju stupa rizika IV. jer se takve naznake nalaze samo u međuodlukama o kojima je riječ u tim predmetima (presude od 28. studenoga 2019., Hypo Vorarlberg Bank/SRB, T‑377/16, T‑645/16 i T‑809/16, EU:T:2019:823, t. 195. i od 28. studenoga 2019., Portigon/SRB, T‑365/16, EU:T:2019:824, t. 172.).

448    Naposljetku, tužitelj nije objasnio kako bi mu – s obzirom na razmatranja iz točaka 444. do 446. ove presude – objava privremenih odluka omogućila da u boljim uvjetima ostvari svoja prava pred sudovima Unije niti kako bi takva objava omogućila tim sudovima da učinkovitije izvršavaju svoj nadzor.

449    U tim okolnostima, sama činjenica da međuodluke nisu objavljene ili priopćene ne može sama po sebi dovesti do nepostojanja obrazloženja pobijane odluke.

450    S obzirom na prethodno navedeno, sedmi dio drugog tužbenog razloga treba odbiti.

i)      Zaključak o drugom tužbenom razlogu

451    S obzirom na prethodno navedeno, treći dio drugog tužbenog razloga treba prihvatiti. Ostale dijelove ovog tužbenog razloga treba odbiti.

3.      Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na djelotvornu sudsku zaštitu zbog neprovjerljivosti pobijane odluke

452    Tužitelj ističe da je SRB povrijedio temeljno tužiteljevo pravo na djelotvorni pravni lijek jer je sudsko ispitivanje pobijane odluke gotovo nemoguće. S jedne strane, ni Opći sud ni tužitelj ne raspolažu podacima koji se odnose na druge institucije osim tužitelja, iako su ti podaci nužni za provjeru izračuna ex ante doprinosa koji je potonji platio. S druge strane, čak i da Opći sud dobije pristup predmetnim podacima, ne bi ih mogao koristiti jer ne raspolaže softverom koji je SRB upotrijebio za izračun ex ante doprinosa kako bi slijedio različite korake izračuna u skladu s Prilogom I. Delegiranoj uredbi 2015/63.

453    SRB osporava tu argumentaciju.

454    Kao što je to istaknuto u točki 43. ove presude, na Vijeću i Komisiji bilo je da prilikom uspostave sustava izračuna ex ante doprinosa Delegiranom uredbom 2015/63 i Provedbenom uredbom 2015/81 pomire poštovanje poslovne tajne s načelom djelotvorne sudske zaštite, tako da se podaci obuhvaćeni tom tajnom ne mogu priopćiti zainteresiranim osobama i da ih se, među ostalim, ne može uključiti u obrazloženje odluka kojima se utvrđuje iznos ex ante doprinosa.

455    Osim toga, na temelju članka 339. UFEU‑a i članka 88. Uredbe br. 806/2014, SRB je prilikom dostave pobijane odluke također bio dužan osigurati da institucijama ne otkriva podatke obuhvaćene poslovnom tajnom.

456    S obzirom na to, na sudu Unije je da provjeri osnovanost razloga na koje se SRB pozvao kako bi se usprotivio dostavi podataka upotrijebljenih u svrhu izračuna navedenih doprinosa, kao što je to istaknuto u točki 48. ove presude.

457    U ovom slučaju, iz ispitivanja provedenog u točkama 292. do 302. ove presude proizlazi da se SRB osnovano usprotivio dostavi pojedinačnih podataka o drugim institucijama tužitelju.

458    Usto, zbog istih razloga kao što su oni navedeni u točki 54. ove presude, valja odbiti argument prema kojem SRB‑ova upotreba softvera za izračun ex ante doprinosa sprečava provedbu naknadnog sudskog nadzora.

459    U tim okolnostima treći tužbeni razlog treba odbiti.

4.      Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi više odredbi primarnog i sekundarnog prava zbog primjene multiplikatora za pokazatelj rizika ISZ‑a na tužitelja

460    Šesti tužbeni razlog podijeljen je na četiri dijela.

a)      Prvi dio, koji se temelji na povredi članka 113. stavka 7. Uredbe br. 575/2013 i članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive br. 2014/59

461    Tužitelj podsjeća na to da je, što se tiče pokazatelja rizika ISZ‑a, u pobijanoj odluci na njega primijenjen faktor prilagodbe [povjerljivo]. Međutim, primjene takvog čimbenika ne udovoljava zahtjevima članka 113. stavka 7. Uredbe br. 575/2013 i članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive br. 2014/59. Naime, ISZ čiji je tužitelj član štitio je sve institucije koje ga čine na isti način, tako da bi razlikovanje među tim institucijama što se tiče pokazatelja rizika ISZ‑a bilo suprotno tekstu i smislu tih odredaba.

