PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
29. veljače 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Lijekovi za humanu primjenu – Direktiva 2001/83/EZ – Članak 85.c – Područje primjene – Prodaja lijekova javnosti na daljinu – Lijekovi za humanu primjenu koji se izdaju bez liječničkog recepta – Osobe koje su ovlaštene ili opunomoćene za prodaju lijekova javnosti na daljinu – Mogućnost država članica da na svojem državnom području odrede uvjete, opravdane zaštitom javnog zdravlja, za maloprodaju lijekova koji se prodaju na internetu – Usluge informacijskog društva – Direktiva 98/34/EZ – Direktiva (EU) 2015/1535 – Usluga povezivanja ljekarnika i kupaca radi prodaje lijekova na internetu”
U predmetu C‑606/21,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Cour d’appel de Pariz (Žalbeni sud u Parizu, Francuska), odlukom od 17. rujna 2021., koju je Sud zaprimio 30. rujna 2021., u postupku
Doctipharma SAS
protiv
Union des Groupements de pharmaciens d’officine (UDGPO),
Pictime Coreyre,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: A. Prechal, predsjednica vijeća, F. Biltgen, N. Wahl (izvjestitelj), J. Passer i M. L. Arastey Sahún, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: K. Hötzel, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 19. travnja 2023.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Doctipharma SAS, V. Eppendahl, L. Lesur, M. Rivasi, i A. Robert, avocats, M. Meulenbelt, advocaat,
– za Union des Groupements de pharmaciens d’officine (UDGPO), S. Beaugendre i M. Boccon‑Gibod, avocats,
– za francusku vladu, G. Bain, V. Depenne, A.-L. Desjonquères, M. Guiresse i N. Vincent, u svojstvu agenata,
– za češku vladu, T. Machovičová, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,
– za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju M. Russo, avvocato dello Stato,
– za Europsku komisiju, A. Sipos i F. Thiran, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 13. srpnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje, s jedne strane, Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u područja tehničkih standarda i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (SL 1998., L 204, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 58.), kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998. (SL 1998., L 217, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 55., str. 11.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/34), i, s druge strane, članka 85.c Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL 2001., L 311, str. 67.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.), kako je izmijenjena Direktivom 2011/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. (SL 2011., L 174, str. 74.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 244.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2001/83).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Doctipharma SAS i Uniona des Groupements de pharmaciens d’officine (Udruga grupacija ljekarnika, Francuska; u daljnjem tekstu: UDGPO) u vezi sa zakonitošću djelatnosti internetske prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta putem platforme koju je izradilo i kojom upravlja društvo Doctipharma.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 98/34
3 Člankom 1. Direktive 98/34 propisuje se:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
2. ‚usluga’, svaka usluga informacijskog društva, to jest svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu, elektronskim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga.
Za potrebe ove definicije:
– ‚na daljinu’ znači da se usluga pruža bez da su strane istodobno prisutne,
– ‚elektronskim sredstvima’ znači da se usluga na početku šalje i prima na odredištu pomoću elektroničke opreme za obradu (uključujući digitalnu kompresiju) i pohranu podataka te u potpunosti šalje, prenosi i prima telegrafski, radio vezom, optičkim sredstvima ili ostalim elektromagnetskim sredstvima,
– ‚na osobni zahtjev primatelja usluga’ znači da se usluga pruža prijenosom podataka na osobni zahtjev.
[…]”
Direktiva 2001/83
4 U članku 85.c Direktive 2001/83 navodi se:
„1. Ne dovodeći u pitanje nacionalno zakonodavstvo kojim se zabranjuje nuđenje na prodaju lijekova na recept [javnosti] na daljinu putem usluge informacijskog društva, države članice osiguravaju da se lijekovi nude na prodaju na daljinu putem usluga informacijskog društva kako je utvrđeno Direktivom [98/34] pod sljedećim uvjetima:
(a) fizička ili pravna osoba koja nudi lijekove je ovlaštena ili opunomoćena za opskrbu javnosti lijekovima, također i na daljinu, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice u kojoj osoba ima poslovni nastan;
(b) osoba navedena u točki (a) dostavila je državi članici u kojoj djeluje barem sljedeće informacije:
i. ime ili korporativni naziv i stalnu adresu mjesta s kojeg obavlja opskrbu lijekovima;
ii. datum početka aktivnosti nuđenja lijekova na prodaju na daljinu putem usluge informacijskog društva;
iii. adresu internetske stranice koja se koristi u tu svrhu i sve mjerodavne informacije nužne za identifikaciju internetske stranice;
iv. klasifikaciju lijekova, u skladu s glavom VI., koji se nude javnosti na prodaju na daljinu putem usluga informacijskog društva, ako je primjenljivo.
