PRESUDA SUDA (šesto vijeće)
7. ožujka 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članci 2., 4., 6., 10. i 86. – Podaci u posjedu suda, koji se odnose na kaznene osude fizičke osobe – Usmeno priopćavanje takvih podataka trgovačkom društvu na temelju natječaja koji ono organizira – Pojam,obrada osobnih podataka’ – Nacionalni propisi kojima se uređuje pristup navedenim podacima – Usklađivanje prava javnosti na pristup službenim dokumentima i zaštite osobnih podataka”
U predmetu C‑740/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Itä-Suomen hovioikeus (Žalbeni sud istočne Finske, Finska), odlukom od 30. studenoga 2022., koju je Sud zaprimio 2. prosinca 2022., u postupku
Endemol Shine Finland Oy
SUD (šesto vijeće),
u sastavu: T. von Danwitz (izvjestitelj), predsjednik vijeća, P. G. Xuereb i I. Ziemele, suci,
nezavisna odvjetnica: T. Ćapeta,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za finsku vladu, A. Laine i M. Pere, u svojstvu agenata,
– za portugalsku vladu, P. Barros da Costa, J. Ramos i C. Vieira Guerra, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, H. Kranenborg i I. Söderlund, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. stavka 1., članka 4. točke 2. i članka 86. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.) (u daljnjem tekstu: OUZP).
2 Zahtjev je upućen u okviru postupka povodom odbijanja nacionalnog suda da društvu Endemol Shine Finland Oy priopći podatke o kaznenim osudama koje se odnose na treću stranu.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 4., 10., 11., 15., 19. i 154. OUZP‑a glase:
„(4) Obrada osobnih podataka trebala bi biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo; mora ga se razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti. Ovom se Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata [Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja)] koja su sadržana u Ugovorima, osobito poštovanje privatnog i obiteljskog života, […] zaštita osobnih podataka, sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, sloboda izražavanja i informiranja, sloboda poduzetništva, pravo na učinkoviti pravni lijek i pošteno suđenje […]
[…]
(10) Kako bi se osigurala postojana i visoka razina zaštite pojedinaca te uklonile prepreke protoku osobnih podataka unutar [Europske] [u]nije, razina zaštite prava i sloboda pojedinaca u vezi s obradom takvih podataka trebala bi biti jednaka u svim državama članicama. U čitavoj Uniji trebalo bi osigurati postojanu i homogenu primjenu pravila za zaštitu temeljnih prava i sloboda pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka. U pogledu obrade osobnih podataka za usklađivanje s pravnom obvezom, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade državama članicama trebalo bi dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne odredbe kako bi se dodatno odredila primjena pravila iz ove Uredbe. Zajedno s općim i horizontalnim zakonodavstvom o zaštiti podataka kojim se provodi Direktiva 95/46/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)], države članice imaju nekoliko posebnih zakona za pojedine sektore u onim područjima u kojima su potrebne konkretnije odredbe. Ovom Uredbom također se državama članicama pruža prostor za djelovanje kako bi bolje odredile njezina pravila uključujući obradu posebnih kategorija osobnih podataka (‚osjetljivi podaci’). U tom smislu ovom se Uredbom ne isključuje pravo države članice kojim se utvrđuju okolnosti posebnih situacija obrade, što uključuje preciznije određivanje uvjeta pod kojima je obrada osobnih podataka zakonita.
(11) Djelotvorna zaštita osobnih podataka širom Unije zahtijeva jačanje i detaljno određivanje prava ispitanika i obveza onih koji obrađuju i određuju obradu osobnih podataka, kao i jednake ovlasti praćenja i osiguravanja poštovanja pravila za zaštitu osobnih podataka i jednake sankcije za kršenja u državama članicama.
[…]
(15) Radi sprečavanja stvaranja ozbiljnog rizika zaobilaženja propisa, zaštita pojedinaca trebala bi biti tehnološki neutralna i ne bi smjela ovisiti o upotrebljavanim tehnologijama. Zaštita pojedinaca trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka automatiziranim sredstvima, kao i na ručnu obradu, ako su osobni podaci pohranjeni ili ih se namjerava pohraniti u sustav pohrane. Dokumenti ili skupovi dokumenata, kao i njihove naslovne stranice, koji nisu strukturirani prema posebnim mjerilima ne bi trebali biti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe.
[…]
(19) Zaštita pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i slobodnom kretanju takvih podataka i njihovo sprečavanje, podliježe posebnom pravnom aktu Unije. Stoga se ova Uredba ne bi trebala primjenjivati na aktivnosti obrade u te svrhe. No, osobni podaci koje su obradila tijela javne vlasti u skladu s ovom Uredbom trebali bi, kada se upotrebljavaju u te svrhe, biti uređeni posebnim pravnim aktom Unije i to Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća [od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL 2016., L 119, str. 89. i ispravak SL 2018., L 127, str. 14.)]. Države članice mogu povjeriti nadležnim tijelima u smislu Direktive (EU) 2016/680 zadaće koje se ne provode nužno u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje, tako da je obrada osobnih podataka za te druge svrhe, u mjeri u kojoj potpada pod područje primjene prava Unije, obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.
