PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(treće vijeće)
17. rujna 2014.
Predmet F‑12/13
CQ
protiv
Europskog parlamenta
„Javna služba – Privremeno osoblje – Konferencijski prevoditelji (KP) – Članak 90. UOS‑a – Uznemiravanje – Članak 12.a Pravilnika o osoblju – Unutarnji pravilnik o savjetodavnom odboru za uznemiravanje na radnom mjestu i njegovo sprječavanje – Povjerljivost rada navedenog odbora – Očite pogreške u ocjeni“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom CQ traži poništenje odluke od 8. svibnja 2012. kojom je tijelo za imenovanje Europskog parlamenta (u daljnjem tekstu: TZI), sukladno mišljenju savjetodavnog odbora za uznemiravanje na radnom mjestu i njegovo sprječavanje (u daljnjem tekstu: odbor za uznemiravanje ili odbor) zaključilo da tužitelj, u svojstvu člana privremenog osoblja, nije bio uznemiravan od strane svojeg načelnika odjela.
Odluka: Tužba se odbija. CQ snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europskog parlamenta.
Sažetak
1. Dužnosnici – Konferencijski prevoditelji – Uređenje prema Pravilniku o osoblju – Pomoćno ugovorno osoblje
(čl. 3.b i 90. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika)
2. Dužnosnici – Uznemiravanje – Pojam – Ponašanje čiji je predmet ili učinak diskreditiranje osobe ili narušavanje njezinih uvjeta rada – Zahtjev ponavljajućeg karaktera ponašanja – Zahtjev namjernog karaktera ponašanja – Opseg – Nepostojanje zahtjeva zlonamjernosti uznemiravatelja
(čl. 12.a st. 3. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
3. Dužnosnici – Dopusti – Godišnji odmor – Zahtjevi za dopuste – Rok za postupanje uprave – Nepostojanje
(čl. 57. st. 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
4. Dužnosnici – Uznemiravanje – Pojam – Kašnjenje u postupanju po zahtjevima za godišnje odmore – Isključenje – Pretpostavke
(čl. 12.a st. 3. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
5. Dužnosnici – Prava i obveze – Sudjelovanje u tečajevima jezika u interesu službe – Obveze u slučaju izostanaka
6. Dužnosnici – Obveza uprave da pruži pomoć – Provedba u području uznemiravanja – Interna istraga o navodnom uznemiravanju – Postupak – Drugo saslušanje odobreno stranci na koju se odnosi pritužba – Povreda prava na obranu – Nepostojanje
(čl. 12.a st. 3. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
1. Zapošljavanje konferencijskog prevoditelja od strane Europskog parlamenta na temelju članka 90. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika nužno mu daje svojstvo člana ugovornog osoblja, a posebice člana ugovornog osoblja u smislu članka 3.b Uvjeta zaposlenja, s obzirom na to da se članak 90. navedenih Uvjeta nalazi u poglavlju 5., naslovljenom „Posebne odredbe koje se odnose na ugovorno osoblje iz članka 3.b“, u glavi IV. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.
(t. 74.)
Izvori:
Službenički sud: presuda Cantisani/Komisija, F‑71/10, EU:F:2012:71, t. 60.
2. Članak 12.a stavak 3. Pravilnika o osoblju definira uznemiravanje kao neprimjereno postupanje čije utvrđivanje ovisi o ispunjenju dvije kumulativne pretpostavke. Prva pretpostavka se odnosi na postojanje fizičkog ponašanja, usmenih ili pisanih izjava koje postoje tijekom određenog razdoblja, ponavljaju se ili su sustavna, što podrazumijeva da se uznemiravanje mora smatrati postupanjem koje traje kroz vrijeme i pretpostavlja ponavljana ili trajna djelovanja koja su namjerna. Druga pretpostavka zahtjeva da ta fizička ponašanja, usmene ili pisane izjave imaju učinak kojim štete osobnosti, dostojanstvu, ili fizičkom ili psihičkom integritetu osobe. Moguće je iz činjenice da se pridjev „namjeran“ odnosi na prvu pretpostavku, a ne na drugu, izvući dvostruki zaključak. S jedne strane, fizička ponašanja, usmene ili pisane izjave, na koje se odnosi navedeni članak, moraju imati voljni karakter, što iz područja primjene te odredbe isključuje djelovanja do kojih dolazi slučajno. S druge strane i nasuprot tomu, ne zahtijeva se podnošenje dokaza da su ta fizička ponašanja, usmene ili pisane izjave učinjena s namjerom narušavanja osobnosti, dostojanstva ili fizičkog ili psihičkog integriteta osobe. Dovoljno je da su ta djelovanja, ako su namjerna, objektivno uključivala takve posljedice.
