Language of document : ECLI:EU:T:2022:404

PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto prošireno vijeće)

29. lipnja 2022. (*)

„Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije La Irlandesa 1943 – Apsolutni razlozi za ništavost – Proglašenje ništavosti od strane Velikog žalbenog vijeća EUIPO‑a – Dokazi podneseni prvi put pred Općim sudom – Relevantan datum za ispitivanje apsolutnog razloga za ništavost – Žig koji može javnost dovesti u zabludu – Članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe (EU) 2017/1001) – Zla vjera – Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001)”

U predmetu T‑306/20,

Hijos de Moisés Rodríguez González, SA, sa sjedištem u Las Palmas de Gran Canaria (Španjolska), koji zastupa J. García Domínguez, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju A. Folliard‑Monguiral, D. Hanf i E. Markakis, u svojstvu agenata,

tuženika,

druga stranka u postupku pred Velikim žalbenim vijećem EUIPO‑a:

Irska,

i

druga stranka u postupku pred Velikim žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent u postupku pred Općim sudom:

Ornua Cooperative Ltd, sa sjedištem u Dublinu (Irska), koju zastupaju E. Armijo Chávarri i A. Sanz Cerralbo, odvjetnici,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće),

u sastavu: A. Marcoulli, predsjednica, S. Frimodt Nielsen, J. Schwarcz (izvjestitelj), C. Iliopoulos i R. Norkus, suci,

tajnik: A. Juhász‑Tóth, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 3. veljače 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelj, društvo Hijos de Moisés Rodríguez González, SA, zahtijeva poništenje odluke Velikog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 2. ožujka 2020. (predmet R 1499/2016-G) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

 Okolnosti spora

2        Tužitelj je 6. kolovoza 2013. podnio prijavu za registraciju žiga Europske unije EUIPO‑u, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).

3        Žig za koji je zatražena registracija sljedeći je figurativni znak:

Image not found

4        Žig za koji je podnesena prijava registriran je 3. siječnja 2014. za proizvode iz razreda 29. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen: „Meso, riba, perad i divljač; mesni ekstrakti; konzervirano, zamrznuto, sušeno i kuhano voće i povrće; hladetine (želei), džemovi, kompoti; jaja; mlijeko i mliječni proizvodi; jestiva ulja i masti”.

5        Irska i intervenijent, društvo Ornua Co‑operative (čiji je naziv prethodno bio Irish Dairy Board Co‑operative Ltd), 7. siječnja 2015. podnijeli su zahtjev za proglašenje osporavanog žiga ništavim za sve proizvode navedene u točki 4. ove presude.

6        U zahtjevu za proglašenje žiga ništavim navodi se da je žig zavaravajući na temelju odredbi članka 52. stavka 1. točke (a) i u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 59. stavak 1. točka (a) i članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe 2017/1001) i da je njegova registracija zatražena u zloj vjeri u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) iste uredbe (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001).

7        Odlukom od 15. lipnja 2016. Odjel za poništaje u cijelosti je odbio zahtjev za proglašenje ništavosti. Smatrao je da članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe br. 207/2009 nije primjenjiv s obzirom na to da se zavaravajuća priroda osporavanog žiga mora utvrditi na datum njegove prijave. U ovom slučaju svako moguće dovođenje u zabludu proizlazi iz uporabe tog žiga nakon prestanka trgovačkog sporazuma sklopljenog između tužitelja i intervenijenta, koji je bio na snazi od 1967. do 2011. Stoga bi takva situacija posebno bila obuhvaćena razlogom za opoziv iz članka 51. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točka (c) Uredbe 2017/1001). Odjel za poništaje također je odbio argument istaknut na temelju članka 52. stavka 1. točke (b) te uredbe, smatrajući da se nikakav zaključak o zloj vjeri ne može izvesti iz činjenice da je prijava osporavanog žiga podnesena nakon prestanka poslovnog odnosa s intervenijentom.

8        Irska i intervenijent podnijeli su 12. kolovoza 2016. žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za poništaje.

9        Odlukom od 6. prosinca 2017. predsjedništvo žalbenih vijeća uputilo je predmet Velikom žalbenom vijeću.

10      Veliko žalbeno vijeće EUIPO‑a pobijanom odlukom smatralo je da se na datum podnošenja prijave za registraciju osporavani žig upotrebljavao na način koji dovodi u zabludu. Također je utvrdilo da je njegova registracija zatražena u zloj vjeri. Posljedično je poništilo odluku Odjela za poništaje i proglasilo osporavani žig ništavim.

 Zahtjevi stranaka

11      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje troškova.

12      EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

–        odbije tužbu;

–        tužitelju naloži snošenje troškova.

13      Irska nije podnijela odgovor na tužbu i stoga nije iznijela nikakav zahtjev u ovom predmetu.

 Pravo

14      S obzirom na datum podnošenja prijave za registraciju o kojoj je riječ, odnosno 6. kolovoza 2013., koji je odlučujući za utvrđivanje mjerodavnog materijalnog prava, na činjenice ovog predmeta primjenjuju se materijalne odredbe Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 29. rujna 2021., Univers Agro/EUIPO – Shandong Hengfeng Rubber & Plastic (AGATE), T‑592/20, neobjavljenu, EU:T:2021:633, t. 19. i navedenu sudsku praksu). Osim toga, s obzirom na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, postupovna pravila općenito primjenjuju na dan njihova stupanja na snagu (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2021., Qx World/EUIPO – Mandelay (EDUCTOR), T‑84/20, neobjavljenu, EU:T:2021:555, t. 17. i navedenu sudsku praksu), na ovaj se spor primjenjuju postupovne odredbe Uredbe 2017/1001.

15      Stoga u ovom slučaju, što se tiče materijalnih pravila, valja smatrati da se upućivanja Velikog žalbenog vijeća u pobijanoj odluci i stranaka u njihovim podnescima na članak 59. stavak 1. točke (a) i (b) i članak 7. stavak 1. točku (g) Uredbe 2017/1001 odnose na članak 52. stavak 1. točke (a) i (b) i članak 7. stavak 1. točku (g) Uredbe br. 207/2009, koji imaju isti sadržaj.

 Dokumenti izneseni prvi put pred Općim sudom

16      EUIPO i intervenijent ističu prigovor nedopuštenosti priloga tužbi A.6 do A.8. Ističu da ti prilozi sadržavaju dokumente koji nikada nisu bili podneseni u okviru upravnog postupka pred EUIPO‑om i koji stoga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, moraju biti proglašeni nedopuštenima.

17      Valja utvrditi, kao što to tvrde EUIPO i intervenijent, da su prilozi tužbi A.6 do A.8 prvi put podneseni pred Općim sudom. Prilozi A.6 i A.7 sadržavaju dokumente koji se odnose na troškove oglašavanja i određene račune te podatke o godišnjoj prodaji pod osporavanim žigom. Njima se nastoji dokazati opseg tržišnog udjela i prepoznatljivost tog žiga na Kanarskim otocima (Španjolska), kao i razlikovni karakter koji je taj žig stekao. Prilog A.8 sastoji se od izjave dane pod prisegom jednog od tužiteljevih predstavnika od 15. svibnja 2020., odnosno nakon pobijane odluke koja je donesena 2. ožujka 2020.

