PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
30. siječnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Politika useljavanja – Pravo na spajanje obitelji – Direktiva 2003/86/EZ – Članak 10. stavak 3. točka (a) – Spajanje obitelji maloljetnog izbjeglice bez pratnje s njegovom rodbinom u prvom stupnju izravne uzlazne linije – Članak 2. točka (f) – Pojam ‚maloljetnik bez pratnje’ – Sponzor koji je maloljetan u trenutku podnošenja zahtjeva, ali je postao punoljetan tijekom postupka spajanja obitelji – Datum relevantan za ocjenu svojstva maloljetnika – Rok za podnošenje zahtjeva za spajanje obitelji – Sponzorova punoljetna sestra kojoj je potrebna trajna pomoć roditelja zbog teške bolesti – Koristan učinak prava na spajanje obitelji maloljetnog izbjeglice bez pratnje – Članak 7. stavak 1. – Članak 12. stavak 1. prvi i treći podstavak – Mogućnost podvrgavanja spajanja obitelji dodatnim uvjetima”
U predmetu C‑560/20,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Verwaltungsgericht Wien (Upravni sud u Beču, Austrija), odlukom od 25. rujna 2020., koju je Sud zaprimio 26. listopada 2020., u postupku
CR,
GF,
TY
protiv
Landeshauptmann von Wien,
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, L. Bay Larsen, potpredsjednik, A. Arabadjiev, A. Prechal, E. Regan, T. von Danwitz i O. Spineanu‑Matei, predsjednici vijeća, M. Ilešič, J.-C. Bonichot, L. S. Rossi (izvjestiteljica), I. Jarukaitis, A. Kumin, N. Jääskinen, N. Wahl i M. Gavalec, suci,
nezavisni odvjetnik: A. M. Collins,
tajnik: M. Krausenböck, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 14. veljače 2023.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za osobe CR, GF i TY, J. Ecker, Rechtsanwältin, i D. Bernhart, voditelj Odjela za spajanje obitelji pri Glavnom tajništvu austrijskog Crvenog križa,
– za austrijsku vladu, A. Posch, J. Schmoll, C. Schweda i V.-S. Strasser, u svojstvu agenata,
– za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman, H. S. Gijzen i C. S. Schillemans, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, C. Cattabriga, J. Hottiaux i B.-R. Killmann, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 4. svibnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. točke (f), članka 7. stavka 1., članka 10. stavka 3. točke (a) i članka 12. stavka 1. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL 2003., L 251, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70. te ispravci SL 2020., L 61, str. 32. i SL 2020., L 61, str. 33.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, osoba CR i GF te njihove kćeri TY, sirijskih državljana, i, s druge strane, Landeshauptmanna von Wien (guverner savezne zemlje Beč, Austrija) u vezi s njegovim odbijanjem da prihvati njihove zahtjeve za izdavanje nacionalne vize u svrhu spajanja obitelji s RI‑jem, koji ima status izbjeglice u Austriji te je sin osoba CR i GF te brat osobe TY.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 2., 4., 6., 7., 8., 9. i 10. Direktive 2003/86 glase:
„(2) U skladu s obvezom zaštite obitelji i poštovanja obiteljskog života, ugrađenom u mnogim instrumentima međunarodnog prava, trebale bi se usvojiti mjere koje se odnose na spajanje obitelji. Ova Direktiva poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih posebno u članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda[, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP)] te u Povelji Europske unije o temeljnim pravima [(u daljnjem tekstu: Povelja)].
[…]
(4) Spajanje obitelji prijeko je potreban način omogućavanja obiteljskog života. Ono pomaže stvaranju sociokulturne stabilnosti koja omogućava integraciju državljana trećih zemalja u državama članicama, što također služi promicanju ekonomske i socijalne kohezije, temeljnom cilju Zajednice navedenom u Ugovoru.
[…]
(6) U svrhu zaštite obitelji, zasnivanja i očuvanja obiteljskog života, materijalni uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji trebali bi biti utvrđeni na osnovu zajedničkih kriterija.
(7) Države članice trebale bi, također, moći primijeniti ovu Direktivu kada obitelj dolazi zajedno.
(8) Posebna pažnja trebala bi se pokloniti izbjegličkoj situaciji u vezi s razlozima koji su ih natjerali na bijeg iz svoje zemlje i priječe im tamo vođenje normalnog obiteljskog života. Povoljniji uvjeti trebali bi se stoga predvidjeti za ostvarenje njihovog prava na spajanje obitelji.
(9) Spajanje obitelji trebalo bi se primijeniti u svakom slučaju na članove uže obitelji, to jest na supružnika i maloljetnu djecu.
(10) Na državama članicama je da odluče žele li dopustiti spajanje obitelji za rodbinu u izravnoj uzlaznoj liniji, odraslu neudanu/neoženjenu djecu, nevjenčane ili registrirane partnere, kao i, u slučaju poligamnog braka, maloljetnu djecu drugog supružnika i sponzora. Kada država članica dopušta spajanje obitelji ovih osoba, to ne dovodi u pitanje mogućnost, za države članice koje ne priznaju postojanje obiteljskih veza u slučajevima pokrivenima ovom odredbom, da se navedenim osobama ne odobri postupanje kao s članovima obitelji u pogledu prava na boravak u drugoj državi članici, kako je definirano odgovarajućim zakonodavstvom EZ‑a.”
4 Članak 1. Direktive 2003/86 određuje:
„Cilj ove Direktive je utvrditi uvjete za ostvarenje prava na spajanje obitelji državljana trećih zemalja koji zakonito borave na teritoriju država članica.”
5 U skladu s člankom 2. te direktive:
„U smislu ove direktive:
[…]
(c) ‚sponzor’ znači državljanin treće države koji zakonito boravi u državi članici i koji traži ili čiji članovi obitelji traže spajanje obitelji da bi mu/joj se pridružili;
[…]
(f) ,maloljetnik bez pratnje’ znači državljani treće zemlje ili osobe bez državljanstva mlađe od osamnaest godina, koji stignu na državno područje države članice bez pratnje odrasle osobe odgovorne prema zakonu ili običaju, i tako dugo dok ne budu učinkovito pod zaštitom takve osobe, ili maloljetnici koju su ostavljeni bez pratnje nakon ulaska na državno područje država članica.”
6 Člankom 4. navedene direktive predviđa se:
„1. Na temelju ove Direktive i podložno udovoljavanju uvjetima utvrđenima u poglavlju IV. i članku 16., države članice dopuštaju ulazak i boravak, sljedećim članovima obitelji:
(a) sponzorovom supružniku;
(b) maloljetnoj djeci sponzora i njegovog/njezinog supružnika, uključujući djecu posvojenu u skladu s odlukom koju je donijelo nadležno tijelo u državi članici u pitanju ili odlukom koja je automatski izvršiva prema međunarodnim obvezama te države članice ili se mora priznati u skladu s međunarodnim obvezama;
[…]
Maloljetna djeca navedena u ovom članku moraju biti ispod punoljetne dobi određene zakonom države članice u pitanju te ne smiju biti oženjena/udana.
