Language of document : ECLI:EU:T:2020:199

PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)

13. svibnja 2020.(*)

„Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije BIO‑INSECT Shocker – Apsolutni razlog za odbijanje – Žig koji može javnost dovesti u zabludu – Članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe (EZ) br. 207/2009”

U predmetu T‑86/19,

SolNova AG, sa sjedištem u Zollikonu (Švicarska), koju zastupa P. Lee, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa A. Söder, u svojstvu agenta,

tuženika,

a druga stranka postupka pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest

Canina Pharma GmbH, sa sjedištem u Hammu (Njemačka), koju zastupa O. Bischof, odvjetnik,

povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 11. prosinca 2018. (predmet R 276/2018‑2), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava SolNova i Canina Pharma,

OPĆI SUD (deveto vijeće),

u sastavu: M. J. Costeira, predsjednica, B. Berke (izvjestitelj) i T. Perišin, suci,

tajnik: E. Coulon,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 15. veljače 2019.,

uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 30. travnja 2019.,

uzimajući u obzir odgovor na tužbu intervenijenta podnesen tajništvu Općeg suda 24. travnja 2019.,

uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Intervenijent, Canina Pharma GmbH, podnio je 26. studenoga 2015. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).

2        Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak BIO‑INSECT Shocker.

3        Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju razredima 1., 5. i 31. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:

–        razred 1.: „Biocidni pripravci koji se upotrebljavaju u proizvodnji; kemijski pripravci namijenjeni proizvodnji biocida; kemijski aditivi za insekticide”;

–        razred 5.: „Dezinfekcijska sredstva; sredstva za uništavanje gamadi; paraziticidi; bakteriološki preparati za medicinske ili veterinarske potrebe; hranjivi dodaci prehrani; medicinski sprejevi; antibakterijski sprejevi; sprejevi protiv upala; insekticidi; sredstva za privlačenje insekata; sprejevi za odbijanje insekata; sredstva za odbijanje insekata; insekticidni pripravci; regulatori rasta insekata; maramice natopljene sredstvima za odbijanje insekata; prahovi protiv buha; sprejevi protiv buha; ogrlice protiv buha; pripravci protiv buha; ogrlice protiv buha za životinje; prahovi protiv buha za životinje; biocidi; repulzivni pripravci za odbijanje životinja; veterinarski proizvodi; reagensi za veterinarsku dijagnostiku; veterinarska cjepiva; dodaci prehrani za veterinarske potrebe; higijenski pripravci za veterinarske potrebe”;

–        razred 31.: „Žive životinje; svježe voće i povrće; slad; napici za kućne ljubimce; hrana za stoku”.

4        Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2015/229 od 2. prosinca 2015. te je osporavani žig registriran 10. ožujka 2016. pod brojem 014837553.

5        Tužitelj, SolNova AG, podnio je 12. svibnja 2016. očitovanja trećih osoba protiv registracije osporavanog žiga, ističući da se članku 7. stavku 1. točkama (b), (c) i (f) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b), (c) i (f) Uredbe 2017/1001) protivi registracija tog žiga. Budući da su ta očitovanja podnesena nakon što je osporavani žig već bio registriran, EUIPO ih nije uzeo u obzir.

6        Tužitelj je 25. srpnja 2016. podnio zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (b), (c), (f) i (g) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b), (c), (f) i (g) Uredbe 2017/1001) za sve proizvode obuhvaćene navedenim žigom.

7        Odjel za poništaje odbio je 20. prosinca 2017. zahtjev za proglašavanje žiga ništavim smatrajući, najprije, da osporavani žig nije opisan u odnosu na proizvode registrirane u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe 2017/1001 i, konkretno, da je uporaba pojma „shocker” neuobičajena u odnosu na te proizvode.

8        Osim toga, Odjel za poništaje smatrao je da osporavani žig ima dovoljan razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001.

9        Naposljetku, Odjel za poništaje odlučio je da osporavani žig nije protivan javnom poretku na temelju članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe 2017/1001 i da nije zavaravajući u smislu njezina članka 7. stavka 1. točke (g).

10      Tužitelj je 7. veljače 2018., na temelju članaka 66. do 71. Uredbe 2017/1001, podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za prigovore.