18      Ti dokumenti, podneseni prvi put pred Općim sudom, ne mogu se uzeti u obzir. Naime, svrha tužbe pred Općim sudom je nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 72. Uredbe br. 2017/1001, tako da funkcija Općeg suda nije ponovno ispitivanje činjeničnih okolnosti u odnosu na dokumente koji su pred njime prvi put izneseni. Stoga navedene dokumente treba odbaciti, pri čemu nije nužno ispitati njihovu dokaznu snagu (vidjeti u tom smislu presude od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR ET FELICIE), T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 19. i navedenu sudsku praksu, i od 18. ožujka 2016., Karl‑May‑Verlag/OHIM – Constantin Film Produktion (WINNETOU), T‑501/13, EU:T:2016:161, t. 17.).

 Meritum

 Uvodna očitovanja o tužbenim razlozima koje je istaknuo tužitelj i o strukturi pobijane odluke

19      Tužitelj ističe dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi odredaba članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009 o žigovima koji mogu dovesti javnost u zabludu, a drugi na povredi članka 52. stavka 1. točke (b) iste uredbe, s obzirom na to da se ta odredba odnosi na prijave žigova koje su podnesene u zloj vjeri.

20      Obrazloženje pobijane odluke zasniva se na dvama temeljima koji odgovaraju prvom i drugom tužbenom razlogu.

21      Budući da izreka odluke počiva na više temelja obrazloženja, od kojih bi svaki za sebe bio dostatan temelj za tu izreku, taj se akt načelno može poništiti samo ako je svaki od tih temelja nezakonit. U tom slučaju pogreška ili druga nezakonitost koja bi utjecala samo na jedan od temelja obrazloženja ne bi bila dovoljna da bi se opravdalo poništenje sporne odluke jer ta pogreška nije mogla imati odlučujući utjecaj na izreku institucije koja je donijela tu odluku (presuda od 20. siječnja 2021., Jareš Procházková i Jareš/EUIPO – Elton Hodinářská (MANUFACTURE PRIM 1949), T‑656/18, neobjavljena, EU:T:2021:17, t. 19. i navedena sudska praksa; vidjeti također, u tom smislu, presudu od 29. siječnja 2020., Vinos de Arganza/EUIPO – Nordbrand Nordhausen (ENCANTO), T‑239/19, neobjavljenu, EU:T:2020:12, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

22      Slijedom toga, pobijana odluka može se poništiti samo ako su ta oba temelja obrazloženja Velikog žalbenog vijeća nezakonita.

23      Osim toga, valja utvrditi da je, prije nego što je utvrdilo je li osporavani žig bio zavaravajući i je li bio prijavljen u zloj vjeri, Veliko žalbeno vijeće ispitalo njegova bitna obilježja, s obzirom na to da su služila kao osnova za obrazloženje navedeno u pobijanoj odluci. Stoga najprije valja provjeriti je li to ispitivanje pravilno provedeno prije odlučivanja o dvama tužbenim razlozima koje je istaknuo tužitelj.

 Bitna svojstva osporavanog žiga i proizvodi obuhvaćeni tim žigom

24      Veliko žalbeno vijeće utvrdilo je da je osporavani žig figurativni znak koji se sastoji od riječi „la” i „irlandesa”, napisanih bijelim slovima na zelenoj etiketi obrubljenoj žutom bojom i koji sadržava, ispod tih riječi, crtež koji je također žute boje i natpis „1943” u sitnim brojevima.

25      Nadalje, s obzirom na to da su u žigu sadržane riječi na španjolskom jeziku, Veliko žalbeno vijeće iz te je činjenice zaključilo da je relevantna javnost prosječan potrošač španjolskog govornog područja kojemu su predmetni proizvodi, odnosno prehrambeni proizvodi iz razreda 29., bili namijenjeni. Prema njegovu mišljenju, verbalni element osporavanog žiga bio je dominantan element i za tog potrošača jasno znači da je netko (žena) ili nešto irskog podrijetla.

26      Veliko žalbeno vijeće dodalo je da je općepoznato da se zelena boja upotrebljava za predstavljanje Irske, primjerice tijekom međunarodnih svečanosti kao što je Dan svetoga Patrika. Navelo je da je Irska poznata pod nazivom „Smaragdni Otok”, čime se upućuje na zelenilo njezinih krajolika. Zaključilo je da ta boja potvrđuje percepciju javnosti prema kojoj su proizvodi koji su označeni osporavanim žigom irskog podrijetla, tim više što je riječ o prehrambenim proizvodima koji mogu biti proizvedeni u Irskoj i od kojih su neki, kao što su meso, riba i maslac, poznati po svojoj kvaliteti ako su irskog podrijetla.

27      Nijedan element ne dovodi u pitanje analizu Velikog žalbenog vijeća u pogledu bitnih obilježja osporavanog žiga i u pogledu njegova značenja za relevantnu javnost.

28      Naime, zbog relativne veličine i središnjeg položaja, verbalni element dominira u osporavanom žigu, osobito u odnosu na natpis „1943”, koji je napisan malim brojevima. On također dominira u odnosu na žuti crtež koji se nalazi neposredno ispod njega. U tom pogledu važno je podsjetiti na to da su u slučaju žiga sastavljenog od verbalnih i figurativnih elemenata, kao što je ovdje slučaj, oni prvonavedeni načelno bili razlikovni u većoj mjeri od drugonavedenih jer će se prosječni potrošač lakše pozvati na predmetni proizvod navodeći mu naziv nego opisujući figurativni element žiga (vidjeti presude od 7. svibnja 2015., Cosmowell/OHIM – Haw Par (GELENKGOLD), T‑599/13, EU:T:2015:262, t. 48. i navedenu sudsku praksu i od 5. svibnja 2021., Grangé i Van Strydonck/EUIPO – Nema (âme), T‑442/20, neobjavljenu, EU:T:2021:237, t. 38.).

29      Tužitelj je u svojoj tužbi pred Općim sudom priznao da se slaže s podnositeljima zahtjeva za proglašenje žiga ništavim barem o sljedećim značenjima verbalnog elementa „la irlandesa” osporavanog žiga: „osoba irskog podrijetla, osoba iz Irske” ili „Irkinja” pri čemu se određeni član „la” u ženskom rodu dodaje tim riječima. Tužitelj primjećuje da rječnik španjolskog jezika Španjolske kraljevske akademije i rječnik engleskog jezika Collins uključuju oba ta značenja, koja su, prema njegovu mišljenju, relevantna u ovom predmetu.

30      Stoga valja utvrditi da dominantni verbalni element osporavanog žiga ima takvo značenje na španjolskom jeziku, što podupire zaključak Velikog žalbenog vijeća prema kojem taj element jasno upućuje prosječnog potrošača španjolskog govornog područja na irsko podrijetlo.