[…]
2. Slijedom ove Direktive i u skladu s uvjetima utvrđenim u poglavlju IV., države članice mogu zakonom ili propisom dopustiti ulazak i boravak sljedećim članovima obitelji:
(a) rodbini u prvom stupnju u izravnoj uzlaznoj liniji sponzora ili njegova ili njezina supružnika, kada oni uzdržavaju tu rodbinu i ta rodbina ne uživa odgovarajuću obiteljsku potporu u državi porijekla;
(b) odrasloj neoženjenoj/neudanoj djeci sponzora ili njegovog ili njezinog supružnika, kada oni nisu objektivno u mogućnosti skrbiti se za svoje vlastite potrebe zbog svoga zdravstvenog stanja.
[…]”
7 Članak 5. te direktive glasi:
„1. Da bi se ostvarilo pravo na spajanje obitelji, države članice utvrđuju hoće li zahtjev za ulazak i boravak nadležnim državnim tijelima države članice u pitanju podnijeti sponzor ili član ili članovi obitelji.
[…]
5. Prilikom ispitivanja zahtjeva države članice procjenjuju najbolje interese maloljetne djece.”
8 Članak 7. stavak 1. Direktive 2003/86 glasi:
„1. Kada je podnesen zahtjev za spajanje obitelji, država članica u pitanju može tražiti od osobe koja je podnijela zahtjev dostavljanje dokaza da sponzor ima:
(a) smještaj koji se smatra normalnim za usporedivu obitelj u istoj regiji i koji udovoljava općim zdravstvenim i sigurnosnim standardima na snazi u državi članici u pitanju;
(b) zdravstveno osiguranje u pogledu svih rizika koji se uobičajeno pokrivaju za svoje vlastite državljane u državi članici u pitanju za sebe i članove svoje obitelji;
(c) stabilne i redovite izvore prihoda koji su dovoljni za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove/njezine obitelji, bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći države članice u pitanju. Države članice procjenjuju ove izvore prihoda upućivanjem na njihovu prirodu i redovitost te mogu uzeti u obzir razinu minimalnih nacionalnih primanja i mirovina, kao i broj članova obitelji.”
9 Člankom 10. stavkom 2. i člankom 10. stavkom 3. točkom (a) te direktive određuje se:
„2. Države članice mogu dopustiti spajanje obitelji drugih članova obitelji koji nisu navedeni u članku 4. ako ih izbjeglica uzdržava.
3. Ako je izbjeglica maloljetna osoba bez pratnje, države članice:
(a) dopuštaju ulazak i boravak u svrhe spajanja obitelji njegove/njezine rodbine u prvom stupnju izravne uzlazne linije bez primjene uvjeta utvrđenih člankom 4. stavkom 2. točkom (a);
[…]”
10 U skladu s člankom 12. stavkom 1. navedene direktive:
„Iznimno od članka 7., države članice ne traže da izbjeglica i/ili njegovi članovi obitelji dostave, u pogledu zahtjeva koji se odnose na one članove obitelji navedene u članku 4. stavku 1., dokaz da izbjeglica ispunjava uvjete navedene u članku 7.
Ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze kada je spajanje obitelji moguće u trećoj zemlji s kojom sponzor i/ili član obitelji ima posebne veze, države članice mogu tražiti pružanje dokaza navedenih u prvom podstavku.
Države članice mogu tražiti od izbjeglice da udovolji uvjetima navedenima u članku 7. stavku 1. ako zahtjev za spajanje obitelji nije podnesen u roku od tri mjeseca nakon odobrenja statusa izbjeglice.”
Austrijsko pravo
11 Bundesgesetz über die Niederlassung und den Aufenthalt in Österreich (Niederlassungs‑und Aufenthaltsgesetz – NAG) (Savezni zakon o nastanu i boravku u Austriji – NAG) od 16. kolovoza 2005. (BGBl. I, 100/2005), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: NAG), u članku 11., naslovljenom „Opći uvjeti za stjecanje dozvole boravka”, predviđa:
„[…]
(2) Dozvole boravka mogu se izdati strancu samo ako
[…]
2. dokaže pravo na smještaj koji se smatra normalnim za usporedivu obitelj;
3. ima zdravstveno osiguranje koje pokriva sve rizike, također i u Austriji;
4. njegov boravak ne može uzrokovati financijsko opterećenje za teritorijalnu jedinicu;
[…]
(3) Čak i ako postoji razlog za odbijanje na temelju stavka 1. točaka 3., 5. ili 6. ili ako uvjet iz stavka 2. točaka 1. do 7. nije ispunjen, dozvola boravka može se odobriti ako je to potrebno radi zaštite privatnog i obiteljskog života u smislu članka 8. [EKLJP‑a] […].”
12 Članak 46. tog zakona, naslovljen „Odredbe o spajanju obitelji”, glasi:
„(1) Dozvolu boravka valja odobriti u obliku,Rot‑Weiss‑Rot – Karte plus’ [,crveno‑bijelo‑crveno – iskaznica plus’] članovima obitelji državljana trećih zemalja ako ispunjavaju uvjete predviđene u prvom dijelu i ako
[…]
(2) i dalje postoje raspoložive kvote, a sponzor:
[…]
(c) ima status izbjeglice te se ne primjenjuje članak 34. stavak 2. [Bundesgesetza über die Gewährung von Asyl (Savezni zakon o azilu) od 16. kolovoza 2005. (BGBl. I, br. 100/2005), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: AsylG)] […]”.
13 Članak 34. AsylG‑a, naslovljen „Postupak spajanja obitelji u Austriji”, u stavcima 2. i 4. određuje:
„(2) Na zahtjev člana obitelji stranca kojem je priznat status izbjeglice, tijelo mu mora odlukom priznati status izbjeglice ako:
1. taj stranac nije počinio kažnjivo djelo i
[…]
3. protiv stranca kojemu je priznat navedeni status nije u tijeku postupak za ukidanje statusa izbjeglice (članak 7.).
[…]
(4) Tijelo mora odvojeno razmotriti zahtjeve članova obitelji tražitelja azila; postupci se spajaju; pod uvjetima predviđenima u stavcima 2. i 3., svi članovi obitelji dobivaju istu zaštitu. […]”
14 Članak 35. tog zakona, naslovljen „Zahtjevi za ulazak u zemlju podneseni konzularnim tijelima”, glasi kako slijedi:
„(1) Član obitelji u smislu stavka 5. stranca kojem je priznat status izbjeglice i koji se nalazi u inozemstvu može, radi podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 34. stavkom 1. točkom 1., u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkom 13. ovog zakona, podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole ulaska austrijskom tijelu nadležnom za konzularne misije u inozemstvu (predstavništvo). Ako je zahtjev za izdavanje dozvole ulaska podnesen više od tri mjeseca nakon što je odobren status izbjeglice, moraju biti ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 60. stavku 2. točkama 1. do 3.
[…]
(2a) Ako je podnositelj zahtjeva roditelj maloljetnika bez pratnje kojem je priznat status izbjeglice ili supsidijarna zaštita, smatra se da su ispunjeni uvjeti iz članka 60. stavka 2. točaka 1. do 3.
