RJEŠENJE OPĆEG SUDA (drugo prošireno vijeće)
29. veljače 2024.(*)
„Postupak – Odmjeravanje troškova”
U predmetu T‑235/18 DEP,
Qualcomm Inc., sa sjedištem u San Diegu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju M. Pinto de Lemos Fermiano Rato i M. Davilla, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju N. Khan, C. Urraca Caviedes i A. Dawes, u svojstvu agenata,
tuženika,
OPĆI SUD (drugo prošireno vijeće),
u sastavu: A. Marcoulli (izvjestiteljica), predsjednica, J. Schwarcz, V. Tomljenović, R. Norkus i W. Valasidis, suci,
tajnik: V. Di Bucci,
uzimajući u obzir presudu od 15. lipnja 2022., Qualcomm/Komisija (Qualcomm – plaćanja za isključivost) (T‑235/18, EU:T:2022:358),
donosi sljedeće
Rješenje
1 U svojem zahtjevu na temelju članka 170. Poslovnika Općeg suda tužitelj Qualcomm Inc. traži od Općeg suda da iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti i koji mu mora platiti Europska komisija utvrdi na 12 041 755,80 eura, na ime troškova nastalih u okviru postupka koji se odnosio na predmet T‑235/18.
Okolnosti spora
2 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 6. travnja 2018., upisanom pod brojem predmeta T‑235/18, tužitelj je pokrenuo postupak radi poništenja Odluke Komisije C(2018) 240 final od 24. siječnja 2018. koja se odnosi na postupak na temelju članka 102. UFEU‑a i članka 54. Sporazuma o EGP‑u [predmet AT.40220 – Qualcomm (plaćanja za isključivost)], kojom je Komisija utvrdila da je on zloupotrebljavao svoj vladajući položaj od 25. veljače 2011. do 16. rujna 2016. i kojom mu je izrekla novčanu kaznu u iznosu od 997 439 000 eura (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
3 Opći sud je presudom od 15. lipnja 2022., Qualcomm/Komisija (Qualcomm – plaćanja za isključivost) (T‑235/18, EU:T:2022:358), prihvatio zahtjev tužitelja i naložio Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.
4 Dopisom od 15. prosinca 2022. tužitelj je od Komisije zatražio da mu na ime troškova nadoknadi iznos od 14 436 418,29 eura.
5 Komisija je dopisom od 21. prosinca 2022. od tužitelja zatražila da dodatno potkrijepi svoj zahtjev.
6 Dopisom od 1. ožujka 2023. tužitelj je, nakon što je ponovno procijenio svoj zahtjev, od Komisije zatražio da mu na ime troškova nadoknadi iznos od 12 041 755,80 eura.
7 Komisija je dopisom od 6. ožujka 2023. odbila nadoknaditi iznos koji je tužitelj ponovno procijenio.
8 Stranke nisu postigle nikakav dogovor o iznosu troškova čiju je naknadu moguće tražiti.
Zahtjevi stranaka
9 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime glavnog postupka, a koji treba platiti Komisija, utvrdi na 12 041 755,80 eura.
10 Komisija od Općeg suda zahtijeva da iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime glavnog postupka utvrdi na 405 315 eura i da ne dosudi troškove na ime ovog postupka odmjeravanja troškova.
Pravo
11 U skladu s člankom 170. stavkom 3. Poslovnika, ako postoji spor o troškovima čiju je naknadu moguće tražiti, Opći sud o zahtjevu zainteresirane stranke odlučuje rješenjem protiv kojeg nije dopušten pravni lijek, nakon što je stranci na koju se zahtjev odnosi omogućio da podnese svoja očitovanja.
12 U skladu s člankom 140. točkom (b) Poslovnika, troškovi čiju je naknadu moguće tražiti su „nužni troškovi stranaka nastali u svrhu postupka, posebice putni troškovi i troškovi boravka i naknade agentu, savjetniku ili odvjetniku”. Iz te odredbe proizlazi da su troškovi čiju je naknadu moguće tražiti ograničeni na one nastale u svrhu postupka pred Općim sudom i na one koji su bili nužni u tu svrhu (vidjeti rješenje od 6. ožujka 2003., Nan Ya Plastics i Far Eastern Textiles/Vijeće, T‑226/00 DEP i T‑227/00 DEP, EU:T:2003:61, t. 33. i navedenu sudsku praksu).
13 U ovom slučaju tužitelj zahtijeva naknadu ukupnog iznosa od 12 041 755,80 eura koji se, prema njegovim tvrdnjama, sastoji od 12 017 848,55 eura na ime nagrada za rad koje se odnose na usluge pravnog i ekonomskog savjetovanja i od 23 907,21 eura na ime troškova odvjetnika za sudjelovanje na raspravi.
14 Prije nego što se ispita tužiteljev zahtjev za naknadu troškova koji se odnosi na nagrade i troškove za rad odvjetnika, valja navesti uvodne napomene o povjerljivosti zahtjeva i njegovih priloga.
Uvodne napomene o povjerljivosti zahtjeva i njegovih priloga
15 Valja navesti da, iako je tužitelj na svaku stranicu zahtjeva stavio napomenu „povjerljivo”, kao i na gotovo svaku stranicu popisa priloga napomene „povjerljivo”, „strogo povjerljivo” ili „iznimno povjerljivo”, Općem sudu nije podnio nikakav zahtjev za neotkrivanje određenih podataka javnosti, u skladu s člancima 66. i 66.a Poslovnika. Naime, s jedne strane, na temelju članka 66. Poslovnika, zahtjev za neotkrivanje javnosti osobnih podataka fizičkih osoba treba biti podnesen zasebnim aktom i, s druge strane, na temelju članka 66.a Poslovnika, zahtjev za neotkrivanje javnosti drugih podataka koji nisu osobni podaci fizičkih osoba treba biti obrazložen i podnesen zasebnim aktom. Međutim, u ovom slučaju, s obzirom na to da nikakav (po potrebi obrazložen) zahtjev za neotkrivanje podataka nije podnesen zasebnim aktom, samo navođenje navedenih napomena u zahtjevu za odluku o troškovima i njegovim prilozima ne može se tumačiti kao zahtjev za neotkrivanje podataka javnosti.