U vezi s obradom osobnih podataka koju obavljaju ta nadležna tijela u svrhe koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, države članice trebale bi biti u mogućnosti zadržati ili uvesti preciznije odredbe kojima se prilagođava primjena pravila ove Uredbe. Tim se odredbama mogu detaljnije utvrditi posebni zahtjevi za obradu osobnih podataka koju obavljaju ta nadležna tijela u te druge svrhe, uzimajući u obzir ustavnu, organizacijsku i administrativnu strukturu dotične države članice. Kada osobne podatke obrađuju privatna tijela i takva obrada ulazi u područje primjene ove Uredbe, ova Uredba trebala bi predvidjeti mogućnost da države članice pod posebnim uvjetima zakonom ograniče određene obveze i prava kada takvo ograničenje predstavlja nužnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu za očuvanje posebnih važnih interesa, uključujući javnu sigurnost te sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenopravnih sankcija uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje. To je, na primjer, relevantno u okviru borbe protiv pranja novca ili djelatnosti forenzičkih laboratorija.
[…]
(154) Ovom se Uredbom omogućuje uzimanje u obzir načela javnog pristupa službenim dokumentima kada se primjenjuje ova Uredba. Može se smatrati da je javni pristup službenim dokumentima u javnom interesu. Tijelo javne vlasti ili javno tijelo trebalo bi imati mogućnost javno objaviti osobne podatke iz dokumenata koje takvo tijelo javne vlasti ili javno tijelo posjeduje ako je ta objava predviđena pravom Unije ili pravom države članice koje se primjenjuje na to tijelo javne vlasti ili javno tijelo. Takvim propisima trebali bi se uskladiti javni pristup službenim dokumentima i ponovna uporaba informacija iz javnog sektora s pravom na zaštitu osobnih podataka te bi se njima stoga moglo predvidjeti potrebno usklađivanje s pravom na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom. Upućivanje na tijela javne vlasti i javna tijela trebalo bi u ovom kontekstu obuhvaćati sva tijela vlasti ili druga tijela obuhvaćena pravom države članice u pogledu javnog pristupa dokumentima. Direktivom 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća [od 17. studenoga 2003. o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL 2003., L 345, str. 90.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 141.)] ne mijenja se niti se u bilo kojem pogledu utječe na razinu zaštite pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka na temelju odredaba iz prava Unije i prava države članice, a osobito se njome ne mijenjaju obveze i prava utvrđena u ovoj Uredbi. Ta se Direktiva osobito ne bi smjela primjenjivati na dokumente kojima je pristup izuzet ili ograničen režimima pristupa radi zaštite osobnih podataka te na dijelove dokumenata kojima se može pristupiti pomoću tih režima, a koji sadrže osobne podatke čija je ponovna upotreba predviđena zakonom kao upotreba koja nije u skladu s pravom u pogledu zaštite pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka.”
4 Članak 2. OUZP‑a, naslovljen „Glavno područje primjene”, propisuje:
„1. Ova se uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti [ili djelomično] obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.
2. Ova se Uredba ne odnosi na obradu osobnih podataka:
(a) tijekom djelatnosti koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije;
(b) koju obavljaju države članice kada obavljaju aktivnosti koje su obuhvaćene područjem primjene glave V. poglavlja 2. UEU‑a;
(c) koju provodi fizička osoba tijekom isključivo osobnih ili kućnih aktivnosti;
(d) koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprečavanja.
3. Na obradu osobnih podataka koju obavljaju institucije, tijela, uredi i agencije Unije primjenjuje se Uredba (EZ) br. 45/2001 [Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.)] i drugi pravni akti Unije primjenjivi na takvu obradu osobnih podataka moraju se prilagoditi načelima i pravilima ove Uredbe u skladu s člankom 98.
4. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena Direktive 2000/31/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)], osobito pravilâ o odgovornosti posrednih davatelja usluga iz članaka od 12. do 15. te direktive.”
5 Članak 4. OUZP‑a, naslovljen „Definicije”, u svojim stavcima 1., 2., 6. i 7. predviđa:
„Za potrebe ove Uredbe:
(1) ‚osobni podaci’ znači svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi (‚ispitanik’); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca;
(2) ‚obrada’ znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje;
[…]
(6) ‚sustav pohrane’ znači svaki strukturirani skup osobnih podataka dostupnih prema posebnim kriterijima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi;
(7) ‚voditelj obrade’ znači fizička ili pravna osoba, tijelo javne vlasti, agencija ili drugo tijelo koje samo ili zajedno s drugima određuje svrhe i sredstva obrade osobnih podataka; kada su svrhe i sredstva takve obrade utvrđeni pravom Unije ili pravom države članice, voditelj obrade ili posebni kriteriji za njegovo imenovanje mogu se predvidjeti pravom Unije ili pravom države članice.”