[…]
(5) U skladu s [člankom 17. stavcima 1. i 2. AsylG‑a], član obitelji znači osoba koja je u trenutku podnošenja tog zahtjeva roditelj maloljetnog djeteta, supružnik ili maloljetno nevjenčano dijete stranca kojem je priznat status izbjeglice ili supsidijarna zaštita, pod uvjetom da su supružnici prije ulaska tog stranca već bili u braku; to se primjenjuje i na registrirane partnere ako je to partnerstvo već bilo registrirano prije ulaska stranca.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
15 Osoba RI, rođena 1. rujna 1999., stigla je u Austriju 31. prosinca 2015. kao maloljetnik bez pratnje te je 8. siječnja 2016. podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu na temelju AsylG‑a. Bundesamt für Fremdenwesen und Asyl (Savezni ured za imigraciju i azil, Austrija) odobrio je osobi RI status izbjeglice odlukom koja joj je dostavljena 5. siječnja 2017. Ta je odluka postala konačna 2. veljače 2017.
16 Dana 6. travnja 2017., odnosno tri mjeseca i jedan dan nakon dostave navedene odluke, osobe CR i GF, RI‑jevi roditelji, kao i osoba TY, njegova punoljetna sestra, podnijeli su Veleposlanstvu Republike Austrije u Siriji zahtjeve za ulazak i boravak u Austriji u svrhu spajanja obitelji s RI‑jem, na temelju članka 35. AsylG‑a (u daljnjem tekstu: prvi zahtjevi za ulazak i boravak). U trenutku podnošenja tih zahtjeva osoba RI još uvijek je bila maloljetna. Međutim, to veleposlanstvo odbilo je te zahtjeve odlukom od 29. svibnja 2018., uz obrazloženje da je osoba RI tijekom postupka spajanja obitelji postala punoljetna. Protiv te odluke nije podnesena žalba te je ona postala konačna 26. lipnja 2018.
17 Osobe CR, GF i TY podnijele su 11. srpnja 2018. guverneru savezne zemlje Beč zahtjeve za izdavanje dozvola boravka u svrhu spajanja obitelji s osobom RI na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. NAG‑a (u daljnjem tekstu: drugi zahtjevi za ulazak i boravak). U tu su se svrhu osobe CR i GF pozvale na prava koja imaju na temelju Direktive 2003/86, dok je osoba TY svoj zahtjev temeljila na članku 8. EKLJP‑a. Guverner savezne zemlje Beč odbio je te zahtjeve odlukama od 20. travnja 2020. uz obrazloženje da nisu podneseni u roku od tri mjeseca od dana kad je osobi RI odobren status izbjeglice.
18 Osobe CR, GF i TY osporavale su te odluke pred Verwaltungsgerichtom Wien (Upravni sud u Beču), sudom koji je uputio zahtjev.
19 Kao prvo, taj sud ima određene dvojbe kad je riječ o pravima koja za osobe CR, GF i TY proizlaze iz članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 iako je osoba RI tijekom postupka spajanja obitelji postala punoljetna. U tom pogledu smatra da tumačenje koje je Sud primijenio u presudi od 12. travnja 2018., A i S (C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 64.), u odnosu na situaciju u kojoj maloljetnik bez pratnje postane punoljetan tijekom postupka azila, dakle i prije podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji, mora biti primjenjivo na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom predmetu u kojoj je sponzor još uvijek maloljetan u trenutku podnošenja tog zahtjeva, tako da se i u toj drugoj situaciji pravo na spajanje obitelji može temeljiti na toj odredbi.
20 U slučaju da se taj zaključak potvrdi, sud koji je uputio zahtjev pita se, kao drugo, treba li pojašnjenje koje je Sud dao u točki 61. te presude, prema kojem zahtjev za spajanje obitelji koji je na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 podnio sponzor koji je tijekom postupka azila postao punoljetan načelno treba podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada je tom sponzoru priznat status izbjeglice, također primijeniti na situaciju u kojoj je sponzor postao punoljetan tijekom postupka spajanja obitelji. Naime, bilo bi zamislivo da u takvoj situaciji takav rok ne bi trebao početi teći prije nego što je izbjeglica postao punoljetan. Prema tome, taj je rok nužno poštovan kada je, kao u ovom slučaju, sponzor još uvijek bio maloljetan u trenutku podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji.
21 S druge strane, u slučaju da se takav rok primjenjuje i na tu situaciju i da počinje teći od dana kada je dotičnom maloljetniku priznat status izbjeglice, sud koji je uputio zahtjev pita, kao treće, treba li smatrati da je taj rok poštovan ako su, kao u ovom slučaju, protekla tri mjeseca i jedan dan između dostave odluke kojom je sponzoru priznat taj status i prvih zahtjeva za ulazak i boravak, u odnosu na koje bi, prema mišljenju tog suda, trebalo ocijeniti poštovanje navedenog roka. U tom se kontekstu pita, među ostalim, o kriterijima koje treba primijeniti kako bi se ocijenilo je li zahtjev za spajanje obitelji podnesen u roku.
22 Kao četvrto, sud koji je uputio zahtjev pita se može li se poštovanje uvjeta predviđenih člankom 7. Direktive 2003/86, odnosno da sponzor ima, kao prvo, smještaj koji se smatra normalnim za njega i njegovu obitelj, kao drugo, zdravstveno osiguranje koje pokriva sve rizike za njega i članove njegove obitelji i, kao treće, stabilne i redovite izvore prihoda koji su dovoljni za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove obitelji bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći dotične države članice, također zahtijevati u slučaju spajanja obitelji na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) te direktive. U tom se pogledu također pita ovisi li mogućnost zahtijevanja poštovanja navedenih uvjeta o tome je li zahtjev za spajanje obitelji podnesen nakon isteka roka od tri mjeseca iz članka 12. stavka 1. trećeg podstavka navedene direktive.
23 Kao peto, sud koji je uputio zahtjev ističe da na temelju primjenjivog austrijskog prava osoba TY kao sestra sponzora RI nije „član obitelji” za kojeg je predviđeno pravo na spajanje obitelji. Ipak, taj sud ističe da osoba TY, koja živi sa svojim roditeljima u Siriji, boluje od cerebralne paralize, zbog čega je trajno vezana za invalidska kolica i potrebna joj je svakodnevna osobna njega, uključujući pomoć prilikom hranjenja. Tu joj skrb uglavnom pruža njezina majka CR, s obzirom na to da se osoba TY ne može koristiti nikakvom mrežom socijalne podrške u svojem trenutačnom mjestu boravka kako bi dobila navedenu skrb. U tim okolnostima roditelji osobe TY ne mogu je ostaviti samu u Siriji, gdje ne boravi nijedan drugi član obitelji.
24 Sud koji je uputio zahtjev utvrđuje da bi, s obzirom na posebnu situaciju u kojoj se nalazi sestra osobe RI zbog svoje bolesti, njihovi roditelji zapravo bili prisiljeni odreći se svojeg prava na spajanje obitelji koje proizlazi iz članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 ako se i osobi TY ne bi odobrila dozvola boravka.