462    SRB osporava tu argumentaciju.

463    S jedne strane, kao što to proizlazi iz točaka 132. i 139. ove presude, ništa u tekstu članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59 ili članka 113. stavka 7. Uredbe br. 575/2013 nije zabranjivalo Komisiji da u članku 7. stavku 4. drugom podstavku Delegirane uredbe 2015/63 predvidi da SRB, kada primjenjuje pokazatelj rizika ISZ‑a, treba uzeti u obzir relativni ponder pokazatelja „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

464    S druge strane, iz uvodnih izjava 114. do 116. pobijane odluke i točke 131. Priloga III. toj odluci proizlazi da je SRB ispunio obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 4. Delegirane uredbe 2015/63, čija nezakonitost uostalom nije utvrđena.

465    Slijedom toga, prvi dio šestog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio, koji se odnosi na povredu članka 16. Povelje i načela proporcionalnosti

466    Tužitelj tvrdi da je, što se tiče pokazatelja rizika ISZ‑a, njegovo razvrstavanje u [povjerljivo] i stoga dodjela faktora prilagodbe [povjerljivo] – koji je imao za učinak [povjerljivo] – neproporcionalno i povređuje njegovu slobodu poduzetništva iz članka 16. Povelje kao i načelo proporcionalnosti iz njezina članka 52. stavka 1.

467    Dodjela takvog faktora prilagodbe za pokazatelj rizika ISZ‑a očito je neopravdana i proizvoljna jer tužitelj raspolaže dobrom kapitalizacijom i pozitivnim profilom rizika, tako da je vjerojatnost njegove sanacije mala. To osobito proizlazi iz tužiteljeva čitanja rezultata vlastite analize pokazatelja rizika kao i ESB‑ovih statističkih podataka na temelju informacija dostupnih 2019.

468    SRB osporava tu argumentaciju.

469    Uvodno valja utvrditi da se tužitelj samo poziva na povredu slobode poduzetništva iz članka 16. Povelje i načela proporcionalnosti a da pritom ne iznosi ciljanu argumentaciju u pogledu tih načela.

470    S obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 217. ove presude, tužiteljeve prigovore stoga treba odbiti u dijelu u kojem se odnose na povredu takvih načela.

471    Nadalje, iako tužiteljevu argumentaciju treba shvatiti na način da on zapravo tvrdi da je SRB počinio očitu pogrešku u ocjeni kada mu je dodijelio [povjerljivo] za pokazatelj rizika ISZ‑a, valja istaknuti sljedeće.

472    Što se tiče tog pokazatelja rizika ISZ‑a, SRB i Komisija pojasnili su da bi propast institucije sa širokom i složenom bilancom, kao što je to tužitelj, mogla u potpunosti iscrpiti sredstva ISZ‑a, za razliku od institucija sa smanjenim i jednostavnijim bilancama. Slijedom toga, rizik da će se tužitelj morati koristiti SRF‑om nije nužno pokriven njegovim članstvom u ISZ‑u. Međutim, tužitelj nije podnio dokaze kojima bi osporio tu tvrdnju.

473    Usto, tužitelj se ne može osloniti na vlastitu analizu pokazatelja rizika ili ESB‑ove statistike kako bi osporio SRB‑ovu ocjenu pokazatelja rizika ISZ‑a.

474    S jedne strane, ta analiza i ti statistički podaci ne odnose se na sve institucije čiji su podaci bili uzeti u obzir za izračun tužiteljeva pokazatelja rizika ISZ‑a. Naime, u vlastitoj analizi tužitelj se uspoređuje samo sa šest drugih njemačkih institucija. Suprotno tomu, kao što to proizlazi iz Priloga II. pobijanoj odluci, SRB je uzeo u obzir podatke od 1627 institucija kako bi uspostavio skupove u vezi s pokazateljem rizika ISZ‑a na razini Unije i podatke od 776 institucija kako bi uspostavio skupove u vezi s pokazateljem rizika ISZ‑a na nacionalnoj razini.

475    Isto vrijedi i za statistiku ESB‑a. Potonje se odnose samo na 113 institucija, odnosno na dio institucija čije je podatke SRB uzeo u obzir prilikom stvaranja skupova koji se odnose na pokazatelj rizika ISZ‑a.

476    S druge strane, tužiteljeva vlastita analiza i ESB‑ovi statistički podaci odnose se na čimbenike koji nisu relevantni za ponderiranje pokazatelja rizika ISZ‑a.

477    Naime, u skladu s člankom 7. stavkom 4. Delegirane uredbe 2015/63, kada SRB ponderira pokazatelj rizika ISZ‑a, on mora uzeti u obzir kriterij „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” koji se primjenjuje na dotičnu instituciju u smislu članka 6. stavka 5. točke (a) te delegirane uredbe.