6 Članak 5. te uredbe, naslovljen „Načela obrade osobnih podataka”, glasi:
„1. Osobni podaci moraju biti:
(a) zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika (‚zakonitost, poštenost i transparentnost’);
(b) prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama; […] (‚ograničavanje svrhe’);
(c) primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju (‚smanjenje količine podataka’);
(d) točni i prema potrebi ažurni; mora se poduzeti svaka razumna mjera radi osiguravanja da se osobni podaci koji nisu točni, uzimajući u obzir svrhe u koje se obrađuju, bez odlaganja izbrišu ili isprave (‚točnost’);
(e) čuvani u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanikâ samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju; […] (‚ograničenje pohrane’);
(f) obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (‚cjelovitost i povjerljivost’);
[…]”
7 Člankom 6. navedene uredbe, naslovljenim „Zakonitost obrade”, u stavcima 1. do 3. predviđa se:
„1. Obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:
(a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha;
(b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora;
(c) obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade;
(d) obrada je nužna kako bi se zaštitili životno važni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe;
(e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade;
(f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.
Točka (f) prvog podstavka ne odnosi se na obradu koju provode tijela javne vlasti pri izvršavanju svojih zadaća.
2. Države članice mogu zadržati ili uvesti posebne odredbe kako bi se primjena pravila ove Uredbe s obzirom na obradu prilagodila radi usklađivanja sa stavkom 1. točkama (c) i (e) tako da se preciznije odrede posebni zahtjevi za obradu te druge mjere za osiguravanje zakonite i poštene obrade, među ostalim za druge posebne situacije obrade kako je predviđeno u poglavlju IX.
3. Pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka (c) i (e) utvrđuje se u:
(a) pravu Unije; ili
(b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Svrha obrade određuje se tom pravnom osnovom ili, u pogledu obrade iz stavka 1. točke (e), mora biti nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili izvršavanje službene ovlasti voditelja obrade. Ta pravna osnova može sadržavati posebne odredbe kako bi se prilagodila primjena pravila ove Uredbe, među ostalim opće uvjete kojima se uređuje zakonitost obrade od strane voditelja obrade, vrste podataka koji su predmet obrade, dotične ispitanike, subjekte kojima se osobni podaci mogu otkriti i svrhe u koje se podaci mogu otkriti, ograničavanje svrhe, razdoblje pohrane te aktivnosti obrade i postupke obrade, uključujući mjere za osiguravanje zakonite i poštene obrade, kao i za druge posebne situacije obrade kako je navedeno u poglavlju IX. Pravom Unije ili pravom države članice mora se ostvariti cilj od javnog interesa te ono mora biti razmjerno zakonitom cilju koji se želi postići.”
8 Članak 10. OUZP‑a, naslovljen „Obrada osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela”, glasi:
„Obrada osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela ili povezane mjere sigurnosti na temelju članka 6. stavka 1. provodi se samo pod nadzorom službenog tijela ili kada je obrada odobrena pravom Unije ili pravom države članice kojim se propisuju odgovarajuće zaštitne mjere za prava i slobode ispitanikâ. Svaki sveobuhvatni registar kaznenih osuda vodi se samo pod nadzorom službenog tijela vlasti.”
9 Članak 23. te uredbe naslovljen „Ograničenja” glasi:
„1. Na temelju prava Unije ili prava države članice kojem podliježu voditelj obrade podataka ili izvršitelj obrade zakonskom mjerom može se ograničiti opseg obveza i prava iz članaka od 12. do 22. i članka 34. te članka 5. ako te odredbe odgovaraju pravima i obvezama predviđenima u člancima od 12. do 22., ako se takvim ograničenjem poštuje bit temeljnih prava i sloboda te ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu:
[…]
(f) zaštite neovisnosti pravosuđa i sudskih postupaka;
[…]”
10 Članak 85. navedene uredbe, naslovljen „Obrada i sloboda izražavanja i informiranja”, u stavku 1. određuje:
„Države članice zakonom usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje obradu u novinarske svrhe i svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja.”
11 Člankom 86. OUZP‑a, naslovljenim „Obrada i javni pristup službenim dokumentima”, određuje se:
„Tijelo javne vlasti, javno ili privatno tijelo može, u skladu s pravom Unije ili pravom države članice koje se primjenjuje na to tijelo javne vlasti ili to tijelo, otkriti osobne podatke iz službenih dokumenata, koje posjeduje u svrhu obavljanja zadaće u javnom interesu, kako bi se uskladio javni pristup službenim dokumentima s pravom na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom.”
Finsko pravo
Zakon o zaštiti osobnih podataka (1050/2018)
12 Tietosuojalaki (1050/2018) (Zakon o zaštiti osobnih podataka (1050/2018)) u članku 1. određuje:
„Ovim se zakonom pojašnjavaju i dopunjuju [OUZP] i njegova provedba na nacionalnoj razini.”
13 Članak 28. tog zakona glasi:
„Odredbe o javnosti rada tijela javne vlasti primjenjuju se na pravo na pristup osobnim podacima i na druge oblike otkrivanja osobnih podataka iz registra osoba tijelâ javne vlasti.”