25 Naposljetku, navedeni sud ističe da bi se na temelju austrijskog prava dozvola boravka eventualno mogla izdati punoljetnoj sestri sponzora, iako zakonski uvjeti nisu ispunjeni, zbog važnih razloga koji se odnose na privatni i obiteljski život u smislu članka 8. EKLJP‑a. Međutim, budući da pravo na odobravanje izdavanja dozvole boravka koje proizlazi izravno iz prava Unije može prekoračiti zaštitu dodijeljenu člankom 8. EKLJP‑a, potrebno je utvrditi može li se osoba TY pozvati na takvo pravo.
26 U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Wien (Upravni sud u Beču) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Mogu li se državljani treće zemlje koji su roditelji izbjeglice, koji je kao maloljetnik bez pratnje podnio zahtjev za azil i kojem je još kao maloljetniku odobren azil, i dalje pozivati na članak 2. točku (f) u vezi s člankom 10. stavkom 3. točkom (a) Direktive [2003/86] ako je izbjeglica postao punoljetan nakon odobrenja azila, ali tijekom postupka za izdavanje dozvole boravka njegovim roditeljima?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: je li u tom slučaju potrebno da roditelji državljanina treće zemlje zahtjev za spajanje obitelji podnesu u roku koji se navodi u presudi [od 12. travnja 2018., A. i S. (C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 61.)] odnosno ‚u načelu u roku od tri mjeseca od dana kad je dotičnom maloljetniku priznat status izbjeglice’?
3. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: treba li punoljetnoj sestri osobe kojoj je odobren status izbjeglice, koja je državljanka treće zemlje, na temelju prava Unije izravno izdati dozvolu boravka ako bi roditelji izbjeglice u slučaju odbijanja izdavanja dozvole boravka punoljetnoj sestri izbjeglice de facto bili prisiljeni odreći se svojeg prava na spajanje obitelji koje proizlazi iz članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive [2003/86] zato što je toj izbjegličinoj punoljetnoj sestri zbog njezina zdravstvenog stanja bezuvjetno potrebna stalna njega njezinih roditelja te zbog toga ne može ostati sama u državi podrijetla?
4. U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koje kriterije treba primijeniti prilikom ocjene pravodobnosti zahtjeva za spajanje obitelji, odnosno njegova načelnog podnošenja u roku od tri mjeseca u smislu presude [od 12. travnja 2018., A. i S. (C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 61.)]?
5. U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: mogu li se roditelji izbjeglice i dalje pozivati na svoje pravo na spajanje obitelji koje imaju na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive [2003/86] ako su između dana kad je maloljetniku odobren status izbjeglice i dana kad je podnesen zahtjev za spajanje obitelji prošla tri mjeseca i jedan dan?
6. Može li država članica u postupku za spajanje obitelji u skladu s člankom 10. stavkom 3. točkom (a) Direktive [2003/86] od roditelja izbjeglice u načelu zahtijevati da ispunjavaju uvjete iz članka 7. stavka 1. [te direktive]?
7. Ovisi li zahtjev za ispunjavanje uvjeta koji se navode u članku 7. stavku 1. Direktive [2003/86] u okviru spajanja obitelji na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) [te direktive] o tome je li, u smislu članka 12. stavka 1. trećeg podstavka [navedene direktive], zahtjev za spajanje obitelji podnesen u roku od tri mjeseca nakon odobrenja statusa izbjeglice?”
Postupak pred Sudom
27 Predsjednik Suda prekinuo je odlukom od 9. srpnja 2021. postupak u ovom predmetu do donošenja presude kojom se završava postupak u spojenim predmetima C‑273/20 i C‑355/20 i u predmetu C‑279/20.
28 Odlukom od 8. kolovoza 2022. predsjednik Suda obavijestio je sud koji je uputio zahtjev o presudama od 1. kolovoza 2022., Bundesrepublik Deutschland (Spajanje obitelji s maloljetnim izbjeglicom) (C‑273/20 i C‑355/20, EU:C:2022:617) kao i od 1. kolovoza 2022., Bundesrepublik Deutschland (Spajanje obitelji djeteta koje je postalo punoljetno) (C‑279/20, EU:C:2022:618) i pritom ga pozvao da mu navede želi li, s obzirom na te presude, u cijelosti ili djelomično ostati pri svojem zahtjevu za prethodnu odluku.
29 Dopisom od 30. kolovoza 2022., podnesenim tajništvu Suda 6. rujna 2022., taj je sud naveo da ostaje pri svojem zahtjevu za prethodnu odluku, ali da više ne traži odgovor na prvo pitanje, na koje valja odgovoriti potvrdno s obzirom na navedene presude. S tim u vezi pojasnio je da valja odgovoriti na drugo i treće pitanje, s obzirom na to da smatra da je ispunjen uvjet pod kojim ih je postavio.
O prethodnim pitanjima
Drugo pitanje
30 Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 tumačiti na način da se njime srodnicima u prvom stupnju u izravnoj uzlaznoj liniji (u daljnjem tekstu: roditelji) maloljetnog izbjeglice bez pratnje nalaže da zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji s potonjim podnesu u određenom roku, kako bi pravo na spajanje obitelji mogli temeljiti na navedenoj odredbi i na taj se način koristiti povoljnijim uvjetima koji su njome predviđeni, ako je taj izbjeglica još uvijek maloljetan na dan podnošenja tog zahtjeva, a postane punoljetan tijekom postupka spajanja obitelji.
31 Valja podsjetiti na to da je, u skladu s njezinim člankom 1., cilj Direktive 2003/86 utvrditi uvjete za ostvarenje prava na spajanje obitelji državljana trećih zemalja koji zakonito borave na teritoriju država članica.
32 U tom pogledu, iz uvodne izjave 8. te direktive proizlazi da se njome predviđaju povoljniji uvjeti za ostvarivanje prava izbjeglica na spajanje obitelji jer njihova situacija zahtijeva posebnu pažnju s obzirom na razloge koji su ih natjerali na bijeg iz njihove zemlje i koji im priječe vođenje normalnog obiteljskog života u toj zemlji.
33 Jedan od tih povoljnijih uvjeta odnosi se na spajanje obitelji s rodbinom izbjeglice u prvom stupnju u izravnoj uzlaznoj liniji. Naime, kako je Sud već utvrdio, dok je u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2003/86 mogućnost takvog spajanja u načelu prepuštena svakoj državi članici i među ostalim podređena uvjetu da sponzor uzdržava rodbinu u prvom stupnju u izravnoj uzlaznoj liniji i da ta rodbina ne uživa odgovarajuću obiteljsku potporu u državi podrijetla, člankom 10. stavkom 3. točkom (a) te direktive predviđeno je, iznimno od tog načela, pravo maloljetnih izbjeglica bez pratnje na takvo spajanje koje nije podređeno nikakvoj margini prosudbe država članica ni uvjetima iz tog članka 4. stavka 2. točke (a). Stoga je cilj navedenog članka 10. stavka 3. točke (a) osobito zajamčiti jaču zaštitu maloljetnim izbjeglicama bez pratnje (presuda od 12. travnja 2018., A i S, C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 33., 34. i 44.).