478    Međutim, ni različiti čimbenici u tužiteljevoj vlastitoj analizi pokazatelja rizika, odnosno stopa redovnog osnovnog kapitala, stopa ukupnog kapitala, stopa kapitala TIER 1, omjer neprihodonosnih kredita (non‑performing loan quote NPL), omjer pokrića, omjer razdoblja odgode (forbearance) i omjer neprihodonosne izloženosti (non‑performing exposure (NPE), ni čimbenici u ESB‑ovoj statistici, odnosno stopa ukupnog kapitala, stopa osnovnog kapitala i omjer financijske poluge nisu uključeni u članak 7. stavak 4. Delegirane uredbe 2015/63 ni u članak 6. stavak 5. točku (a) te delegirane uredbe.

479    Slijedom toga, drugi dio šestog tužbenog razloga treba odbiti.

c)      Treći dio, koji se odnosi na povredu članka 20. Povelje i načela jednakog postupanja

480    Tužitelj tvrdi da primjena faktora prilagodbe [povjerljivo] za pokazatelj rizika ISZ‑a na njega dovodi do neopravdane razlike u postupanju u odnosu na institucije koje primaju [povjerljivo] za pokazatelj rizika ISZ‑a, tako da se pobijanom odlukom povređuje članak 20. Povelje i načelo jednakog postupanja.

481    Konkretno, pripadnost ISZ‑u okolnost je koja sve predmetne institucije čini usporedivima i ne postoji objektivan kriterij kojim se može opravdati različito postupanje između različitih institucija koje pripadaju ISZ‑u. Pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” nije prikladan kriterij, kako je to izloženo u okviru petog tužbenog razloga.

482    Osim toga, dodjela faktora prilagodbe [povjerljivo] tužitelju predstavlja očito neprimjereno razlikovanje s obzirom na vjerojatnost njegova propadanja, njegove sanacije i korištenja SRF‑om.

483    SRB osporava tu argumentaciju.

484    S jedne strane, kao što je istaknuto u točkama 160. do 163. ove presude, tužitelj ne može tvrditi da se sve institucije koje pripadaju ISZ‑u nalaze u usporedivoj situaciji.

485    S druge strane, kao što je to utvrđeno u točki 165. ove presude, elementi koji se odnose na pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” koji se upotrebljavaju za ponderiranje pokazatelja rizika ISZ‑a između različitih institucija koje pripadaju ISZ‑u čine objektivne kriterije koji su usto u skladu s jednim od ciljeva SRM‑a, odnosno poticanjem institucija da posluju na manje rizične načine.

486    S obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 159. ove presude, treći dio šestog tužbenog razloga stoga treba odbiti.

d)      Četvrti dio, koji se odnosi na povredu načela dobre uprave

487    Četvrti dio se dijeli na dva prigovora.

1)      Prvi prigovor, jer SRB nije propisno obrazložio pobijanu odluku

488    Tužitelj tvrdi da SRB u pobijanoj odluci ne objašnjava u dovoljnoj mjeri, s jedne strane, razloge zbog kojih je prikladno stvoriti tri skupa za ponderiranje pokazatelja rizika ISZ‑a umjesto, na primjer, dva ili pet skupova i, s druge strane, zašto faktor prilagodbe prvog skupa mora biti 5/9 i onaj drugog skupa 7/9 kako bi se „učinci sudjelovanja u [ISZ‑u] diverzificirali s obzirom na dodatne čimbenike povezane sa stupnjem rizičnosti institucija”.

489    SRB osporava tu argumentaciju.

490    Valja istaknuti da tužitelj u biti ponavlja dio argumenata koje je istaknuo u pogledu koraka 4. u prilog trećem prigovoru petog dijela drugog tužbenog razloga.

491    Stoga, zbog istih razloga kao što su oni navedeni u gornjim točkama 407. do 409., prvi prigovor četvrtog dijela šestog tužbenog razloga treba odbiti.

2)      Drugi prigovor jer je SRB povrijedio svoju obvezu izvođenja dokaza

492    Tužitelj tvrdi da SRB, time što ga je pripisao skupu [povjerljivo] za pokazatelj rizika ISZ‑a, nije uzeo u obzir sve relevantne činjenice na sveobuhvatan, strog i nepristran način. Naime, on nije ispitao na koji način zaštita koju je dodijelio ISZ čiji je tužitelj član pogodovala njegovim članovima. Isto tako, nije provjerio može li i u kojoj mjeri članak 7. stavak 4. Delegirane uredbe 2015/63 opravdati formiranje skupa i razlikovanje koje se temelji na riziku u odnosu na druge članove ISZ‑a kojem tužitelj pripada. Isto vrijedi i za razmatranje pitanja bi li i u kojoj mjeri tužiteljev profil rizičnosti i druge okolnosti slučaja opravdali postupak koji je za njega povoljniji.