16 Usto, u glavnom dijelu zahtjeva ne navode se ni dodatna korisna objašnjenja u tom pogledu. S jedne strane, tužitelj je naveo da je u prilozima T.8 do T.13 ispustio informacije koje su, prema njegovu mišljenju, bile obuhvaćene povjerljivošću „između odvjetnika i klijenta”. S druge strane, naveo je da podnošenje računa, sažetaka i potvrda u prilozima T.8 do T.13 ne znači „odricanje povjerljivosti između odvjetnika i klijenta ili bilo koje druge pravne zaštite koja se odnosi na povjerljivost tih dokumenata, komunikacija na kojima se temelje ili bilo kojeg drugog dokumenta koji im je priložen”.
17 Međutim, svi su ti navodi nejasni i neprecizni te Opći sud na temelju njih stoga ne može shvatiti jesu li, osim informacija koje je tužitelj u prilozima već sam ispustio zbog navodne povjerljivosti „između odvjetnika i klijenta” i koje nisu podnesene Općem sudu, određene informacije ili podaci u zahtjevu ili njegovim prilozima, koji uostalom nisu utvrđeni, prema tužiteljevu mišljenju, povjerljive prirode te bi ih trebalo zaštititi u odnosu na javnost u okviru ovog postupka odmjeravanja troškova.
18 Budući da Opći sud ne može postupati na temelju pretpostavki ni ukloniti eventualne nedostatke zahtjeva, ne treba pretpostaviti da tužitelj na temelju članaka 66. ili 66.a Poslovnika zahtijeva zaštitu povjerljivosti u odnosu na javnost određenih informacija ili podataka sadržanih u zahtjevu za odluku o troškovima i njegovim prilozima.
19 Nadalje, na temelju nijednog elementa spisa ne može se smatrati da informacije i podatke upotrijebljene u ovom rješenju, koji se odnose na, među ostalim, tražene iznose, nazive odvjetničkih ureda i ureda ekonomskih stručnjaka, broj i kvalifikacije odvjetnika i savjetnika, broj računa, broj njihovih stranica i njihove iznose, broj sati i satnice, kategorije troškova, gradove u koje se putovalo te vrste, predmete i iznose potvrda, treba smatrati povjerljivima u odnosu na javnost u okviru ovog postupka i da Opći sud po službenoj dužnosti treba primijeniti članak 66. ili 66.a Poslovnika.
Nagrade za rad
20 Tužitelj traži naknadu ukupnog iznosa od 12 017 848,55 eura na ime nagrada za rad koje se odnose na usluge pravnog i ekonomskog savjetovanja, koji se, prema njegovim tvrdnjama, sastoji od 11 234 578,85 eura za usluge pravnog savjetovanja koje je pružio odvjetnički ured Quinn Emanuel Urquhart & Sullivan (u daljnjem tekstu: Quinn Emanuel), od 302 658,10 eura za usluge pravnog savjetovanja koje je pružio odvjetnički ured Cravath Swaine & Moore (u daljnjem tekstu: Cravath) i od 480 611,64 eura za usluge ekonomskog savjetovanja koje su pružila društva Compass Lexecon i FTI Consulting (u daljnjem tekstu: Compass Lexecon/FTI).
Nagrade za rad odvjetničkog ureda Cravath
21 Tužitelj traži naknadu iznosa od 302 658,10 eura na ime nagrada za rad za usluge koje je pružio odvjetnički ured Cravath.
22 Najprije, kad je riječ o tim nagradama za rad, valja utvrditi da se, kao što to pojašnjava tužitelj, predmetne usluge ne odnose na postupak pred Općim sudom, nego na postupke koji su se vodili u Sjedinjenim Američkim Državama, a u okviru kojih su ishođeni određeni dokumenti koje je tužitelj zatim aktom od 26. srpnja 2019. podnio kao dokaze u postupku pred Općim sudom.
23 Međutim, valja podsjetiti na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, „postupak” iz članka 140. točke (b) Poslovnika odnosi samo na postupak pred Općim sudom (rješenja od 24. siječnja 2002., Groupe Origny/Komisija, T‑38/95 DEP, EU:T:2002:13, t. 29.; od 7. prosinca 2004., Lagardère i Canal+/Komisija, T‑251/00 DEP, EU:T:2004:353, t. 22. i od 21. prosinca 2010., Le Levant 015 i dr./Komisija, T‑34/02 DEP, EU:T:2010:559, t. 31.). Stoga pojam „troškovi čiju je naknadu moguće tražiti” u svrhu postupka pred Općim sudom u smislu članka 140. točke (b) Poslovnika, osim ako nije drukčije propisano kao primjerice u članku 190. stavku 2. tog Poslovnika, ne može obuhvaćati troškove povezane s drugim sudskim ili upravnim postupcima koji su se vodili pred drugim sudovima ili nacionalnim ili međunarodnima tijelima (vidjeti u tom smislu rješenje od 21. prosinca 2010., Le Levant 015 i dr./Komisija, T‑34/02 DEP, EU:T:2010:559, t. 35. i 50.), čak i ako se takvi postupci, kao u ovom slučaju, odnose na ishođenje informacija ili dokumenata kojima zainteresirana stranka nastoji potkrijepiti tužbene razloge pred Općim sudom.