11      Odlukom od 11. prosinca 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu.

12      Kao prvo, žalbeno je vijeće odbilo žalbeni razlog koji se temeljio na članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe 2017/1001, prema kojem je osporavani žig opisan za proizvode na koje se odnosi. Prvo, smatralo je da se relevantna javnost djelomično sastoji od šire javnosti i stručnjaka, a djelomično isključivo od stručnjaka. Ono je također smatralo da je razina pažnje potrošača srednja do visoka ovisno o vrsti proizvoda i da je, s obzirom na to da se osporavani žig sastoji od engleskih pojmova, relevantni potrošač kojeg je potrebno uzeti u obzir anglofoni potrošač.

13      Drugo, žalbeno je vijeće istaknulo da su određeni proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom povezani s insekticidima ili insekticidnim pripravcima (u daljnjem tekstu: proizvodi povezani s insekticidima), dok drugi nisu povezani i da je tužitelj propustio iznijeti razloge i argumente u prilog opisnom karakteru osporavanog žiga za potonje proizvode.

14      Treće, žalbeno je vijeće smatralo da engleski izraz „bio insect shocker” nije izravan opis obilježja proizvoda povezanih s insekticidima, da je izraz samo aluzivan i evokativan te da, kako bi se došlo do značenja osporavanog žiga koje je tužitelj zamislio, tj. kao ekološkog proizvoda za borbu protiv insekata njihovim šokiranjem, relevantni potrošači moraju proći kroz nekoliko faza razmišljanja i uložiti mentalni napor. U tom kontekstu žalbeno je vijeće istaknulo da engleski pojam „shocker” znači „nešto što šokira” i da se to značenje razlikuje od značenja „ubiti” ili „otjerati”.

15      Četvrto, žalbeno je vijeće smatralo da tužitelj nije dokazao široko rasprostranjenu uporabu izraza „insect shocker” u trgovačkom prometu. U tom je pogledu ocijenilo da jedan dio dokaza koje je podnio tužitelj nije relevantan jer se odnosi ili na uporabu nakon prijave žiga ili na poduzetnike koji su upotrebljavali osporavani žig uz intervenijentov pristanak i da preostali dokazi nisu dovoljni za utvrđivanje uobičajene uporabe.

16      Kao drugo, žalbeno je vijeće odbilo žalbeni razlog koji se temeljio na članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe 2017/1001, prema kojem osporavani žig nema razlikovni karakter jer se temelji samo na navodnom opisnom karakteru navedenog žiga.

17      Kao treće, žalbeno je vijeće odbilo žalbeni razlog koji se temeljio na članku 7. stavku 1. točki (f) Uredbe 2017/1001, prema kojem je osporavani žig protivan javnom poretku jer tužitelj nije dokazao da je uporaba navedenog žiga u trenutku podnošenja prijave nužno predstavljala povredu Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL 2012., L 167, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 181.).

18      Kao četvrto, žalbeno je vijeće odbilo žalbeni razlog koji se temeljio na članku 7. stavku 1. točki (g) Uredbe 2017/1001, prema kojem je osporavani žig mogao dovesti javnost u zabludu, s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da se žig može smatrati zavaravajućim, što je žalbeno vijeće zaključilo iz navodne povrede Uredbe br. 528/2012 i da je nezavaravajuća uporaba spornog žiga moguća.

 Zahtjevi stranaka

19      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. veljače 2019. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

20      Tužitelj zahtijeva od Općeg suda da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži intervenijentu snošenje troškova, uključujući troškove nastale pred žalbenim vijećem.

21      EUIPO zahtijeva od Općeg suda da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

22      Intervenijent zahtijeva od Općeg suda da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

 Primjenjivo pravo

23      Uvodno valja podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se tijela EUIPO‑a moraju, kako bi ispitala protive li se apsolutni razlozi iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 registraciji žiga ili moraju dovesti do proglašenja prethodno registriranog žiga ništavim, postaviti na datum podnošenja prijave za registraciju (vidjeti presude od 21. studenoga 2013., Heede/OHIM (Matrix‑Energetics), T‑313/11, neobjavljenu, EU:T:2013:603, t. 47. i navedenu sudsku praksu i od 8. svibnja 2019., VI.TO./EUIPO – Bottega (Oblik zlatne boce), T‑324/18, neobjavljenu, EU:T:2019:297, t. 17. i navedenu sudsku praksu).

