Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Landgericht Düsseldorf (Njemačka) - Nokia Technologies Oy / Daimler AG
(predmet C-182/21)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landgericht Düsseldorf
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Nokia Technologies Oy
Tuženik: Daimler AG
Drugi sudionici: Continental Automotive GmbH, Continental Automotive Hungary Kft., Bury Sp. z.o.o., TomTom Sales B.V., VALEO Telematik und Akustik GmbH (ranije Peiker acustic GmbH), Robert Bosch GmbH, Huawei Technologies Deutschland GmbH, TomTom International B.V., Sierra Wireless S.A.
Prethodna pitanja
A. Postoji li obveza prioritetnog licenciranja dobavljača?
1. Može li društvo koje se nalazi niže u distribucijskom lancu protiv tužbe zbog povrede patenta kojom nositelj patenta zahtijeva prestanak povrede tog patenta nužnog s obzirom na standard koji je uspostavilo normizacijsko tijelo (u daljnjem tekstu: SEP), koji se neopozivo obvezao tom tijelu da će trećima dati licenciju po uvjetima FRAND, istaknuti prigovor zloporabe vladajućeg položaja na tržištu u smislu članka 102. UFEU‑a ako je standard za koji je sporni patent nužan, odnosno ako su dijelovi tog standarda već implementirani u pretproizvod koji je tuženik isporučio i čijim dobavljačima koji žele dobiti licenciju vlasnik patenta odbija dodijeliti vlastitu neograničenu licenciju za sve načine korištenja relevantne s obzirom na patentno pravo po uvjetima FRAND za proizvode implementirane u skladu sa standardom?
(a) Vrijedi li to osobito ako je u predmetnoj grani djelatnosti distributera krajnjeg proizvoda običaj da se pitanje zaštite prava intelektualnog vlasništva u vezi s patentima koji se primjenjuju na dostavljenoj komponenti riješi licenciranjem dobavljača?
(b) Postoji li prednost u davanju licencije u odnosu na dobavljače u svakoj fazi lanca opskrbe ili samo u odnosu na onog dobavljača koji neposredno prethodi distributeru krajnjeg proizvoda na kraju lanca unovčenja? Jesu li u tom pogledu također odlučujući poslovni običaji?
2. Je li zbog zabrane zlouporabe, koja proizlazi iz prava zabranjenih sporazuma, nužno da se dobavljaču dodijeli vlastita, neograničena licencija za sve načine korištenja relevantne s obzirom na patentno pravo po uvjetima FRAND za proizvode implementirane u skladu sa standardom, u smislu da krajnji distributeri (i po potrebi kupci koji se nalaze uzlazno u lancu opskrbe) više ne trebaju vlastitu, zasebnu licenciju od nositelja SEP-a kako bi izbjegli povredu patenta u slučaju pravilne uporabe predmetne dostavljene komponente?
3. Ako je odgovor na prvo prethodno pitanje niječan: Jesu li člankom 102. UFEU-a propisani posebni kvalitativni, kvantitativni i/ili drugi uvjeti koji se odnose na kriterije u skladu s kojima nositelj standardnog nužnog patenta odlučuje o tome protiv kojih će potencijalnih počinitelja povrede smještenih na različitim razinama istog lanca proizvodnje i lanca unovčenja podnijeti tužbu zbog povrede patenta kojom zahtijeva prestanak povrede?
B. Pojašnjenje zahtjevâ koji proizlaze iz odluke Suda u predmetu Huawei/ZTE (presuda od 16. srpnja 2015., C-170/13)1
1. Postoji li, neovisno o tome da se obveze koje nositelj SEP-a i korisnik SEP-a naizmjenično ispunjavaju (prijava povrede patenta, molba za izdavanje licencije, ponuda za sklapanje ugovora o licenciji po uvjetima FRAND, ponuda za sklapanje ugovora o licenciji upućena dobavljaču s prednošću licenciranja) trebaju izvršiti u predsudskom postupku, mogućnost da se obveze propuštene u predsudskoj fazi nadoknade tijekom sudskog postupka a da pritom ne dođe do gubitka prava?
2. Može li se polaziti od toga da je riječ o značajnoj molbi za izdavanje licencije korisnika patenta smatrati ako iz opsežne analize svih popratnih okolnosti jasno i jednoznačno proizlazi volja i spremnost korisnika SEP-a da s nositeljem SEP-a sklopi ugovor o licenciji po uvjetima FRAND, kavi god ti uvjeti FRAND bili (odnosno neovisno o tome što se ti uvjeti ne mogu predvidjeti zbog činjenice da u tom trenutku još nije sastavljena ponuda za sklapanje ugovora o licenciji)?
(a) Pokazuje li počinitelj povrede time što nekoliko mjeseci ne reagira na obavijest o povredi da mu licencija nije potrebna, tako da se, unatoč verbalno formuliranoj molbi za licenciju, ta licencija ne dodjeljuje što ima za posljedicu da treba uvažiti tužba nositelja SEP-a za prestanak povrede patenta?
(b) Može li se iz uvjeta za licenciju koje je korisnik SEP-a naveo u protuponudi, zaključiti na nedostatnu molbu za izdavanje licencije što ima za posljedicu da se tužba nositelja SEP-a za prestanak povrede prihvati a da se prethodno ne provjeri odgovara li uopće vlastita ponuda za sklapanje ugovora o licenciji nositelja SEP-a (koja je prethodila protuponudi korisnika SEP-a) uvjetima FRAND?
(c) Je li takav zaključak u svakom slučaju zabranjen kad su uvjeti za licenciju iz protuponude, iz kojih se može zaključiti da je molba za izdavanje licencije nedostatna, takvi da nije ni očito niti je u pogledu njih najviši nacionalni sud pojasnio da se ne mogu povezati s uvjetima FRAND?
____________
1 C-170/13, EU:C:2015:477.