31      U vezi sa zelenom bojom koja se nalazi na osporavanom žigu, valja podsjetiti na to da su općepoznate činjenice definirane kao činjenice koje mogu biti poznate svim osobama ili koje se mogu saznati iz općedostupnih izvora (vidjeti presude od 13. prosinca 2018., Monolith Frost/EUIPO – Dovgan (PLOMBIR), T‑830/16, EU:T:2018:941, t. 32. i navedenu sudsku praksu te od 10. lipnja 2020., Louis Vuitton Malletier/EUIPO – Wisniewski (Prikaz uzorka šahovnice), T‑105/19, neobjavljenu, EU:T:2020:258, t. 30. i navedenu sudsku praksu).

32      Veliko žalbeno vijeće pravilno je utvrdilo da je općepoznato da se zelena boja upotrebljava za predstavljanje Irske. Uvjerljivo je objasnilo da ta boja ima tu ulogu pri proslavi irskog praznika svetog Patrika i da je Irska poznata pod nazivom „Smaragdni Otok”, čime se upućuje na zelenilo njezinih krajolika.

33      Ta uloga predstavljanja Irske koju ima zelena boja, iako nije nužno vjerojatno da je svakomu poznata, ipak se može saznati iz općenito dostupnih izvora.

34      U tom pogledu, tužitelj u tužbi upućuje na argument koji je iznio pred Odjelom za poništaje, prema kojem je zelena boja samo element „evokativne interakcije [osporavanog] znaka sa svježinom (zelenih livada) i (žutog) sunca”. Međutim, taj se argument ne može prihvatiti jer, čak i pod pretpostavkom da zelena boja ima takvu ulogu, on ne proturječi općepoznatoj činjenici koju je utvrdilo Veliko žalbeno vijeće prema kojoj ta boja predstavlja Irsku. Uostalom, tužitelj Općem sudu nije podnio nikakav dokaz kako bi osporio točnost te općepoznate činjenice.

35      Osim toga, bez potrebe za odlučivanjem o pitanju opće kvalitete proizvoda koji potječu iz Irske, valja istaknuti da tužitelj nije osporavao ni to da ta zemlja proizvodi meso, ribu i mliječne proizvode s obzirom na to da su te tri vrste proizvoda obuhvaćene osporavanim žigom.

36      Slijedom toga, s obzirom na dominantni verbalni element „la irlandesa” i njegovo značenje za relevantnu javnost, koje je potvrđeno zelenom bojom koja ga okružuje, Veliko žalbeno vijeće pravilno je zaključilo da, kada se osporavani žig otisne na proizvode na koje se odnosi, bez druge oznake, potrošači španjolskog govornog područja uspostavljaju na prvi pogled i bez dodatnog promišljanja izravnu vezu između značenja tog verbalnog elementa i kvalitete tih proizvoda, odnosno njihova zemljopisnog podrijetla, te da, kada na njima vide žig, vjeruju da ti proizvodi potječu iz Irske.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009

37      Prvi tužbeni razlog podijeljen je u tri dijela. Najprije, u okviru prvog dijela tužitelj prigovara Velikom žalbenom vijeću da je na postupak za proglašenje žiga ništavim primijenilo uvjete koji se primjenjuju na razloge za opoziv. Nadalje, u drugom dijelu tvrdi da je u pobijanoj odluci pogrešno primijenjen članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe br. 207/2009. Naposljetku, što se tiče trećeg dijela prvog tužbenog razloga, on smatra da je Veliko žalbeno vijeće trebalo uzeti u obzir stečeni razlikovni karakter osporavanog žiga.

38      Najprije valja ispitati treći dio prvog tužbenog razloga, a potom zajedno razmotriti njegov prvi i drugi dio.

–       Treći dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da je Veliko žalbeno vijeće trebalo uzeti u obzir stečeni razlikovni karakter osporavanog žiga

39      Tužitelj prigovara Velikom žalbenom vijeću da nije uzelo u obzir određene elemente koji upućuju na to da je osporavani žig tijekom vremena stekao razlikovni karakter. U tom pogledu poziva se na trajanje uporabe žiga, bez prekida od 1967., na činjenicu da je on bio jedini koji je upotrebljavao taj žig u Španjolskoj i na velik dio tržišta maslaca koji je dugo držao na Kanarskim otocima na temelju istog žiga.

40      EUIPO i intervenijent odbacuju tužiteljevu argumentaciju.

41      Valja utvrditi, kao što to pravilno ističe EUIPO, da se odredbe Uredbe br. 207/2009 koje se odnose na razlikovni karakter žiga stečen uporabom, kao iznimka od određenih apsolutnih razloga za odbijanje ili proglašenje žiga ništavim, ne primjenjuju na žigove koji se smatraju zavaravajućima. Naime, ni članak 7. stavak 3. ni članak 52. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Uredbe 2017/1001) ne upućuju na članak 7. stavak 1. točku (g) iste uredbe. Te dvije odredbe odnose se samo na razloge predviđene u članku 7. stavku 1. točkama (b) do (d) te uredbe (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) do (d) Uredbe 2017/1001).

42      Stoga treći dio prvog tužbenog razloga valja odbiti kao bespredmetan.

–       Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da Veliko žalbeno vijeće na postupak za proglašenje žiga ništavim nije trebalo primijeniti uvjete koji se primjenjuju na razloge za opoziv i drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na pogrešnoj primjeni članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009

43      U okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga tužitelj primjećuje da se u zakonodavstvu Europske unije u području žigova razlikuju razlozi za ništavost i razlozi za opoziv. Međutim, u ovom slučaju, Veliko žalbeno vijeće pogrešno je na postupak za proglašenje žiga ništavim primijenilo pravila o opozivu, što je stvorilo situaciju pravne nesigurnosti.

44      Tužitelj ističe da postupak za proglašenje žiga ništavim zahtijeva analizu na datum podnošenja prijave žiga, koja se osobito odnosi na njegovu prirodu, sastavne elemente i proizvode koje označava, dok postupak opoziva podrazumijeva ispitivanje uporabe žiga od strane njegova nositelja nakon njegove registracije. Veliko žalbeno vijeće počinilo je pogrešku opravdavši ništavost osporavanog žiga u odnosu na uporabu nakon njegove registracije, umjesto u odnosu na datum podnošenja prijave.

45      Prema tužiteljevu mišljenju, Odjel za poništaje pravilno je smatrao da su podnositelji zahtjeva za proglašenje žiga ništavim željeli utvrditi zavaravajući karakter osporavanog žiga oslanjajući se na radnje koje su nastale znatno nakon njegove prijave EUIPO‑u, da su te radnje mogle biti relevantne u postupku opoziva, ali ne i u postupku za proglašenje žiga ništavim, i da na relevantan datum podnošenja prijave za registraciju nije postojala očita proturječnost između osporavanog žiga i proizvoda koje označava, što je isključilo svaki zavaravajući karakter.