24 Naime, svako pitanje koje se odnosi na povrat troškova nastalih u okviru postupaka koji su se vodili pred drugim sudovima ili nacionalnim ili međunarodnim tijelima uređeno je, ovisno o slučaju, pravilima koja se odnose na te postupke te se njihov povrat ne može zahtijevati pred Općim sudom na ime troškova nastalih „u svrhu postupka” pred tim sudom.
25 Stoga treba odbiti zahtjev za naknadu iznosa od 302 658,10 eura za usluge pravnog savjetovanja koje je pružio odvjetnički ured Cravath.
Nagrade za rad odvjetničkog ureda Quinn Emanuel
26 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, sud Europske unije nije ovlašten odmjeriti nagrade za rad koje stranke duguju vlastitim odvjetnicima, nego utvrditi iznos naknada za rad koji se može tražiti od stranke kojoj je naloženo snošenje troškova. Pri odlučivanju o zahtjevu za odluku o troškovima Opći sud nije uzeo u obzir nacionalnu tarifu na temelju koje se odmjeravaju nagrade za rad odvjetnika ni eventualni sporazum koji su s tim u svezi sklopili zainteresirana strana i njezini agenti ili savjetnici (vidjeti rješenje od 26. siječnja 2017., Nurburgring/EUIPO – Biedermann (Nordschleife), T‑181/14 DEP, EU:T:2017:41, t. 10. i navedenu sudsku praksu).
27 Valja podsjetiti i na to da, u slučaju nepostojanja tarifnih odredbi prava Unije ili odredbi o vremenu potrebnom za obavljanje posla, Opći sud mora slobodno ocijeniti predmetne podatke, vodeći računa o predmetu i prirodi spora, o njegovoj važnosti gledano u odnosu na pravo Unije kao i poteškoće predmeta, opseg posla koji je parnični postupak mogao prouzročiti agentima ili savjetnicima uključenima u postupak te gospodarskim interesima koje stranke imaju u tom sporu (vidjeti rješenje od 26. siječnja 2017., Nordschleife, T‑181/14 DEP, EU:T:2017:41, t. 11. i navedenu sudsku praksu).
28 Iznos troškova čiju naknadu tužitelj može tražiti u ovom slučaju na ime nagrada za rad odvjetničkog društva Quinn Emanuel treba ocijeniti s obzirom na ta razmatranja.
29 Iz zahtjeva proizlazi da iznos od 11 234 578,85 eura, koji je izračunao tužitelj, odgovara naknadi nagrada za rad 19 osoba, odnosno četiriju odvjetnika članova odvjetničkog ureda, dvaju pravnih savjetnika („of counsel”), deset odvjetnika suradnika, dvaju vježbenika i jednog višeg pravnog pomoćnika u odvjetničkom društvu Quinn Emanuel, za razdoblje od 24. siječnja 2018. do 15. lipnja 2022.
30 Kako bi taj iznos opravdao, tužitelj je podnio određene elemente izračuna. Tužitelj je najprije, u prilogu T.5 zahtjevu, podnio sažetu tablicu (koju je sam sastavio) u kojoj se navode satnice (u američkim dolarima (USD)), broj sati koji je godišnje obračunala svaka od navedenih osoba od 2018. do 2021., kao i ukupne iznose (u eurima) koje je za svaku godinu obračunao odvjetnički ured Quinn Emanuel (u daljnjem tekstu: sažeta tablica QE). Nadalje, tužitelj je u glavnom dijelu zahtjeva podnio tablicu u kojoj je traženi iznos (u eurima) podijeljen prema kumulativnim nagradama za rad odvjetničkog ureda Quinn Emanuel, odvjetničkog ureda Cravath te društava Compass Lexecon/FTI, i to za osam odgovarajućih razdoblja koja, prema njegovim tvrdnjama, odgovaraju različitim fazama postupka pred Općim sudom (u daljnjem tekstu: tablica po razdobljima). Naposljetku, tužitelj je u prilogu T.8 zahtjevu podnio 34 uzastopna računa za usluge pružene od 2. siječnja 2018. do 30. lipnja 2021. koje mu je izdao odvjetnički ured Quinn Emanuel (u kumulativnom ukupnom iznosu od 613 stranica u popisu priloga), a na kojima se, među ostalim, navode sati koje je zabilježila svaka od navedenih 19 osoba i njihove satnice (u američkim dolarima) (u daljnjem tekstu: računi QE).
31 Tužitelj je usto u glavnom dijelu zahtjeva naveo razloge zbog kojih je, prema njegovu mišljenju, traženi iznos opravdan i razuman. Konkretno, osim na tvrdnje o prirodi, važnosti i složenosti predmeta, tužitelj se poziva i na količinu posla koji su obavili njegovi zastupnici, pri čemu upućuje na provedene analize i istraživanja, kao i na broj priloga podnesenih u okviru postupka pred Općim sudom, odnosno 73 priloga (s ukupno 7900 stranica), od kojih su 23 sastavili njegovi zastupnici u svrhu postupka pred Općim sudom.
32 Kao prvo, kad je riječ o predmetu i prirodi spora, njegovoj važnosti s gledišta prava Unije i poteškoćama predmeta, valja istaknuti da su se u predmetu T‑235/18 pojavila složena pitanja u području prava tržišnog natjecanja Unije, zbog kojih je Opći sud uostalom odlučio da će odlučivati u proširenom sastavu, na temelju članka 28. stavka 1. Poslovnika. Konkretno, navedeni se predmet odnosio na Komisijinu odluku o postupku na temelju članka 102. UFEU‑a, koja je donesena nakon presude od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C‑413/14 P, EU:C:2017:632), u kojoj je Sud pojasnio postojeću sudsku praksu. Osim toga, taj se predmet odnosio na iznimno tehničko područje, odnosno područje isporuke društvu Apple Inc. sklopova čipova za osnovni radiofrekvencijski pojas usklađene sa standardom LTE te standardima UMTS i GSM za uređaje iPhone i iPad te su se u njemu postavila brojna složena pitanja o meritumu i postupovna pitanja.