Kada je to prikladno, informacije treba ažurirati.
(c) lijekovi su sukladni nacionalnom zakonodavstvu odredišne države članice u skladu s člankom 6. stavkom 1.;
(d) ne dovodeći u pitanje zahtjeve o informacijama iz Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) [(SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)], internetska stranica putem koje se nude lijekovi sadrži barem sljedeće:
i. detalje za kontakt s nadležnim tijelom ili tijelom obaviještenim u skladu s točkom (b);
ii. poveznicu iz stavka 4. za internetsku stranicu države članice u kojoj ima poslovni nastan;
iii. zajednički logotip iz stavka 3., jasno istaknut na svakoj stranici internetske stranice povezane s ponudom lijekova koji se prodaju javnosti na daljinu. Zajednički logotip sadržava poveznicu do popisa na koji je osoba upisana u skladu s točkom (c) stavka 4.
2. Države članice mogu na svom državnom području same odrediti uvjete, opravdane zaštitom javnog zdravlja, za maloprodaju lijekova na daljinu koji se nude putem usluga informacijskog društva.
[…]
6. Ne dovodeći u pitanje Direktivu [2000/31] i zahtjeve navedene u ovoj glavi, države članice poduzimaju mjere nužne kako bi se osiguralo da za osobe koje ne djeluju na način iz stavka 1., a koje nude javnosti lijekove na prodaju na daljinu putem usluga informacijskog društva i koje djeluju na njihovom državnom području budu predviđene učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kazne.”
Direktiva 2011/62
5 Uvodne izjave 21. do 24. Direktive 2011/62 glase kako slijedi:
„(21) Ilegalna prodaja lijekova javnosti putem interneta važna je prijetnja javnom zdravlju jer krivotvoreni lijekovi mogu na taj način dospjeti u javnost. Nužno je poduzeti mjere protiv te prijetnje. Čineći to, valja voditi računa o činjenici da specifični uvjeti za maloprodaju lijekova nisu usklađeni na razini [Europske unije] te stoga države članice mogu propisati uvjete za maloprodaju lijekova javnosti koji moraju biti u granicama Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
(22) Pri provjeri kompatibilnosti s pravom Unije o uvjetima za opskrbu javnosti lijekovima u maloprodaji, Sud Europske unije priznao je vrlo specifičnu prirodu lijekova, koji se po svojim terapijskim učincima bitno razlikuju od ostale robe. Sud također drži da su ljudsko zdravlje i život na prvom mjestu među sredstvima i interesima koje štiti UFEU, te da je na državama članicama da odrede razinu zaštite javnog zdravlja i način na koji žele postići tu razinu. Budući da se ta razina može razlikovati od jedne do druge države članice, državama članicama mora se omogućiti diskrecijsko pravo [(presuda od 19. svibnja 2009., Apothekerkammer des Saarlandes i dr., C‑171/07 i C‑172/07, EU:C:2009:316, t. 19. i 31.)] da na svojem državnom području određuju uvjete za opskrbu javnosti lijekovima.
(23) Osobito s obzirom na rizike za javno zdravlje i s obzirom na ovlasti država članica da odrede razinu zaštite javnog zdravlja, praksa Suda prihvaća da države članice mogu, u načelu, ograničiti maloprodaju lijekova samo na ljekarne [(presuda od 19. svibnja 2009., Apothekerkammer des Saarlandes i dr., C‑171/07 i C‑172/07, EU:C:2009:316, t. 34. i 35.)].
