Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. prosinca 2020. uputio Ráckevei Járásbíróság (Mađarska) – EP i dr./ERSTE Bank Hungary Zrt.

(predmet C-670/20)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Ráckevei Járásbíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: EP, TA, FV i TB

Tuženik: ERSTE Bank Hungary Zrt.

Prethodna pitanja

Uzimajući u obzir tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima¹ , koje je sadržano u presudi Andriciuc i dr., C-186/16² , treba li smatrati jasnom i nedvosmislenom ugovornu odredbu o valutnom riziku, kojom se izričito ne utvrđuje da navedeni rizik preuzima isključivo i u potpunosti dužnik te koja sadržava samo dužnikovu izjavu u kojoj se navodi da je on „potpuno svjestan mogućih rizika transakcije, a osobito činjenice da promjena tečaja predmetne strane valute u odnosu na mađarsku forintu može i povećati i smanjiti teret povrata zajma u forintama[”]?

Je li gore navedena ugovorna odredba u skladu sa zahtjevom utvrđenim u presudi Andriciuc i dr., C-186/16, prema kojem potrošač mora na temelju te odredbe moći procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice preuzimanja valutnog rizika za njegove financijske obveze, uzimajući u obzir da se dokumentom naslovljenim [„]Informacije o općim rizicima financiranja u stranim valutama[”], koji je potrošač potpisao u trenutku sklapanja ugovora, jednako upućuje na pozitivne i negativne učinke takvih promjena u tečaju sugerirajući time da je uobičajen trend stabilne razine tečaja – koji je naveo i mađarski savez banaka – takav da se povoljne i nepovoljne ekonomske posljedice dugoročno izjednačavaju?

Je li gore navedena ugovorna odredba u skladu sa zahtjevom utvrđenim u presudi Andriciuc i dr., C-186/16, prema kojem potrošač mora na temelju te odredbe moći procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice preuzimanja valutnog rizika za njegove financijske obveze, kada se ni u ugovoru ni u informativnom dokumentu o valutnim rizicima, koji je potpisan u trenutku sklapanja ugovora, ni izričito ni prešutno ne navodi mogućnost znatnog povećanja obroka otplate odnosno mogućnost da to povećanje u stvarnosti dosegne bilo koju razinu?

Uzimajući u obzir tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koje je provedeno u presudi Andriciuc i dr., C 186/16, treba li se smatrati da je ugovorna odredba o valutnom riziku, u kojoj se izričito ne navodi da valutni rizik preuzima isključivo i u potpunosti potrošač, jasna i nedvosmislena kada iz ugovornih odredbi izričito ne proizlazi mogućnost znatnog povećanja obroka otplate odnosno mogućnost da to povećanje u stvarnosti dosegne bilo koju razinu?

Je li izjava koju je u te svrhe dao potrošač, koja je sastavljena u općenitom izričaju u tipskoj ugovornoj odredbi, dovoljna sama po sebi kako bi se smatralo da informacija o valutnom riziku ispunjava zahtjev utvrđen u presudi Andriciuc i dr., C-186/16, prema kojem potrošač mora na temelju te odredbe moći procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice prijenosa valutnog rizika za njegove financijske obveze, kada nijedna druga ugovorna odredba odnosno odredba informativnog [dokumenta] ne podupire takav zaključak?

Uzimajući u obzir presudu Andriciuc i dr., C-186/16, je li tumačenje Kúrije (Vrhovni sud), prema kojem „činjenica da je tuženik pružio informacije o valutnom riziku znači sama po sebi da je tužitelj trebao realno računati s tim rizikom”, u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?

____________

¹ Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

² Presuda od 20. rujna 2017., Andriciuc i dr., C-186/16, EU:C:2017:703