33 Kao drugo, kad je riječ o uključenim gospodarskim interesima, glavni predmet odnosio se na Komisijinu odluku kojom je tužitelju izrečena novčana kazna za navodnu povredu članka 102. UFEU‑a. Točno je da je apsolutna vrijednost novčane kazne bila velika, blizu milijarde eura. Međutim, tužiteljev zahtjev u ovom slučaju ne sadržava nijedan element na temelju kojeg bi se mogla ocijeniti vrijednost navedene novčane kazne u odnosu na njegov gospodarski položaj. Usto, isto se tako ni na temelju pretpostavke na koju se tužitelj poziva u zahtjevu, prema kojoj bi pobijana odluka mogla poslužiti kao pravna osnova za naknadne sudske postupke protiv njega, ne mogu, s obzirom na to da nema nikakvih drugih pojašnjenja, ocijeniti gospodarski interesi koje je glavni predmet zbog toga predstavljao za njega. Isto vrijedi za tvrdnju, koja isto tako nije potkrijepljena, prema kojoj su ukupne financijske posljedice koje je tužitelj snosio bile znatno više od zahtijevanih troškova. Prema tome, iako se može smatrati da je, s obzirom na novčanu kaznu o kojoj je riječ, navedeni predmet imao znatnu gospodarsku vrijednost za tužitelja, na temelju nijednog elementa koji je podnesen Općem sudu ne može se smatrati da je taj interes bio „ogroman” kao što on to tvrdi.
34 Kao treće, kad je riječ o količini posla koju je postupak mogao stvoriti za tužiteljeve zastupnike, valja podsjetiti na to da je na sudu Unije da ponajprije uzme u obzir ukupan broj sati rada koji mogu biti objektivno nužni u svrhu postupka pred Općim sudom, neovisno o broju odvjetnika među kojima su se pružene usluge mogle raspodijeliti (vidjeti rješenje od 28. lipnja 2004., Airtours/Komisija, T‑342/99 DEP, EU:T:2004:192, t. 30. navedenu sudsku praksu).
35 Valja podsjetiti na to da, iako se načelno može tražiti povrat naknade za samo jednog odvjetnika, moguće je, ovisno o značajkama svojstvenima svakom predmetu, među kojima se prije svega nalazi složenost, razmotriti da pojam „nužni troškovi” u smislu članka 140. točke (b) Poslovnika obuhvaća naknadu za nekoliko odvjetnika (vidjeti rješenje od 15. rujna 2004., Fresh Marine/Komisija, T‑178/98 DEP, EU:T:2004:265, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
36 Kako bi se u tim okolnostima provelo odmjeravanje troškova, na Općem je sudu da ispita u kojoj su mjeri usluge koje je pružio niz odvjetnika o kojima je riječ bile nužne za odvijanje sudskog postupka i da se uvjeri da angažman nekoliko odvjetnika nije doveo do nepotrebnog udvostručavanja troškova (vidjeti po analogiji rješenja od 28. lipnja 2004., Airtours/Komisija, T‑342/99 DEP, EU:T:2004:192, t. 44. i od 27. studenoga 2020., Flabeg Deutschland/Komisija, T‑103/15 DEP, neobjavljeno, EU:T:2020:585, t. 47.).
37 Međutim, valja naglasiti da se troškove koordinacije među odvjetnicima iste stranke ne može smatrati nužnim troškovima koje treba uzeti u obzir za izračun iznosa troškova čiju je naknadu moguće tražiti (vidjeti rješenje od 13. siječnja 2017., Idromacchine i dr./Komisija, T‑88/09 DEP, EU:T:2017:5, t. 32. i navedenu sudsku praksu).
38 Nadalje, ako su odvjetnici stranke već pružili pomoć toj stranci u predsudskom postupku, valja također uzeti u obzir činjenicu da su ti odvjetnici upoznati s relevantnim činjenicama spora što im olakšava posao i skraćuje vrijeme potrebno za pripremu za sudski postupak (vidjeti rješenje od 13. siječnja 2006., IPK‑München/Komisija, T‑331/94 DEP, EU:T:2006:11, t. 59. i navedenu sudsku praksu).
39 U tom pogledu valja utvrditi da se, iako je u ovom slučaju glavni postupak stvarno mogao zahtijevati veliku količinu posla od tužiteljevih odvjetnika s obzirom na elemente navedene u točkama 32. i 33. ovog rješenja, na temelju njegova zahtjeva i prilogâ tom zahtjevu, osobito računa QE, tablice po razdobljima i sažete tablice QE, ne može ocijeniti količina posla koja odgovara iznosima traženima za nagrade za rad odvjetničkog ureda Quinn Emanuel.
40 Kao prvo, 34 računa QE koje je tužitelj podnio Općem sudu ne sadržavaju nikakav opis obavljenih poslova. Naime, tužitelj je sve te informacije zacrnjivanjem odlučio izostaviti iz dokumenata podnesenih Općem sudu zbog navodne povjerljivosti „između odvjetnika i klijenta” (vidjeti točku 16. ovog rješenja), o kojoj Opći sud u okviru ovog postupka nije dužan odlučivati. Takva tužiteljeva odluka ipak upućuje na to da se na temelju tih računa ne može odrediti, primjerice, broj sati posvećenih pripremi tužbe, replike, svih drugih akata koje je tužitelj podnio Općem sudu ili pak pripremi za raspravu. Uostalom, tužitelj u tom pogledu nije pružio nikakav podatak ili procjenu ni u glavnom dijelu zahtjeva.