493    U tom je kontekstu SRB također počinio pogreške u ocjeni. Naime, postupak pripisivanja skupovima doveo bi do pogrešnih rezultata, osobito u slučaju spajanja dviju institucija koje pripadaju ISZ‑u. U takvom slučaju pripisivanje drugih institucija skupovima je izmijenjeno jer postoji manje institucija koje treba raspodijeliti u različite skupove, dok bi odlučujući kriteriji za priznavanje pokazatelja rizika ISZ‑a, navedeni u članku 6. stavku 7. Delegirane uredbe 2015/63, ostali nepromijenjeni.

494    SRB osporava tu argumentaciju.

495    Načelo dobre uprave, kako je utvrđeno u članku 41. Povelje, institucijama i tijelima Unije nameće obvezu brižljivog i nepristranog ispitivanja svih relevantnih elemenata predmetnog slučaja (vidjeti u tom smislu presude od 21. studenoga 1991., Technische Universität München, C‑269/90, EU:C:1991:438, t. 14. i od 23. rujna 2009., Estonija/Komisija, T‑263/07, EU:T:2009:351, t. 99. i navedenu sudsku praksu).

496    U ovom slučaju valja istaknuti, kao prvo, da za ponder pokazatelja rizika ISZ‑a SRB može uzeti u obzir samo elemente navedene u članku 7. stavku 4. Delegirane uredbe 2015/63, odnosno pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” u smislu članka 6. stavka 5. točke (a) te delegirane uredbe.

497    Kao drugo, SRB je dužan izračunati pokazatelj rizika ISZ‑a na temelju podataka koje su institucije dostavile u skladu s člankom 14. Delegirane uredbe 2015/63.

498    U tim se okolnostima SRB‑u ne može prigovoriti da za izračun tužiteljeva ex ante doprinosa nije uzeo u obzir elemente na koje se potonji poziva, poput onih navedenih u točki 492. ove presude, koji nisu predviđeni u članku 7. stavku 4. ni u članku 14. Delegirane uredbe 2015/63.

499    Kao treće, valja odbiti prigovor koji se temelji na tome da je SRB počinio očitu pogrešku u ocjeni kada je utvrdio skupove za ponderiranje pokazatelja rizika ISZ‑a.

500    Najprije, iz točaka 159. do 165. ove presude proizlazi da SRB može razlikovati članove ISZ‑a kako bi ocijenio profil rizičnosti različitih institucija u svrhu izračuna njihova ex ante doprinosa.

501    Nadalje, kao što to proizlazi iz ispitivanja petog tužbenog razloga u ovoj presudi, SRB je te razlike mogao napraviti na temelju kriterija navedenog u članku 7. stavku 4. Delegirane uredbe 2015/63, prema kojem SRB ponderira pokazatelj rizika ISZ‑a na temelju kriterija „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”.

502    Naposljetku, tužitelj Općem sudu nije podnio nijedan konkretan element kojim bi osporio primjenu tog kriterija.

503    Kao četvrto, kao što je to SRB u biti objasnio, a da tužitelj to nije osporio, ako se dvije institucije koje pripadaju ISZ‑u spajaju, ta okolnost dovodi do smanjenja broja institucija koje treba pripisati skupovima osnovanima kako bi se ponderirao pokazatelj rizika ISZ‑a, a taj će se element automatski uzeti u obzir u konačnom izračunu potonjeg pokazatelja rizika, pod uvjetom da je do tog spajanja došlo prije kraja referentne godine navedene u članku 14. Delegirane uredbe 2015/63.

504    Slijedom toga, četvrti dio šestog tužbenog razloga treba odbiti.

e)      Zaključak o šestom tužbenom razlogu

505    S obzirom na prethodno navedeno, šesti tužbeni razlog valja odbiti.

5.      Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 16. i 52. Povelje zbog neprikladnosti multiplikatora za prilagodbu

506    Tužitelj tvrdi da multiplikatori prilagodbe koji su na njega primijenjeni – to jest multiplikator koji je na njega primijenjen za izračun njegova ex ante doprinosa na razini Unije i onaj koji je primijenjen za izračun tog doprinosa na nacionalnoj razini – nisu u skladu s njegovim profilom rizičnosti, tako da se pobijanom odlukom povređuje članak 16. Povelje kao i načelo proporcionalnosti iz njezina članka 52. stavka 1.

507    Tužitelj osobito ističe da raspolaže dobrom kapitalizacijom i pozitivnim profilom rizičnosti. Stoga je vjerojatnost njegove sanacije mala. To osobito proizlazi iz tužiteljeva čitanja rezultata vlastite analize pokazatelja rizika kao i ESB‑ovih statističkih podataka na temelju informacija dostupnih 2019.

