Language of document : ECLI:EU:C:2021:878

RJEŠENJE POTPREDSJEDNIKA SUDA

27. listopada 2021.(*)

„Privremena pravna zaštita – Članak 279. UFEU‑a – Zahtjev za određivanje privremenih mjera – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Djelotvorna sudska zaštita – Neovisnost sudaca – Sustav stegovnih postupaka protiv sudaca – Ispitivanje pravnih pitanja koja se odnose na nepostojanje neovisnosti sudaca – Novčana kazna”

U predmetu C‑204/21 R,

povodom zahtjeva za određivanje privremenih mjera na temelju članka 279. UFEU‑a, podnesenog 7. rujna 2021.,

Europska komisija, koju zastupaju K. Herrmann i P. J. O. Van Nuffel, u svojstvu agenata,

tužitelj,

koju podupiru:

Kraljevina Belgija, koju zastupaju M. Jacobs, C. Pochet i L. Van den Broeck, u svojstvu agenata,

Kraljevina Danska, koju zastupaju M. Søndahl Wolff i V. Pasternak Jørgensen, u svojstvu agenata,

Kraljevina Nizozemska, koju zastupaju M. K. Bulterman i J. Langer, u svojstvu agenata,

Republika Finska, koju zastupa H. Leppo, u svojstvu agenta,

Kraljevina Švedska, koju zastupaju H. Shev, C. Meyer‑Seitz, M. Salborn Hodgson, H. Eklinder, R. Shahsavan Eriksson, O. Simonsson i J. Lundberg, u svojstvu agenata,

intervenijenti,

protiv

Republike Poljske, koju zastupa B. Majczyna, u svojstvu agenta,

tuženika,

POTPREDSJEDNIK SUDA,

saslušavši nezavisnog odvjetnika A. M. Collinsa,

donosi sljedeće

Rješenje

1        Svojim zahtjevom za određivanje privremenih mjera Europska komisija od Suda traži da Republici Poljskoj naloži plaćanje dnevne novčane kazne u proračun Europske unije kako bi se tu državu članicu potaknulo, da što prije ispuni obveze koje ima na temelju rješenja potpredsjednice Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska (C‑204/21 R; u daljnjem tekstu: rješenje od 14. srpnja 2021., EU:C:2021:593).

2        Taj je zahtjev podnesen u okviru tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a, koju je Komisija podnijela 1. travnja 2021. i kojom se tražilo da se utvrdi da je:

–        time što je donijela i zadržala na snazi članak 42.a stavke 1. i 2. i članak 55. stavak 4. ustawe – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon o ustrojstvu redovnih sudova) od 27. srpnja 2001. (Dz. U. iz 2001., br. 98, pozicija 1070), kako je izmijenjena ustawom o zmianie ustawy – Prawo o ustroju sądów powszechnych, ustawy o Sądzie Najwyższym oraz niektórych innych ustaw (Zakon o izmjeni Zakona o ustrojstvu redovnih sudova, Zakona o Vrhovnom sudu i određenih drugih zakona) od 20. prosinca 2019. (Dz. U. iz 2020., pozicija 190; u daljnjem tekstu: Zakon o izmjeni) (u daljnjem tekstu nazvani zajedno: Izmijenjeni zakon o redovnim sudovima), članak 26. stavak 3. i članak 29. stavke 2. i 3. ustawe o Sądzie Najwyższym (Zakon o Vrhovnom sudu) od 8. prosinca 2017. (Dz. U. iz 2018., pozicija 5), kako je izmijenjen Zakonom o izmjeni (u daljnjem tekstu: Izmijenjeni zakon o Vrhovnom sudu), članak 5. stavke 1.a i 1.b ustawe – Prawo o ustroju sądów administracyjnych (Zakon o ustrojstvu upravnih sudova) od 25. srpnja 2002. (Dz. U. iz 2002., pozicija 1269), kako je izmijenjen Zakonom o izmjeni (u daljnjem tekstu: Izmijenjeni zakon o upravnim sudovima), kao i članak 8. Zakona o izmjeni, kojima se svim nacionalnim sudovima zabranjuje provjera poštovanja zahtjeva Unije u pogledu zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda, Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), s obzirom na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., kao i na temelju članka 267. UFEU‑a i načela nadređenosti prava Unije;