(24) Stoga, i s obzirom na praksu Suda, države članice moraju biti u stanju, služeći se uslugama informacijskog društva, odrediti maloprodaji lijekova na daljinu uvjete opravdane zaštitom javnog zdravlja. Ti uvjeti ne smiju na nepropisan način ograničavati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.”
Direktiva (EU) 2015/1535
6 Člankom 1. stavkom 1. Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL 2015., L 241, str. 1.) određuje se:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(b) ‚usluga’ znači svaka usluga informacijskog društva, to jest svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu, elektroničkim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga.
Za potrebe ove definicije:
i. ,na daljinu’ znači da se usluga pruža bez da su strane istodobno prisutne;
ii. ‚elektroničkim sredstvima’ znači da se usluga na početku šalje i prima na odredištu pomoću elektroničke opreme za obradu (uključujući digitalnu kompresiju) i pohranu podataka te u potpunosti šalje, prenosi i prima telegrafski, radio vezom, optičkim sredstvima ili ostalim elektromagnetnim sredstvima,
iii. ‚na osobni zahtjev primatelja usluga’ znači da se usluga pruža prijenosom podataka na osobni zahtjev.
Indikativna lista usluga koje ova definicija ne obuhvaća nalazi se u Prilogu I.;
[…]”
7 Člankom 10. te direktive predviđa se:
„Direktiva 98/34/EZ, izmijenjena aktima navedenim u Prilogu III. dijelu A stavlja se izvan snage, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos navedenih direktiva koji su utvrđeni u Prilogu III. dijelu B Direktive koja je stavljena izvan snage i u Prilogu III. dijelu B ove Direktive.
Upućivanja na direktive i odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu IV.”
8 Prema članku 11. Direktive 2015/1535, ona je stupila na snagu 7. listopada 2015., odnosno dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Francusko pravo
9 Na temelju članka L. 5125‑25 drugog stavka Zakonika o javnom zdravlju, u verziji primjenjivoj na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakonik o javnom zdravlju):
„Ljekarnicima je zabranjeno zaprimati narudžbe lijekova i drugih proizvoda ili predmeta navedenih u članku L. 4211‑1 preko uobičajenih posrednika te trgovati prethodno navedenim lijekovima, proizvodima ili predmetima za koje im je tako poslana narudžba, kao i dostavljati ih na kućne adrese.”
10 Članak L. 5125‑26 tog zakonika glasi:
„Zabranjeno je prodavati bilo kakve lijekove, proizvode i predmete navedene u članku L. 4211‑1 preko društava za komisijsku prodaju, grupacija za nabavu ili ustanova koje posjeduju ili kojima upravljaju osobe koje nemaju neku od diploma, potvrda ili drugih isprava navedenih u članku L. 4221‑1.”
11 Člankom L. 5125‑33 navedenog zakonika predviđa se:
„Elektronička trgovina lijekovima gospodarska je djelatnost u sklopu koje ljekarnik na daljinu i elektroničkim putem nudi ili osigurava maloprodaju i izdavanje lijekova za humanu primjenu javnosti te u tu svrhu pruža informacije o zdravlju na internetu.
Djelatnost elektroničke trgovine obavlja se na internetskoj stranici ljekarne.
Pokretanje i vođenje takve stranice isključivo je rezervirano za sljedeće ljekarnike:
1° Ljekarnika koji je vlasnik ljekarne;
2° Ljekarnika koji vodi ljekarnu u sklopu organizacije za uzajamnu pomoć ili ljekarnu društava za socijalnu pomoć rudarima, isključivo za svoje članove.
Ljekarnik, koji je vlasnik ljekarne, voditelj ljekarne u sklopu organizacije za uzajamnu pomoć ili voditelj ljekarne društava za socijalnu pomoć rudarima, odgovoran je za sadržaj internetske stranice koji objavljuje i za uvjete pod kojima se obavlja djelatnost elektroničke trgovine lijekovima.
U vođenju internetske stranice ljekarne mogu sudjelovati zamjenici ljekarnikâ koje ovlasti jedan od ljekarnikâ navedenih u šestom stavku.
