Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2022. uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden (Njemačka) – UF/Land Hessen
(predmet C-26/22)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgericht Wiesbaden
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: UF
Tuženik: Land Hessen
Intervenijent: SCHUFA Holding AG
Prethodna pitanja
1. Treba li članak 77. stavak 1., u vezi s člankom 78. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/6791 tumačiti na način da ishod do kojeg je došlo nadzorno tijelo, o kojem to tijelo obavještava ispitanika,
(a) ima prirodu odluke o peticiji? Ima li to za posljedicu da se sudski nadzor odluke o pritužbi koju je donijelo nadzorno tijelo na temelju članka 78. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka u načelu odnosi samo na to je li to tijelo rješavalo pritužbu, je li primjereno ispitalo predmet pritužbe i obavijestilo podnositelja pritužbe o ishodu provjere
ili
(b) taj ishod treba smatrati odlukom tijela o meritumu? Ima li to za posljedicu da sud na temelju članka 78. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka treba u potpunosti meritorno ispitati odluku o pritužbi koju je donijelo nadzorno tijelo, pri čemu u pojedinačnom slučaju, primjerice u slučaju potpunog smanjenja diskrecijske ovlasti, sud može obvezati nadzorno tijelo da primijeni konkretnu mjeru u smislu članka 58. Opće uredbe o zaštiti podataka?
2. Je li pohrana podataka u privatnoj agenciji za provjeru kreditne sposobnosti, u kojoj se, a da za to ne postoji konkretan razlog, pohranjuju osobni podaci iz javnog registra kao što su „nacionalne baze podataka” u smislu članka 79. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) 2015/8481 kako bi se na zahtjev mogli pružiti podaci, u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima?
3.a Dopušta li se u načelu postojanje paralelnih baza podataka (osobito baza podataka agencije za provjeru kreditne sposobnosti), koje se uspostavljaju uz državne baze podataka i u kojima se podaci iz državnih baza podataka (u ovom slučaju obavijesti o nesolventnosti) pohranjuju dulje nego što se to uređuje strogo ograničenim okvirom iz Uredbe (EU) 2015/848 u vezi s nacionalnim pravom?
3.b U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 3.a, proizlazi li iz prava na zaborav u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (d) Opće uredbe o zaštiti podataka da te podatke treba obrisati ako je isteklo trajanje obrade koje se predviđa u pogledu javnog registra?
4. U mjeri u kojoj kao jedina pravna osnova za pohranu podataka u privatnim agencijama za provjeru kreditne sposobnosti u pogledu podataka koji su također pohranjeni u javnim registrima dolazi u obzir članak 6. stavak 1. podstavak 1. točka (f) Opće uredbe o zaštiti podataka, treba li potvrditi da postoji legitimni interes agencije za provjeru kreditne sposobnosti već u slučaju kad ta agencija preuzima podatke iz javnog registra a da za to nema konkretan razlog, kako bi ti podaci bili dostupni u slučaju podnošenja zahtjeva?
5. Smije li se kodeksima ponašanja koje su odobrila nadzorna tijela na temelju članka 40. Opće uredbe o zaštiti podataka i kojima se predviđaju rokovi za provjeru i brisanje, a koji premašuju rokove za pohranu u pogledu javnih registara, osloboditi obveze odvagivanja propisane člankom 6. stavkom 1. podstavkom 1. točkom (f) Opće uredbe o zaštiti podataka?
____________
1 Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)
1 Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti (SL 2015., L 141, str. 19. i ispravak SL 2016., L 349, str. 9.)