–        time što je donijela i zadržala na snazi članak 26. stavke 2. i 4. do 6. te članak 82. stavke 2. do 5. Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu, kao i članak 10. Zakona o izmjeni, kojima se utvrđuje isključiva nadležnost Izbe Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) (u daljnjem tekstu: Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove) za ispitivanje prigovora i pravnih pitanja vezano uz nepostojanje neovisnosti suda ili suca, Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje, kao i na temelju članka 267. UFEU‑a i načela nadređenosti prava Unije;

–        time što je donijela i zadržala na snazi članak 107. stavak 1. točke 2. i 3. Izmijenjenog zakona o redovnim sudovima i članak 72. stavak 1. točke 1. do 3. Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu, koji omogućuju da se ispitivanje poštovanja zahtjeva Unije u pogledu zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda kvalificira kao „stegovna povreda”, Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju odredbi članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje, kao i na temelju članka 267. UFEU‑a;

–        time što je ovlastila Izbu Dyscyplinarnu (Disciplinsko vijeće) Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) (u daljnjem tekstu: Disciplinsko vijeće), čija neovisnost i nepristranost nisu zajamčeni, da odlučuje o predmetima koji izravno utječu na status i obavljanje dužnosti suca ili pomoćnika suca, kao što su, s jedne strane, zahtjevi za odobrenje pokretanja kaznenog postupka protiv sudaca i pomoćnika sudaca ili za njihovo uhićenje, kao i, s druge strane, predmeti u području radnog prava i socijalnog osiguranja u pogledu sudaca Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) i predmeta koji se odnose na umirovljenje tih sudaca, Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a;

–        time što je donijela i zadržala na snazi članak 88.a Izmijenjenog zakona o redovnim sudovima, članak 45. stavak 3. Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu i članak 8. stavak 2. Izmijenjenog zakona o upravnim sudovima, Republika Poljska povrijedila pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, koja su zajamčena člankom 7. i člankom 8. stavkom 1. Povelje kao i člankom 6. stavkom 1. točkama (c) i (e), člankom 6. stavkom 3. i člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.).

3        Rješenjem od 14. srpnja 2021. potpredsjednica Suda naložila je Republici Poljskoj da do donošenja presude kojom će se okončati postupak u predmetu C‑204/21:

(a)      obustavi, s jedne strane, primjenu odredbi članka 27. stavka 1. točke 1.a Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu, na temelju kojih je Disciplinsko vijeće nadležno za odlučivanje, u prvom kao i u drugom stupnju, o zahtjevima za odobrenje pokretanja kaznenog postupka protiv sudaca ili pomoćnika sudaca, njihova zadržavanja u pritvoru, uhićenja ili izvođenja pred sud te, s druge strane, obustavi učinke odluka koje je Disciplinsko vijeće već donijelo na temelju tog članka, kojima se odobrava pokretanje kaznenog postupka protiv suca ili njegovo uhićenje, te da se suzdrži od upućivanja predmeta iz navedenog članka sudu koji ne ispunjava zahtjeve neovisnosti definirane, među ostalim, u presudi od 19. studenog 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinsko vijeća Vrhovnog suda) (C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982);

(b)      obustavi primjenu odredbi članka 27. stavka 1. točaka 2. i 3. Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu, na temelju kojih je Disciplinsko vijeće nadležno za odlučivanje o predmetima koji se odnose na status i obavljanje dužnosti suca Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud), osobito predmetima u području radnog prava i socijalnog osiguranja te predmetima koji se odnose na umirovljenje tih sudaca, kao i da se suzdrži od upućivanja tih predmeta sudu koji ne ispunjava zahtjeve neovisnosti definirane, među ostalim, u presudi od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982);

(c)      obustavi primjenu odredbi članka 107. stavka 1. točaka 2. i 3. Izmijenjenog zakona o redovnim sudovima, te članka 72. stavka 1. točaka 1. do 3. Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu, kojima se omogućuje utvrđivanje stegovne odgovornosti sudaca jer su ispitivali ispunjavanje zahtjeva neovisnosti i nepristranosti zakonom prethodno ustanovljenog suda u smislu odredbi članka 19. stavka 1. UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje;

(d)      obustavi primjenu odredbi članka 42.a stavaka 1. i 2. kao i članka 55. stavka 4. Izmijenjenog zakona o redovnim sudovima, članka 26. stavka 3. te članka 29. stavaka 2. i 3. Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu, članka 5. stavaka 1.a i 1.b Izmijenjenog zakona o upravnim sudovima i članka 8. Zakona o izmjenama, s obzirom na to da se njima zabranjuje nacionalnim sudovima da provjeravaju ispunjavanje zahtjeva Unije koji se odnose na zakonom prethodno ustanovljeni neovisan i nepristran sud u smislu odredbi članka 19. stavka 1. UEU‑a u vezi s člankom 47. Povelje;