Ljekarnici koji zamjenjuju vlasnike ili voditelje ljekarne mogu nakon smrti vlasnika koristiti internetsku stranicu ljekarne koju je prethodno pokrenuo njezin vlasnik.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
12 Društvo Doctipharma izradilo je internetsku stranicu www.doctipharma.fr, smještenu na poslužitelju društva Pictime Coreyre, koja internetskim korisnicima omogućuje da sa stranica ljekarni kupuju farmaceutske proizvode i lijekove koji se izdaju bez liječničkog recepta.
13 Smatrajući da usluga koju pruža društvo Doctipharma putem svoje internetske stranice omogućuje tom društvu sudjelovanje u elektroničkoj trgovini lijekovima iako ono nema status ljekarnika, udruga grupacija ljekarnika (UDGPO) podnijela je tužbu Tribunalu de commerce de Nanterre (Trgovački sud u Nanterreu, Francuska protiv društava Doctipharma i Pictime Coreyre) radi utvrđivanja nezakonitosti te internetske stranice i nalaganja prekida njezine aktivnosti, pod prijetnjom novčane kazne.
14 Presudom od 31. svibnja 2016. Tribunal de commerce de Nanterre (Trgovački sud u Nanterreu) prihvatio je UDGPO‑ove zahtjeve. Presudio je da su se na stranici www.doctipharma.fr nezakonito prodavali lijekovi te je, u biti, naložio društvu Doctipharma da prekine elektroničku trgovinu lijekovima na toj internetskoj stranci.
15 Društvo Doctipharma podnijelo je žalbu Couru d’appel de Versailles (Žalbeni sud u Versaillesu, Francuska), koji je presudom od 12. prosinca 2017. ukinuo prvostupanjsku presudu osobito zato što je stranica www.doctipharma.fr tehnička platforma na kojoj se lijekovi ne prodaju izravno.
16 Presudom od 19. lipnja 2019., Cour de cassation (Kasacijski sud, Francuska) ukinuo je tu presudu zbog povrede članka L. 5125‑25 drugog stavka i članka L. 5125‑26 Zakonika o javnom zdravlju te je uputio predmet Couru d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu, Francuska), sudu koji je uputio zahtjev. Cour de cassation (Kasacijski sud) je iz djelatnosti društva Doctipharma, koja se uglavnom sastoji od povezivanja ljekarnika i mogućih kupaca radi prodaje lijekova, zaključio da to društvo ima ulogu posrednika i tako sudjeluje u elektroničkoj trgovini lijekovima iako nema status ljekarnika, što je protivno tim odredbama.
17 Društvo Doctipharma pred sudom koji je uputio zahtjev ističe da je njegova djelatnost ograničena na tehničko održavanje zajedničkog sustava namijenjenog ljekarnicima koji im omogućuje da uređuju i koriste svoju internetsku stranicu. U tom se smislu, s jedne strane, poziva osobito na članak 85.c Direktive 2001/83. S druge strane, tvrdi da se rješenje iz presude od 20. prosinca 2017., Asociación Profesional Elite Taxi (C‑434/15, EU:C:2017:981), koja se odnosila na djelatnost vozača Ubera koji se prijevozom ne bave profesionalno, ne može primijeniti na glavni postupak.
18 U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev navodi da su ljekarnici, za razliku od vozača Ubera koji se prijevozom ne bave profesionalno, profesionalni trgovci lijekovima čija je prodaja na daljinu samo dopuna te prodaje i da nije očito da društvo Doctipharma sudjeluje u određivanju cijena lijekova koji se na taj način prodaju, tako da dvoji o tome može li se tumačenje Suda u presudi od 20. prosinca 2017., Asociación Profesional Elite Taxi (C‑434/15, EU:C:2017:981), primijeniti na ovaj slučaj.
19 Naposljetku, naglašava da su značajke usluge koju nudi društvo Doctipharma i tumačenje članka 85.c Direktive 2001/83 bili predmet oprečnih stajališta francuskih sudova koji su odlučivali u glavnom postupku.
20 U tim je okolnostima Cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li djelatnost društva Doctipharma koju ono obavlja na stranici www.doctipharma.fr i s te stranice kvalificirati kao ‚uslugu informacijskog društva’ u smislu Direktive [98/34]?