Naposljetku, budući da djelovanja u pitanju moraju, sukladno članku 12.a stavku 3. Pravilnika o osoblju, biti neprimjerena, slijedi da je kvalifikacija uznemiravanja uvjetovana time da je objektivno dovoljno stvarno, u smislu da bi ga nepristrani i razumni promatrač, koji je uobičajeno osjetljiv i stavljen u iste uvjete, smatrao pretjeranim i vrijednim osude.
(t. 76. do 78.)
Izvori:
Službenički sud: presude Q/Komisija, F‑52/05, EU:F:2008:161, t. 134. i 135., u dijelu u kojem nije ukinuta presudom Komisija/Q, T 80/09 P, EU:T:2011:347; Skareby/Komisija, F‑42/10, EU:F:2012:64, t. 65. i Cantisani/Komisija, EU:F:2012:71, t. 89.
3. Iako na temelju članka 57. prvog stavka Pravilnika o osoblju dužnosnik ima pravo na godišnji odmor od najmanje dvadeset četiri radna dana i najviše trideset radnih dana za kalendarsku godinu, ta odredba ipak ne nalaže stroge rokove upravi za postupanje po zahtjevima za dopuste dužnosnika i članova osoblja.
(t. 112.)
4. Kad je riječ o uznemiravanju u vezi s postupanjem sa zahtjevima za godišnje odmore, eventualno kašnjenje u odobrenju zahtjeva za godišnji odmor ne može se prigovoriti nadređenima ako je to kašnjenje pripisivo nekom drugom odjelu i ako je u svakom slučaju zahtjev riješen na vrijeme. O takvom je slučaju riječ kad je član osoblja u pitanju primio potvrdu o odobrenju dva tjedna prije početka traženog razdoblja.
Što se tiče podsjećanja načelnika odjela na nužnost podnošenja zahtjeva za dopust najkasnije pet radnih dana prije traženog dopusta, tomu se samome po sebi ne može prigovoriti jer je u interesu dobrog funkcioniranja službe.
Što se tiče toga da načelnik odjela podsjeća člana osoblja da mora iskoristiti neiskorišteni godišnji odmor prije prestanka njegova ugovora kao člana privremenog osoblja, niti tomu se ne može samom po sebi prigovoriti, jer dobro upravljanje osobljem naprotiv podrazumijeva brigu o tome da suradnici prijave i koriste svoje godišnje odmore na način da se izbjegne njihovo prenošenje na iduće godine ili naknada tih neiskorištenih odmora po isteku ugovora.
(t. 116. do 118.)
Izvori:
Službenički sud: presuda Q/Komisija, EU:F:2008:161, t. 180.
5. Upis na tečajeve jezika u interesu službe, organizirane tijekom redovnog radnog vremena, podrazumijeva to da dotična osoba svoje izostanke s tih tečajeva odmah opravdava svojem hijerarhijski nadređenom i službi odgovornoj za te tečajeve jezika.
Nakon što je uredno obavijestio svog načelnika odjela o razlozima njegova izostanka s tečaja jezika, na dužnosniku ili članu privremenog osoblja jest da osobno poduzme administrativne korake koje traži odjel za usavršavanje zadužen za navedeni tečaj jezika, da se uvjeri da je došlo do prikladnih izmjena njegova upravnog položaja i da također tom odjelu odgovara za eventualne izostanke.
(t. 120. i 121.)
6. Što se tiče interne istrage o navodnom uznemiravanju provedene prema internim pravilima Europskog parlamenta koja se odnose na savjetodavni odbor za uznemiravanje na radnom mjestu i njegovo sprječavanje, odbor za uznemiravanje u svom radu nije vezan strogim postupovnim pravilima koja bi mu naložila da po drugi put sasluša tužitelja, iako to ne smatra potrebnim. Njegova uloga je savjetodavna i njegovo mišljenje ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta navedenoj stranci. Nadalje, navodna žrtva i navodni uznemiravatelj se pred odborom za uznemiravanje ne nalaze u istom položaju. Navodni uznemiravatelj mora se moći braniti, kao što to pojašnjava članak 10. drugi stavak navedenih internih pravila, od pritužbe podnesene odboru. U tim okolnostima, činjenica da je navodnom uznemiravatelju pružena dodatna prilika da odgovori na optužbe usmjerene protiv njega ne može biti dokaz toga da je odbor za uznemiravanje povrijedio prava na obranu navodne žrtve ili vlastitu obvezu nepristranosti.
(t. 147.)