(e)      obustavi primjenu odredbi članka 26. stavaka 2. i 4. do 6. te članka 82. stavaka 2. do 5. Izmijenjenog zakona o Vrhovnom sudu, kao i članka 10. Zakona o izmjenama, kojima se uspostavlja isključiva nadležnost Vijeća za izvanredni nadzor i javne poslove za ispitivanje prigovora o nepostojanju neovisnosti suca ili suda, i

(f)      obavijesti Komisiju, najkasnije mjesec dana od dostave rješenja od 14. srpnja 2021. o svim mjerama koje je donijela kako bi u potpunosti postupila u skladu s tim rješenjem.

 Zahtjevi stranaka

4        Komisija od Suda zahtijeva da:

–        naloži Republici Poljskoj da u proračun Unije plaća dnevnu novčanu kaznu u iznosu koji je prikladan da potakne tu državu članicu da što prije postupi u skladu s privremenim mjerama određenima u rješenju od 14. srpnja 2021.;

–        odluči da se dnevna novčana kazna mora plaćati od objave rješenja kojim je odlučeno o ovom zahtjevu za određivanje privremenih mjera sve dok ta država članica ne donese sve mjere nužne za postupanje u skladu sa svim privremenim mjerama određenima u tom rješenju ili do objave presude kojom će se okončati postupak u predmetu C‑204/21, i

–        naloži Republici Poljskoj snošenje troškova.

5        U svojim očitovanjima podnesenima 1. listopada 2021. Republika Poljska zahtijevala je da ovaj predmet ispita veliko vijeće Suda i zatražila je odbijanje Komisijina zahtjeva.

 O zahtjevu Republike Poljske da se predmet uputi velikom vijeću Suda

 Argumentacija

6        Republika Poljska smatra da s obzirom na presedansku narav rješenja od 14. srpnja 2021. i zahtjev Komisije, taj zahtjev treba ispitati veliko vijeće Suda. Tvrdi u tom pogledu da odluku kojom se izriče novčana kazna državi članici ne smije donijeti sudac pojedinac, osobito u predmetu u kojem su izneseni važni prigovori glede nadležnosti Unije.

7        Ističe također da je ovaj predmet prvi Komisijin zahtjev za izricanje novčane kazne na temelju privremene mjere povodom neprovedbe ranijeg rješenja i da je taj zahtjev neprecizan. Usto, rješenje potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska (C‑121/21 R, EU:C:2021:752), koje je jedina odluka Suda kojom se u takvim okolnostima izriče novčana kazna, ne sadržava nikakvo obrazloženje kriterija koji su upotrijebljeni radi određivanja iznosa novčane kazne.

 Ocjena

8        U tom pogledu, kao prvo, treba podsjetiti na to da, u skladu s člankom 161. stavkom 1. Poslovnika Suda, u vezi s člankom 1. Odluke Suda 2012/671/EU od 23. listopada 2012. o sudačkim dužnostima potpredsjednika Suda (SL 2012., L 300, str. 47.), potpredsjednik Suda sam odlučuje o zahtjevima za suspenziju primjene ili određivanje privremenih mjera ili bez odlaganja prepušta odluku o tim zahtjevima Sudu.

9        Stoga je, na temelju tih odredaba, potpredsjednik Suda stvarno nadležan za odlučivanje o svim zahtjevima za privremenu pravnu zaštitu ili odluku o takvom zahtjevu može prepustiti Sudu ako smatra da je, s obzirom na posebne okolnosti, za takav zahtjev potrebno upućivanje sudskom vijeću (rješenja potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska, C‑121/21 R, EU:C:2021:752, t. 10., i od 6. listopada 2021., Poljska/Komisija, C‑204/21 R‑RAP, EU:C:2021:834, t. 6.).

10      Iz toga slijedi da je samo potpredsjednik Suda nadležan za ocjenu, od slučaja do slučaja, o tome je li u odnosu na zahtjeve za privremenu pravnu zaštitu koji su mu podneseni potrebno upućivanje Sudu radi dodjeljivanja predmeta sudskom vijeću (rješenja potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska, C‑121/21 R, EU:C:2021:752, t. 11., o od 6. listopada 2021., Poljska/Komisija, C‑204/21 R‑RAP, EU:C:2021:834, t. 7.).

11      U konkretnom slučaju Komisijin zahtjev za izricanje novčane kazne ne sadržava nikakav element na temelju kojega bi ga bilo potrebno dodijeliti sudskom vijeću.

