Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. kolovoza 2023. uputio Sąd Rejonowy we Włocławku (Poljska) – kazneni postupak protiv KP

(predmet C-530/23, Barało¹ )

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy we Włocławku

Stranke glavnog postupka

KP

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 18., 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga¹ , u vezi sa sadržajem članka 3. stavka 2. točaka (a) i (c) i članka 3. stavka 3. točke (a) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima² , prema tumačenju koje se temelji na sadržaju navedenom u točkama 6., 7., 11. i 13. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku³ , tumačiti na način da se njima uvodi apsolutno obvezujuće pravilo s izravnim učinkom prema kojem je nedopušteno provođenje mjere u obliku ispitivanja ranjive osobe ili osobe u ranjivom položaju bez sudjelovanja branitelja ako postoje objektivne činjenične pretpostavke za dodjelu pravne pomoći, a istodobno istražno tijelo ne dodjeljuje pravnu pomoć po službenoj dužnosti (ni hitnu ili privremenu) bez nepotrebnog odlaganja i prije nego što tu osobu [ranjivu osobu in concreto] ispita policija, drugo tijelo kaznenog progona ili pravosudno tijelo, ili prije provođenja istražnih radnji ili radnji povezanih s prikupljanjem dokaza[?]

Treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 18., 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, u vezi sa sadržajem članka 1. stavka 2. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, prema tumačenju koje se temelji na sadržaju točaka 6., 7., 11. i 13. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku, unatoč činjeničnim pretpostavkama za provođenje trenutnog utvrđivanja, tumačiti na način da nedostatak postupovnog utvrđivanja mogućeg ranjivog položaja ili prepoznavanja da je osoba ranjiva te nemogućnost osporavanja ocjene njezina potencijalno ranjivog položaja i dodjele toj osobi branitelja po službenoj dužnosti bez nepotrebnog odlaganja nisu dopušteni ni u kojem slučaju u predmetima povodom kaznenih djela za koja je propisano oduzimanje slobode, a okolnosti propuštanja identifikacije i dodjele branitelja po službenoj dužnosti moraju biti izravno utvrđene odlukom o nastavku ispitivanja u odsutnosti odvjetnika koja se načelno može pobijati[?]

Treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 18., 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, u vezi sa sadržajem članka 1. stavka 2. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, prema tumačenju koje se temelji na sadržaju odjeljka 3. točke 7. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku, tumačiti na način da propust države članice da predvidi pretpostavku ranjivosti u okviru kaznenog postupka treba tumačiti na način da se time osumnjičeniku onemogućuje korištenje jamstvene prirode članka 9. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, prema tumačenju koje se temelji na sadržaju točke 11. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku, te su stoga pravosudna tijela dužna u takvoj situaciji izravno primijeniti odredbe direktive[?]

U slučaju potvrdnog odgovora na barem prvo, drugo ili treće pitanje, treba li navedene odredbe obiju direktiva tumačiti na način da im se protive nacionalne odredbe kao što su:

članak 301. druga rečenica Kodeksa postępowania karnego (Zakonik o kaznenom postupku) prema kojem se, samo na njegov zahtjev, osumnjičenika ispituje uz sudjelovanje imenovanog branitelja, a nedolazak branitelja na ispitivanje osumnjičenika ne odgađa ispitivanje;

članak 79. stavak 1. točke 3. i 4. Zakonika o kaznenom postupku prema kojem u kaznenom postupku optuženik (osumnjičenik) mora imati branitelja ako postoji opravdana sumnja da je njegova sposobnost shvaćanja značenja djela ili kontroliranja svojih postupaka bila isključena ili znatno ograničena prilikom počinjenja tog djela i kad postoji opravdana dvojba u pogledu toga dopušta li njegovo mentalno zdravlje da sudjeluje u postupku ili da se samostalno i razumno brani[?]

