Predmet T‑320/09

Planet AE Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion

protiv

Europske komisije

„Zaštita financijskih interesa Unije – Sustav ranog upozoravanja (SRU) koji omogućuje prepoznavanje razine rizika povezane s ponuditeljima s kojima je ugovor sklopljen – OLAF‑ova istraga izvršenja ugovora o javnoj nabavi vezano za projekt institucionalne modernizacije u Siriji – Odluke o aktiviranju upozorenja W1a i W1b – Pravni temelj – Temeljna prava – Obveza obrazlaganja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 22. travnja 2015.

1.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Pravni interes koji se ocjenjuje u trenutku podnošenja tužbe – Tužba protiv odluke o prijavljivanju tužitelja u sustav ranog upozoravanja namijenjenog dužnosnicima za ovjeravanje Komisije i izvršnim agencijama – Brisanje tijekom postupka prijavljivanja – Nepostojanje utjecaja – Osnova za moguću tužbu za naknadu štete – Zadržavanje pravnog interesa

(čl. 263. UFEU‑a; Odluka Komisije 2008/969)

2.      Tužba za poništenje – Razlozi – Nenadležnost institucije koja je donijela pobijani akt – Razlog koji se odnosi na javni poredak – Nenadležnost institucije koja je donijela akt koji je pravna osnova pobijanog akta – Nepostojanje razloga koji se odnosi na javni poredak – Okolnost koja ne isključuje ispitivanje po službenoj dužnosti

(čl. 263. UFEU‑a)

3.      Komisija – Nadležnosti – Izvršenje proračuna Zajednice – Odluka o prijavljivanju u sustav ranog upozoravanja osoba koje su predmet istrage Europskog ureda za borbu protiv prijevara jer ti subjekti predstavljaju financijsku opasnost za Uniju – Nepostojanje pravne osnove – Nenadležnost Komisije

(čl. 5., 274. i 279. UEZ‑a, čl. 48. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; Uredba Vijeća br. 1605/2002, čl. 51., čl. 59. st. 2. i čl. 95. st. 1.; Odluka Komisije 2008/969)

4.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Ocjena obveze obrazlaganja u odnosu na okolnosti slučaja

(čl. 253. UEZ‑a)

5.      Vlastita sredstava Europske unije – Zaštita financijskih interesa Unije – Borba protiv prijevare i drugih protuzakonitih aktivnosti – Sustav ranog upozoravanja namijenjenog dužnosnicima za ovjeravanje Komisije i izvršnim agencijama – Izostanak priopćenja odluke o prijavljivanju osobi prijavljenoj u sustav – Povreda prava na obranu i obveze obrazlaganja

(čl. 253. UEZ‑a; Odluka Komisije 2008/969)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 27., 28., 30.‑32.)

2.      Nenadležnost institucije koja je donijela pobijani akt predstavlja razlog za poništenje zbog zaštite javnog poretka, na koji sud Unije pazi po službenoj dužnosti, čak i ako stranke to od njega nisu zahtijevale. Što se tiče pitanja nenadležnosti institucije koja je donijela akt na temelju kojeg je donesen pobijani akt, valja istaknuti da, iako sud Unije nije obvezan po službenoj dužnosti razmatrati to pitanje, može ga se na to pozvati. Do toga može doći zbog podataka u spisu ili ako postoji očita manjkavost, odnosno ako je sud Unije može s lakoćom uočiti i prepoznati kao takvu.

(t. 35.)

3.      Ni iz odredaba članka 274. UEZ‑a ni iz odredaba Uredbe Vijeća br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica ne proizlazi da Komisija ima izričitu ovlast za donošenje Odluke 2008/969 o sustavu ranog upozoravanja namijenjenog dužnosnicima za ovjeravanje Komisije i izvršnim agencijama u svrhu borbe protiv prijevare i svih drugih nezakonitih aktivnosti na štetu financijskih interesa Unije. Prema članku 274. UEZ‑a, Komisija izvršava proračun u skladu s odredbama uredaba donesenih na temelju članka 279. UEZ‑a. Potonji predviđa primjenu redovnog zakonodavnog postupka. Međutim, Uredba 1605/2002, čiji je pravni temelj članak 279. UEZ‑a, ne spominje sustav poput sustava ranog upozorenja. Navedena uredba jedino u svojem članku 95. stavku 1. predviđa uspostavu baze podataka koja sadrži podatke o natjecateljima i ponuditeljima koji su u nekoj od situacija obveznog isključenja predviđenog uredbom.