12      Naime, kao prvo, iako se Republika Poljska poziva na važnost pitanja razmotrenih u rješenju od 14. srpnja 2021. i na činjenicu da smatra da ta pitanja ne spadaju u nadležnost Unije, mora se utvrditi da ispitivanje Komisijina zahtjeva ne podrazumijeva davanje ocjene o navedenim pitanjima, nego samo utvrđivanje je li izricanje novčane kazne nužno da se osigura poštovanje tog rješenja (vidjeti u tom smislu rješenje od 20. studenog 2017., Komisija/Poljska, C‑441/17 R, EU:C:2017:877, t. 104.).

13      Kao drugo, argument Republike Poljske koji se temelji na tome da dosad nije zabilježen zahtjev za izricanje novčane kazne po osnovi privremene mjere i nepreciznosti pravila kojima je uređeno ispitivanje takvog zahtjeva, mora se u svakom slučaju odbiti jer je rješenjem od 20. studenoga 2017., Komisija/Poljska (C‑441/17 R, EU:C:2017:877), veliko vijeće Suda već odlučilo o Komisijinu zahtjevu za izricanje novčane kazne, a rješenjem od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska (C‑121/21 R, EU:C:2021:752), potpredsjednica izrekla je novčanu kaznu povodom neprovedbe rješenja potpredsjednice Suda od 21. svibnja 2021., Češka Republika/Poljska (C‑121/21 R, EU:C:2021:420).

14      Kao treće, mora se utvrditi da je argument prema kojem potpredsjednik Suda općenito ne može izreći novčanu kaznu, a da odnosni predmet ne uputi sudskom vijeću, već bio odbijen rješenjem potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska (C‑121/21 R, EU:C:2021:752).

15      Prema tome, ovaj Komisijin zahtjev nije potrebno uputiti velikom vijeću Suda.

 Dopuštenost Komisijina zahtjeva za izricanje novčane kazne

 Argumentacija

16      Republika Poljska ističe da je Komisijin zahtjev za izricanje novčane kazne nedopušten.

17      Tvrdi u tom pogledu da u tom zahtjevu nije određen iznos novčane kazne čije izricanje Komisija traži. Na Komisiji je da precizno odredi sadržaj privremenih mjera čiju primjenu zahtijeva. Usto, taj propust ugrožava prava obrane Republike Poljske jer tu državu članicu lišava prava da učinkovito iznese svoja očitovanja o iznosu te novčane kazne.

 Ocjena

18      Treba napomenuti da u sustavu pravnih sredstava koji je uspostavljen Ugovorom stranka može ne samo zatražiti, u skladu s člankom 278. UFEU‑a, suspenziju primjene akta koji se pobija u glavnom predmetu, već se može također pozvati na članak 279. UFEU‑a, kako bi zatražila određivanje privremenih mjera. Na temelju potonje odredbe, sud privremene pravne zaštite može drugoj strani osobito privremeno izdati prikladne naloge (rješenje od 20. studenoga 2017., Komisija/Poljska, C‑441/17 R, EU:C:2017:877, t. 96.).

19      Članak 279. UFEU‑a stoga Sudu daje ovlast da odredi sve potrebne privremene mjere koje smatra nužnima kako bi se zajamčila puna učinkovitost konačne odluke (rješenje od 20. studenoga 2017., Komisija/Poljska, C‑441/17 R, EU:C:2017:877, t. 97.).

20      Sud privremene pravne zaštite osobito mora moći zajamčiti učinkovitost naloga koji je stranci upućen na temelju članka 279. UFEU‑a, donošenjem bilo koje mjere kojoj je svrha da ta stranka poštuje rješenje o privremenoj pravnoj zaštiti. Takva se mjera osobito može sastojati od izricanja novčane kazne u slučaju da stranka o kojoj je riječ ne poštuje navedeni nalog (rješenje od 20. studenoga 2017., Komisija/Poljska, C‑441/17 R, EU:C:2017:877, t. 100.).

21      U tom se kontekstu mora istaknuti da niti članak 279. UFEU‑a niti članak 160. Poslovnika ne predviđaju obvezu Komisije da Sudu predloži konkretan iznos kada traži izricanje novčane kazne na temelju privremene mjere.