34 U svojoj presudi od 12. travnja 2018., A i S (C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 64.) Sud je već presudio da članak 2. točku (f) Direktive 2003/86, kojim je definiran pojam „maloljetnik bez pratnje”, u vezi s njezinim člankom 10. stavkom 3. točkom (a), treba tumačiti na način da se državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva mlađu od osamnaest godina u trenutku njezina ulaska na državno područje države članice i podnošenja zahtjeva za azil u toj državi, ali koja tijekom postupka za azil postane punoljetna te joj naknadno bude odobren status izbjeglice, mora smatrati „maloljetnom” u svrhu navedene odredbe.
35 Naime, kad bi pravo na spajanje obitelji iz članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 ovisilo o trenutku u kojem nadležno nacionalno tijelo formalno donese odluku kojom se priznaje status izbjeglice dotičnoj osobi te, stoga, o većoj ili manjoj brzini kojom to tijelo obrađuje zahtjev za međunarodnu zaštitu, bio bi doveden u pitanje korisni učinak te odredbe i to bi bilo protivno ne samo cilju te direktive – koji se sastoji u promicanju spajanja obitelji i pružanja u tom pogledu posebne zaštite izbjeglicama, osobito maloljetnicima bez pratnje – nego i načelima jednakog postupanja i pravne sigurnosti (presuda od 12. travnja 2018., A i S, C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 55.).
36 Usto, valja istaknuti da se ta ista razmatranja a fortiori primjenjuju na situaciju u kojoj maloljetnik bez pratnje postane punoljetan tijekom postupka spajanja obitelji, a ne tijekom postupka azila. Tako se takav maloljetni izbjeglica može pozivati na članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 kako bi ostvario pravo na spajanje obitelji sa svojim roditeljima na temelju povoljnijih uvjeta predviđenih tom odredbom a da dotična država članica ne može odbiti zahtjev za spajanje obitelji zbog toga što izbjeglica u pitanju više nije maloljetan na dan donošenja odluke o tom zahtjevu (vidjeti u tom smislu presudu od 1. kolovoza 2022., Bundesrepublik Deutschland (Spajanje obitelji s maloljetnim izbjeglicom), C‑273/20 i C‑355/20, EU:C:2022:617, t. 52).
37 Dakako, u presudi od 12. travnja 2018., A i S (C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 61.), Sud je također presudio da s obzirom na to da je nespojivo s ciljem članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 to da se izbjeglica koji je imao status maloljetnika bez pratnje u trenutku kad je podnio svoj zahtjev za azil, ali koji je postao punoljetan za vrijeme trajanja postupka po tom zahtjevu, može pozvati na prava iz te odredbe „bez ikakvog vremenskog ograničenja” kako bi ishodio spajanje obitelji, zahtjev za spajanje mora biti podnesen u razumnom roku. U tom pogledu, Sud je naveo da rješenje zakonodavca Europske unije u kontekstu sličnom članku 12. stavku 1. trećem podstavku te direktive ima indikativnu vrijednost tako da treba smatrati da zahtjev za spajanje obitelji upućen na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) navedene direktive mora, u načelu, u takvoj situaciji biti podnesen u roku od tri mjeseca od dana kad je dotičnom maloljetniku priznat status izbjeglice.
38 Međutim, dvojbe suda koji je uputio zahtjev u biti se odnose na pitanje treba li takav rok poštovati i u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom predmetu, odnosno u situaciji u kojoj je dotični izbjeglica još uvijek bio maloljetan na dan podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji i postao punoljetan tijekom postupka koji se odnosi na taj zahtjev.
39 U tom pogledu valja istaknuti da iz sudske prakse navedene u točki 37. ove presude proizlazi da se zahtjevom za poštovanje takvog roka nastoji izbjeći opasnost od mogućnosti pozivanja na pravo na spajanje obitelji bez ikakvog vremenskog ograničenja u situaciji u kojoj je izbjeglica postao punoljetan već tijekom postupka azila, dakle još i prije podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji.
40 Međutim, kao što je to istaknula Europska komisija, takva opasnost ne postoji ako dotični izbjeglica postane punoljetan tijekom postupka spajanja obitelji. Usto, s obzirom na cilj članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86, koji se sastoji osobito u promicanju spajanja maloljetnih izbjeglica bez pratnje s njihovim roditeljima, kako bi im se zajamčila jača zaštita zbog njihove posebne ranjivosti, zahtjev za spajanje obitelji na temelju te odredbe ne može se smatrati nepravodobnim ako je podnesen kada je dotični izbjeglica još uvijek bio maloljetan. Stoga, uzimajući u obzir taj cilj, rok za podnošenje takvog zahtjeva ne može početi teći prije nego što dotični izbjeglica postane punoljetan.
41 Slijedom toga, sve dok je izbjeglica maloljetan, njegovi roditelji mogu na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 podnijeti zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji a da pritom nisu obvezni poštovati rok za ostvarivanje povoljnijih uvjeta predviđenih tom odredbom.
42 Iz toga slijedi da u ovom slučaju okolnost da su prve zahtjeve za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji tužitelji u glavnom predmetu podnijeli više od tri mjeseca nakon dostave odluke kojom je sponzoru priznat status izbjeglice nije relevantna jer je taj sponzor na dan podnošenja tih zahtjeva bio maloljetan. Stoga, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, odluka navedena u točki 16. ove presude kojom su ti zahtjevi odbijeni nije u skladu s odredbama Direktive 2003/86.
43 S obzirom na prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da se njime roditeljima maloljetnog izbjeglice bez pratnje ne nalaže da zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji s potonjim podnesu u određenom roku kako bi pravo na spajanje obitelji mogli temeljiti na navedenoj odredbi i na taj se način koristiti povoljnijim uvjetima koji su njome predviđeni, ako je taj izbjeglica još uvijek maloljetan na dan podnošenja tog zahtjeva, a postane punoljetan tijekom postupka spajanja obitelji.
Četvrto i peto pitanje
44 Svojim četvrtim i petim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita na temelju kojih kriterija valja ocijeniti je li zahtjev za spajanje obitelji na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 podnesen u roku.
45 Kao što to navodi taj sud, ta su pitanja postavljena u slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje. Uzimajući u obzir odgovor na drugo pitanje, nije potrebno odgovoriti na četvrto i peto pitanje.
Treće pitanje
46 Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 tumačiti na način da se njime zahtijeva da se punoljetnoj sestri maloljetnog izbjeglice bez pratnje, koja je državljanka treće zemlje i koja zbog teške bolesti u potpunosti i trajno ovisi o pomoći svojih roditelja, odobri izdavanje dozvole boravka ako bi odbijanje izdavanja te dozvole dovelo do toga da se tom izbjeglici oduzme njegovo pravo na spajanje obitelji s njegovim roditeljima koje je dodijeljeno tom odredbom.