508    Usto, što se tiče pokazatelja rizika ISZ‑a, SRB tužitelju nije dao nikakav objektivan razlog kojim bi opravdao pripisivanje potonjeg skupu [povjerljivo], unatoč potpunoj zaštiti koju pruža ISZ kojem pripada. To dovodi do ex ante doprinosa [povjerljivo], tako da se pobijanom odlukom povređuje članak 16. Povelje, načelo proporcionalnosti i članak 20. Povelje.

509    SRB osporava tu argumentaciju.

510    Uvodno valja utvrditi da se tužitelj samo poziva na povredu načela utvrđenih u člancima 16. i 20. Povelje i načela proporcionalnosti a da pritom ne iznosi ciljanu argumentaciju u pogledu tih načela.

511    S obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 217. ove presude, tužiteljevu argumentaciju stoga treba odbiti u dijelu u kojem se odnose na povredu takvih načela.

512    Nadalje, i u svakom slučaju, iako tu argumentaciju treba shvatiti na način da tužitelj zapravo tvrdi da je SRB počinio očitu pogrešku u ocjeni kada je izračunao svoje multiplikatore prilagodbe, valja istaknuti sljedeće.

513    Kao prvo, što se tiče prigovora koji se temelji na tome da je SRB pripisao tužitelju pogrešan skup za pokazatelj rizika ISZ‑a, valja ga odbiti iz istih razloga kao što su oni izneseni u točkama 500. do 502. ove presude.

514    Kao drugo, tužitelj se ne može osloniti na vlastitu analizu pokazatelja rizika kako bi osporio izračun svojih multiplikatora za prilagodbu. S jedne strane, iz uvodne izjave 112. pobijane odluke proizlazi da je SRB uzeo u obzir šesnaest pokazatelja rizika za izračun ex ante doprinosa. Međutim, tužiteljeva analiza se odnosi samo na jedan od tih šesnaest indikatora, odnosno stopu osnovnog kapitala. S druge strane, u toj analizi tužitelj se uspoređuje samo sa šest drugih njemačkih institucija. Suprotno tomu, kao što to proizlazi iz Priloga II. pobijanoj odluci, SRB je uzeo u obzir podatke od 1627 institucija kako bi izračunao njegov ex ante doprinos na razini Unije i podatke od 776 institucija kako bi izračunao taj doprinos na nacionalnoj razini.

515    Isto tako, tužitelj se ne može osloniti na ESB‑ove statističke podatke kako bi osporio izračun svojih multiplikatora za prilagodbu. S jedne strane, ti se statistički podaci odnose samo na dva od šesnaest pokazatelja rizika koje je SRB uzeo u obzir za izračun ex ante doprinosa, odnosno na „stopu osnovnog kapitala” i omjer financijske poluge. S druge strane, navedeni statistički podaci odnose se samo na 113 institucija, odnosno na dio institucija čije je podatke SRB uzeo u obzir prilikom tog izračuna.

516    S obzirom na prethodno navedeno, osmi tužbeni razlog valja odbiti.

6.      Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 16., 20., 41. i 52. Povelje zbog očitih pogrešaka u ocjeni

517    Tužitelj tvrdi da je SRB povrijedio svoju diskrecijsku ovlast i stoga povrijedio članke 16., 20. i 41. Povelje kao i načelo proporcionalnosti iz njezina članka 52. zbog višestrukih očitih pogrešaka u ocjeni koje je počinio prilikom izračuna njegovog ex ante doprinosa.

518    Kao prvo, SRB nije pravilno uzeo u obzir ni utvrdio:

–        utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija prilikom određivanja godišnje ciljne razine predviđene člankom 69. stavkom 2. Uredbe br. 806/2014,

–        pokazatelj rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”,

–        pokazatelj rizika ISZ‑a, i

–        razvrstavanje pondera rizika unutar stupa rizika u slučaju neprimjene određenih pokazatelja rizika.

519    Kao drugo, pokazatelji rizika kao i ponderi na temelju Delegirane uredbe 2015/63 dopuštaju stvaranje skupova i grupiranje u skupovima koji dovode do opterećenja za tužitelja koje je očito neopravdano u pogledu merituma, neproporcionalno i diskriminatorno. Kao što je to navedeno u okviru sedmog tužbenog razloga, Prilog I. toj delegiranoj uredbi doveo bi do situacije u kojoj je raspon maksimalnih i minimalnih vrijednosti nerazmjerno širok za prve i posljednje skupove, nekoliko skupova je prazno, a drugi imaju očito prevelik broj institucija. U tom pogledu, SRB je povrijedio svoju diskrecijsku ovlast i propustio prilagoditi ex ante doprinose što je određeno načelima jednakog postupanja i proporcionalnosti.

520    SRB osporava tu argumentaciju.

521    Ponajprije valja utvrditi da se tužitelj samo poziva na povrede načela utvrđenih u člancima 16., 20. i 41. Povelje, kao i na načelo proporcionalnosti iz njezina članka 52., a da pritom u pogledu tih načela ne iznosi samostalnu i ciljanu argumentaciju.