41 Osim toga, većina računa QE koje je tužitelj podnio ne odnosi se samo na nagrade za rad odvjetnika, nego i na troškove za rad odvjetnika, pri čemu se u tužiteljevu zahtjevu u tom pogledu ipak ne navodi nikakva razlika. Usto, čini se da se prvi račun QE koji je tužitelj podnio odnosi i na usluge pružene prije donošenja pobijane odluke. Naposljetku, posljednji račun QE koji je tužitelj podnio sadržava datum 30. lipnja 2021., dok je tužitelj očitovanja Općem sudu podnio 20. srpnja 2021.
42 Kao drugo, ne samo da se tablica po razdobljima koja je navedena u glavnom dijelu zahtjeva ne odnosi samo na nagrade za rad odvjetničkog ureda Quinn Emanuel, koja se odnosi i na nagrade za rad odvjetničkog ureda Cravath te društava Compass Lexecon/FTI (vidjeti točku 30. ovog rješenja), nego se na temelju nje ne može ocijeniti ni posao koji je konkretno obavljen u svakom razdoblju, a osobito ne broj sati posvećenih pripremi akata podnesenih Općem sudu ili pripremi za raspravu.
43 U nedostatku takvih podataka raspodjela iznosa koju tužitelj predlaže u toj tablici ne samo da nije opravdana, nego i dovodi do očito pretjeranih rezultata u kontekstu ovog postupka, kao što je to osobito iznos od približno 3 400 000 eura za pripremu same tužbe. Naime, takav bi iznos, po prosječnoj hipotetskoj satnici od 500 eura, odgovarao 6800 sati rada, odnosno 850 osmosatnih dana rada samo za tužbu. Isto vrijedi, među ostalim, za iznos od približno 2 900 000 eura koji se traži za pripremu replike te za iznos od približno 2 350 000 eura koji se traži za pripremu za raspravu.
44 Kao treće, iz sažete tablice QE priložene zahtjevu ne proizlaze ni takve informacije o konkretno obavljenom poslu i s njime povezanim brojem sati. Opći sud na temelju te tablice može samo zaključiti, iako u podnesenim dokumentima nije dužan tražiti ni utvrditi elemente koji bi mogli nadoknaditi nedostatak preciznih informacija i detaljnih objašnjenja u samom zahtjevu (vidjeti u tom smislu rješenje od 13. veljače 2008., Verizon Business Global/Komisija, T‑310/00 DEP, neobjavljeno, EU:T:2008:32, t. 50.), da je odvjetnički ured Quinn Emanuel tužitelju obračunao ukupno 16 422,6 sati u razdoblju od 2018. do 2021., i to po satnicama od 315 do 1515 američkih dolara.
45 Stoga se, unatoč velikom broju dokumenata i podataka koje je tužitelj podnio, na temelju nijednog od njih ne može odrediti kojim poslovima odgovara taj broj sati, osobito broj sati koji, ovisno o slučaju, odgovara dvostrukim poslovima ili poslovima koordinacije između 19 osoba navedenih u računima, jesu li navedeni sati rada utrošeni u svrhu postupka pred Općim sudom ni jesu li u tu svrhu bili nužni. Usto, na temelju tih dokumenata ne može se precizno odrediti satnica za različite poslove koje su odvjetnici obavili, s obzirom na to da su u svakom slučaju, u kontekstu ovog postupka, satnice od, među ostalim, 1005 do 1515 američkih dolara, kao što su neke od onih navedene u računima QE i sažetoj tablici QE, očito pretjerane za potrebe određivanja troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime nagrada za rad o kojima je riječ. Naime, iako je točno da je stranka slobodna angažirati odvjetnike koji naplaćuju tako visoke satnice, činjenica da se njihove usluge angažiraju ne može se smatrati nužnom u smislu sudske prakse navedene u točki 12. ovog rješenja (vidjeti u tom smislu rješenja od 20. siječnja 2014., Charron Inox i Almet/Vijeće, T‑88/12 DEP, neobjavljeno, EU:T:2014:43, t. 24. i od 8. srpnja 2020., Fastweb/Komisija, T‑19/17 DEP, neobjavljeno, EU:T:2020:331, t. 51.), tim više što, kao u ovom slučaju, te satnice u zahtjevu nisu navedene u vezi s jasno utvrđenim preciznim poslovima.
46 Kao četvrto, tužiteljeva tvrdnja prema kojoj su njegovi zastupnici proveli brojna istraživanja i analize ili podnijeli brojne dokumente Općem sudu nije dovoljna da bi se potkrijepili traženi iznosi i nužnost posla koji se na njih odnosio. Naime, valja podsjetiti na to da, kako bi se ocijenila nužnost nastalih troškova, podnositelj zahtjeva treba podnijeti precizne podatke (rješenje od 8. srpnja 2020., Fastweb/Komisija, T‑19/17 DEP, neobjavljeno, EU:T:2020:331, t. 44.). Osim toga, iako se tužitelj poziva na duljinu podnesenih akata te na broj i duljinu povezanih priloga, valja istaknuti da obična činjenica da su tužiteljevi zastupnici Općem sudu podnijeli akte koji imaju puno stranica i puno priloga nipošto ne svjedoči o nužnosti sati rada u svrhu postupka pred Općim sudom, a stoga ni o nužnosti traženih iznosa koji se na njih odnose.