2. Je li u tom slučaju djelatnost društva Doctipharma koju ono obavlja na stranici www.doctipharma.fr i s te stranice obuhvaćena područjem primjene članka 85.c Direktive [2001/83]?
3. Treba li članak 85.c Direktive [2001/83] tumačiti na način da zabrana, koja proizlazi iz tumačenja članaka L. 5125‑25 i L. 5125‑26 Zakonika o javnom zdravlju, djelatnosti društva Doctipharma koju ono obavlja na stranici www.doctipharma.fr i s te stranice predstavlja ograničenje opravdano zaštitom javnog zdravlja?
4. Ako to nije slučaj, treba li članak 85.c Direktive [2001/83] tumačiti na način da se njime dopušta djelatnost društva Doctipharma koju ono obavlja na stranici www.doctipharma.fr i s te stranice?
5. U tom slučaju, je li zabrana djelatnosti društva Doctipharma, koja proizlazi iz tumačenja koje je Cour de cassation (Kasacijski sud) utvrdio u pogledu članaka L.-25 i L. 5125‑26 Zakonika o javnom zdravlju, opravdana zaštitom javnog zdravlja u smislu članka 85.c Direktive [2001/83]?
6. Ako to nije slučaj, treba li članak 85.c Direktive [2001/83] tumačiti na način da se njime dopušta djelatnost ‚usluge informacijskog društva’ koju nudi društvo Doctipharma?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
21 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li djelatnost društva Doctipharma koju ono obavlja na stranici www.doctipharma.fr i s te stranice kvalificirati kao „uslugu informacijskog društva” u smislu Direktive 98/34.
22 S jedne strane, valja naglasiti da je, kao što to proizlazi iz članaka 10. i 11. Direktive 2015/1535, Direktiva 98/34 stavljena izvan snage s učinkom od 7. listopada 2015. Međutim, društvo Doctipharma u svojim očitovanjima navodi da je usluge o kojima je riječ u glavnom postupku pružalo do 2016., a iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je presudom od 31. svibnja 2016. društvu Doctipharma naloženo da prekine elektroničku trgovinu lijekovima na svojoj internetskoj stranici. Prema tome, i odredbe Direktive 2015/1535 mogu se primijeniti ratione temporis na činjenice iz glavnog postupka.
23 Međutim, valja istaknuti da članak 1. točka 2. Direktive 98/34 i članak 1. stavak 1. točka (b) Direktive 2015/1535, kojima se definira pojam „usluga informacijskog društva”, imaju isti tekst.
24 S druge strane, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da se usluga koju nudi društvo Doctipharma pruža na internetskoj stranici te da se sastoji od povezivanja ljekarnikâ i kupaca radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu.
25 Slijedom toga, valja smatrati da sud koji je uputio zahtjev prvim pitanjem u biti pita treba li članak 1. točku 2. Direktive 98/34 i članak 1. stavak 1. točku (b) Direktive 2015/1535 tumačiti na način da je usluga povezivanja ljekarnikâ i kupaca koja se pruža na internetskoj stranici radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu, obuhvaćena pojmom „usluga informacijskog društva” u smislu tih odredbi.
26 U tom pogledu, člankom 1. točkom 2. Direktive 98/34 i člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2015/1535 definiran je pojam „usluga informacijskog društva” kao „svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu, elektroničkim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga”.
27 U ovom slučaju, valja podsjetiti na to da, kad je riječ o prvom uvjetu navedenom u tim odredbama, prema ustaljenoj sudskoj praksi, naknadu za uslugu koju davatelj usluga pruža u okviru svoje gospodarske djelatnosti ne plaćaju nužno sve osobe koje su njezini korisnici (vidjeti u tom smislu presude od 15. rujna 2016., Mc Fadden, C‑484/14, EU:C:2016:689, t. 41. i od 4. svibnja 2017., Vanderborght, C‑339/15, EU:C:2017:335, t. 36.).