22      Usto, prijedlozi koje Komisija eventualno iznese glede iznosa novčane kazne koji valja izreći ni u kojem slučaju ne mogu obvezivati sud privremene pravne zaštite, koji ostaje slobodan odrediti novčanu kaznu u iznosu i obliku koje smatra odgovarajućima, pri čemu utvrđena novčana kazna mora, s jedne strane, biti prilagođena okolnostima te, s druge strane, proporcionalna mogućnosti plaćanja te države članice (vidjeti u tom smislu rješenje potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska (C‑121/21 R, EU:C:2021:752, t. 50.).

23      Usto, u predmetu povodom kojeg je doneseno rješenje od 20. studenoga 2017., Komisija/Poljska (C‑441/17 R, EU:C:2017:877), Sud je odredio iznos novčane kazne na teret države članice, iako u Komisijinu zahtjevu za izricanje te novčane kazne nije bio naveden njezin konkretan iznos.

24      Izricanje novčane kazne na temelju zahtjeva u kojem nije naveden njezin konkretan iznos ne može, osim toga, ugroziti prava obrane dotične države članice jer ona zadržava mogućnost da u svojim očitovanjima, po potrebi podredno, navede iznos novčane kazne koji smatra prikladnim s obzirom na okolnosti predmeta i svoju mogućnost plaćanja.

25      S obzirom na te elemente, valja odbiti argument o postojanju zapreke vođenju postupka koji je Republika Poljska istaknula.

 Osnovanost Komisijina zahtjeva za izricanje novčane kazne

 Argumentacija

26      Komisija smatra da radi postupanja u skladu s rješenjem od 14. srpnja 2021. sva tijela Republike Poljske, uključujući sudove, moraju prestati primjenjivati odredbe nacionalnog prava navedene u tom rješenju do dana objave presude kojom će se okončati postupak u predmetu C‑204/21.

27      Međutim, iz navoda koje je Republika Poljska iznijela u dopisu od 16. kolovoza 2021. ne proizlazi da je ona donijela sve mjere nužne za provedbu privremenih mjera određenih u navedenom rješenju.

28      Tako, kao prvo, niti jedna mjera nije donesena da izričito spriječi Disciplinsko vijeće da izvršava ovlasti koje su mu dodijeljene u predmetima navedenima u točki 1. podtočkama (a) i (b) izreke rješenja od 14. srpnja 2021.

29      Konkretno, mjere koje je donijela prva predsjednica Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) dodjeljuju predsjedniku Disciplinskog vijeća mogućnost donošenja hitnih postupovnih mjera u predmetima u kojima se nadležnost Disciplinskog vijeća treba suspendirati. Usto, to vijeće i dalje vodi postupke u predmetima koji su mu dodijeljeni prije 5. kolovoza 2021., pri čemu njegov predsjednik ili njegovi članovi moraju diskrecijski odlučiti, treba li nastaviti postupak pokrenut u takvim predmetima. U većem broju tih predmeta Disciplinsko vijeće je, osim toga, odlučilo održati raspravu ili odlučiti o meritumu.

30      Povrh toga, te su mjere primjenjive samo do najkasnije 15. studenoga 2021., a ne do objave presude kojom će se okončati postupak u predmetu C‑204/21.

31      Kao drugo, mjere koje je donijela predsjednica Vijeća za izvanredni nadzor i javne poslove također su nedostatne zato što, s jedne strane, to vijeće može nastaviti odlučivati u predmetima koji su u tijeku te što, s druge strane, njegova isključiva nadležnost za odlučivanje u predmetima navedenima u točki 1. podtočki (e) izreke rješenja od 14. srpnja 2021. nije suspendirana, što podrazumijeva da su redovni sudovi i dalje dužni proglasiti se nenadležnim u tim predmetima.

32      Kao treće, Republika Poljska nije navela niti jednu mjeru čija je namjena postupanje u skladu s obvezom suspenzije učinaka odluka koje je Disciplinsko vijeće već donijelo, kao što to zahtijeva točka 1. podtočka (a) izreke tog rješenja ili postupanje u skladu s privremenim mjerama navedenima u točki 1. podtočkama (c) i (d) izreke navedenog rješenja.

33      U tim okolnostima Komisija smatra da je radi jamčenja pune učinkovitosti rješenja od 14. srpnja 2021., djelotvorne primjene prava Unije kao i poštovanja načela vladavine prava i cjelovitosti pravnog poretka Unije, nužno naložiti Republici Poljskoj plaćanje dnevne novčane kazne u iznosu prikladnom da potakne tu državu članicu da što prije postupi po privremenim mjerama određenima u tom rješenju.