47 S tim u vezi, valja navesti da na temelju članka 51. stavka 1. Povelje, kada provode pravo Unije, države članice moraju poštovati prava i držati se načela utvrđenih u Povelji te promicati njihovu primjenu u skladu sa svojim ovlastima i poštujući ograničenja nadležnosti Unije koje su joj dodijeljene u Ugovorima.
48 Tako prema ustaljenoj sudskoj praksi, države članice, a osobito njihovi sudovi, nisu samo dužne tumačiti svoje nacionalno pravo u skladu s pravom Unije nego i osigurati da se ne oslone na tumačenje teksta sekundarnog prava koje bi bilo protivno temeljnim pravima zaštićenima pravnim poretkom Unije (presuda od 16. srpnja 2020., État belge (Spajanje obitelji – maloljetno dijete), C‑133/19, C‑136/19 i C‑137/19, EU:C:2020:577, t. 33. i navedena sudska praksa).
49 Konkretno, članak 7. Povelje priznaje pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Taj članak 7. treba, prema ustaljenoj sudskoj praksi, tumačiti u vezi s obvezom uzimanja u obzir zaštite interesa djeteta, priznatog u članku 24. stavku 2. Povelje, i vodeći računa o potrebi da dijete održava redovite osobne odnose s obama roditeljima, koja je navedena u njezinu članku 24. stavku 3. (presuda od 1. kolovoza 2022., Bundesrepublik Deutschland (Spajanje obitelji s maloljetnim izbjeglicom), C‑273/20 i C‑355/20, EU:C:2022:617, t. 38. kao i navedena sudska praksa).
50 Iz toga slijedi da odredbe Direktive 2003/86 treba tumačiti i primjenjivati s obzirom na članak 7. i članak 24. stavke 2. i 3. Povelje, kao što to, uostalom, proizlazi iz teksta uvodne izjave 2. i članka 5. stavka 5. te direktive, kojima se državama članicama nalaže da zahtjeve za spajanje obitelji ispituju u interesu dotične djece i s ciljem podupiranja obiteljskog života (presuda od 1. kolovoza 2022., Bundesrepublik Deutschland (Spajanje obitelji s maloljetnim izbjeglicom), C‑273/20 i C‑355/20, EU:C:2022:617, t. 39. kao i navedena sudska praksa).
51 To osobito vrijedi za članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86, čiji je cilj osobito, kao što je to istaknuto u točki 40. ove presude, poticanje spajanja maloljetnih izbjeglica bez pratnje s njihovim roditeljima kako bi se tim maloljetnicima osigurala jača zaštita zbog njihove posebne ranjivosti i koji je, slijedom toga, od posebne važnosti za učinkovito poštovanje temeljnih prava zajamčenih u članku 7. i članku 24. stavcima 2. i 3. Povelje.
52 Nadalje, kao što je to Sud već imao prilike utvrditi, članak 10. stavak 3. točka (a) Direktive 2003/86 državama članicama nameće preciznu pozitivnu obvezu, kojoj odgovara jasno definirano pravo. Od njih se zahtijeva da, u slučaju iz te odredbe, odobre spajanje obitelji sponzorove rodbine u prvom stupnju u izravnoj uzlaznoj liniji, pri čemu ne raspolažu marginom prosudbe (presuda od 12. travnja 2018., A i S, C‑550/16, EU:C:2018:248, t. 43.).
53 Stoga na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 maloljetni izbjeglica bez pratnje, kao što je RI, ima pravo na spajanje obitelji sa svojim dvama roditeljima.
54 U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su zahtjeve za ulazak i boravak u Austriji u svrhu spajanja obitelji s RI‑jem podnijeli njegovi roditelji i sestra TY. Ona, iako punoljetna, u potpunosti i trajno ovisi o konkretnoj pomoći svojih roditelja zbog teške bolesti. Konkretno, ona boluje od cerebralne paralize, zbog čega je trajno vezana za invalidska kolica i potrebna joj je svakodnevna osobna njega, uključujući pomoć prilikom hranjenja. Tu joj skrb uglavnom pruža njezina majka CR, s obzirom na to da se osoba TY u tu svrhu ne može koristiti nikakvom mrežom socijalne podrške u svojem trenutačnom mjestu boravka. Stoga se o osobi TY mogu brinuti samo njezini roditelji, tako da je ne mogu ostaviti samu u njezinoj zemlji podrijetla.
55 Kao što je to utvrdio sud koji je uputio zahtjev, uzimajući u obzir tu iznimnu situaciju i izrazitu težinu bolesti osobe TY, njezini roditelji ne mogu se pridružiti svojem sinu, maloljetnoj izbjeglici bez pratnje, u Austriji a da pritom sa sobom ne povedu svoju kćer. Stoga je izdavanje dozvole za ulazak i boravak RI‑jevoj sestri jedini način da mu se omogući ostvarivanje prava na spajanje obitelji s njegovim roditeljima.
56 U tim okolnostima, kad se osobi TY ne bi priznalo pravo na spajanje obitelji s osobom RI istodobno s priznanjem tog prava njezinim roditeljima, osobi RI bi se de facto uskratilo pravo na spajanje obitelji s njegovim roditeljima koje proizlazi iz članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86.
57 Takav rezultat ne bi bio u skladu s bezuvjetnošću tog prava i doveo bi u pitanje njegov koristan učinak, čime bi bio povrijeđen kako cilj članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86, naveden u točki 51. ove presude, tako i zahtjevi koji proizlaze iz članka 7. i članka 24. stavaka 2. i 3. Povelje, navedeni u točki 49. ove presude, čije poštovanje ta direktiva mora osigurati.
58 Iz toga slijedi da je, s obzirom na iznimne okolnosti glavnog predmeta, na sudu koji je uputio zahtjev da osigura koristan učinak RI‑jeva prava na spajanje obitelji s njegovim roditeljima, koje proizlazi iz članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86, kao i poštovanje temeljnih prava zajamčenih člankom 7. i člankom 24. stavcima 2. i 3. Povelje, priznajući i njegovoj sestri dozvolu ulaska i boravka u Austriji.
59 Nadalje, taj zaključak nije doveden u pitanje presudom od 12. prosinca 2019., Bevándorlási és Menekültügyi Hivatal (Spajanje obitelji – Sestra izbjeglice) (C‑519/18, EU:C:2019:1070), u kojoj je Sud utvrdio da članak 10. stavak 2. Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da država članica odobri spajanje obitelji izbjegličinoj sestri samo u slučaju da se ona zbog svojeg zdravstvenog stanja ne može skrbiti za vlastite potrebe i ako su ispunjeni određeni uvjeti.
60 S tim u vezi valja utvrditi da se činjenice poput onih o kojima je riječ u glavnom predmetu kao i pravna pitanja koja je istaknuo sud koji je uputio zahtjev znatno razlikuju od onih koji su doveli do navedene presude. Naime, u potonjoj presudi radilo se o utvrđivanju uvjeta pod kojima članak 10. stavak 2. Direktive 2003/86, koji je fakultativne naravi, omogućuje, ovisno o slučaju, izbjeglicama, uključujući one koji nisu maloljetnici bez pratnje, da zasebno zatraže spajanje obitelji sa svojom braćom i sestrama. Suprotno tomu, u ovom predmetu od Suda se traži da odluči o dosegu prava maloljetnog izbjeglice bez pratnje na spajanje obitelji sa svojim roditeljima, na temelju članka 10. stavka 3. navedene direktive, u posebnoj situaciji u kojoj se to pravo ne može ostvariti ako se njegovoj punoljetnoj, teško bolesnoj sestri koja je posljedično u potpunosti i trajno ovisna o navedenim roditeljima, ne odobri izdavanje dozvole ulaska i boravka.