28 Stoga, kako bi se usluga poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku kvalificirala kao usluga koja je obuhvaćena pojmom „usluga informacijskog društva” u smislu članka 1. točke 2. Direktive 98/34 i članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive 2015/1535, nije važno pruža li se ta usluga besplatno osobi koja kupuje lijek koji se izdaje bez recepta jer ona dovodi do sklapanja ugovora o pružanju usluga između pružatelja te usluge i svakog ljekarnika koji koristi navedenu uslugu uz plaćanje.
29 Isto tako, u tom pogledu nije važna činjenica da su, kao što je to navelo društvo Doctipharma, prema općim uvjetima prodaje, ljekarnici koji su se pretplatili na njegovu platformu to plaćanje vršili paušalno ili, kao što je to navela francuska vlada, činjenica da usluga koju pruža društvo Doctipharma podliježe mjesečnoj pretplati koju tom društvu plaćaju ljekarnici klijenti i povratu postotka od iznosa prodaje naplaćenog na platformi.
30 Iz toga proizlazi da, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, treba smatrati da se usluga o kojoj je riječ u glavnom postupku u svakom slučaju pruža uz naknadu.
31 Kad je riječ o drugom i trećem uvjetu predviđenom u članku 1. točki 2. Direktive 98/34 i članku 1. stavku 1. točki (b) Direktive 2015/1535, usluga koju pruža društvo Doctipharma može se, s obzirom na njezine značajke, smatrati pruženom na daljinu i elektroničkim sredstvima u smislu navedenih odredbi jer se odnos između kupca i ljekarnika uspostavlja posredstvom internetske stranice bez istodobne prisutnosti, s jedne strane, pružatelja usluge i, s druge strane, kupca ili ljekarnika, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
32 Kad je riječ o četvrtom uvjetu predviđenom u članku 1. točki 2. Direktive 98/34 i članku 1. stavku 1. točki (b) Direktive 2015/1535, iz spisa kojim Sud raspolaže, a osobito iz opisa usluge koju pruža društvo Doctipharma, proizlazi da se ta usluga pruža, s jedne strane, na osobni zahtjev ljekarnikâ, koji se moraju pretplatiti na internetsku stranicu društva Doctipharma kako bi mogli koristiti navedenu uslugu, i, s druge strane, na osobni zahtjev kupaca, koji moraju otvoriti korisnički račun kako bi mogli pristupiti internetskim stranicama ljekarnikâ po njihovu izboru i na temelju narudžbe kupiti lijekove koji se izdaju bez liječničkog recepta.
33 Iz toga slijedi da uslugu poput one koju pruža društvo Doctipharma, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, treba kvalificirati kao „uslugu informacijskog društva” u smislu članka 1. točke 2. Direktive 98/34 i članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive 2015/1535.
34 Taj se zaključak ne dovodi u pitanje sudskom praksom Suda u presudama od 20. prosinca 2017., Asociación Profesional Elite Taxi (C‑434/15, EU:C:2017:981), od 19. prosinca 2019., Airbnb Ireland (C‑390/18, EU:C:2019:1112) i od 3. prosinca 2020., Star Taxi App (C‑62/19, EU:C:2020:980).
35 Naime, iz te sudske prakse proizlazi da uslugu povezivanja kupaca i pružatelja druge usluge različite prirode koja ispunjava sve uvjete predviđene člankom 1. točkom 2. Direktive 98/34 i člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2015/1535 treba kvalificirati kao „uslugu informacijskog društva” kada je takva usluga odvojena od usluge različite prirode koju pružaju ti pružatelji. Međutim, drukčije je kada je ta usluga povezivanja sastavni dio ukupne usluge čiji je glavni element usluga pravne kvalifikacije koja je drukčija od „usluge informacijskog društva” (presuda od 3. prosinca 2020., Star Taxi App, C‑62/19, EU:C:2020:980, t. 49. i navedena sudska praksa).
36 Doista, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 28. i 29. svojeg mišljenja, usluga povezivanja ljekarnika i kupaca radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu ne može biti sastavni dio ukupne usluge čiji glavni element ne odgovara kvalifikaciji „usluge informacijskog društva”.
37 Slijedom toga, budući da ne postoji posebno pravno uređenje koje se primjenjuje na takvu uslugu, za odgovor na prvo pitanje nije potrebno uzeti u obzir tumačenje i kriterije koji proizlaze iz presuda navedenih u točki 34. ove presude.