47 Iz toga proizlazi da na temelju tužiteljeva zahtjeva nije moguće odrediti broj sati koji odgovara različitim poslovima koje su odvjetnici iz odvjetničkog ureda Quinn Emanuel obavili u svrhu postupka pred Općim sudom ni satnice koje odgovaraju tim poslovima.
48 Međutim, iako nepostojanje bilo kakvih informacija o stvarno nastalim troškovima u svrhu postupka, uključujući o, među ostalim, satnicama i vremenu utrošenom za obavljanje različitih poslova, nije prepreka tomu da Opći sud na temelju pravične ocjene odredi iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti, ono ga stavlja u položaj u kojem nužno mora provesti strogu ocjenu tužiteljevih potraživanja (rješenje od 8. srpnja 2020., Fastweb/Komisija, T‑19/17 DEP, neobjavljeno, EU:T:2020:331, t. 44., 46. i 47.).
49 Usto, kad je riječ o satnici, valja podsjetiti na to da, s obzirom na to da u trenutačnom stanju prava Unije ne postoji cjenik u tom pogledu, Opći sud od obračunane prosječne satnice može odstupiti samo ako je ona očito pretjerana te iznos nagrada za rad odvjetnika i ekonomskih stručnjaka čiju je naknadu moguće tražiti utvrditi ex æquo et bono (vidjeti rješenje od 19. siječnja 2021., Romańska/Frontex, T‑212/18 DEP, neobjavljeno, EU:T:2021:30, t. 39. i navedenu sudsku praksu).
50 U ovom slučaju, iako tužitelj nije podnio nikakve podatke, pa čak ni procjenu, u pogledu radnog vremena koje odgovara različitim fazama postupka ni u pogledu povezane prosječne satnice, Komisija je u svojim očitovanjima o zahtjevu iznijela sljedeće procjene radnog vremena koje je za te faze moglo biti potrebno odvjetničkom uredu Quinn Emanuel:
– 500 sati za tužbu (88 stranica s 4000 stranica priloga);
– 200 sati za repliku (66 stranica sa 600 stranica priloga);
– 8 sati za očitovanja od 20. lipnja 2019. (3 stranice);
– 260 sati za akt od 26. srpnja 2019. (46 stranica s 3300 stranica priloga);
– 12 sati za akt od 25. kolovoza 2020. (4,5 stranica);
– 4 sata za akt od 9. studenoga 2020. (2 stranice);
– 50 sati za odgovor od 20. studenoga 2020. (18 stranica);
– 2 sata za očitovanja od 15. prosinca 2020. (kojima je dostavljena potpisana izjava o povjerljivosti);
– 4 sata za očitovanja od 18. prosinca 2020. (2 stranice);
– 15 sati za očitovanja od 26. siječnja 2021. (6 stranica);
– 6 sati za sudjelovanje na neslužbenom sastanku od 15. travnja 2021. (45 minuta);
– 250 sati za sudjelovanje na raspravi održanoj od 4. do 6. svibnja 2021. (3 dana);
– 8 sati za očitovanja od 19. svibnja 2021. (4 stranice);
– i 20 sati za očitovanja od 20. srpnja 2021. (32 stranice).
51 Komisija je u svojim očitovanjima tako procijenila da je za različite faze postupka bilo potrebno najviše 1339 sati rada. Komisija je predložila da se uzme u obzir prosječna satnica od 300 eura te je u biti zaključila da je na ime nagrada za rad odvjetničkog ureda Quinn Emanuel moguće tražiti naknadu u iznosu od 401 700 eura.
52 Međutim, iako je tužiteljev zahtjev nedovoljno potkrijepljen i očito pretjeran u pogledu traženih iznosa te broja sati i povezanih satnica, uzimajući u obzir i činjenicu da su tužitelju odvjetnici koji su ga zastupali pred Općim sudom pružali pomoć i u okviru upravnog postupka pred Komisijom koji je doveo do donošenja pobijane odluke, čini se da Komisijin prijedlog, iako predstavlja korisnu procjenu, ipak nije dovoljan za prikladnu ocjenu.
53 Konkretno, Komisijina procjena dovela bi do, među ostalim, količine od 960 sati rada za pripremu tužbe (500 sati), replike (200 sati) i akta od 26. srpnja 2019. (260 sati). Međutim, s obzirom na broj istaknutih tužbenih razloga, težinu postavljenih pravnih pitanja i činjeničnih pitanja, broj i slijed navedenih akata, dokaze podnesene u njihovim prilozima i pred Općim sudom, kao i postupno usmjereniju i detaljniju prirodu razvijene argumentacije, takva procjena očito nije prikladna ocjena radnog vremena koje je objektivno nužno za pripremu tih triju akata, pri čemu prikladna ocjena ipak ne može premašiti 1400 sati rada za te akte.
54 Uz taj broj sati, s jedne strane, valja uzeti u obzir i 150 sati rada za pripremu drugih pisanih akata koje je tužitelj podnio Općem sudu, odnosno onih koji su već navedeni u točki 50. ovog rješenja, kao i određenih drugih akata koji se ne navode u toj točki (zahtjev od 16. siječnja 2019., zahtjev od 10. prosinca 2020. i njegov dodatak od 18. prosinca 2020., zahtjev od 21. siječnja 2021., očitovanja od 29. ožujka 2021. i očitovanja od 3. svibnja 2021.). S druge strane, valja uzeti u obzir 250 sati rada za pripremu i sudjelovanje na neslužbenom sastanku od 15. travnja 2021. te na raspravi održanoj od 4. do 6. svibnja 2021.