61 S obzirom na prethodno navedeno, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 valja tumačiti na način da se njime zahtijeva da se punoljetnoj sestri maloljetnog izbjeglice bez pratnje, koja je državljanka treće zemlje i koja zbog teške bolesti u potpunosti i trajno ovisi o pomoći svojih roditelja, odobri izdavanje dozvole boravka ako bi odbijanje izdavanja te dozvole boravka dovelo do toga da se tom izbjeglici oduzme njegovo pravo na spajanje obitelji s njegovim roditeljima koje je dodijeljeno tom odredbom.
Šesto i sedmo pitanje
62 Svojim šestim i sedmim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 tumačiti na način da država članica može zahtijevati da, kako bi mogao ostvariti pravo na spajanje obitelji sa svojim roditeljima na temelju te odredbe, maloljetni izbjeglica bez pratnje ili njegovi roditelji ispunjavaju uvjete predviđene člankom 7. stavkom 1. te direktive i ovisi li, ovisno o slučaju, mogućnost zahtijevanja poštovanja tih uvjeta o tome je li zahtjev za spajanje obitelji podnesen u roku predviđenom u članku 12. stavku 1. trećem podstavku navedene direktive.
63 Kako bi se odgovorilo na ta pitanja, valja podsjetiti na to da se člankom 7. stavkom 1. Direktive 2003/86, koji se nalazi u njezinu poglavlju IV., naslovljenom „Uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji”, predviđa mogućnost da države članice zahtijevaju dokaz da sponzor ima smještaj koji se smatra normalnim za usporedivu obitelj u državi članici o kojoj je riječ, zdravstveno osiguranje za sebe i članove svoje obitelji kao i stabilne i redovite izvore prihoda koji su dovoljni za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove obitelji, bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći države članice o kojoj je riječ.
64 Člankom 12. stavkom 1. prvim podstavkom Direktive 2003/86 koji se, poput članka 10., nalazi u njezinu poglavlju V., naslovljenom „Spajanje obitelji izbjeglicâ”, predviđeno je da, iznimno od članka 7. te direktive, države članice ne mogu od izbjeglice ili člana njegove obitelji tražiti da u pogledu zahtjeva koji se odnose na članove obitelji navedene u članku 4. stavku 1. te direktive dostave dokaz da sponzor ispunjava uvjete navedene u članku 7. te direktive.
65 U skladu sa stavkom 1. navedenog članka 4., koji je jedini članak poglavlja II. Direktive 2003/86, naslovljenog „Članovi obitelji”, države članice, u skladu s tom direktivom i podložno udovoljavanju uvjetima utvrđenima u njezinu poglavlju IV. i članku 16., dopuštaju ulazak i boravak članovima obitelji koji su u njemu navedeni, uključujući sponzorovu supružniku i maloljetnoj djeci.
66 Iz zajedničkog tumačenja članka 12. stavka 1. prvog podstavka, članka 4. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 2003/86 proizlazi da prvospomenuta odredba utvrđuje povoljnije uvjete za spajanje obitelji izbjeglice s članovima njegove uže obitelji, čime je isključena mogućnost da države članice mogu zahtijevati dokaz da izbjeglica ima smještaj koji se smatra normalnim za usporedivu obitelj u državi članici o kojoj je riječ, zdravstveno osiguranje za sebe i članove svoje obitelji kao i stabilne i redovite izvore prihoda koji su dovoljni za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove obitelji.
67 Međutim, člankom 12. stavkom 1. trećim podstavkom Direktive 2003/86 pojašnjeno je da države članice mogu tražiti od izbjeglice da udovolji uvjetima navedenima u članku 7. stavku 1. te direktive ako zahtjev za spajanje obitelji nije podnesen u roku od tri mjeseca nakon odobrenja statusa izbjeglice.
68 Tako iz članka 12. stavka 1. trećeg podstavka Direktive 2003/86 proizlazi da je u slučajevima predviđenima u prvom podstavku te odredbe zakonodavac Unije ovlastio države članice da, kad je riječ o uvjetima iz članka 7. stavka 1. Direktive 2003/86, primijene standardno uređenje umjesto uređenja pod povoljnijim uvjetima uobičajeno primjenjivog na izbjeglice, kad je zahtjev za spajanje obitelji podnesen nakon proteka određenog roka od odobrenja statusa izbjeglice (vidjeti u tom smislu presudu od 7. studenoga 2018., K i B, C‑380/17, EU:C:2018:877, t. 46.).
69 U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da je Republika Austrija iskoristila kako mogućnost predviđenu člankom 7. stavkom 1. Direktive 2003/86, zahtijevajući da sponzori ispunjavaju uvjete utvrđene u toj odredbi, tako i mogućnost predviđenu člankom 12. stavkom 1. trećim podstavkom te direktive, time što je predvidjela da te uvjete moraju ispuniti i sponzori koji imaju status izbjeglice ako je zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji podnesen više od tri mjeseca nakon konačne dodjele tog statusa.
70 Međutim, sud koji je uputio zahtjev pita se odnosi li se potonja mogućnost i na spajanje obitelji maloljetnih izbjeglica bez pratnje s njihovim roditeljima, navedeno u članku 10. stavku 3. točki (a) Direktive 2003/86 i je li stoga državama članicama dopušteno da za takvo spajanje zahtijevaju da maloljetni izbjeglica ili njegovi roditelji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 7. stavku 1. te direktive, osim ako je zahtjev za spajanje obitelji s roditeljima podnesen u roku od tri mjeseca nakon što je tom maloljetniku priznat status izbjeglice.
71 Uzimajući u obzir tekst, strukturu i svrhu Direktive 2003/86 kao i zahtjeve koji proizlaze iz članka 7. i članka 24. stavaka 2. i 3. Povelje, na to pitanje treba odgovoriti niječno.
72 Naime, člankom 10. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2003/86 maloljetnim izbjeglicama bez pratnje dodjeljuje se povlašteni tretman kako bi se osiguralo spajanje obitelji s njihovom rodbinom u prvom stupnju izravne uzlazne linije „bez primjene uvjeta utvrđenih člankom 4. stavkom 2. točkom (a) te direktive.”
73 Kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 26. svojeg mišljenja, taj članak 4. stavak 2. točka (a) izričito upućuje na uvjete predviđene u poglavlju IV., koje obuhvaća članak 7. Tako iz teksta članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86, u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 2. točkom (a), proizlazi da države članice ne mogu zahtijevati da maloljetni izbjeglica bez pratnje ili njegovi roditelji ispunjavaju uvjete iz članka 7. stavka 1. te direktive ako potonji podnesu zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji s maloljetnim izbjeglicom na temelju njezina članka 10. stavka 3. točke (a).