Treba li članak 3. stavak 2. točku (a) u vezi s člankom 3. stavkom 3. točkom (b) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, u vezi s načelom nadređenosti i izravnog učinka direktiva, tumačiti na način da se njima nalaže istražnim tijelima, sudovima i svim državnim tijelima da izuzmu iz primjene odredbe nacionalnog prava koje nisu u skladu s Direktivom, kao što su one navedene u četvrtom pitanju, i slijedom toga, zbog isteka roka za prijenos, nacionalnu odredbu zamijene navedenim odredbama Direktive koje imaju izravan učinak[?]

Treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga tumačiti na način da su, u slučaju nedonošenja odluke o dodjeli pravne pomoći ili u slučaju njezine nedodjele po službenoj dužnosti ranjivoj osobi ili osobi u pogledu koje postoji pretpostavka ranjivosti u skladu sa sadržajem odjeljka 3. točke 7. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku (2013/C 378/02), a zatim zbog istražnih radnji koje uz sudjelovanje takve osobe provodi policijsko tijelo ili drugo tijelo kaznenog progona, uključujući radnje koje se ne mogu ponoviti pred sudom, nacionalni sud koji razmatra predmet u kaznenom postupku i sva druga državna tijela koja provode zakon u kaznenom postupku (odnosno istražna tijela) dužni izuzeti iz primjene odredbe nacionalnog prava koje nisu u skladu s Direktivom, kao što su one navedene u četvrtom pitanju, i slijedom toga, zbog isteka roka za prijenos, nacionalnu odredbu zamijeniti navedenim odredbama Direktive koje imaju izravan učinak[,] čak i kada je takva osoba nakon završetka istrage i nakon što je državni odvjetnik podnio sudu optužnicu imenovala branitelja po vlastitom izboru[?]

Treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga u vezi sa sadržajem članka 1. stavka 2. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, prema tumačenju koje se temelji na sadržaju točaka 6., 7., 11. i 13. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku, tumačiti na način da je država članica dužna osigurati da se odmah utvrdi i prepozna ranjivi položaj osumnjičenika te pravnu pomoć po službenoj dužnosti osumnjičenicima ili optuženicima u kaznenom postupku za koje postoji pretpostavka ranjivosti ili ranjivog položaja, a ta je pomoć obvezna i kada nadležno tijelo nije zatražilo mišljenje neovisnog stručnjaka u pogledu ocjene težine ranjivog položaja, potreba ranjive osobe i primjerenosti svih mjera poduzetih ili izrečenih ranjivoj osobi, sve do pravilne ocjene neovisnog stručnjaka[?]

U slučaju potvrdnog odgovora na sedmo pitanje, treba li navedene odredbe Direktive i Preporuke Komisije tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kao što je članak 79. stavak 1. točke 3. i 4. Zakonika o kaznenom postupku, u skladu s kojim u kaznenom postupku optuženik mora imati branitelja samo ako postoji opravdana sumnja da je njegova sposobnost shvaćanja značenja djela ili kontroliranja svojih postupaka bila isključena ili znatno ograničena prilikom počinjenja tog djela i kad postoji opravdana dvojba u pogledu toga dopušta li njegovo mentalno zdravstveno stanje da sudjeluje u postupku ili da se samostalno i razumno brani[?]

Treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, u vezi sa sadržajem članka 1. stavka 2. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, prema tumačenju koje se temelji na sadržaju točaka 6., 7., 11. i 13. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku, te načelo pretpostavke ranjivosti tumačiti na način da su nadležna tijela (državno odvjetništvo, policija), najkasnije prije prvog ispitivanja osumnjičenika koje provodi policija ili drugo nadležno tijelo, dužna odmah postupovno utvrditi i prepoznati ranjivi položaj osumnjičenika u kaznenom postupku i osigurati mu dodjelu pravne ili hitne (privremene) pomoći te odustati od ispitivanja osumnjičenika sve dok se osobi ne dodijeli pravna pomoć po službenoj dužnosti ili hitna (privremena) pomoć[?]