46      Tužitelj primjećuje da se mora pretpostaviti poštena uporaba osporavanog žiga, osim ako se ne dokaže suprotno, koja mora odgovarati datumu podnošenja prijave za registraciju žiga, a ne samo njegovoj kasnijoj uporabi od strane nositelja.

47      U odgovoru na prvi dio prvog tužbenog razloga koji je istaknuo tužitelj, EUIPO tvrdi da je, u skladu s primjenjivim pravom, Veliko žalbeno vijeće ispitalo zahtjev za proglašenje žiga ništavim u odnosu na datum podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga. Prema EUIPO‑ovu mišljenju, taj je žig sam po sebi zavaravajući, osobito s obzirom na njegove boje, figurativne elemente i ugled Irske u vezi s poljoprivrednim proizvodima obuhvaćenima osporavanim žigom. Budući da popis tih proizvoda nije izričito ograničen na one koji su irskog podrijetla, osporavani žig doveo je relevantnu javnost u zabludu u pogledu njihova zemljopisnog podrijetla. Dokazi koji su uslijedili nakon prijave žiga, kao što je katalog iz 2014., samo potvrđuju ocjenu koju je Veliko žalbeno vijeće provelo u odnosu na datum podnošenja prijave osporavanog žiga, kao što je i trebalo.

48      U pogledu prvog dijela prvog tužbenog razloga, intervenijentovi argumenti se u biti pridružuju EUIPO‑ovim argumentima.

49      U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga tužitelj primjećuje da veza osporavanog žiga s Irskom sama po sebi nije dovoljna da bi se potrošača dovelo u zabludu u pogledu prirode proizvoda ili njihova zemljopisnog podrijetla jer se znak percipira kao evokativan, osobito zbog činjenice da sadržava brojčane i figurativne elemente. Znak se tako percipira kao žig, a ne kao oznaku zemljopisnog podrijetla.

50      Osim toga, tužitelj kritizira pobijanu odluku u dijelu u kojem se temelji na ranijim odlukama Oficine Española de Patentes y Marcas (Španjolski ured za patente i žigove) kojima su odbijene slične prijave žigova koje su sadržavale element „la irlandesa” koje je podnio tužitelj, kao i na odluci EUIPO‑ova Odjela za poništaje o proglašenju takvog žiga ništavim. Prema tužiteljevu mišljenju, te se odluke odnose na žigove koji su različiti i koji označavaju baš maslac, u određenim slučajevima i mliječne proizvode, dok osporavani žig u ovom predmetu označava proizvode iz razreda 29. u cijelosti.

51      U odgovoru na drugi dio prvog tužbenog razloga EUIPO smatra da tužiteljev argument koji se temelji na navodnom evokativnom karakteru osporavanog žiga nije uvjerljiv. Što se tiče ranijih odluka navedenih u pobijanoj odluci, EUIPO odgovara tužitelju da su one bile relevantne za percepciju relevantne javnosti i da se Veliko žalbeno vijeće na njih moglo legitimno pozvati kako bi potvrdilo vlastite zaključke.

52      Što se tiče intervenijenta, on se u bitnome slaže s EUIPO‑ovim argumentima o drugom dijelu prvog tužbenog razloga.

53      Valja podsjetiti na to da se, na temelju odredbi članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009, žig proglašava ništavim kada je bio registriran, a može javnost dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga.

54      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, jedini datum relevantan za ispitivanje zahtjeva za proglašenje ništavosti jest datum podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga (rješenja od 24. rujna 2009., Bateaux mouches/OHIM, C‑78/09 P, neobjavljeno, EU:C:2009:584, t. 18. i od 23. travnja 2010., OHIM/Frosch Touristik, C‑332/09 P, neobjavljeno, EU:C:2010:225, t. 41.). Međutim, sudska praksa dopušta uzimanje u obzir dokaza nastalih nakon tog datuma, pod uvjetom da se oni odnose na situaciju na dan podnošenja prijave žiga (presuda od 3. lipnja 2009., Frosch Touristik/OHIM – DSR touristik (FLUGBÖRSE), T‑189/07, EU:T:2009:172, t. 19. i 28.).

55      Slučajevi iz članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009 pretpostavljaju da se može utvrditi postojanje stvarne zablude ili dovoljno velike vjerojatnosti dovođenja u zabludu potrošača (vidjeti presudu od 26. listopada 2017., Alpirsbacher Klosterbräu Glauner/EUIPO (Klosterstoff), T‑844/16, EU:T:2017:759, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

56      Ocjena razloga navedenog u članku 7. stavku 1. točki (g) Uredbe br. 207/2009 može se provesti samo, s jedne strane, u odnosu na predmetne proizvode ili usluge i, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti o žigu (vidjeti presudu od 22. ožujka 2018., Safe Skies/EUIPO – Travel Sentry (TSA LOCK), T‑60/17, neobjavljenu, EU:T:2018:164, t. 63. i navedenu sudsku praksu).

57      Osim toga, članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe br. 207/2009 podrazumijeva dovoljno specifično označavanje mogućih obilježja proizvoda i usluga obuhvaćenih žigom. Tek kada je predmetni potrošač doveden u situaciju da vjeruje da proizvodi i usluge imaju određena obilježja koja zapravo nemaju, žig ga je doveo u zabludu (vidjeti presudu od 29. studenoga 2018., Khadi and Village Industries Commission/EUIPO – BNP Best Natural Products (Khadi Ayurveda), T‑683/17, neobjavljenu, EU:T:2018:860, t. 53. i navedenu sudsku praksu).

58      U skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 2. Uredbe 2017/1001), članak 7. stavak 1. iste uredbe primjenjuje se neovisno o tome što razlozi za nemogućnost registracije postoje samo u jednom dijelu Unije.

59      U ovom slučaju, Veliko žalbeno vijeće najprije je ispitalo bitna obilježja osporavanog žiga kako bi utvrdilo njegovo značenje za relevantnu javnost, uzimajući u obzir proizvode obuhvaćene prijavom žiga. Smatralo je da potrošači španjolskog govornog područja, kada vide osporavani žig na predmetnim proizvodima, vjeruju da oni potječu iz Irske.

60      Veliko žalbeno vijeće zaključilo je iz te analize osporavanog žiga da je „već u trenutku podnošenja prijave” taj žig bio zavaravajući za relevantnu javnost. Kako bi „potvrdilo” taj zaključak, uzelo je u obzir dokaze koje su podnijeli podnositelji zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, osobito odluku Odjela za poništaje EUIPO‑a od 25. rujna 2002., koji je proglasio ništavim žig koji sadržava element „la irlandesa” sličan osporavanom žigu. Dokazi su se također sastojali od sljedećih elemenata, koji su uslijedili nakon datuma podnošenja prijave žiga:

–        tužiteljev internetski katalog iz 2014.;

–        fotografije prehrambenih proizvoda koji su označeni osporavanim žigom, proizvedenih 2016. i kupljenih u Španjolskoj iste godine.