Zakon o javnosti rada tijelâ javne vlasti (621/1999)
14 Laki viranomaisten toiminnan julkisuudesta (621/1999) (Zakon o javnosti rada tijela javne vlasti (621/1999)) u članku 13. predviđa:
„Zahtjev za pružanje informacija o sadržaju spisa mora biti dovoljno određen kako bi se tijelu javne vlasti omogućilo da utvrdi dokument na koji se zahtjev odnosi. Tijelo javne vlasti olakšava osobi koja traži informacije utvrđivanje dokumenta u kojem se nalaze informacije pomoću urudžbenog zapisnika i drugih evidencija. Osoba koja traži informacije ne mora otkriti svoj identitet ni obrazložiti svoj zahtjev, osim ako to nije potrebno za izvršavanje diskrecijske ovlasti dodijeljene tijelu javne vlasti ili za utvrđivanje ima li podnositelj zahtjeva pravo na pristup sadržaju dokumenta o kojem je riječ.
Kada zatraži pristup dokumentu s oznakom povjerljivosti, registru osoba tijela javne vlasti ili bilo kojem drugom dokumentu o kojem se informacije mogu pružiti isključivo pod određenim uvjetima, osoba koja traži informacije mora – osim ako posebnom odredbom nije određeno drukčije – navesti svrhu uporabe informacija, okolnosti potrebne za utvrđivanje preduvjeta za pružanje informacija i, ako je to potrebno, način zaštite navedenih informacija.”
15 Člankom 16. tog zakona određuje se:
„Informacije o sadržaju dokumenta u posjedu tijela javne vlasti pružaju se u usmenom obliku ili stavljanjem tog dokumenta na raspolaganje u prostorijama tijela javne vlasti radi uvida, preslike ili slušanja zvučnih zapisa, odnosno izdavanjem njegove preslike ili ispisa. Informacije o javnom sadržaju dokumenta pružaju se na način na koji se to zahtijeva ako se time nepotrebno ne ugrožava obavljanje službenih zadaća zbog velikog broja dokumenata ili složenosti kopiranja ili bilo kojeg drugog usporedivog razloga.
[…]
Osim ako zakonom nije izričito drugačije određeno, osobne informacije sadržane u registru osoba tijela javne vlasti mogu se pružiti u obliku preslike ili ispisa odnosno u elektroničkom obliku ako prema pravilima o zaštiti osobnih podataka primatelj ima pravo pohraniti i upotrijebiti takve osobne informacije. Međutim, osobni podaci mogu se otkriti u svrhu izravnog marketinga i ispitivanja javnog mnijenja ili tržišta samo ako je to posebno predviđeno ili ako je ispitanik dao privolu.
[…]”
Zakon o javnosti sudskih postupaka pred redovnim sudovima (370/2007)
16 U skladu s člankom 1. Lakija oikeudenkäynnin julkisuudesta yleisissä tuomioistuimissa (370/2007) (Zakon o javnosti sudskih postupaka pred redovnim sudovima (370/2007)):
„Sudski postupak i sudski spisi su javni, osim ako se ovim ili drugim zakonom ne propisuje drukčije.”
Zakon o obradi osobnih podataka u kaznenim stvarima i u vezi sa zaštitom nacionalne sigurnosti (1054/2018)
17 Članak 1. Lakija henkilötietojen käsittelystä rikosasioissa ja kansallisen turvallisuuden ylläpitämisen yhteydessä (1054/2018) (Zakon o obradi osobnih podataka u kaznenim stvarima i u vezi sa zaštitom nacionalne sigurnosti (1054/2018)) u prvom stavku predviđa da se taj zakon primjenjuje na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela javne vlasti u slučaju, među ostalim, kaznenog postupka. U skladu s njegovim četvrtim stavkom, navedeni se zakon primjenjuje samo na obradu osobnih podataka u smislu prvog stavka, koja se u cijelosti ili djelomično obavlja automatizirano, ili na obradu osobnih podataka koji čine registar odnosno dio registra ili koji su tomu namijenjeni.
18 U skladu s člankom 2. drugim stavkom tog zakona:
„Odredbe o javnosti rada tijela javne vlasti primjenjuju se na pravo na pristup osobnim podacima i na druge oblike otkrivanja osobnih podataka iz registra osoba tijelâ javne vlasti.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
19 Društvo Endemol Shine Finland, tužitelj iz glavnog postupka, usmeno je zatražilo od Etelä-Savon käräjäoikeusa (Prvostupanjski sud regije Južni Savo, Finska) informacije o eventualnim kaznenim osudama koje su izrečene ili već izdržane u pogledu fizičke osobe koja je sudjelovala na natječaju koji je organiziralo to društvo, kako bi se razjasnila kaznena evidencija te osobe.