24      Uredba 2017/1001 primjenjuje se, na temelju svojeg članka 212., od 1. listopada 2017. i iz njezina teksta, cilja i strukture ne proizlazi da bi se njezin članak 7. morao primjenjivati na situacije nastale prije njezina stupanja na snagu.

25      Budući da je u ovom slučaju registracija osporavanog žiga zatražena 26. studenoga 2015., primjenjuje se članak 7. Uredbe br. 207/2009.

26      No, kao što to proizlazi iz točke 12. pobijane odluke, žalbeno vijeće oslonilo se na odredbe Uredbe 2017/1001, isto kao i tužitelj, koji se na tu uredbu pozvao u tužbi.

27      Međutim, budući da članak 7. stavak 1. točke (b), (c), (f) i (g) Uredbe br. 207/2009 nije bio izmijenjen Uredbom 2017/1001, činjenica da su se žalbeno vijeće i tužitelj pozvali na članak 7. Uredbe 2017/1001 ne utječe na ovaj predmet. Stoga pobijanu odluku i tužbu treba tumačiti kao da upućuju na Uredbu br. 207/2009.

 Meritum

28      U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009, drugi na povredi njezina članka 7. stavka 1. točke (f) i treći na povredi njezina članka 7. stavka 1. točke (g).

29      Opći sud smatra svrsishodnim ispitati prvi tužbeni razlog, a zatim treći tužbeni razlog.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009

30      U okviru svojeg prvog tužbenog razloga tužitelj osporava ocjenu žalbenog vijeća o nepostojanju razlikovnog karaktera i opisnog karaktera osporavanog žiga u smislu članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 za proizvode povezane s insekticidima.

31      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

32      U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009, neće se registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga. U skladu sa stavkom 2. tog članka, stavak 1. primjenjuje se neovisno o tome što razlozi za nemogućnost registracije postoje samo u jednom dijelu Europske unije.

33      Stoga se članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009 protivi to da se oznake ili podaci na koje se on odnosi pridrže jednom jedinom poduzetniku na temelju njihove registracije kao žiga. Tom se odredbom nastoji ostvariti cilj u općem interesu, a taj je da se svi mogu slobodno koristiti takvim oznakama ili podacima (presude od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01 P, EU:C:2003:579, t. 31. i od 27. veljače 2015., Universal Utility International/OHIM (Greenworld), T‑106/14, neobjavljena, EU:T:2015:123, t. 14.).

34      Osim toga, ocjena opisnog karaktera znaka može se provesti samo, s jedne strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti i, s druge strane, s obzirom na obuhvaćene proizvode ili usluge (vidjeti presudu od 14. srpnja 2017., Klassisk investment/EUIPO (CLASSIC FINE FOODS), T‑194/16, neobjavljenu, EU:T:2017:498, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

35      Iz toga proizlazi da, kako bi znak bio obuhvaćen zabranom iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, on mora imati dovoljno izravnu i konkretnu vezu s predmetnim proizvodima ili uslugama koja relevantnoj javnosti omogućuje da odmah i bez drugog promišljanja percipira opis tih proizvoda i tih usluga ili nekog od njihovih obilježja (vidjeti presudu od 14. srpnja 2017., CLASSIC FINE FOODS, T‑194/16, neobjavljenu, EU:T:2017:498, t. 20. i navedenu sudsku praksu).

36      U tom pogledu žalbeno je vijeće prije svega smatralo da se relevantna javnost sastoji dijelom od šire javnosti i stručnjaka, a dijelom isključivo od stručnjaka, da je razina pažnje srednja do visoka ovisno o proizvodima i da se valja osloniti na anglofonu javnost jer se predmetni žig sastoji od engleskih riječi.

37      Tužitelj ne osporava te ocjene žalbenog vijeća.

38      Nadalje, žalbeno vijeće istaknulo je da, prema rječniku Oxford English Dictionary, engleski pojam „shocker” u biti znači nešto što šokira, osobito zato što je neprihvatljivo ili senzacionalno, te da odgovarajući engleski glagol „to shock” znači „navesti nekoga da se osjeća iznenađeno ili potreseno” ili „zadati nekomu fiziološki ili električni šok”.