61      Prema mišljenju Velikog žalbenog vijeća, iz tih dokaza, osobito iz informacija na pakiranjima proizvoda i njihovim etiketama, pisanih vrlo sitnim slovima ili u obliku kodova zemalja ili brojeva koji se odnose na njihovu zdravstvenu ispravnost, proizlazi da su ti proizvodi proizvedeni u drugim zemljama, a ne u Irskoj. Tužitelj je osim toga u svojim očitovanjima pred Velikim žalbenim vijećem priznao da osporavani žig „nije [bio] ograničen samo na proizvode koji potječu iz Irske”.

62      Veliko žalbeno vijeće također se pozvalo na španjolske sudske odluke i odluku španjolskog Ureda za patente i žigove, koje su sve bile starije od datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga, kako bi se „potvrdio” zavaravajući karakter tog žiga.

63      Valja napomenuti da članci 52. do 54. Uredbe br. 207/2009 (članci 53. i 54., koji su postali članci 60. i 61. Uredbe 2017/1001) uređuju razloge za ništavost žiga Europske unije, dok se posebna odredba, članak 51. navedene uredbe, odnosi na razloge za opoziv.

64      Osim toga, valja istaknuti to da zavaravajući karakter žiga predstavlja apsolutni razlog za ništavost na temelju odredbi članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009 i, osim toga, razlog za opoziv na temelju članka 51. stavka 1. točke (c) navedene uredbe.

65      Međutim, članak 51. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 izričito određuje da zavaravajući karakter registriranog žiga, koji opravdava da se njegovu nositelju opozovu prava, proizlazi iz njegove uporabe, dok odredbe članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) navedene uredbe, koje se odnose na ništavost žiga koji je registriran unatoč njegovu zavaravajućem karakteru, ne sadržavaju upućivanje na takvu uporabu.

66      Iz prethodno navedenog proizlazi da, u načelu, ispitivanje zahtjeva za opoziv u smislu članka 51. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 zahtijeva uzimanje u obzir stvarne uporabe žiga, dakle elemenata nastalih nakon podnošenja prijave tog žiga, dok to nije slučaj u svrhu ispitivanja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim podnesenog na temelju odredaba članka 52. stavka 1. točke (a) i članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009. Naime, ispitivanje takvog zahtjeva za proglašenje žiga ništavim zahtijeva utvrđivanje da je znak prijavljen radi registracije žiga sam po sebi mogao dovesti potrošača u zabludu u trenutku podnošenja prijave za registraciju, s obzirom na to da kasnije upravljanje navedenim znakom nije relevantno (vidjeti u tom smislu presudu od 8. lipnja 2017., W. F. Gözze Frottierweberei i Gözze, C‑689/15, EU:C:2017:434, t. 55. i 56.).

67      To načelo potvrđuje sudska praksa prema kojoj je jedini datum relevantan za ispitivanje zahtjeva za proglašenje ništavosti onaj podnošenja prijave za registraciju spornog žiga (rješenja: od 24. rujna 2009., Bateaux mouches/OHIM, C‑78/09 P, neobjavljeno, EU:C:2009:584, t. 18., i od 23. travnja 2010., OHIM/Frosch Touristik, C‑332/09 P, neobjavljeno, EU:C:2010:225, t. 41.) i u skladu s kojim se elementi nastali nakon datuma prijave žiga mogu uzeti u obzir samo pod uvjetom da se odnose na situaciju na taj datum (presuda od 3. lipnja 2009., FLUGBÖRSE, T‑189/07, EU:T:2009:172, t. 19. i 28.).

68      Drugim riječima, u području ništavosti, postavlja se pitanje nije li se žig trebao registrirati, ab initio, zbog razloga koji su postojali već na datum podnošenja prijave za registraciju žiga, s obzirom na to da uzimanje u obzir naknadnih elemenata može služiti samo za pojašnjavanje okolnosti kakve su bile na taj datum.

69      Upravo s obzirom na ta razmatranja valja utvrditi je li Veliko žalbeno vijeće pravilno odlučilo proglasiti osporavani žig ništavim zbog toga što je mogao dovesti javnost u zabludu u pogledu zemljopisnog podrijetla predmetnih proizvoda.

70      Kao što je to utvrđeno u točki 36. ove presude, Veliko žalbeno vijeće pravilno je smatralo da relevantna javnost percipira osporavani žig na način da upućuje na to da proizvodi koji su njime obuhvaćeni imaju irsko podrijetlo.

71      S druge strane, kao što je to pravilno primijetio tužitelj, u svrhu primjene članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009, Veliko žalbeno vijeće trebalo je provjeriti postoji li na datum podnošenja prijave za registraciju proturječnost između informacije koju sporni žig prenosi i obilježja proizvoda navedenih u navedenoj prijavi (vidjeti u tom smislu presude od 27. listopada 2016., Caffè Nero Group/EUIPO (CAFFÈ NERO), T‑29/16, neobjavljenu, EU:T:2016:635, t. 45. do 50., i od 13. svibnja 2020., SolNova/EUIPO – Canina Pharma (BIO‑INSECT Shocker), T‑86/19, EU:T:2020:199, t. 70. do 87.). Međutim, valja istaknuti to da popis proizvoda obuhvaćenih osporavanim žigom nije sadržavao nikakvu naznaku njihova zemljopisnog podrijetla i da je stoga mogao obuhvaćati proizvode koji potječu iz Irske. Prema tome, za razliku od okolnosti o kojima je Opći sud odlučio u gore navedenim predmetima CAFFÈ NERO (T‑29/16, neobjavljena, EU:T:2016:635) i BIO‑INSECT Shocker (T‑86/19, EU:T:2020:199), u ovom slučaju na datum podnošenja prijave osporavanog žiga nije postojala proturječnost između njega i označenih proizvoda, tako da se nije moglo zaključiti da je taj žig bio zavaravajući na taj datum.

72      Budući da na datum prijave za registraciju nije postojala proturječnost između osporavanog žiga i njime obuhvaćenih proizvoda, Veliko žalbeno vijeće pogrešno je prigovorilo tužitelju da popis tih proizvoda nije ograničio na one koji potječu iz Irske. Naime, umetanje takvog ograničenja u njega nije bilo propisano člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009, čiji je cilj spriječiti registraciju žigova koji mogu javnost dovesti u zabludu.

73      Osim toga, budući da se osporavani žig ne može smatrati zavaravajućim na datum podnošenja prijave za registraciju 2013. godine, kasniji dokazi iz 2014. i 2016. koje je u obzir uzelo Veliko žalbeno vijeće nisu mogli potvrditi takav zavaravajući karakter. S obzirom na spis predmeta, nije utvrđeno da su se ti kasniji dokazi odnosili na situaciju na datum podnošenja prijave žiga i, slijedom toga, sudska praksa izložena u presudi od 3. lipnja 2009., FLUGBÖRSE (T‑189/07, EU:T:2009:172), koja je mogla odobriti uzimanje u obzir takvih dokaza, ne može se primijeniti u ovom slučaju.