522    S obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 217. ove presude, tužiteljevu argumentaciju stoga treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na povredu takvih načela.

523    Nadalje, u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da je SRB počinio očite pogreške u ocjeni prilikom stvaranja skupova i pripisivanja institucija tim skupovima, taj se prigovor ne temelji na posebnim argumentima. Konkretno, tužitelj ne pojašnjava kako je diskrecijska ovlast dodijeljena SRB‑u povezana s čimbenicima navedenima u točki 518. ove presude, na koji je precizan način SRB trebao uzeti u obzir te čimbenike i koje je konkretne rezultate to uzimanje u obzir trebalo postići.

524    Isto tako, iako tužitelj prigovara SRB‑u da je propustio provesti „pojedinačne potrebne prilagodbe” rezultata primjene matematičke formule iz Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63, odjeljka „Korak 2”, točke 2. koje odgovaraju načelu jednakog postupanja i proporcionalnosti”, on ne pojašnjava prirodu i rezultate takvih prilagodbi.

525    Naposljetku, tužitelj je iznio dvosmislenu argumentaciju o metodi binninga. S jedne strane, upućujući na argumente iznesene u okviru sedmog tužbenog razloga, prigovara SRB‑u da nije priznao da primjena Koraka 2 dovodi do nerazmjerno širokog raspona vrijednosti za prvi i posljednji skup, da su različiti skupovi prazni i da prvi skupovi sadržavaju očito velik broj institucija. Svojim prigovorom tužitelj tako sugerira da smatra da metoda binninga nije u skladu s višim pravnim pravilima, a da se u okviru ovog tužbenog razloga ipak ne poziva na prigovor nezakonitosti. Međutim, na takav se prigovor mora jasno pozvati kako bi se autoru akta omogućilo da brani njegovu zakonitost (vidjeti u tom smislu rješenje od 20. siječnja 2009., Sack/Komisija, C‑38/08 P, EU:C:2009:21, t. 21. i 22.). S druge strane, tužitelj prigovara SRB‑u da je iz istih razloga povrijedio zahtjeve iz Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63. U tim okolnostima, Općem sudu je nemoguće da precizno odredi doseg tužiteljevih argumenata u tom pogledu i odluči o njihovoj utemeljenosti.

526    S obzirom na prethodno navedeno, deveti tužbeni razlog valja odbiti.

7.      Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014 i neusklađenosti članaka 69. i 70. Uredbe br. 806/2014 s višim pravnim pravilima

527    Nesporno je da je tužitelj prvi put istaknuo jedanaesti tužbeni razlog u replici. Unatoč tomu, smatra da je taj tužbeni razlog dopušten u dijelu u kojem se temelji na činjeničnim i pravnim elementima koji su se pojavili tijekom sudskog postupka. Naime, element potreban za razumijevanje prelazi li godišnja ciljna razina gornju granicu od 12,5 % konačne ciljne razine, koja je predviđena člankom 70. stavkom 2. Uredbe br. 806/2014, o njemu je obaviješten putem Odluke SRB/ES/2022/18 od 11. travnja 2022. o izračunu ex ante doprinosa SRF‑u za 2022.

528    SRB tvrdi, s jedne strane, da je ovaj tužbeni razlog nedopušten zbog nepravodobnosti i, s druge strane, zahtijeva da ga se odbije u meritumu.

529    U skladu s člankom 84. stavkom 1. Poslovnika, tijekom postupka zabranjeno je iznositi nove razloge, osim ako se ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka ili se radi o izravnom ili neizravnom proširenju prethodno iznesenog tužbenog razloga u tužbi kojom se pokreće postupak i koji je s njim usko povezan (vidjeti u tom smislu presudu od 5. listopada 2020., HeidelbergCement i Schwenk Zement/Komisija, T‑380/17, EU:T:2020:471, t. 87. i navedenu sudsku praksu).

530    Međutim, s jedne strane, nesporno je da je SRB u opisnom listu navedenom u točki 326. ove presude naveo iznos konačne ciljne razine koju je on predvidio, u obliku raspona između 70 i 75 milijardi eura, radi određivanja ex ante doprinosa za razdoblje doprinosa 2021. S druge strane, iz tužbe proizlazi da se tužitelj mogao upoznati s tim listom prije podnošenja svoje tužbe jer se na njega pozvao u okviru svoje argumentacije istaknute u potporu svojem drugom tužbenom razlogu.

531    U tim okolnostima tužitelj ne može tvrditi da mu činjenični elementi na koje se pozvao u prilog jedanaestom tužbenom razlogu i koji opravdavaju podnošenje tog tužbenog razloga u stadiju replike nisu već bili poznati u trenutku podnošenja tužbe.