55 U tom kontekstu, uzimajući u obzir sve okolnosti ovog predmeta, ukupan broj od 1800 sati rada koji se smatra objektivnim za cjelokupni postupak pred Općim sudom u glavnom predmetu, i to neovisno o broju odvjetnika o kojima je riječ, ex æquo et bono ocjena iznosa do kojeg se od Komisije može tražiti naknada nagrada za rad odvjetničkog ureda Quinn Emanuel bit će pravedna ako se utvrdi na 750 000 eura.
56 S obzirom na prethodno navedeno, iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime nagrada za rad odvjetničkog ureda Quinn Emanuel valja utvrditi na 750 000 eura.
Troškovi povezani sa sudjelovanjem ekonomskih savjetnika društava Compass Lexecon/FTI
57 Tužitelj traži naknadu iznosa od 480 611,64 eura za usluge ekonomskog savjetovanja koje su pružila društva Compass Lexecon/FTI.
58 Valja podsjetiti na to da se, s obzirom na u osnovi ekonomsku prirodu određenih predmeta, sudjelovanje stručnih ekonomskih savjetnika zajedno s radom pravnih savjetnika ponekad može pokazati nužnim u sporovima koji se odnose na odluke obuhvaćene tim područjima i tako dovesti do troškova čiju je naknadu moguće tražiti u skladu s člankom 140. točkom (b) Poslovnika (vidjeti u pogledu postupka u području državnih potpora rješenje od 19. prosinca 2006., WestLB/Komisija, T‑228/99 DEP, neobjavljeno, EU:T:2006:405, t. 78. i navedenu sudsku praksu i u pogledu koncentracije rješenje od 17. kolovoza 2020., United Parcel Service/Komisija, T‑194/13 DEP II, neobjavljeno, EU:T:2020:372, t. 66. i navedenu sudsku praksu).
59 Kako bi tomu bilo tako, takvo sudjelovanje ekonomskih savjetnika mora objektivno biti nužno u svrhu postupka (vidjeti rješenje od 17. kolovoza 2020., United Parcel Service/Komisija, T‑194/13 DEP II, neobjavljeno, EU:T:2020:372, t. 67. i navedenu sudsku praksu).
60 Iz zahtjeva proizlazi da iznos od 480 611,64 eura, koji je izračunao tužitelj, odgovara naknadi nagrada za rad devet ekonomskih savjetnika društava Compass Lexecon/FTI za razdoblje od 24. siječnja 2018. do 15. lipnja 2022.
61 Kako bi opravdao taj iznos, tužitelj je podnio elemente izračuna slične onima navedenima u točki 30. ovog rješenja, odnosno, najprije, u prilogu T.6 zahtjevu, sažetu tablicu (koju je sam sastavio) u kojoj se navode satnice (u američkim dolarima), broj sati koji je godišnje obračunao svaki od navedenih savjetnika od 2018. do 2021., kao i ukupne iznose (u eurima) koje su za svaku godinu obračunala društva Compass Lexecon/FTI (u daljnjem tekstu: sažeta tablica CL). Nadalje, tužitelj se u glavnom dijelu zahtjeva pozvao na istu tablicu po razdobljima navedenu u točkama 30., 42. i 43. ovog rješenja. Naposljetku, tužitelj je u prilogu T.9 zahtjevu podnio 10 računa za razdoblje od 16. siječnja 2018. do 6. svibnja 2021. koje su mu izdala društva Compass Lexecon/FTI, a na kojima se navode sati koje je zabilježio svaki od savjetnika o kojima je riječ i njihove satnice (u američkim dolarima) (u daljnjem tekstu: računi CL).
62 Usto, tužitelj je u glavnom dijelu zahtjeva naveo da su njegovi ekonomski savjetnici sastavili ekonomska izvješća ili memorandume koji su uključeni u tužbu i repliku ili priloženi njima i da je jedan od njegovih savjetnika sudjelovao na raspravi kako bi pružio pojašnjenja. Tužitelj se pozvao i na ekonomske analize koje je podnio Komisiji.
63 Međutim, valja utvrditi da se, iako se u ovom slučaju stvarno može smatrati da je sudjelovanje ekonomskih savjetnika bilo objektivno nužno u svrhu postupka pred Općim sudom, na temelju tužiteljeva zahtjeva i prilogâ tom zahtjevu, osobito računa CL, tablice po razdobljima i sažete tablice CL, ne može ocijeniti količina posla koja odgovara iznosima traženima za nagrade za rad društava Compass Lexecon/FTI u svrhu navedenog postupka pred Općim sudom.
64 Naime, najprije, računi CL koje je tužitelj podnio u prilogu zahtjevu ne sadržavaju nikakav opis obavljenih poslova s obzirom na to da je tužitelj sve te informacije zacrnjivanjem odlučio izostaviti iz dokumenata podnesenih Općem sudu (vidjeti točku 16. i po analogiji točku 40. ovog rješenja). Nadalje, na temelju tablice po razdobljima koja je iznesena u glavnom dijelu zahtjeva ne može se donijeti nikakva konkretna ocjena (vidjeti po analogiji točku 42. ovog rješenja). Naposljetku, Opći sud na temelju sažete tablice CL priložene zahtjevu može samo zaključiti, iako u prilozima nije dužan tražiti ni utvrditi elemente koji bi umanjili nedostatak informacija i objašnjenja u zahtjevu (vidjeti u tom smislu točku 44. ovog rješenja), da su društva Compass Lexecon/FTI tužitelju obračunala ukupno 853,7 sati u razdoblju od 2018. do 2021., i to po satnicama od 242 do 1055 američkih dolara.