U slučaju potvrdnog odgovora na deveto pitanje, treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, u vezi sa sadržajem članka 1. stavka 2. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, prema tumačenju koje se temelji na sadržaju točki 6., 7., 11. i 13. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku, tumačiti na način da se njima državama članicama nalaže obveza da u svojem nacionalnom pravu jasno naznače temelje i kriterije za bilo kakva privremena odstupanja od trenutnog utvrđivanja i prepoznavanja ranjivog položaja osumnjičenika u kaznenom postupku i osiguravanja da mu se dodjeli pravna ili hitna (privremena) pomoć, a sva eventualna odstupanja moraju biti proporcionalna, vremenski ograničena i ne smiju povređivati načelo poštenog suđenja te bi pritom trebala imati postupovni oblik odluke o odobrenju privremenog odstupanja protiv koje bi stranka načelno mogla zahtijevati da tu odluku preispita sud[?]

Treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) i člankom 3. stavkom 3. točkama (a) i (b) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, u vezi s člankom 1. stavkom 2. i uvodnom izjavom 27. te u vezi s člankom 8. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, tumačiti na način da, ako postupovno tijelo propusti dodijeliti i utvrditi razloge za odustajanje od odluke o dodjeli pravne pomoći osobi za koju postoji pretpostavka ranjivog položaja i/ili ranjivosti (u skladu sa sadržajem točaka 7. i 11. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku), ta osoba ima pravo na djelotvoran pravni lijek, a njime treba smatrati institut nacionalnog postupovnog prava predviđen člankom 344.a Zakonika o kaznenom postupku kojim se nalaže da se predmet vrati državnom odvjetniku kako bi:

istražno tijelo provelo postupak utvrđivanja i prepoznavanja ranjivog položaja osumnjičenika u kaznenom postupku;

se osumnjičeniku omogućilo da se savjetuje s braniteljem prije prvog ispitivanja;

se provelo ispitivanje osumnjičenika u prisutnosti branitelja uz audiovizualno snimanje samog ispitivanja;

se branitelju omogućio uvid u spise te kako bi se omogućilo da ranjiva osoba i odvjetnik koji je imenovan po službenoj dužnosti ili odvjetnik kojeg je imenovao osumnjičenik podnesu eventualne dokazne prijedloge[?]

Treba li članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s člankom 6. stavkom 1. i člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji te članak 6. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji u vezi s člankom 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. potpisane u Rimu, a zatim izmijenjene Protokolima br. 3., 5. i 8. i dopunjene Protokolom br. 2., u vezi s pretpostavkom ranjivog položaja u skladu sa sadržajem točke 7. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku, tumačiti na način da ispitivanje osumnjičenika koje policijski službenik ili druga osoba ovlaštena za provođenje istražnih radnji provede u psihijatrijskoj bolnici a da pritom ne uzme u obzir stanje nesigurnosti, i u okolnostima u kojima je posebno ograničena sloboda izražavanja i postoji svojevrsna psihička bespomoćnost te u odsutnosti odvjetnika predstavlja nečovječno postupanje i kao takvo u potpunosti diskvalificira tu postupovnu radnju ispitivanja kao protivnu temeljnim pravima Unije[?]

U slučaju potvrdnog odgovora na dvanaesto pitanje, treba li odredbe navedene u dvanaestom pitanju tumačiti na način da ovlašćuju (odnosno obvezuju) nacionalni sud koji razmatra predmet u kaznenom postupku obuhvaćenom područjem primjene Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, u vezi s točkom 7. Preporuke Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku i područjem primjene Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, i sva druga tijela kaznenog postupka koja poduzimaju postupovne radnje da izuzmu iz primjene odredbe nacionalnog prava koje nisu u skladu s Direktivom, uključujući osobito izuzimanje članka 168.a Zakonika o kaznenom postupku, i slijedom toga, zbog isteka roka za prijenos, nacionalnu odredbu zamijene navedenim odredbama Direktive koje imaju izravan učinak, čak i kada je takva osoba nakon završetka istrage i nakon što je državni odvjetnik podnio sudu optužnicu imenovala branitelja po vlastitom izboru[?]