39      Nakon što je u biti utvrdilo da proizvodi za koje je osporavani žig registriran i koji su povezani s insekticidima imaju za funkciju ubiti insekte ili ih otjerati, a ne podvrgnuti ih električnom šoku ili ih dovesti u stanje šoka, žalbeno je vijeće zaključilo da je potrebno više mentalnih faza kako bi se pojam „bio insect shocker” povezao sa značenjem koje je zamislio tužitelj i, prema tome, da žig nije opisan znak, nego evokativan ili aluzivan znak.

40      Nadalje, žalbeno je vijeće smatralo da tužitelj nije dokazao široko rasprostranjenu uporabu izraza „insect shocker” u trgovačkom prometu. U tom pogledu smatralo je da jedan dio dokaza koje je podnio tužitelj nije relevantan jer se odnosi ili na uporabu nakon prijave žiga ili na poduzetnike koji su upotrebljavali osporavani žig uz intervenijentov pristanak i da dva preostala dokaza nisu dovoljna za dokazivanje uobičajene uporabe.

41      Kao prvo, tužitelj tvrdi da izraz „shocker” opisuje način djelovanja insekticida koji je jasan, moguć ili željen te da je lako zamislivo da insekticidni kemijski proizvodi kod insekata izazivaju stanje šoka ili ih tjeraju, tako da će potrošač bez dodatnog razmišljanja shvatiti izravnu i konkretnu vezu između osporavanog žiga i proizvoda obuhvaćenih prijavom.

42      Tužitelj ne osporava značenje pojma „shocker” koje je utvrdilo žalbeno vijeće, prema kojem taj pojam upućuje na ideju nečega što šokira, ali dodaje da će se navedeni pojam također lako shvatiti kao da upućuje na ideju repulzivnog ili insekticidnog proizvoda.

43      Međutim, u tom pogledu valja utvrditi da, s obzirom na definiciju iz rječnika Oxford English Dictionary, ništa ne omogućuje zaključak da će relevantna javnost pojam „shocker” povezati s repulzivnim ili insekticidnim proizvodima.

44      Naime, budući da značenje tog pojma upućuje na ideju nečega što šokira, a ne ubija ili tjera, potrebno je nekoliko mentalnih faza kako bi relevantna javnost osporavani žig percipirala kao opis proizvoda o kojima je riječ ili nekog njihova obilježja.

45      Stoga među njima, u smislu sudske prakse navedene u točki 35. ove presude, ne postoji dovoljno izravna i konkretna veza koja bi javnosti omogućila da odmah i bez drugog promišljanja percipira opis predmetnih proizvoda ili nekog njihova obilježja.

46      Kao drugo, tužitelj tvrdi da su se izrazi „shocker” i „insect shocker” upotrebljavali prije datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga za opisivanje različitih proizvoda iz generičke kategorije insekticidnih proizvoda. Posljedično, relevantni potrošač ne povezuje pojam s određenim podrijetlom različitih proizvoda, nego ga shvaća kao generički izraz koji označava insekticidne proizvode.

47      Osim toga, prema tužiteljevim tvrdnjama, insekticidni proizvodi različitih proizvođača stavljaju se na tržište pod nazivom Bio Insect Shocker te je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da se dva podnesena dokaza odnose na društva koja su osporavani žig upotrebljavala uz intervenijentov pristanak.

48      U prilog svojem dokazivanju uobičajenosti pojma „shocker” za insekticidne proizvode, kao prvo, tužitelj je podnio tri dokaza u prilozima L 5, L 6 i L 7 tužbi.

49      Kao što to tvrdi EUIPO, ti su dokumenti prvi put podneseni pred Općim sudom.

50      Međutim, svrha tužbe podnesene Općem sudu je nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 72. Uredbe br. 2017/1001, tako da uloga Općeg suda nije da ispituje činjenične okolnosti s obzirom na dokumente koji su prvi put podneseni pred njim. Stoga navedene dokumente valja odbiti, pri čemu nije potrebno ispitati njihovu dokaznu snagu (vidjeti u tom smislu presudu od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR ET FELICIE), T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

51      Kao drugo, tužitelj je Odjelu za poništaje podnio presliku internetske stranice „amazon.co.uk” od 11. ožujka 2017. koja prikazuje insekticidni geranij naziva „Mosquito‑Shoker”. Iz tog dokumenta proizlazi da je taj proizvod bio dostupan na toj stranici od 31. ožujka 2014.

52      Osim toga, tužitelj je Odjelu za poništaje podnio presliku oglasa od 11. ožujka 2017. za proizvod naziva „Dr. Obermann’s Insect shocker spray for dogs and cats”.