34      Republika Poljska tvrdi da su donesene sve mjere nužne za provedbu rješenja od 14. srpnja 2021.

35      Ta država članica smatra da na temelju tog rješenja nije dužna suspendirati obvezatnost primjene spomenutih odredbi, nego samo njihovu primjenu, što ne zahtijeva donošenje općih odredbi. Slijedom navedenog, obveze koje proizlaze iz navedenog rješenja imaju samo tijela pozvana primjenjivati te odredbe, to jest sudovi i dužnosnici za stegovni postupak.

36      Stoga tijela zakonodavne vlasti nisu adresati navedenih obveza iz razloga što imaju samo nadležnost koja ima omogućuje donošenje ili ukidanje općih odredbi, što u konkretnom slučaju nije nužno. Isto tako, navedena tijela ne raspolažu niti ovlašću za izmjenu sadržaja ili obvezatnosti sudskih odluka, jer bi inače prekršila načelo diobe vlasti. Niti izvršna vlast ne raspolaže u poljskom pravnom poretku ovlašću postupanja u skladu s nalogom za suspenziju primjene odredbi zakonodavnog ranga.

37      U skladu s tim načelima i postupovnom autonomijom država članica, prva predsjednica Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) donijela je smjernice u okviru kojih je bilo prikladno prepustiti sudskim vijećima zadaću donošenja odluka o suspenziji ili odgodi predmeta koji su u tijeku pred njima.

38      Tužbeni razlozi koje je Komisija podnijela radi dokazivanja da Republika Poljska nije provela rješenje od 14. srpnja 2021. tiče se u stvarnosti samo jednog njegova ograničenog dijela. Na temelju primjera koje je Komisija pružila ne može se dovesti u pitanje činjenica da većina poljskih sudova odlučuje u skladu s tim rješenjem. U rijetkim predmetima u kojima poljski sudovi nastoje odstupiti od navedenog rješenja, javna tijela ne raspolažu sredstvima da utječu na njihovu odluku. Dovođenje u pitanje takvih odluka može se kasnije osigurati korištenjem redovnih i izvanrednih pravnih lijekova. Uspostavljen pravni okvir jest, dakle, dovoljan, i uzimajući u obzir načelo neovisnosti sudaca državi članici ne može se naložiti plaćanje novčane kazne iz razloga što su pojedinačne odluke donijeli njezini nacionalni sudovi.

39      Osim toga, mjere koje je Republika Poljska donijela u ovom predmetu slične su onoj koje je ta država članica donijela povodom rješenja od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska (C‑791/19 R, EU:C:2020:277). No, Komisija nije zatražila izricanje novčane kazne u predmetu povodom kojeg je to rješenje doneseno.

40      U slučaju da Sud smatra da Republika Poljska nije poduzela sve mjere nužne za provedbu rješenja od 14. srpnja 2021., treba uzeti u obzir više olakotnih okolnosti s obzirom na koje izricanje novčane kazne nije primjereno.

41      Kao prvo, Republika Poljska donijela je sve mjere koje su u skladu s poljskim pravom moguće. Kao drugo, poljski sudovi načelno poštuju rješenje od 14. srpnja 2021. dok se moguće suprotne odluke mogu ukinuti ili zanemariti. Kao treće, mjere nužne za provedbu tog rješenja određene su u skladu s praksom Komisije u predmetu povodom kojeg je doneseno rješenje od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska (C‑791/19 R, EU:C:2020:277). Kao četvrto, Republika Poljska planira različite reforme zbog kojih će spor na koji se odnosi predmet C‑204/21 postati bespredmetan.

 Ocjena

 Izricanje novčane kazne

42      Rješenjem od 14. srpnja 2021. potpredsjednica Suda odredila je skup privremenih mjera navedenih u točki 3. ovog rješenja u skladu s kojim je Republika Poljska morala trenutačno postupiti.

43      No, valja utvrditi, kao prvo, da iz spisa ne proizlazi da su mjere koje je Republika Poljska donijela dovoljne da se osigura provedba tih privremenih mjera.

44      Ponajprije, iako se Republika Poljska poziva na ustrojbene mjere koje je donijela prva predsjednica Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud), na temelju argumentacije iznesene u tom pogledu ne može se utvrditi da se tim mjerama osigurava cjelovita provedba obveza određenih u točki 1. podtočkama (a) i (b) izreke rješenja od 14. srpnja 2021.

45      Tako Republika Poljska nije s uspjehom osporila Komisijin navod prema kojem predsjednik Disciplinskog vijeća zadržava ovlast donošenja hitnih mjera u predmetima koji su u nadležnosti tog vijeća na temelju nacionalnih odredbi navedenih u izreci rješenja od 14. srpnja 2021.