532    Osim toga, tužitelj nije tvrdio da ovaj tužbeni razlog predstavlja proširenje ranije navedenog tužbenog razloga.

533    U takvim okolnostima, jedanaesti tužbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten.

534    Osim toga, pod pretpostavkom da je jedanaesti tužbeni razlog dopušten, Opći sud ne može ocijeniti njegovu osnovanost. Naime, kao što to proizlazi iz točaka 308. do 340. ove presude, pobijana odluka sadržava nedostatak u obrazloženju u pogledu određivanja godišnje ciljne razine za razdoblje doprinosa 2021. i zbog toga je treba poništiti. Međutim, takav nedostatak obrazloženja sprečava Opći sud da ispita osnovanost jedanaestog tužbenog razloga.

C.      Zaključak

535    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je treći dio drugog tužbenog razloga osnovan, dok druge dijelove tog tužbenog razloga kao i sve druge istaknute tužbene razloge treba odbiti. Budući da je treći dio drugog tužbenog razloga sam po sebi osnova za poništenje pobijane odluke, potonju valja poništiti u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja.

V.      O vremenskom ograničenju učinaka presude

536    SRB od Općeg suda zahtijeva da u slučaju poništenja pobijane odluke održi na snazi njezine učinke do njezine zamjene ili barem tijekom razdoblja od šest mjeseci od dana kada je presuda postala pravomoćna.

537    Tužitelj je na raspravi u biti naveo da se ne protivi tom zahtjevu jer će pobijana odluka biti poništena na temelju povrede bitnog postupovnog zahtjeva.

538    Valja podsjetiti na to da, sukladno članku 264. drugom stavku UFEU‑a, Sud, ako to smatra potrebnim, navodi koji se učinci akta koji je proglasio ništavim moraju smatrati konačnima.

539    U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da, uzimajući u obzir razloge pravne sigurnosti, učinci takvog akta mogu biti održani osobito ako bi trenutačni učinci njegova poništavanja doveli do ozbiljnih negativnih posljedica i kada se zakonitost pobijanog akta ne osporava zbog njegova cilja ili sadržaja, nego zbog nenadležnosti njegova donositelja ili zbog povrede bitnih postupovnih zahtjeva (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB, C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 175. i navedena sudska praksa).

540    U ovom slučaju pobijana odluka donesena je uz povredu bitnih postupovnih zahtjeva. Nasuprot tomu, Opći sud u ovom postupku nije utvrdio pogrešku koja utječe na materijalnu zakonitost te odluke.

541    Usto, kao što je Sud presudio u presudi od 15. srpnja 2021., Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB (C‑584/20 P i C‑621/20 P, EU:C:2021:601, t. 177.), poništiti spornu odluku a da se ne predvidi održavanje na snazi njezinih učinaka dok se ne zamijeni novim aktom ugrozilo bi provedbu Direktive 2014/59, Uredbe br. 806/2014 i Delegirane uredbe 2015/63, koje su bitan dio bankovne unije, koja doprinosi stabilnosti europodručja.

542    U tim okolnostima učinke pobijane odluke u dijelu u kojem se odnosi na društvo Landesbank Baden‑Württemberg valja održati na snazi dok u razumnom roku, koji ne može biti dulji od šest mjeseci od datuma objave ove presude, na snagu ne stupi nova SRB‑ova odluka kojom se utvrđuje tužiteljev ex ante doprinos SRF‑u za razdoblje doprinosa 2021.

VI.    Troškovi

543    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da SRB nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova kao i tužiteljevih troškova, u skladu s njegovim zahtjevom.

544    U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, Komisija će snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se Odluka SRB/ES/2021/22 Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) od 14. travnja 2021. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021. u dijelu u kojem se odnosi na društvo Landesbank Baden‑Württemberg.

2.      Učinci Odluke SRB/ES/2021/22, u dijelu u kojem se odnosi na društvo Landesbank Baden‑Württemberg valja održati na snazi dok u razumnom roku, koji ne može biti dulji od šest mjeseci od datuma objave ove presude, na snagu ne stupi nova SRB‑ova odluka kojom se utvrđuje ex ante doprinos te institucije Jedinstvenom fondu za sanaciju za razdoblje doprinosa 2021.

3.      SRB će, uz vlastite troškove, snositi i troškove društva Landesbank Baden‑Württemberg.

4.      Europska komisija snosit će vlastite troškove.

Kornezov De Baere Petrlík

Kecsmár       Kingston

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 20. prosinca 2023.