53      Tužitelj je Odjelu za poništaje također podnio presliku internetske stranice „sk‑snakes.de” od 11. ožujka 2017. koja prikazuje „Bio Insect Shocker 150 ml – Milbenspray” proizvođača Dragon.

54      Osim toga, tužitelj je Odjelu za poništaje podnio presliku internetske stranice „www.aponeo.de” od 11. ožujka 2017. koja prikazuje „Bio Insect Shocker flüssig” proizvođača organicVet GmbH, sa sjedištem u Gutenbergstr. 11, 26632 Ihlow.

55      Naposljetku, tužitelj je Odjelu za poništaje podnio presliku internetske stranice „www.canina.de” od 14. ožujka 2017. koja prikazuje „Petvital Bio‑Insect‑Shocker”, biološki antiparazitski aerosol protiv buha, uši, pauši, grinja i krpelja.

56      Kao treće, tužitelj je žalbenom vijeću podnio nedatiranu snimku zaslona internetske stranice „Dr. Obermann’s” i internetske stranice „Dr. Obermann’s” koja sadržava „Dr. Obermann’s Insect shocker spray for dogs and cats”, nedatiranu snimku zaslona internetske stranice „Amazon” s ponudom proizvoda marke Dr. Obermann’s i nedatiranu snimku zaslona pretrage na Googleu riječi „Fahrrad [bicikl]”.

57      Žalbeno vijeće smatralo je da podneseni dokazi nisu dovoljni uz obrazloženje da, osim preslike internetske stranice „amazon.co.uk” iz priloga L 2 spisu EUIPO‑a, predloženi dokazi imaju kasniji datum u odnosu na prijavu za registraciju ili nisu datirani, da su dva od četiri primjera potjecala od poduzetnika koji upotrebljavaju znak Bio Insect Shocker uz intervenijentov pristanak i da treći primjer potječe od poduzetnika kojeg je intervenijent tužio zbog povrede osporavanog žiga.

58      U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, na temelju sudske prakse, EUIPO‑ova tijela moraju, kako bi ispitala protive li se apsolutni razlozi iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 registraciji žiga ili moraju dovesti do proglašenja prethodno registriranog žiga ništavim, postaviti na datum podnošenja prijave za registraciju (vidjeti presude od 21. studenoga 2013., Matrix‑Energetics, T‑313/11, neobjavljenu, EU:T:2013:603, t. 47. i navedenu sudsku praksu i od 8. svibnja 2019., VI.TO./EUIPO – Bottega (Oblik zlatne boce), T‑324/18, neobjavljenu, EU:T:2019:297, t. 17. i navedenu sudsku praksu).

59      Međutim, takva obveza ne isključuje mogućnost EUIPO‑ovih tijela da prema potrebi uzmu u obzir dokaze koji su uslijedili nakon prijave za registraciju, pod uvjetom da omogućuju donošenje zaključaka o situaciji kakva je postojala na taj datum (vidjeti presudu od 6. ožujka 2014., Pi‑Design i dr./Yoshida Metal Industry, C‑337/12 P do C‑340/12 P, neobjavljenu, EU:C:2014:129, t. 60. i navedenu sudsku praksu).

60      Dokazi opisnog karaktera osporavanog žiga stoga se moraju odnositi na trenutak prijave za registraciju, tj. 26. studenoga 2015., ili omogućiti donošenje zaključaka o situaciji kakva je bila na taj datum.

61      Samo se na temelju priloga L 2 podnesenog Odjelu za poništaje, u kojem je vidljiva uporaba riječi „shocker” za insekticidni proizvod počevši od 2014. godine, može donijeti zaključak o situaciji kakva je postojala na datum podnošenja prijave za registraciju.

62      Stoga valja smatrati da je žalbeno vijeće moglo zaključiti, a da pritom ne počini pogrešku u ocjeni, da podneseni dokazi nisu dovoljni za dokazivanje opće uporabe pojma „shocker” za označavanje insekticidnih proizvoda.

63      Iz prethodno navedenog proizlazi da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni kad je smatralo da je osporavani žig registriran u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009.

64      Kao treće, u okviru svojeg prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da osporavani žig nema razlikovni karakter jer relevantna javnost ne mora proći kroz više mentalnih faza kako bi si predočila zamišljeni način djelovanja.