20 Etelä-Savon käräjäoikeus (Prvostupanjski sud regije Južni Savo) odbio je zahtjev tužitelja iz glavnog postupka smatrajući da se taj zahtjev odnosi na javne odluke ili informacije u smislu Zakona o javnosti sudskih postupaka pred redovnim sudovima. Prema mišljenju tog suda, razlog na koji se poziva tužitelj iz glavnog postupka ne predstavlja razlog koji se odnosi na obradu kaznenih osuda ili kažnjivih djela iz članka 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Prema njegovu mišljenju je i pretraživanje u informacijskim sustavima navedenog suda predstavljalo obradu osobnih podataka, zbog čega se zatražene informacije nisu mogle pružiti ni usmeno.
21 Tužitelj iz glavnog postupka podnio je žalbu protiv te presude Itä-Suomen hovioikeusu (Žalbeni sud istočne Finske, Finska), sudu koji je uputio zahtjev, tvrdeći da usmeno pružanje informacija koje traži ne predstavlja obradu osobnih podataka u smislu članka 4. točke 2. OUZP‑a.
22 Sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati treba li članak 2. stavak 1. i članak 4. točku 2. OUZP‑a tumačiti na način da usmeno pružanje informacija o eventualnim kaznenim osudama koje su, u pogledu fizičke osobe, izrečene ili već izdržane predstavlja obradu osobnih podataka u smislu te uredbe. U tom pogledu taj sud ističe da je obrada osobnih podataka koju provode finska tijela javne vlasti uređena Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Međutim, ograničenja koja se uobičajeno vežu uz obradu takvih podataka nisu primjenjiva zbog javnosti podataka tih tijela, ali i na temelju članka 28. tog zakona i članka 2. drugog stavka Zakona o obradi osobnih podataka u kaznenim stvarima i u vezi sa zaštitom nacionalne sigurnosti (1054/2018).
23 Kako bi se zaštita osobnih podataka uskladila s pravom na javni pristup informacijama, članak 16. Zakon o javnosti sudskih postupaka pred redovnim sudovima (621/1999) ograničava izdavanje osobnih podataka koji potječu iz registra osoba tijela javne vlasti, obavljeno u obliku preslike, ispisa ili u elektroničkom obliku. Međutim, budući da se taj članak ne primjenjuje na usmeno priopćavanje osobnih podataka iz registra osoba tijelâ javne vlasti, valja se zapitati na koji način osigurati to usklađivanje i uzeti u obzir važne aspekte povezane sa zaštitom osobnih podataka, kada se ti podaci iz registra osoba tijelâ javne vlasti priopćavaju usmeno.
24 U tim je okolnostima Itä-Suomen hallinto‑oikeus (Žalbeni sud istočne Finske) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Predstavlja li usmeni prijenos osobnih podataka obradu osobnih podataka u smislu članka 2. stavka 1. i članka 4. točke 2. [OUZP‑a]?
2. Može li se javni pristup službenim dokumentima uskladiti s pravom na zaštitu osobnih podataka, kako je predviđeno u članku 86. [OUZP‑a], na način da su u sudskom registru osoba neograničeno dostupne informacije o kaznenim osudama ili kažnjivim djelima koja je počinila fizička osoba u slučaju u kojem se traži da se informacije pruže usmeno podnositelju zahtjeva?
3. Ovisi li odgovor na drugo pitanje o tome je li podnositelj zahtjeva trgovačko društvo ili fizička osoba?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
25 Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim pitanjem nastoji doznati, u biti, treba li članak 2. stavak 1. i članak 4. točku 2. OUZP‑a tumačiti na način da usmeno pružanje informacija o eventualnim kaznenim osudama koje su, u pogledu fizičke osobe izrečene ili već izdržane, predstavlja obradu osobnih podataka u smislu članka 4. točke 2. te uredbe i, ako je odgovor na to pitanje potvrdan, je li ta obrada obuhvaćena materijalnim područjem primjene navedene uredbe, kako je definirano u njezinu članku 2. stavku 1.
26 S jedne strane, najprije valja podsjetiti na to da pri tumačenju odredaba prava Unije treba uzeti u obzir ne samo njihov tekst, nego i kontekst u kojem se nalaze te ciljeve propisa kojeg su one dio (presuda od 12. siječnja 2023., Österreichische Post (Informacije koje se odnose na primatelje osobnih podataka), C‑154/21, EU:C:2023:3, t. 29.).
27 S druge strane, važno je naglasiti da u glavnom postupku nije sporno da su informacije čije pružanje traži tužitelj iz glavnog postupka osobni podaci u smislu članka 4. točke 1. OUZP‑a.
28 U članku 4. točki 2. te uredbe pojam „obrada” definira se kao „svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima”.
29 Osobito iz izraza „svaki postupak” proizlazi da je zakonodavac Unije namjeravao dati široko značenje pojmu „obrada”, što je potkrijepljeno neiscrpnošću – na koju upućuje izraz „kao što su” – postupaka nabrojenih u navedenoj odredbi (vidjeti u tom smislu presude od 24. veljače 2022., Valsts ieņēmumu dienests (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe), C‑175/20, EU:C:2022:124, t. 35. i od 22. lipnja 2023., Pankki S, C‑579/21, EU:C:2023:501, t. 46.).