74      Osim toga, Veliko žalbeno vijeće istaknulo je da „je [bilo] utvrđeno – i [tužitelj] to nije zanijekao – da se žig već upotrebljavao prije datuma podnošenja prijave”. Međutim, ono ne objašnjava kako je ta uporaba osporavanog žiga, koja je prethodila podnošenju prijave, „bila utvrđena” i kako bi takva ranija uporaba dokazala zavaravajući karakter tog žiga.

75      Što se tiče odluke Odjela za poništaje EUIPO‑a od 25. rujna 2002., kao i španjolskih sudskih odluka i odluke španjolskog Ureda za patente i žigove navedenih u pobijanoj odluci i starijih od datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga, valja podsjetiti na to da ni EUIPO‑ova praksa odlučivanja ni odluke nacionalnih tijela ne mogu obvezivati Opći sud (vidjeti u tom smislu presude od 9. ožujka 2012., Ella Valley Vineyards/OHIM – HFP (ELLA VALLEY VINEYARDS), T‑32/10, EU:T:2012:118, t. 54. i navedenu sudsku praksu, i od 28. listopada 2020., Electrolux Home Products/EUIPO – D. Consult (FRIGIDAIRE), T‑583/19, neobjavljenu, EU:T:2020:511, t. 31. i navedenu sudsku praksu). Te odluke ne omogućuju da se prekorači okvir analize utvrđen zakonodavstvom Unije i koji je potreban za ispitivanje zahtjeva za proglašenje ništavosti, kao što je onaj o kojem je riječ u ovom slučaju, s obzirom na to da taj okvir nije isti kao okvir koji se primjenjuje na ispitivanje zahtjeva za opoziv.

76      Iz prethodno navedenog proizlazi da treći dio prvog tužbenog razloga nije osnovan, ali su osnovani njegov prvi i drugi dio ispitani zajedno, s obzirom na to da je Veliko žalbeno vijeće pogriješilo prilikom primjene odredbi članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009.

77      Ta pogreška utječe na zakonitost prvog temelja pobijane odluke. Međutim, ona može dovesti do poništenja pobijane odluke samo ako je i njegov drugi temelj bio nezakonit.

 Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

78      Tužitelj tvrdi da Veliko žalbeno vijeće nije dokazalo da je postupao u zloj vjeri kada je podnio prijavu za registraciju osporavanog žiga. Primjećuje da je tijekom više od 40 godina koristio slične žigove koji sadržavaju element „la irlandesa”, koji su još uvijek važeći, i da se ne može zaključiti o postojanju njegove zle vjere iz prestanka njegova poslovnog odnosa s intervenijentom 2011. godine. Veliko žalbeno vijeće neopravdano se usredotočilo na primjere sporova ili registracija odbijenih u pogledu sličnih žigova koji sadržavaju element „la irlandesa” i pogrešno je smatralo određena obilježja osporavanog žiga pokazateljima tužiteljeve zle vjere, osobito njegove figurativne elemente, njegovu boju i činjenicu da je evocirao zemljopisno podrijetlo.

79      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

80      Valja napomenuti da se, u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, žig proglašava ništavim kad je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu žiga.

81      Iz te iste odredbe proizlazi da je u svrhu ocjenjivanja postojanja zle vjere podnositelja prijave relevantan onaj trenutak u kojem je zainteresirana osoba podnijela prijavu za registraciju (presuda od 11. lipnja 2009., Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli, C‑529/07, EU:C:2009:361, t. 35.). Stoga uporaba osporavanog žiga može biti element koji treba uzeti u obzir kako bi se utvrdila namjera koja je prethodila prijavi za registraciju, uključujući uporabu nakon datuma podnošenja te prijave (vidjeti u tom smislu presude od 1. veljače 2012., Carrols/OHIM – Gambettola (Pollo Tropical CHICKEN ON THE GRILL), T‑291/09, EU:T:2012:39, t. 76. te od 8. svibnja 2014., Simca Europe/OHIM – PSA Peugeot Citroën (Simca), T‑327/12, EU:T:2014:240, t. 48. i od 23. svibnja 2019., Holzer y Cia/EUIPO – Annco (ANN TAYLOR i AT ANN TAYLOR), T‑3/18 i T‑4/18, EU:T:2019:357, t. 126.).

82      Pojam zle vjere iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 nije definiran, omeđen ni opisan ni na koji način u zakonodavstvu (vidjeti presude od 11. srpnja 2013., SA.PAR./OHIM – Salini Costruttori (GRUPPO SALINI), T‑321/10, EU:T:2013:372, t. 19. i navedenu sudsku praksu i od 8. ožujka 2017., Biernacka‑Hoba/EUIPO – Formata Bogusław Hoba (Formata), T‑23/16, neobjavljenu, EU:T:2017:149, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Prema sudskoj praksi, taj pojam ne može biti ograničen samo na određenu kategoriju činjenica. Naime, cilj u općem interesu te odredbe, koji se sastoji od sprečavanja registracije prijava žigova koje su zlouporabne ili suprotne dobroj poslovnoj praksi u industriji i trgovini, bio bi ugrožen ako bi se zla vjera mogla dokazati samo iscrpno navedenim okolnostima (vidjeti presudu od 21. travnja 2021., Hasbro/EUIPO – Kreativni Događaji (MONOPOLY), T‑663/19, EU:T:2021:211, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

83      Stoga svaki navod o postojanju zle vjere treba ocjenjivati sveobuhvatno, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične okolnosti predmetnog slučaja (presuda od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 47.).

84      Dakle, ustaljena je sudska praksa da se, u okviru sveobuhvatne analize u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, mogu uzeti u obzir i podrijetlo pobijanog znaka i njegova upotreba otkad je stvoren, poslovna logika na kojoj se temeljila prijava za registraciju tog znaka kao žiga Europske unije te kronologija događaja koji su obilježili navedeno podnošenje prijave (vidjeti presudu od 21. travnja 2021., MONOPOLY, T‑663/19, EU:T:2021:211, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

85      Osim toga, valja uzeti u obzir namjeru podnositelja prijave u trenutku podnošenja prijave za registraciju, subjektivni element koji treba odrediti s obzirom na objektivne okolnosti predmetnog slučaja (presude od 11. lipnja 2009., Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli, C‑529/07, EU:C:2009:361, 41. i 42. i od 8. ožujka 2017., Formata, T‑23/16, neobjavljena, EU:T:2017:149, t. 44.). U tom pogledu valja ispitati namjeru podnositelja prijave za registraciju žiga o kojoj se zaključci mogu izvući iz objektivnih okolnosti i njegovih stvarnih postupaka, iz njegove uloge ili njegova položaja, iz upućenosti koju je u pogledu uporabe ranijeg znaka imao, iz ugovornih, predugovornih ili postugovornih veza koje je imao s podnositeljem zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, iz postojanja uzajamnih dužnosti ili obveza i, općenito, iz svih objektivnih situacija sukoba interesa u kojima se podnositelj prijave za registraciju žiga nalazio (presuda od 11. srpnja 2013., GRUPPO SALINI, T‑321/10, EU:T:2013:372, t. 28.).