65      Budući da se njegova argumentacija o navodnom nepostojanju razlikovnog karaktera osporavanog žiga na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 temelji isključivo na njegovu navodno opisnom karakteru i da osporavani žig nije opisan u odnosu na predmetne proizvode, ta se argumentacija ne može prihvatiti.

66      Prvi tužbeni razlog stoga je neosnovan i treba ga odbiti.

 Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009

67      Svojim trećim tužbenim razlogom tužitelj u biti tvrdi da osporavani žig može dovesti potrošača u zabludu u vezi s prirodom ili kvalitetom proizvoda u smislu članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009 s obzirom na to da će ga relevantna javnost percipirati kao da se odnosi na ekološke proizvode ili proizvode povezane sa zaštitom okoliša.

68      Uvodno valja istaknuti da u okviru svojeg trećeg tužbenog razloga tužitelj osporava samo ocjenu zavaravajućeg karaktera žiga u pogledu proizvoda za koje je žalbeno vijeće u točkama 48. i 49. pobijane odluke utvrdilo da su biocidi.

69      EUIPO i intervenijent u biti tvrde da ne postoji dovoljna vjerojatnost dovođenja u zabludu, s jedne strane, jer relevantna javnost neće povezati pojam „bio” s činjenicom da proizvodi štite okoliš ili zdravlje i, s druge strane, jer je moguća nezavaravajuća uporaba znaka.

70      U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009, neće se registrirati žigovi koji mogu javnost dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga.

71      Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da slučajevi odbijanja registracije iz članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009 pretpostavljaju da se može utvrditi postojanje stvarne zablude ili dovoljno velike vjerojatnosti dovođenja u zabludu potrošača (vidjeti presudu od 29. studenoga 2018., Khadi and Village Industries Commission/EUIPO – BNP Best Natural Products (Khadi Ayurveda), T‑683/17, neobjavljenu, EU:T:2018:860, t. 44. i navedenu sudsku praksu).

72      U tom pogledu valja podsjetiti na to da je temeljna funkcija žiga jamčiti potrošaču ili krajnjem korisniku istovjetnost podrijetla proizvoda ili usluge koju označuje žig, što mu omogućuje razlikovanje tog proizvoda ili usluge od proizvoda ili usluga drugog podrijetla a da pritom ne dođe u moguću zabludu. Naime, kako bi žig mogao ostvarivati svoju ulogu bitnog elementa u sustavu nenarušenog tržišnog natjecanja koje se Ugovorom namjerava uspostaviti i održati, on mora jamčiti da su svi proizvodi ili usluge označeni tim žigom proizvedeni ili isporučeni pod nadzorom jedinstvenog poduzetnika koji je odgovoran za njihovu kakvoću. Međutim, žig gubi tu jamstvenu ulogu ako informacija koju sadržava može javnost dovesti u zabludu (vidjeti presudu od 29. studenoga 2018., Khadi Ayurveda, T‑683/17, neobjavljenu, EU:T:2018:860, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

73      U točki 58. pobijane odluke žalbeno je vijeće u pogledu proizvoda koje je utvrdilo kao biocide smatralo da, s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da osporavani žig povređuje članak 69. stavak 2. i članak 72. stavak 3. Uredbe br. 528/2012, ne može postojati povreda članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009.

74      Ono je također pojasnilo da je povreda članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009 isključena jer je moguća nezavaravajuća uporaba znaka.

75      Na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012, biocidni proizvodi definirani su kao tvari i smjese, priređene u obliku u kojem se isporučuju korisniku, koje se sastoje od, sadrže ili proizvode jednu ili više aktivnih tvari, i čija je namjena uništiti, odvratiti, učiniti bezopasnim, spriječiti djelovanje, odnosno nadzirati bilo koji štetni organizam na bilo koji način osim čisto fizičkim ili mehaničkim djelovanjem.