30 To nabrajanje obuhvaća, među ostalim, otkrivanje prijenosom, širenjem i „stavljanjem na raspolaganje na drugi način”, pri čemu ti postupci mogu biti automatizirani ili neautomatizirani. U tom pogledu, člankom 4. točkom 2. OUZP‑a ne postavlja se nikakav uvjet u pogledu oblika „neautomatizirane” obrade. Pojam „obrada” stoga obuhvaća usmeno priopćavanje.
31 To tumačenje pojma „obrada” potkrijepljeno je ciljem OUZP‑a kojim se nastoji, među ostalim, kao što to proizlazi iz njegova članka 1. i uvodnih izjava 1. i 10., zajamčiti visoku razinu zaštite temeljnih prava i sloboda pojedinaca, osobito njihova prava na privatnost u vezi s obradom osobnih podataka, iz članka 8. stavka 1. Povelje i članka 16. stavka 1. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2023., Bundesrepublik Deutschland (Elektronički sudski poštanski pretinac), C‑60/22, EU:C:2023:373, t. 64.). Naime, mogućnost zaobilaženja primjene te uredbe priopćavanjem osobnih podataka usmenim putem umjesto u pisanom obliku očito je nespojiva s tim ciljem.
32 U tim okolnostima pojam „obrada” iz članka 4. točke 2. OUZP‑a nužno obuhvaća usmeno priopćavanje osobnih podataka.
33 Međutim, postavlja se još i pitanje je li takva obrada obuhvaćena materijalnim područjem primjene OUZP‑a. Članak 2. te uredbe, koji određuje to područje primjene, propisuje u stavku 1. da se navedena uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se „u cijelosti [ili djelomično] obavlja automatizirano” te na „neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane”.
34 U tom pogledu, iz teksta potonje odredbe i iz uvodne izjave 15. OUZP‑a proizlazi da se ta uredba primjenjuje kako na automatiziranu obradu osobnih podataka tako i na ručnu obradu takvih podataka, da zaštita koja se tom uredom daje osobama čiji se podaci obrađuju ne bi ovisila o tehnikama koje se koriste te da bi se izbjegle ozbiljne opasnosti od zaobilaženja te zaštite. Međutim, iz toga također proizlazi da se navedena uredba primjenjuje na ručnu obradu osobnih podataka samo ako obrađeni podaci „čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane” (vidjeti po analogiji presudu od 10. srpnja 2018., Jehovan todistajat, C‑25/17, EU:C:2018:551, t. 53.).
35 Budući da usmeno priopćavanje samo po sebi predstavlja neautomatiziranu obradu, podaci koji su predmet te obrade stoga moraju biti „dio” ili „namijenjeni biti dio” „sustava pohrane” kako bi navedena obrada bila obuhvaćena materijalnim područjem primjene OUZP‑a.
36 Kad je riječ o pojmu „sustav pohrane”, on je člankom 4. stavkom 6. OUZP‑a definiran kao „svaki strukturirani skup osobnih podataka dostupnih prema posebnim kriterijima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi”.
37 U tom je pogledu Sud već utvrdio da se, u skladu s ciljem na koji se podsjeća u točki 34. ove presude, tom odredbom široko definira pojam „sustav pohrane”, osobito upućivanjem na „svaki” strukturirani skup osobnih podataka. Usto, zahtjev prema kojem skup osobnih podataka mora biti „strukturiran prema posebnim kriterijima” odnosi se samo na omogućavanje lakšeg pronalaženja osobnih podataka. Neovisno o tom zahtjevu, u članku 4. točki 6. OUZP‑a ne propisuju se ni način na koji sustav pohrane mora biti strukturiran, ni njegov oblik. Konkretno, iz te odredbe, ni iz jedne druge odredbe te uredbe, ne proizlazi da se osobni podaci o kojima je riječ moraju nalaziti u kartotekama, posebnim popisima ili pak u drugom sustavu pretraživanja kako bi se moglo zaključiti da postoji sustav pohrane u smislu navedene uredbe (vidjeti po analogiji presudu od 10. srpnja 2018., Jehovan todistajat, C‑25/17, EU:C:2018:551, t. 56. do 58.).
38 U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da podaci koje je zatražio tužitelj iz glavnog postupka čine dio „sudskog registra osoba”. Stoga se čini da ti podaci čine dio sustava pohrane u smislu članka 4. točke 6. OUZP‑a, što je ipak na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, pri čemu nije važno znati jesu li navedeni podaci sadržani u elektroničkim bazama podataka ili, pak, u fizičkim spisima ili registrima.
39 U tim okolnostima, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. stavak 1. i članak 4. točku 2. OUZP‑a treba tumačiti na način da usmeno pružanje informacija o eventualnim kaznenim osudama koje su, u pogledu fizičke osobe, izrečene ili već izdržane predstavlja obradu osobnih podataka u smislu članka 4. točke 2. te uredbe, pri čemu je ta obrada obuhvaćena materijalnim područjem primjene navedene uredbe kada te informacije čine dio sustava pohrane ili su namijenjene biti dio sustava pohrane.