46      Isto tako, iz podudarajućih očitovanja stranaka proizlazi da odluku o tome, hoće li se nastaviti ispitivanje predmeta koji su u tijeku u Disciplinskom vijeću donosi, ovisno o slučaju, predsjednik ili članovi tog vijeća, pri čemu ih mjere koje je donijela prva predsjednica Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud) ne obvezuju da prekinu to ispitivanje.

47      Usto, Republika Poljska nije uopće tvrdila da su učinci odluka koje je već donijelo Disciplinsko vijeće i navedene su u točki 1. podtočki (a) izreke rješenja od 14. srpnja 2021. bili suspendirani, jer ta država članica spominje samo jedan predmet u kojem je odlučeno o takvoj suspenziji.

48      Prema tome, valja zaključiti da nacionalne odredbe kojima je predviđena nadležnost Disciplinskog vijeća u predmetima navedenima u točki 1. podtočkama (a) i (b) izreke tog rješenja ostaju primjenjive u poljskom pravnom poretku.

49      Iako Republika Poljska tvrdi da su donesene mjere ipak dostatne, iz razloga što nije nužno donijeti opće mjere čiji je učinak suspenzija obvezatnosti predmetnih nacionalnih odredbi, dovoljno je utvrditi da činjenica, kao što to priznaje ta država članica, da su sastavi Disciplinskog vijeća prekršili neke od obveza koje proizlaze iz rješenja od 14. srpnja 2021. dokazuje da put koji je ona odabrala da osigura provedbu tog rješenja ne nudi djelotvorna jamstva u tom pogledu.

50      Potom, Republika Poljska nije osporavala Komisijin navod prema kojem nikakva nacionalna mjera nije bila donesena radi provedbe obveza koje proizlaze iz točke 1. podtočaka (c) i (d) izreke navedenog rješenja. Usto, ta država članica nije Sudu pružila nikakvu informaciju glede načina na koji su poljski sudovi i tijela postupili u skladu s tim obvezama.

51      Naposljetku, glede obveza određenih u točki 1. podtočki (e) izreke rješenja od 14. srpnja 2021. Republika Poljska nije s uspjehom osporila Komisijine navode da, s jedne strane, predmete u tijeku o kojima odlučuje Vijeće za izvanredni nadzor i javne poslove to vijeće može i dalje ispitivati te da, s druge strane, redovni sudovi moraju navedenom vijeću i dalje upućivati predmete koji su u njegovoj nadležnosti.

52      Kao drugo, iako Republika Poljska tvrdi da se alternativne mjere namijenjene provedbi rješenja od 14. srpnja 2021. nisu mogle donijeti uzimajući u obzir granice izvršavanja ovlasti nacionalnih zakonodavnih i izvršnih tijela kao i isključivu nadležnost poljskih sudova za odlučivanje o predmetima koji su u tijeku ili su već dovršeni, taj se argument ne može prihvatiti.

53      Doduše, budući da su u skladu s člankom 279. UFEU‑a tim rješenjem određene samo privremene mjere, njime se Republici Poljskoj ne nalaže da ukine odredbe navedene u njegovoj izreci. Isto tako, pravo Unije uopće ne isključuje mogućnost da se provedba takvog rješenja djelomično zasniva na mjerama koje donesu sudovi.

54      Međutim, mora se podsjetiti na to, s jedne strane, da se država članica ne može pozivati na odredbe, prakse ili situacije iz svojeg unutarnjeg pravnog poretka kako bi opravdala nepoštovanje obveza koje proizlaze iz prava Unije (presuda od 12. studenoga 2019., Komisija/Irska (Vjetroelektrana Derrybrien), C‑261/18, EU:C:2019:955, t. 89.), te, s druge strane, da se obveza država članica da poštuju odredbe prava Unije odnosi na sva njihova tijela, uključujući, u okviru njihovih ovlasti, sudove (presuda od 4. listopada 2018., Komisija/Francuska (Porez po odbitku), C‑416/17, EU:C:2018:811, t. 106.).

55      Prema tome, čak i pod pretpostavkom da pravila na snazi u poljskom pravnom poretku ne dopuštaju zakonodavnim ili izvršnim tijelima da donesu opće mjere kojima se određuje suspenzija primjene nacionalnih odredbi navedenih u izreci rješenja od 14. srpnja 2021., ta okolnost ne utječe na pitanje je li Republika Poljska doista postupila u skladu s tim rješenjem ili treba izreći novčanu kaznu kako bi se zajamčila djelotvornost privremenih mjera određenih u tom rješenju.