76      U skladu s člankom 69. stavkom 2. Uredbe br. 528/2012, predviđeno je sljedeće:

„[N]ositelji odobrenja osiguravaju da deklaracije ne budu obmanjujuće u odnosu na rizike koje proizvod predstavlja za zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš, ili u odnosu na njegovu učinkovitost i u svakom slučaju ne smiju navoditi naznake ‚biocidni proizvod niskog rizika’, ‚neotrovno’, ‚bezopasno’, ‚prirodno’, ‚ekološki prihvatljivo’, ‚prihvatljivo za životinje’ ili slične. […]”

77      Osim toga, članak 72. stavak 3. Uredbe br. 528/2012 glasi:

„3. Oglasi biocidnih proizvoda ne smiju prikazivati proizvod tako da dovode u zabludu u vezi s rizicima za zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš ili u vezi s njegovom učinkovitosti. U svakom slučaju u oglasima za biocidne proizvode se ne smije navoditi sljedeće: ‚biocidni proizvod niskog rizika’, ‚neotrovno’, ‚bezopasno’, ‚prirodno’, ‚ekološki prihvatljivo’, ‚prihvatljivo za životinje’ ili slično.”

78      Najprije, iz tih odredbi proizlazi da postojanje navoda na biocidnom proizvodu poput onih za koje je osporavani žig registriran, a koji upućuju na to da je taj proizvod prirodan, da ne šteti zdravlju ili da je ekološki prihvatljiv, može dovesti potrošača u zabludu i zavarati ga.

79      Stoga je postojanje navoda takve vrste na biocidnom proizvodu dovoljno kako bi se utvrdila dovoljno ozbiljna opasnost od dovođenja potrošača u zabludu u smislu sudske prakse navedene u točki 71. ove presude.

80      U tom je pogledu Opći sud već presudio da je verbalni element „bio” danas stekao vrlo evokativno značenje, koje se može percipirati na različit način ovisno o proizvodu koji je stavljen na tržište s kojim je povezan, ali koji općenito upućuje na ideju zaštite okoliša, upotrebe prirodnih materijala ili ekoloških postupaka proizvodnje (vidjeti u tom smislu presude od 29. travnja 2010., Kerma/OHIM (BIOPIETRA), T‑586/08, neobjavljenu, EU:T:2010:171, t. 25.; od 21. veljače 2013., Laboratoire Bioderma/OHIM – Cabinet Continental (BIODERMA), T‑427/11, neobjavljenu, EU:T:2013:92, t. 45. i 46. i od 10. rujna 2015., Laverana/OHIM (BIO FLUIDE DE PLANTE PROPRE FABRICATION), T‑568/14, neobjavljenu, EU:T:2015:625, t. 17.).

81      Osim toga, iz članka 2. točke (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL 2007., L 189, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 139.) proizlazi da pojam „ekološki” određuje proizvode iz ekološke proizvodnje ili koji su s njome povezani. Iz uvodne izjave 1. te uredbe proizlazi da se navedeni pojam odnosi na pojmove poput zaštite okoliša, biološke raznolikosti i proizvoda proizvedenih uz primjenu prirodnih tvari i procesa. Članak 23. stavak 1. navedene uredbe navodi da se ta definicija odnosi i na skraćenice poput „bio” (presuda od 5. lipnja 2019., Biolatte/EUIPO (Biolatte), T‑229/18, neobjavljena, EU:T:2019:375, t. 49.).

82      U ovom se slučaju takva utvrđenja mogu izvesti i s obzirom na percepciju verbalnog elementa „bio” kod relevantne anglofone javnosti.

83      Stoga je prisutnost pojma „bio” na biocidnim proizvodima za koje je osporavani žig registriran dovoljna kako bi se utvrdila vjerojatnost dovoljno ozbiljne zablude potrošača.

84      Nadalje, Opći je sud već presudio da se članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe br. 207/2009 primjenjuje čak i kad je moguća uporaba predmetnog žiga koja ne dovodi u zabludu (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2016., Caffè Nero Group/EUIPO (CAFFÈ NERO), T‑29/16, neobjavljenu, EU:T:2016:635, t. 48. i 49.).

85      Mogućnost uporabe žiga koja ne dovodi u zabludu, pod pretpostavkom da je dokazana, stoga ne može isključiti povredu članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009.

86      Naposljetku, činjenica da intervenijent nije nositelj odobrenja u smislu Uredbe br. 528/2012 nije relevantna jer pojmu „bio” postavljenom na biocidnim proizvodima ne može oduzeti njegov zavaravajući karakter koji proizlazi iz te uredbe.

87      Iz toga proizlazi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u ocjeni kad je smatralo da osporavani žig ne dovodi u zabludu za proizvode koje je utvrdilo kao biocidne proizvode.