Drugo i treće pitanje
40 Drugim i trećim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti nastoji doznati treba li odredbe OUZP‑a, osobito njegov članak 86., tumačiti na način da im se protivi to da se podaci koji se odnose na kaznene osude fizičke osobe iz sudskog registra osoba mogu usmeno priopćiti bilo kojoj osobi kako bi se osigurao javni pristup službenim dokumentima a da osoba koja traži priopćavanje ne mora dokazati poseban interes za dobivanje navedenih podataka te razlikuje li se odgovor na to pitanje ovisno o tome je li ta osoba trgovačko društvo ili pojedinac.
41 To pitanje proizlazi iz nacionalnog zakonodavstva o kojem je riječ u glavnom postupku, jer se njime ne zahtijeva poštovanje nacionalnih odredaba o zaštiti osobnih podataka kada se ti podaci priopćavaju usmeno.
42 U tom pogledu, valja podsjetiti na to da je, na temelju članka 288. drugog stavka UFEU‑a‚ uredba u cijelosti obvezujuća i da se izravno primjenjuje u svim državama članicama. Stoga, zbog same svoje prirode i funkcije u sustavu izvorâ prava Unije, odredbe uredaba imaju u nacionalnim pravnim sustavima načelno izravan učinak, bez potrebe da nacionalna tijela poduzimaju provedbene mjere (presude od 16. lipnja 2022., Port de Bruxelles i Région de Bruxelles‑Capitale, C‑229/21, EU:C:2022:471, t. 47. i od 30. ožujka 2023, Hauptpersonalrat der Lehrerinnen und Lehrer, C‑34/21, EU:C:2023:270, t. 77.).
43 Stoga je nacionalni sud dužan primjenjivati zahtjeve iz OUZP‑a kao cjeline, čak i ako u primjenjivom nacionalnom pravu ne postoji posebna odredba koja omogućava uzimanje u obzir interesa osobe o čijim je osobnim podacima riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 2. ožujka 2023., Norra Stockholm Bygg, C‑268/21, EU:C:2023:145, t. 44. i 59.).
44 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da do usmenog priopćavanja podataka koji se odnose na kaznene osude fizičke osobe može doći samo ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni OUZP‑om, kada ti podaci čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.
45 U tom smislu valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, svaka obrada osobnih podataka mora, s jedne strane, biti u skladu s načelima koja se odnose na obradu podataka iz članka 5. OUZP‑a i, s druge strane, imajući osobito u vidu načelo zakonitosti obrade, predviđeno stavkom 1. točkom (a) tog članka, ispunjavati jedan od uvjeta za zakonitost obrade navedenih u članku 6. te uredbe (vidjeti u tom smislu presude od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 96. i od 7. prosinca 2023., SCHUFA Holding i dr. (Scoring), C‑634/21, EU:C:2023:957, t. 67.).
46 Konkretno, obrada osobnih podataka o kojoj je riječ u glavnom postupku, odnosno javno priopćavanje podataka o kažnjivim djelima, može spadati pod članak 6. stavak 1. točku (e) OUZP‑a, koji određuje da je obrada zakonita ako je, i u mjeri u kojoj je, „nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade” (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 99.).
47 Usto, kada je, konkretnije, riječ o podacima koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela, njihova se obrada člankom 10. OUZP‑a podvrgava dodatnim ograničenjima. Prema toj odredbi, obrada tih podataka „provodi se samo pod nadzorom službenog tijela”, osim ako nije „odobrena pravom Unije ili pravom države članice kojim se propisuju odgovarajuće zaštitne mjere za prava i slobode ispitanikâ” (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 100.).
48 Sud je već utvrdio da ni članak 6. stavak 1. točka (e) OUZP‑a ni članak 10. te uredbe ne određuju opću i apsolutnu zabranu da se tijelo javne vlasti ovlasti ili čak obveže dostaviti osobne podatke osobama koje to zatraže (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 103.).
49 Stoga se OUZP‑u ne protivi to da se javnosti priopće osobni podaci ako je to priopćavanje nužno za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti u smislu članka 6. stavka 1. točke (e) te uredbe. Isto vrijedi čak i onda kad se na predmetne podatke primjenjuje članak 10. OUZP‑a, pod uvjetom da se propisom kojim se dopušta to priopćavanje predviđaju odgovarajuće zaštitne mjere za prava i slobode ispitanikâ (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 104.).
50 U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, kao i iz pisanih očitovanja koja je podnijela finska vlada, proizlazi da nacionalno zakonodavstvo o javnosti rada tijelâ javne vlasti, i ono o javnosti sudskih postupaka pred redovnim sudovima, imaju za cilj izvršavati zadaću od javnog interesa, odnosno omogućiti da se osigura javni pristup službenim dokumentima.
51 U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev nastoji konkretnije utvrditi može li se obrada osobnih podataka o kojoj je riječ u glavnom postupku smatrati zakonitom s obzirom na načelo proporcionalnosti, osobito s obzirom na odvagivanje koje treba provesti između, s jedne strane, prava na javni pristup službenim dokumentima iz članka 86. OUZP‑a i, s druge strane, temeljnih prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, propisanih člancima 7. i 8. Povelje.