Treba li članak 2. stavak 1. točku (b) i članak 4. stavak 5. te članak 9. u vezi s uvodnim izjavama 19., 24. i 27. Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, u vezi s člankom 3. stavkom 2. točkama (a), (b) i (c) te članak 3. stavak 3. točku (b) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, u vezi s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a i načelo djelotvornosti u pravu Europske unije tumačiti na način da državni odvjetnik koji postupa u fazi koja prethodi sudskom postupku u kaznenom predmetu treba poštovati zahtjeve iz Direktive 2016/1919 koji imaju izravan učinak i time osigurati da osumnjičeniku ili optuženiku obuhvaćenom zaštitom te direktive bude zajamčena djelotvorna pravna zaštita u bilo kojem od sljedećih trenutaka, ovisno o tome koji je od njih najraniji:

prije nego što ih ispita policija ili drugo tijelo zaduženo za provedbu zakona ili pravosudno tijelo;

nakon istražne radnje ili radnje prikupljanja dokaza koju u skladu sa stavkom 3. točkom (c) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. izvršavaju istražna ili druga nadležna tijela;

bez nepotrebnog odlaganja nakon oduzimanja slobode (što podrazumijeva i boravak u psihijatrijskoj bolnici), a kada je to potrebno, dužan je izuzeti iz primjene eventualne naloge nadređenih državnih odvjetnika ako je uvjeren da bi postupanje u skladu s njima naštetilo djelotvornoj obrani osumnjičenika za kojeg postoji pretpostavka ranjivosti i ranjivog položaja, uključujući njegovo pravo na pošteno suđenje ili drugo pravo koje mu se dodjeljuje Direktivom 2016/1919 u vezi s Direktivom 2013/48/EU[?]

U slučaju potvrdnog odgovora na četrnaesto pitanje, treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a kojim se utvrđuje načelo djelotvorne pravne zaštite, u vezi s člankom 2. UEU-a i u vezi s načelom poštovanja vladavine prava, kako ga se tumači u sudskoj praksi Suda (vidjeti presudu Suda od 27. svibnja 2019. u predmetu C-508/18) te načelom neovisnosti sudaca iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kako ih se tumači u sudskoj praksi Suda (vidjeti presudu od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C-64/16, EU:C:2018:117), tumačiti na način da se tim načelima, s obzirom na mogućnost da glavni državni odvjetnik ili nadređena državna odvjetništva izdaju obvezujuće naloge kojima obvezuju podređene državne odvjetnike da izuzimaju iz primjene odredbe unije koje imaju izravan učinak ili kojima otežavaju njihovu primjenu, protivi nacionalno zakonodavstvo koje upućuje na izravnu ovisnost državnog odvjetništva o tijelu izvršne vlasti, kao što je ministar pravosuđa, i da im se protivi postojanje nacionalnih odredbi kojima se ograničava neovisnost državnog odvjetnika u pogledu primjene prava Unije, a osobito:

članak 1. stavak 2., članak 3. stavak 1. točke 1. i 3. te članak 7. stavci 1. do 6. i stavak 8., kao i članak 13. stavci 1. i 2. Ustawe z dnia 28 stycznia 2016 roku Prawo o prokuraturze (Zakon od 28. siječnja 2016. o državnom odvjetništvu) čiji sadržaj upućuje na to da ministar pravosuđa, koji je ujedno i glavni državni odvjetnik i najviše tijelo državnog odvjetništva, može davati naloge koji obvezuju podređene državne odvjetnike i u pogledu ograničavanja ili sprečavanja izravne primjene prava Unije[?]

____________

¹ Naziv ovog predmeta je izmišljen i ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

¹ SL 2016., L 297, str. 1. i ispravak SL 2017., L 91, str. 40.

¹ SL 2013., L 294, str. 1.

¹ SL 2013., L 378, str. 8.