56      Kao treće, okolnost da je u ovom predmetu Republika Poljska donijela mjere slične onima koje je donijela kako bi postupila u skladu s rješenjem od 8. travnja 2020., Komisija/Poljska (C‑791/19 R, EU:C:2020:277), i da u potonjem predmetu Komisija nije ocijenila prikladnim zatražiti izricanje novčane kazne povodom donošenja tih mjera ne može, u svakom slučaju, dokazati da je ta država članica doista postupila u skladu s rješenjem od 14. srpnja 2021.

57      U tim je okolnostima, potrebno ojačati djelotvornost privremenih mjera naloženih tim rješenjem, time što će se Republici Poljskoj izreći novčana kazna kako bi se tu državu članicu odvratilo od kašnjenja u postupanju u skladu s navedenim rješenjem (vidjeti po analogiji rješenje potpredsjednice Suda od 20. rujna 2021., Češka Republika/Poljska, C‑121/21 R, EU:C:2021:752, t. 49.).

 Iznos novčane kazne

58      Radi utvrđivanja iznosa novčane kazne koju valja izreći u ovom predmetu, valja podsjetiti na to da se rješenje od 14. srpnja 2021. odnosi na privremene mjere čije je poštovanje nužno da se izbjegne uzrokovanje teške i nepopravljive štete pravnom poretku Unije i, prema tome, pravima koja pojedinci izvode iz prava Unije kao i vrijednostima, utvrđenima u članku 2. UEU‑a, na kojima se ta Unija temelji, a osobito vrijednosti vladavine prava.

59      Usto, valja utvrditi da se ne mogu prihvatiti argumenti koje je Republika Poljska iznijela u svrhu dokazivanja postojanja „olakotnih okolnosti”.

60      Stoga, kao prvo, iz sudske prakse navedene u točki 54. ovog rješenja proizlazi to da se okolnost da je poljsko pravo stvorilo prepreku donošenju dodatnih mjera radi postupanja u skladu s rješenjem od 14. srpnja 2021. ne može uzeti u obzir radi procjene iznosa novčane kazne koju treba izreći.

61      Kao drugo, iako Republika Poljska tvrdi da su, unatoč nedostatnosti mjera donesenih povodom donošenja tog rješenja, poljski sudovi načelno postupali u skladu s njim, valja utvrditi da ona u svakom slučaju nije podnijela elemente kojima se može dokazati osnovanost tog navoda.

62      Kao treće, na temelju okolnosti da je Komisija ocijenila prikladnim u drugom predmetu ne provesti postupke nužne da se osigura primjena rješenja kojim su određene privremene mjere, pod pretpostavkom da se dokaže, Republika Poljska ne može se izuzeti od obveza koje proizlaze iz rješenja od 14. srpnja 2021. ili opravdati sniženje iznosa novčane kazne nužnog da tu državu članicu odvrati od ustrajanja u njezinu postupanju.

63      Kao četvrto, namjera koju je Republika Poljska izrazila da u roku od godine dana donese niz mjera namijenjenih reformi poljskog pravosudnog sustava ne može, bez trenutačnog djelovanja te države članice, spriječiti nastanak štete spomenute u točki 58. ovog rješenja.

64      Slijedom navedenog, Republici Poljskoj valja, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i sposobnost plaćanja te države članice, naložiti da Komisiji plaća novčanu kaznu u iznosu od 1 000 000 eura dnevno, računajući od datuma dostave ovog rješenja Republici Poljskoj do dana na koji ta država članica postupi u skladu s obvezama koje proizlaze iz rješenja od 14. srpnja 2021. ili, ako ona to propusti učiniti, do dana objave presude kojom će se okončati postupak u predmetu C‑204/21.

Slijedom navedenog, potpredsjednik Suda rješava:

1.      Republici Poljskoj nalaže se da Europskoj komisiji plaća novčanu kaznu od 1 000 000 eura dnevno, računajući od datuma dostave ovog rješenja Republici Poljskoj do dana na koji ta država članica postupi u skladu s obvezama koje proizlaze iz rješenja potpredsjednice Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska (C204/21 R, EU:C:2021:593), ili, ako ona to propusti učiniti, do dana objave presude kojom će se okončati postupak u predmetu C204/21.

2.      O troškovima će se odlučiti naknadno.

Potpisi


*      Jezik postupka: poljski