52 U tom posljednjem pogledu valja podsjetiti na to da temeljna prava na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka nisu apsolutna prava, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 4. OUZP‑a, nego ih treba sagledavati u kontekstu njihove funkcije u društvu i dovesti u ravnotežu s drugim temeljnim pravima. Dakle, ograničenja je moguće uvesti pod uvjetom da su, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje, predviđena zakonom te da se njima poštuje bit temeljnih prava i načelo proporcionalnosti. U skladu s potonjim načelom, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima u općem interesu koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Ograničenja moraju biti u granicama onog što je strogo nužno, a propis kojim se zadire u prava mora predvidjeti jasna i precizna pravila kojima se uređuju doseg i primjena predmetne mjere (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 105.).
53 Da bi se utvrdilo je li javno priopćavanje osobnih podataka o kaznenim osudama nužno za izvršavanje zadaće od javnog interesa odnosno spada li u izvršavanje službene ovlasti u smislu članka 6. stavka 1. točke (e) OUZP‑a te predviđa li propis kojim se dopušta takvo priopćavanje odgovarajuće zaštitne mjere za prava i slobode ispitanikâ u smislu članka 10. te uredbe, potrebno je posebno provjeriti je li ono – imajući u vidu ozbiljnost zadiranja u temeljna prava na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka uzrokovanog navedenim priopćavanjem – opravdano i posebno je li proporcionalno za postizanje utvrđenih ciljeva (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 106.).
54 Što se tiče ozbiljnosti zadiranja u ta prava, Sud je već presudio da obrada podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela ili povezane mjere sigurnosti, zbog osobite osjetljivosti tih podataka, može činiti osobito ozbiljno miješanje u temeljna prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, zajamčena člancima 7. i 8. Povelje. Naime, budući da se takvi podaci odnose na ponašanja koja dovode do društvene osude, davanje pristupa takvim podacima moglo bi stigmatizirati odnosnu osobu te stoga činiti ozbiljno zadiranje u njezin privatni i poslovni život (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 74., 75. i 112.).
55 Iako javni pristup službenim dokumentima, na koji upućuje sud koji uputio zahtjev, predstavlja, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 154. OUZP‑a, javni interes koji može opravdati priopćavanje osobnih podataka navedenih u takvim dokumentima, taj pristup ipak treba uskladiti s temeljnim pravima na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka, što se, uostalom, izričito zahtijeva člankom 86. OUZP‑a. Međutim, imajući posebno u vidu osjetljivost podataka o kaznenim osudama i ozbiljnost zadiranja u temeljna prava na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka dotičnih osoba koje otkrivanje tih podataka izaziva, valja zaključiti da ta prava imaju prednost pred interesom javnosti za pristup službenim dokumentima (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 120.).
56 Zbog istog tog razloga, pravo na slobodu informiranja iz članka 85. OUZP‑a ne može se tumačiti na način da ono opravdava da se svim osobama koje to zatraže daju osobni podaci koji se odnose na kaznene osude (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 121.).
57 U tom pogledu nije važno je li osoba koja traži pristup podacima koji se odnose na kaznene osude trgovačko društvo ili pojedinac niti je važno je li priopćavanje takvih podataka obavljeno u pisanom ili usmenom obliku.
58 S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo i treće prethodno pitanje valja odgovoriti tako da odredbe OUZP‑a, osobito njegov članak 6. stavak 1. točku (e) i članak 10., treba tumačiti na način da im se protivi to da se podaci koji se odnose na kaznene osude fizičke osobe iz sudskog registra osoba mogu usmeno priopćiti bilo kojoj osobi kako bi se osigurao javni pristup službenim dokumentima a da osoba koja traži priopćavanje ne mora dokazati poseban interes za dobivanje navedenih podataka, pri čemu je u tom pogledu irelevantna okolnost je li ta osoba trgovačko društvo ili pojedinac.
Troškovi
59 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje:
1. Članak 2. stavak 1. i članak 4. točku 2. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)
treba tumačiti na način da:
usmeno pružanje informacija o eventualnim kaznenim osudama koje su, u pogledu fizičke osobe, izrečene ili već izdržane predstavlja obradu osobnih podataka u smislu članka 4. točke 2. te uredbe, pri čemu je ta obrada obuhvaćena materijalnim područjem primjene te uredbe kada te informacije čine dio sustava pohrane ili su namijenjene biti dio sustava pohrane.
2. Odredbe Uredbe 2016/679, osobito njezin članak 6. stavak 1. točku (e) i članak 10.,
treba tumačiti na način da im se:
protivi to da se podaci koji se odnose na kaznene osude fizičke osobe iz sudskog registra osoba mogu usmeno priopćiti bilo kojoj osobi kako bi se osigurao javni pristup službenim dokumentima a da osoba koja traži priopćavanje ne mora dokazati poseban interes za dobivanje navedenih podataka, pri čemu je u tom pogledu irelevantna okolnost je li ta osoba trgovačko društvo ili pojedinac.
Potpisi