38 S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 1. točku 2. Direktive 98/34 i članak 1. stavak 1. točku (b) Direktive 2015/1535 treba tumačiti na način da je usluga povezivanja ljekarnikâ i kupaca koja se pruža na internetskoj stranici radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu obuhvaćena pojmom „usluga informacijskog društva” u smislu tih odredbi.
Drugo do šestog pitanja
39 Svojim drugim, trećim, četvrtim, petim i šestim pitanjem, koja valja razmatrati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 85.c Direktive 2001/83 tumačiti na način da države članice mogu na temelju te odredbe zabraniti pružanje usluge povezivanja ljekarnikâ i kupaca putem internetske stranice radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu.
40 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je člankom 1. točkom 20. Direktive 2011/62 u Direktivu 2001/83 umetnuta glava VII.a naslovljena „Prodaja lijekova na daljinu”. Ta glava sadržava, među ostalim, članak 85.c Direktive 2001/83 o prodaji lijekova na daljinu.
41 Iz te odredbe proizlazi, kao prvo, da države članice moraju dopustiti prodaju na daljinu lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta putem usluga informacijskog društva, kako su definirane u Direktivi 98/34. Naime, zakonodavstvom države članice može se zabraniti nuđenje javnosti na prodaju na daljinu samo lijekova koji se izdaju na recept.
42 Kao drugo, u članku 85.c stavku 1. utvrđeni su uvjeti koji se odnose na osobe, lijekove i internetske stranice za prodaju lijekova javnosti na daljinu putem usluga informacijskog društva, čije ispunjavanje moraju osigurati države članice.
43 Konkretno, kad je riječ o osobama koje su ovlaštene ili opunomoćene za takvu prodaju, u točki (a) tog stavka 1. navodi se da fizička ili pravna osoba koja nudi takve lijekove mora biti ovlaštena ili opunomoćena za izdavanje tih lijekova na daljinu „u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj [ta] osoba ima poslovni nastan”.
44 Nadležnost, koju tako imaju države članice, dopunjena je stavkom 6. navedenog članka 85.c u kojem se navodi da su one nadležne i za kažnjavanje osoba koje nisu navedene u stavku 1. tog članka, a koje javnosti nude lijekove na prodaju na daljinu putem usluga informacijskog društva, kako su definirane u Direktivi 98/34.
45 Slijedom toga, samo su države članice nadležne odrediti fizičke ili pravne osobe koje su ovlaštene ili opunomoćene za izdavanje lijekova javnosti na daljinu.
46 Kad je riječ o uvjetima kojima može biti podvrgnuta prodaja javnosti na daljinu putem usluga informacijskog društva, valja istaknuti da na temelju članka 85.c stavka 2. Direktive 2001/83 države članice mogu na svojem državnom području odrediti uvjete za maloprodaju lijekova koji se nude na prodaju na daljinu putem usluga informacijskog društva.
47 Međutim, kao što to proizlazi iz teksta te odredbe, države članice mogu propisati takve uvjete maloprodaje samo ako su „opravdan[i] zaštitom javnog zdravlja”.
48 Kako bi se utvrdilo može li se usluga poput one koju pruža društvo Doctipharma zabraniti na temelju nacionalnog zakonodavstva donesenog u skladu s člankom 85.c stavkom 1. točkom (a) Direktive 2001/83, na sudu koji je uputio zahtjev je da ocijeni treba li, uzimajući u obzir značajke te usluge povezivanja ljekarnikâ i kupaca radi internetske prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta, smatrati da pružatelj navedene usluge svojom vlastitom uslugom koja je odvojena od prodaje samo povezuje prodavatelje s kupcima ili treba smatrati da taj pružatelj sâm obavlja uslugu prodaje.
49 U tom smislu, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi, u skladu s isključivo činjeničnom ocjenom, ne vrstu usluge koju pruža društvo Doctipharma, koja je, kao što je to Sud naveo u odgovoru na prvo pitanje, u svakom slučaju usluga informacijskog društva, nego tko prodaje lijekove koji se izdaju bez recepta, društvo Doctipharma ili ljekarnici koji koriste uslugu tog društva.