88      Slijedom toga, valja prihvatiti treći tužbeni razlog i poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem se odnosi na sljedeće proizvode: „[b]iocidni pripravci koji se upotrebljavaju u proizvodnji; kemijski pripravci namijenjeni proizvodnji biocida; kemijski aditivi za insekticide” (razred 1.) te „[d]ezinfekcijska sredstva; sredstva za uništavanje gamadi; paraziticidi; bakteriološki preparati za medicinske ili veterinarske potrebe; medicinski sprejevi; antibakterijski sprejevi; insekticidi; sredstva za privlačenje insekata; sprejevi za odbijanje insekata; sredstva za odbijanje insekata; insekticidni pripravci; regulatori rasta insekata; maramice natopljene sredstvima za odbijanje insekata; prahovi protiv buha; sprejevi protiv buha; ogrlice protiv buha; pripravci protiv buha; ogrlice protiv buha za životinje; prahovi protiv buha za životinje; biocidi; repulzivni pripravci za odbijanje životinja; veterinarski proizvodi; veterinarska cjepiva; higijenski pripravci za veterinarske potrebe” (razred 5.).

89      S obzirom na prethodni zaključak i na to da se drugi tužbeni razlog odnosi na iste proizvode kao i treći tužbeni razlog, nije potrebno ispitati drugi tužbeni razlog.

 Troškovi

90      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Nadalje, u skladu s člankom 134. stavkom 2. Poslovnika, ako više stranaka ne uspije u postupku, Opći sud odlučuje o podjeli troškova.

91      U ovom slučaju EUIPO i intervenijent u bitnome nisu uspjeli u svojim zahtjevima, ali je tužitelj samo zahtijevao da se intervenijentu naloži snošenje troškova.

92      U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 135. stavkom 1. Poslovnika, ako to zahtijeva pravičnost, Opći sud može odlučiti da stranka koja ne uspije u postupku, osim vlastitih troškova, snosi samo dio troškova druge stranke ili da ih uopće ne snosi. Stoga će u ovom slučaju, osim vlastitih troškova, intervenijent snositi polovinu troškova koje je tužitelj imao pred Općim sudom. Tužitelj će snositi polovinu svojih troškova. EUIPO će snositi vlastite troškove.

93      Tužitelj je također zatražio da se intervenijentu naloži snošenje troškova nastalih u postupku pred žalbenim vijećem. U tom pogledu treba podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 190. stavkom 2. Poslovnika, nužni troškovi koji su strankama nastali u postupku pred žalbenim vijećem smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Isto, međutim, ne vrijedi za troškove nastale u postupku pred Odjelom za poništaje. Stoga intervenijentu valja naložiti snošenje tužiteljevih troškova pred žalbenim vijećem.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Europskog ureda za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 11. prosinca 2018. (predmet R 276/20182) u dijelu u kojem se odnosi na sljedeće proizvode: „[b]iocidni pripravci koji se upotrebljavaju u proizvodnji; kemijski pripravci namijenjeni proizvodnji biocida; kemijski aditivi za insekticide” (razred 1.) te „[d]ezinfekcijska sredstva; sredstva za uništavanje gamadi; paraziticidi; bakteriološki preparati za medicinske ili veterinarske potrebe; medicinski sprejevi; antibakterijski sprejevi; insekticidi; sredstva za privlačenje insekata; sprejevi za odbijanje insekata; sredstva za odbijanje insekata; insekticidni pripravci; regulatori rasta insekata; maramice natopljene sredstvima za odbijanje insekata; prahovi protiv buha; sprejevi protiv buha; ogrlice protiv buha; pripravci protiv buha; ogrlice protiv buha za životinje; prahovi protiv buha za životinje; biocidi; repulzivni pripravci za odbijanje životinja; veterinarski proizvodi; veterinarska cjepiva; higijenski pripravci za veterinarske potrebe” (razred 5.).

2.      U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.      Društvo Canina Pharma GmbH snosit će, osim vlastitih troškova, polovinu troškova nastalih društvu SolNova AG pred Općim sudom i nužne troškove koji su mu nastali u postupku pred žalbenim vijećem EUIPOa.

4.      Društvo SolNova snosit će polovinu vlastitih troškova pred Općim sudom.

5.      EUIPO će snositi vlastite troškove.

Costeira

Berke

Perišin

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 13. svibnja 2020.

Potpisi


*      Jezik postupka: njemački