86      Podnositelj zahtjeva za proglašenje žiga ništavim koji svoj zahtjev želi temeljiti na tom razlogu treba utvrditi okolnosti na temelju kojih se može zaključiti da je nositelj žiga Europske unije postupao u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave za njegovu registraciju (vidjeti presudu od 26. veljače 2015., Pangyrus/OHIM – RSVP Design (COLOURBLIND), T‑257/11, neobjavljenu, EU:T:2015:115, t. 63. i navedenu sudsku praksu).

87      Dobra vjera pretpostavlja se dok se ne dokaže suprotno (vidjeti presudu od 8. ožujka 2017., Formata, T‑23/16, neobjavljenu, EU:T:2017:149, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

88      U ovom slučaju, Veliko žalbeno vijeće nabraja nekoliko elemenata na temelju kojih se, prema njegovu mišljenju, može zaključiti da je tužitelj postupao u zloj vjeri kada je zatražio registraciju osporavanog žiga.

89      Kao prvo, Veliko žalbeno vijeće ponavlja svoje utvrđenje prema kojem osporavani žig dovodi potrošača španjolskog govornog područja u zabludu time što uspostavlja jasnu zemljopisnu vezu s Irskom, iako predmetni proizvodi ne potječu iz te zemlje.

90      Kao drugo, Veliko žalbeno vijeće primjećuje da su, zbog tog zavaravajućeg karaktera, EUIPO i španjolska sudska i upravna tijela poništili ili odbili žigove koji sadržavaju element „la irlandesa”, koji su slični onomu o kojem je riječ u ovom slučaju i koji obuhvaćaju specifičnije popise proizvoda, te da je, s obzirom na to da su te odluke nepovoljne za tužitelja donesene 2000., 2001. i 2002., odnosno znatno prije datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga 2013., tužitelj s time nužno bio upoznat. To saznanje potvrđuje činjenica da je tužitelj kasnije uspio registrirati slične španjolske žigove, izričito uključivši u opis proizvoda zemljopisno ograničenje koje se odnosi na Irsku, što nije učinio u pogledu osporavanog žiga.

91      Kao treće, Veliko žalbeno vijeće utvrđuje da je tužitelj tijekom dugog niza godina bio intervenijentov ekskluzivni predstavnik te je od njega kupovao irski maslac u velikim količinama, pakirao ga i prodavao na Kanarskim otocima. Smatra da je španjolski žig La Irlandesa, koji je tužitelj podnio 1967., imao za cilj promicati prodaju irskog maslaca u Španjolskoj, da je taj žig nastao iz ugovornog odnosa između tužitelja i intervenijenta, i da je navedeni žig povezan s irskim podrijetlom proizvoda koje je tužitelj bio ovlašten prodavati u okviru tog odnosa. Prema Velikom žalbenom vijeću, nakon završetka tog poslovnog odnosa 2011., tužitelj je nastavio prodavati proizvode pod žigovima koji sadržavaju riječi „la” i „irlandesa”, iako više nisu bili irskog podrijetla. Tužitelj nije dokazao legitimnu trgovačku logiku koja objašnjava podnošenje prijave za registraciju spornog žiga ni gospodarsku logiku njegove uporabe nakon završetka poslovnog odnosa s intervenijentom 2011. Tužitelj je stoga samo želio ostvariti neopravdanu prednost iz okončanog poslovnog odnosa kako bi nastavio koristiti ugled irskih proizvoda.

92      Kao četvrto, Veliko žalbeno vijeće smatralo je da, s obzirom na zavaravajuću uporabu osporavanog žiga, ranije odluke EUIPO‑a i španjolskih tijela kao i raniji poslovni odnos s intervenijentom koji je okončan, tužitelj je prilikom podnošenja prijave osporavanog žiga namjeravao nastaviti dovoditi javnost u zabludu o zemljopisnom podrijetlu predmetnih proizvoda i iskoristiti ugled irskih proizvoda. Tužitelj je stoga imao nepoštenu namjeru jer je namjerno podnio osporavani žig kako bi stvorio poveznicu s Irskom.

93      Uzimajući u obzir sve te elemente, Veliko žalbeno vijeće zaključilo je da je tužitelj prilikom podnošenja prijave za registraciju spornog žiga postupao u zloj vjeri. Slijedom toga, utvrdilo je da je taj žig ništav i po toj osnovi.

94      Uvodno valja podsjetiti na to da iz sudske prakse navedene u točki 81. ove presude proizlazi da se Veliko žalbeno vijeće, kako bi odlučilo o pitanju je li tužitelj postupao u zloj vjeri kada je zatražio registraciju osporavanog žiga, moglo valjano osloniti na dokaze nastale nakon datuma podnošenja prijave za registraciju spornog žiga jer su ti dokazi predstavljali indicije koje se odnose na situaciju na relevantan datum i čak i na uporabu osporavanog žiga nakon navedenog podnošenja.

95      U ovom slučaju, kao prvo, što se tiče zavaravajuće uporabe osporavanog žiga, među strankama je nesporno da je tužitelj tijekom desetljeća prodavao irski maslac pod tim žigom u okviru svojeg ugovornog odnosa s intervenijentom, da je nakon prestanka tog odnosa nastavio prodavati prehrambene proizvode pod navedenim žigom i da jedan nezanemariv dio tih proizvoda, uključujući mliječne i suhomesnate proizvode, nije bio irskog podrijetla. U svakom slučaju, tužitelj nije tvrdio da su svi proizvodi koje je prodavao pod spornim žigom potjecali iz Irske.

96      Drugim riječima, tužitelj je prodavao proizvode pod osporavanim žigom iako njihov nezanemariv dio nije bio irskog podrijetla te stoga nije odgovarao percepciji koju je o njima imala relevantna javnost.

97      Međutim, iako ta okolnost nije relevantna za ispitivanje prvog tužbenog razloga koji se temelji na članku 52. stavku 1. točki (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe br. 207/2009, ona je relevantna za ispitivanje drugog tužbenog razloga koji se temelji na zloj vjeri tužitelja.

98      Naime, jednom kada je tužitelj proširio uporabu osporavanog žiga na proizvode različite od maslaca irskog podrijetla, potrošači španjolskog govornog područja, koji čine relevantnu javnost, mogli su biti dovedeni u zabludu u vezi s zemljopisnim podrijetlom tih proizvoda jer su tijekom desetljeća bili naviknuti da je osporavani žig označavao maslac podrijetlom iz Irske. Takvo ponašanje je pokazatelj zle vjere jer iz njega proizlazi da je tužitelj prilikom podnošenja prijave za registraciju spornog žiga neopravdano htio prenijeti prednost koja proizlazi iz povezanosti s Irskom na proizvode koji nemaju to zemljopisno podrijetlo, osobito nakon prestanka njegova poslovnog odnosa s intervenijentom koji mu je isporučivao irski maslac.