50 Ako nakon te analize, s obzirom na posebnosti usluge koju pruža društvo Doctipharma, treba smatrati da to društvo sâmo obavlja uslugu prodaje, tada se članku 85.c stavku 1. točki (a) Direktive 2001/83 ne protivi to da država članica na čijem državnom području to društvo ima poslovni nastan zabrani tu uslugu.
51 Naime, kao što to proizlazi iz točaka 43. do 45. ove presude, samo su države članice nadležne za određivanje osoba koje su ovlaštene ili opunomoćene za prodaju javnosti na daljinu lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta putem usluga informacijskog društva. Francuske vlasti stoga mogu ograničiti prodaju takvih lijekova na daljinu putem tih usluga samo osobama koje imaju status ljekarnika.
52 Nasuprot tomu, ako bi sud koji je uputio zahtjev utvrdio da se ta usluga sastoji isključivo od povezivanja prodavatelja s kupcima, tako da društvo Doctipharma pruža vlastitu uslugu odvojenu od prodaje, tada se ta usluga ne bi mogla zabraniti na temelju članka 85.c stavka 1. točke (a) Direktive 2001/83 jer to društvo nije sudjelovalo u elektroničkoj trgovini lijekovima u statusu ljekarnika.
53 Usto, u takvom slučaju usluga koju pruža društvo Doctipharma ne bi bila obuhvaćena pojmom „uvjeti maloprodaje” lijekova koji se nude na prodaju javnosti na daljinu u smislu članka 85.c stavka 2. Direktive 2001/83 niti bi se na temelju te odredbe mogla zabraniti.
54 Naime, kao što to proizlazi iz odgovora na prvo pitanje, uslugu povezivanja ljekarnikâ i kupaca koja se pruža na internetskoj stranici radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu treba kvalificirati kao „uslugu informacijskog društva” u smislu članka 1. točke 2. Direktive 98/34 i članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive 2015/1535.
55 Doista, člankom 85.c stavkom 1. Direktive 2001/83 izričito se predviđa da, ne dovodeći u pitanje nacionalna zakonodavstva kojima se zabranjuje nuđenje na prodaju na daljinu lijekova koji se izdaju na recept, države članice osiguravaju da se lijekovi nude na prodaju na daljinu putem usluga informacijskog društva, kako je utvrđeno Direktivom 98/34.
56 Stoga bi bilo nedosljedno zaključiti da države članice mogu zabraniti korištenje takve usluge na temelju članka 85.c stavka 2. Direktive 2001/83.
57 S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo do šestog pitanja valja odgovoriti tako da članak 85.c Direktive 2001/83 treba tumačiti na način da države članice mogu na temelju te odredbe zabraniti pružanje usluge povezivanja ljekarnikâ i kupaca putem internetske stranice radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu ako se pokaže, uzimajući u obzir značajke navedene usluge, da pružatelj iste usluge sâm prodaje takve lijekove a da za to nije ovlašten ili opunomoćen zakonodavstvom države članice na čijem državnom području ima poslovni nastan.
Troškovi
58 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
1. Članak 1. točku 2. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u područja tehničkih standarda i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva, kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998. i članak 1. stavak 1. točku (b) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva
treba tumačiti na način da je:
usluga povezivanja ljekarnikâ i kupaca koja se pruža na internetskoj stranici radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu obuhvaćena pojmom „usluga informacijskog društva” u smislu tih odredbi.
2. Članak 85.c Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu, kako je izmijenjena Direktivom 2011/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011.
treba tumačiti na način da:
države članice mogu na temelju te odredbe zabraniti pružanje usluge povezivanja ljekarnikâ i kupaca putem internetske stranice radi prodaje lijekova koji se izdaju bez liječničkog recepta sa stranica ljekarni koje su pretplaćene na tu uslugu ako se pokaže, uzimajući u obzir značajke navedene usluge, da pružatelj iste usluge sâm prodaje takve lijekove a da za to nije ovlašten ili opunomoćen zakonodavstvom države članice na čijem državnom području ima poslovni nastan.
Potpisi