Jednako tako, neovisno o činjenici da sustav upozorenja može biti koristan instrument i u okviru uloge Komisije kao čuvara i izvršitelja proračuna Unije, to ne dopušta zaključak o postojanju implicitne ovlasti za donošenje Odluke 2008/969. Naime, iako Komisija treba biti u mogućnosti organizirati svoje unutarnje djelovanje kako bi osigurala najučinkovitije moguće djelovanje, sukladno članku 51. i članku 59. stavku 2. Uredbe br. 1605/2005, i dalje stoji činjenica da je samoregulacijska ovlast ograničena dodijeljenim ovlastima. Međutim, iako unutarnje mjere načelno proizvode učinke samo u unutarnjem području uprave i ne stvaraju nikakva prava u pogledu trećih, to nije slučaj kod Odluke 2008/969, čiji je cilj proizvesti pravne učinke prema van.

S druge strane, iako je zakonodavac Unije stvorio pravni temelj za upozorenja o isključenju, nije to smatrao korisnim za druga upozorenja iz Odluke 2008/969. Štoviše, za razliku od upozorenja W5, koje se temelji na objektivnim i u određenoj mjeri dokazanim elementima, prijava upozorenja W1a i W1b na temelju Odluke 2008/969 rezultat je OLAF‑ove istrage kao i vjerojatnih prijevara ili administrativnih pogrešaka koje još nisu utvrđene. Usto, bez povrede temeljnih prava, među kojima je i pretpostavka nedužnosti utvrđena u članku 48. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, nije moguće prihvatiti izreku qui potest majus potest et minus. Međutim, za razliku od upozorenja o isključenju, nesporno je da upozorenja W1a i W1b podrazumijevaju situaciju u kojoj su istrage još u tijeku i u kojima, prema tome, sud još nije utvrdio krivnju. Dakle, ako Komisija procijeni da je nužno poduzeti preventivne mjere u ranoj fazi, potreban joj je pravni temelj koji joj omogućuje uspostavu takvog sustava upozorenja i poduzimanje pripadajućih mjera koji poštuje prava na obranu, načelo proporcionalnosti kao i načelo pravne sigurnosti, pri čemu potonje podrazumijeva da pravna pravila trebaju biti jasna, precizna i predvidljiva u svojim učincima, osobito ako mogu imati nepovoljne posljedice za pojedince i poduzeća.

(t. 43., 45., 58., 59., 61.‑67.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 77., 78.)

5.      Odluka Komisije o prijavljivanju subjekta u sustav ranog upozorenja uspostavljen Odlukom 2008/969 o sustavu ranog upozoravanja namijenjenog dužnosnicima za ovjeravanje Komisije i izvršnim agencijama, a da o toj odluci nije obavijestila zainteresiranu osobu koja uslijed toga nije imala mogućnost uputiti svoja očitovanja u tom pogledu niti je imala saznanja o razlozima koji su opravdali njezinu prijavu u sustav upozorenja, također predstavlja povredu obveze obrazlaganja kao i prava na obranu.

Naime, uvijek treba osigurati prava na obranu, čak i kad nema nikakvih postupovnih pravila. To se jednako tako odnosi na obvezu obrazlaganja. Iako je cilj Odluke 2008/969 mjerama opreza zaštititi proračun Unije, to nikako ne može opravdati izostanak obavijesti. U tom pogledu, čak i pod pretpostavkom da je sustav ranog upozorenja uspostavljen kao unutarnji instrument, i dalje stoji da prijava u navedeni sustav ima pravne posljedice za dotičnu prijavljenu osobu, podrazumijevajući da se mora poštovati pravo na obranu, uključujući obvezu obrazlaganja.

(t. 79., 83., 86., 87.)