Potpisi

Sadržaj

I. Okolnosti spora

II. Pobijana odluka

III. Zahtjevi stranaka

IV. Pravo

A. Prigovori nezakonitosti članaka 4. do 9. i članka 20., te Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63

1. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članaka 4. do 9. i Priloga I. Delegiranoj uredbi 2015/63 jer povređuju načela djelotvorne sudske zaštite i pravne sigurnosti

a) Prvi dio, koji se odnosi na navodnu povredu načela djelotvorne sudske zaštite

b) Drugi dio, koji se odnosi na navodnu povredu načela pravne sigurnosti

1) Prvi prigovor, koji se temelji na tome da članci 4. do 9. i Prilog I. Delegiranoj uredbi 2015/63 ne omogućuju institucijama da unaprijed izračunaju svoje ex ante doprinose

2) Drugi prigovor, koji se temelji na tome da je Komisija mogla utvrditi drugu metodu izračuna ex ante doprinosa

3) Treći tužbeni razlog koji se odnosi na povredu članka 12. Uredbe br. 2016/1011

c) Zaključak o četvrtom tužbenom razlogu

2. Peti tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 jer je njime povrijeđeno nekoliko viših pravnih pravila

a) Prvi dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s člankom 103. stavkom 7. točkom (h) Direktive 2014/59 i člankom 113. stavkom 7. Uredbe br. 575/2013

b) Drugi dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s „zahtjevom odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika” i načelom jednakog postupanja

1) Prvi prigovor, koji se temelji na povredi „zahtjeva odgovarajućeg izračuna ex ante doprinosa na temelju rizika”

2) Drugi prigovor, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja

c) Treći dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s načelom pravne sigurnosti

d) Četvrti dio, koji se odnosi na neusklađenost članka 7. stavka 4. drugog podstavka Delegirane uredbe 2015/63 s načelom potpunog uzimanja u obzir činjenica

e) Zaključak o petom tužbenom razlogu

3. Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti članaka 6., 7. i 9. Delegirane uredbe 2015/63 i njenog Priloga I. jer povređuju više viših pravnih pravila

4. Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se prvom i drugom rečenicom članka 20. stavka 1. Delegirane uredbe povrjeđuje članak 103. stavak 7. Direktive 2014/59 i „zahtjev odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika”

B. Tužbeni razlozi koji se odnose na zakonitost pobijane odluke

1. Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 81. stavka 1. Uredbe br. 806/2014 u vezi s člankom 3. stavka 1. Uredbe br. 1

2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja

a) Uvodna očitovanja

b) Prvi dio, koji se odnosi na vjerodostojan jezik verzije pobijane odluke

c) Drugi dio, koji se odnosi na složenost obrazloženja izračuna ex ante doprinosa

d) Šesti dio, koji se odnosi na zadržavanje podataka drugih institucija

e) Treći dio, koji se odnosi na obrazloženje godišnje ciljne razine

f) Četvrti dio, koji se odnosi na nedostatno obrazloženje osnovnog godišnjeg doprinosa

g) Peti dio, koji se odnosi na nedostatno obrazloženje prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku

1) Prvi prigovor, koji se odnosi na nemogućnost provjere podliježu li sve dotične institucije doprinosu prilagođenom ovisno o profilu rizičnosti

2) Drugi prigovor, koji se odnosi na uzimanje u obzir pokazatelja rizika „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije”

3) Treći prigovor, koji se odnosi na obrazloženje Koraka 1. do 6. prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa tužiteljevu profilu rizičnosti

i) Korak 1.

ii) Korak 2.

iii) Korak 3.

iv) Korak 4.

v) Korak 5.

vi) Korak 6.

h) Sedmi dio, koji se odnosi na postojanje neobjavljenih međuodluka

i) Zaključak o drugom tužbenom razlogu

3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na djelotvornu sudsku zaštitu zbog neprovjerljivosti pobijane odluke

4. Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi više odredbi primarnog i sekundarnog prava zbog primjene multiplikatora za pokazatelj rizika ISZa na tužitelja

a) Prvi dio, koji se temelji na povredi članka 113. stavka 7. Uredbe br. 575/2013 i članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive br. 2014/59

b) Drugi dio, koji se odnosi na povredu članka 16. Povelje i načela proporcionalnosti

c) Treći dio, koji se odnosi na povredu članka 20. Povelje i načela jednakog postupanja

d) Četvrti dio, koji se odnosi na povredu načela dobre uprave

1) Prvi prigovor, jer SRB nije propisno obrazložio pobijanu odluku

2) Drugi prigovor jer je SRB povrijedio svoju obvezu izvođenja dokaza

e) Zaključak o šestom tužbenom razlogu

5. Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 16. i 52. Povelje zbog neprikladnosti multiplikatora za prilagodbu

6. Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 16., 20., 41. i 52. Povelje zbog očitih pogrešaka u ocjeni

7. Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014 i neusklađenosti članaka 69. i 70. Uredbe br. 806/2014 s višim pravnim pravilima

C. Zaključak

V. O vremenskom ograničenju učinaka presude

VI. Troškovi

*      Jezik postupka: njemački

1 Povjerljivi podaci su izostavljeni