99      U tom pogledu, informacije koje se eventualno nalaze na pakiranjima i etiketama proizvoda koje prodaje tužitelj ne mogu same po sebi otkloniti rizik dovođenja potrošača u zabludu. Naime, s obzirom na to da su navedene vrlo sitnim slovima ili u obliku kodova zemalja ili brojeva koji se odnose na njihovu zdravstvenu ispravnost, nije sigurno da će relevantna javnost sustavno percipirati te informacije.

100    Kao drugo, što se tiče predmeta u kojima su EUIPO i španjolska sudska i upravna tijela 2000., 2001. i 2002. poništili ili odbili žigove koji sadržavaju element „la irlandesa” slične onomu o kojemu je riječ u ovom slučaju, točno je da oni ne mogu obvezivati Opći sud i da oni, u svakom slučaju, ne omogućuju da se utvrdi je li osporavani žig zavaravajući u smislu članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 207/2009, ali oni potvrđuju da je relevantna javnost osporavani žig mogla percipirati na način da upućuje da su proizvodi na kojima se nalazi bili irskog podrijetla. Oni također navode da je uporaba osporavanog žiga za proizvode koji nemaju irsko podrijetlo bila predmet kontroverzi u pogledu njegova mogućeg zavaravajućeg karaktera, s čime je tužitelj nužno bio upoznat na datum prijave za registraciju tog žiga i što stoga može potkrijepiti postojanje njegove zle vjere na taj datum.

101    Kao treće i posljednje, Veliko žalbeno vijeće moglo se pravilno osloniti na dokaze koji su mu podneseni, koji osobito omogućuju da se utvrdi kronologija događaja koji su obilježili podnošenje prijave za registraciju osporavanog žiga kako bi zaključilo da je tužitelj usvojio poslovnu strategiju povezanosti sa žigovima koji sadržavaju element „la irlandesa” koji su bili povezani s prijašnjim poslovnim odnosom tužitelja s intervenijentom (vidjeti u tom smislu presude od 8. svibnja 2014., Simca, T‑327/12, EU:T:2014:240, t. 63., i od 23. svibnja 2019., ANN TAYLOR i AT ANN TAYLOR, T‑3/18 i T‑4/18, EU:T:2019:357, t. 164.), kako bi nastavio imati koristi od tog okončanog odnosa i žigova koji su s njim bili povezani (vidjeti u tom smislu presudu od 14. svibnja 2019., Moreira/EUIPO – Da Silva Santos Júnior (NEYMAR), T‑795/17, neobjavljenu, EU:T:2019:329, t. 49. do 51. i 55.).

102    Iz prethodnih razmatranja može se zaključiti da je registracija osporavanog žiga bila protivna poštenoj industrijskoj ili trgovačkoj praksi. Veliko žalbeno vijeće stoga je pravilno zaključilo da je tužitelj postupao u zloj vjeri kada je zatražio registraciju osporavanog žiga.

103    Ni jedan od tužiteljevih argumenata ne dovodi u pitanje ovaj zaključak.

104    Što se tiče tužiteljevih argumenata prema kojima je tijekom više od 40 godina koristio slične žigove registrirane na europskoj ili nacionalnoj razini koji sadržavaju element „la irlandesa”, koji su još uvijek važeći, i prema kojima se Veliko žalbeno vijeće nije trebalo usredotočiti samo na sporove ili odbijene prijave za registraciju, dovoljno je ponovno podsjetiti na to da Opći sud u okviru svojeg nadzora zakonitosti nije vezan ni EUIPO‑ovom praksom odlučivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 28. listopada 2020., FRIGIDAIRE, T‑583/19, neobjavljenu, EU:T:2020:511, t. 31. i navedenu sudsku praksu), ni odlukom donesenom na razini države članice kojom se dopušta registracija znaka kao nacionalnog žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 17. studenoga 2021., Jakober/EUIPO (Oblik šalice), T‑658/20, neobjavljenu, EU:T:2021:795, t. 41.). Te argumente stoga treba odbiti.

105    Što se tiče tužiteljeva argumenta prema kojem se njegova zla vjera ne može izvesti iz prestanka njegova poslovnog odnosa s intervenijentom 2011., valja ga odbiti jer su žigovi koji sadržavaju element „la irlandesa”, kao što je osporavani žig, bili povezani s tim odnosom i jer je njegov prestanak bio relevantna okolnost za ocjenu tužiteljeve namjere prilikom podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2019., Kuota International/EUIPO – Sintema Sport (K), T‑136/18, neobjavljenu, EU:T:2019:265, t. 45.). Naime, tužitelj je nastavio upotrebljavati osporavani žig nakon što je okončan taj odnos za proizvode koji ne potječu iz Irske, pri čemu je irsko podrijetlo proizvoda bio temeljni aspekt navedenog odnosa i početne uporabe tog žiga.

106    Naposljetku, što se tiče prigovora Velikom žalbenom vijeću da je smatralo da su pokazatelji zle vjere određena obilježja osporavanog žiga, osobito njegovi figurativni elementi, boja i činjenica da evocira zemljopisno podrijetlo, s jedne strane, valja podsjetiti na to da je, kao što je to istaknuto u točkama 24. do 36. ove presude, Veliko žalbeno vijeće pravilno zaključilo da su, vidjevši da se osporavani žig nalazi na predmetnim proizvodima, potrošači španjolskog govornog područja bili navedeni smatrati da ti proizvodi dolaze iz Irske, s obzirom na sama obilježja tog žiga. S druge strane, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 83. ove presude, Veliko žalbeno vijeće trebalo je uzeti u obzir sve relevantne činjenične okolnosti u okviru sveobuhvatne ocjene predmetnog slučaja i stoga je moglo valjano uzeti u obzir, među svim tim okolnostima, percepciju relevantne javnosti o osporavanom žigu u pogledu predmetnih proizvoda.

107    S obzirom na prethodno navedeno, drugi tužbeni razlog treba odbiti.

108    S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja zaključiti da činjenica da je prvi tužbeni razlog osnovan ne utječe na zakonitost pobijane odluke jer drugi tužbeni razlog usmjeren protiv njezina drugog temelja nije osnovan, a taj drugi temelj sam po sebi može opravdati izreku te odluke (vidjeti presude od 29. siječnja 2020., ENCANTO, T‑239/19, neobjavljenu, EU:T:2020:12, t. 49. i navedenu sudsku praksu i od 20. siječnja 2021., MANUFACTURE PRIM 1949, T‑656/18, neobjavljenu, EU:T:2021:17, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

109    Stoga tužbu treba odbiti.

 Troškovi

110    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja izgubi spor nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev.

111    Budući da je tužitelj izgubio spor, treba mu naložiti snošenje troškova, sukladno zahtjevu EUIPO‑a i intervenijenta.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvu Hijos de Moisés Rodríguez González, SA nalaže se snošenje troškova.

Marcoulli

Frimodt Nielsen

Schwarcz

Iliopoulos

 

Norkus

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 29. lipnja 2022.

 

Potpisi      

 


*      Jezik postupka: engleski