74 To tumačenje članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86 potkrjepljuje kako svrha te odredbe – koja se sastoji u tome, kao što je to istaknuto u točkama 40. i 51. ove presude, da se osobito potiče spajanje maloljetnih izbjeglica bez pratnje s njihovim roditeljima kako bi se tim maloljetnim osobama osigurala jača zaštita zbog njihove posebne ranjivosti – tako i struktura te direktive te osobito njezin članak 12. stavak 1.
75 Naime, potonja odredba odnosi se izričito samo na „zahtjev[e] koji se odnose na one članove obitelji navedene u [njezinu] članku 4. stavku 1.”, odnosno osobito na sponzorovog supružnika i maloljetnu djecu. Stoga iz strukture te direktive proizlazi da je zakonodavac Unije tim člankom 12. stavkom 1., s jedne strane, i člankom 10. stavkom 3. točkom (a) navedene direktive, s druge strane, predvidio dva različita sustava, od kojih se prvi primjenjuje na spajanje obitelji svih izbjeglica s članovima njihove uže obitelji i predviđa mogućnost da države članice zahtijevaju da sponzor ispunjava uvjete iz članka 7. stavka 1. te iste direktive ako zahtjev za spajanje obitelji nije podnesen u roku od tri mjeseca od odobrenja statusa izbjeglice, dok se drugi sustav primjenjuje samo na spajanje obitelji maloljetnih izbjeglica bez pratnje s njihovim roditeljima i ne predviđa takvu mogućnost.
76 Usto, time što je u okviru zahtjeva za spajanje obitelji maloljetnih izbjeglica bez pratnje s roditeljima, koji se temelje na članku 10. stavku 3. točki (a) Direktive 2003/86, isključio mogućnost država članica da zahtijevaju ispunjavanje uvjeta utvrđenih člankom 7. stavkom 1. te direktive, zakonodavac Unije postupio je u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz članka 7. Povelje, a koji se odnose na poštovanje obiteljskog života, kao i članka 24. stavaka 2. i 3. Povelje, što znači da u svim aktima koji se odnose na djecu primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta te vođenje računa o potrebi da dijete održava redovite osobne odnose s oba roditelja.
77 Naime, kao što je to istaknula Komisija, praktički je nemoguće da maloljetni izbjeglica bez pratnje raspolaže smještajem za sebe i članove svoje obitelji, zdravstvenim osiguranjem i dostatnim sredstvima te da stoga ispuni uvjete definirane u članku 7. stavku 1. Direktive 2003/86. Isto tako, roditeljima takvog maloljetnika iznimno je teško ispuniti te uvjete prije nego se pridruže svojem djetetu u dotičnoj državi članici. Stoga kad bi mogućnost spajanja obitelji maloljetnih izbjeglica bez pratnje s njihovim roditeljima ovisila o ispunjavanju navedenih uvjeta, u stvarnosti bi se tim maloljetnicima oduzelo njihovo pravo na takvo spajanje, protivno zahtjevima koji proizlaze iz članka 7. i članka 24. stavaka 2. i 3. Povelje.
78 Iz toga slijedi da, kada roditelji maloljetnog izbjeglice bez pratnje podnesu zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji s njim na temelju članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86, države članice ne mogu ni od tog maloljetnika ni od njegovih roditelja zahtijevati da ispune uvjete iz članka 7. stavka 1. te direktive, odnosno da imaju smještaj koji se smatra dovoljnim za sve članove obitelji u dotičnoj državi članici, zdravstveno osiguranje koje pokriva sve članove te obitelji kao i stabilne i redovite izvore prihoda koji su dovoljni za uzdržavanje navedene obitelji bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći dotične države članice.
79 Isto tako, budući da je, s obzirom na iznimne okolnosti glavnog predmeta i kao što je to utvrđeno u točki 58. ove presude te kako bi se osigurao koristan učinak prava osobe RI na spajanje obitelji s oba roditelja, koje proizlazi iz članka 10. stavka 3. točke (a) Direktive 2003/86, nužno izdati dozvolu za ulazak i boravak i RI‑jevoj punoljetnoj sestri jer se njihovi roditelji ne mogu pridružiti svojem sinu, koji se u Austriji nalazi u svojstvu maloljetnog izbjeglice bez pratnje, a da pritom ne povedu sa sobom svoju kćer jer ona boluje od teške bolesti zbog koje je u potpunosti i trajno ovisna o konkretnoj pomoći svojih roditelja, dotična država članica ne može zahtijevati da osoba RI ili njezini roditelji ispunjavaju uvjete predviđene člankom 7. stavkom 1. te direktive u pogledu sestre maloljetnog izbjeglice.
80 S obzirom na prethodno navedeno, na šesto i sedmo pitanje valja odgovoriti tako da članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da država članica ne može zahtijevati da, kako bi mogao ostvariti pravo na spajanje obitelji sa svojim roditeljima na temelju te odredbe, maloljetni izbjeglica bez pratnje ili njegovi roditelji ispunjavaju uvjete predviđene člankom 7. stavkom 1. te direktive, i to neovisno o tome je li zahtjev za spajanje obitelji podnesen u roku predviđenom u članku 12. stavku 1. trećem podstavku navedene direktive.
Troškovi
81 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
1. Članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji treba tumačiti na način da se njime rodbini maloljetnog izbjeglice bez pratnje u prvom stupnju izravne uzlazne linije ne nalaže da zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji s potonjim podnesu u određenom roku kako bi pravo na spajanje obitelji mogli temeljiti na navedenoj odredbi i na taj se način koristiti povoljnijim uvjetima koji su njome predviđeni, ako je taj izbjeglica još uvijek maloljetan na dan podnošenja tog zahtjeva, a postane punoljetan tijekom postupka spajanja obitelji.
2. Članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 valja tumačiti na način da se njime zahtijeva da se punoljetnoj sestri maloljetnog izbjeglice bez pratnje, koja je državljanka treće zemlje i koja zbog teške bolesti u potpunosti i trajno ovisi o pomoći svojih roditelja, odobri izdavanje dozvole boravka ako bi odbijanje izdavanja te dozvole boravka dovelo do toga da se tom izbjeglici oduzme njegovo pravo na spajanje obitelji s njegovom rodbinom u prvom stupnju izravne uzlazne linije koje je dodijeljeno tom odredbom.
3. Članak 10. stavak 3. točku (a) Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da država članica ne može zahtijevati da, kako bi mogao ostvariti pravo na spajanje obitelji sa svojom rodbinom u prvom stupnju izravne uzlazne linije na temelju te odredbe, maloljetni izbjeglica bez pratnje ili njegova rodbina u prvom stupnju izravne uzlazne linije ispunjavaju uvjete predviđene člankom 7. stavkom 1. te direktive, i to neovisno o tome je li zahtjev za spajanje obitelji podnesen u roku predviđenom u članku 12. stavku 1. trećem podstavku navedene direktive.
Potpisi