65 Stoga se, unatoč velikom broju dokumenata i podataka koje je tužitelj podnio, na temelju nijednog od njih ne može odrediti kojim poslovima odgovara taj broj sati, osobito broj sati koji, ovisno o slučaju, odgovara dvostrukim poslovima ili poslovima koordinacije između 9 osoba navedenih u računima, jesu li navedeni sati rada utrošeni u svrhu postupka pred Općim sudom ni jesu li u tu svrhu bili nužni. Osim toga, suprotno onomu što se čini da predlaže tužitelj, posao koji se odnosi na ekonomske analize podnesene Komisiji nije relevantan u okviru ovog predmeta koji se, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 23. ovog rješenja, odnosi samo na troškove nastale u svrhu postupka pred Općim sudom.
66 Iz toga proizlazi da na temelju tužiteljeva zahtjeva nije moguće odrediti broj sati koji odgovara različitim poslovima koje su ekonomski savjetnici društava Compass Lexecon/FTI konkretno obavili u svrhu postupka pred Općim sudom ni satnice koje odgovaraju tim različitim poslovima.
67 U tim okolnostima, iako se, suprotno onomu što tvrdi Komisija, troškovi povezani sa sudjelovanjem ekonomskih savjetnika društava Compass Lexecon/FTI ne mogu u cijelosti odbiti, Opći sud nužno mora provesti strogu ocjenu, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 48. ovog rješenja.
68 Naime, s jedne strane, s obzirom na to da tužitelj nije podnio nikakav konkretan podatak o količini posla koji su njegovi ekonomski savjetnici obavili u svrhu pripreme izvješća i memoranduma uključenih u tužbu i repliku ili priloženih njima, ex æquo et bono ocjena te količine rada bit će pravedna ako se utvrdi na 50 sati. S druge strane, kao što to proizlazi iz zapisnika s rasprave, tužiteljevu ekonomskom savjetniku dopušteno je intervenirati, uz prisutnost i pod odgovornošću tužiteljevih zastupnika, tijekom tri dana rasprave kako bi pružio pojašnjenja. Količinu rada koja odgovara tim poslovima valja utvrditi na 24 sata. Stoga se smatra da su 74 sata rada pravedna za cjelokupni postupak pred Općim sudom u glavnom predmetu.
69 Kad je riječ o satnici, budući da se na temelju zahtjeva ne može precizno odrediti satnica koja odgovara različitim poslovima koje su obavili ekonomski savjetnici i da je satnica od 1055 američkih dolara, kao što je jedna od satnica navedenih u računima CL i sažetoj tablici CL, u svakom slučaju očito pretjerana za potrebe određivanja troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime nagrada za rad o kojima je riječ, ex æquo et bono ocjena iznosa do kojeg se od Komisije može tražiti naknada nagrada za rad društava Compass Lexecon/FTI bit će pravedna ako se utvrdi na 30 000 eura.
70 S obzirom na prethodno navedeno, iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime nagrada za rad društava Compass Lexecon/FTI valja utvrditi na 30 000 eura.
Zaključci o nagradama za rad
71 Stoga troškove čiju je naknadu moguće tražiti na ime nagrada za rad koje se odnose na usluge pravnog i ekonomskog savjetovanja u svrhu glavnog postupka valja utvrditi na ukupno 780 000 eura.
Troškovi za rad odvjetnika
72 Na ime troškova za rad odvjetnika tužitelj traži naknadu iznosa od 23 907,21 eura koji se odnosi na troškove putovanja i smještaja odvjetnika iz odvjetničkog ureda Quinn Emanuel, ekonomskog savjetnika društava Compass Lexecon/FTI i jednog od njegovih zaposlenika u svrhu sudjelovanja na raspravi.
73 Na podnositelju zahtjeva je da podnese dokaze na temelju kojih se može utvrditi postojanje i visina putnih troškova i troškova boravka za koje traži naknadu (rješenje od 26. siječnja 2017., Nordschleife, T‑181/14 DEP, EU:T:2017:41, t. 34.).
74 Valja podsjetiti na to da se naknada za putne troškove i troškove boravka osoba koje nisu odvjetnici može tražiti samo ako je prisutnost tih osoba bila nužna u svrhu postupka (vidjeti rješenja od 17. rujna 1998., Branco/Komisija, T‑271/94 (92), EU:T:1998:222, t. 20. i navedenu sudsku praksu i od 27. listopada 2017., Heli‑Flight/AESA, T‑102/13 DEP, neobjavljeno, EU:T:2017:769, t. 49. i navedenu sudsku praksu).
75 Osim u posebnim okolnostima, naknada se može tražiti za troškove samo jednog savjetnika (vidjeti u tom smislu rješenje od 8. listopada 2014., Coop Nord/Komisija, T‑244/08 DEP, neobjavljeno, EU:T:2014:899, t. 33.).
Putni troškovi i troškovi boravka odvjetnika iz odvjetničkog ureda Quinn Emanuel
76 Tužitelj traži naknadu iznosa od 12 632,95 eura na ime troškova odvjetnika za putne troškove i troškove boravka odvjetnika iz odvjetničkog ureda Quinn Emanuel u svrhu sudjelovanja na raspravi.
77 Međutim, valja utvrditi da zahtjev sam po sebi ne sadržava nikakav podatak o prirodi traženih troškova ni nikakvu podjelu po kategoriji troškova. Kako bi opravdao taj iznos, tužitelj u zahtjevu ipak upućuje na račun koju mu je izdao odvjetnički ured Quinn Emanuel (podnesen u prilogu T.8), kao i na račune koji se odnose na plaćanje tih troškova koje su izvršili njegovi odvjetnici (podnesene u prilogu T.11).
78 Iz trideset i trećeg računa odvjetničkog ureda Quinn Emanuel, koji je tužitelj podnio u prilogu T.8, proizlazi da se iznos o kojem je riječ u biti odnosi na troškove boravka u hotelu, troškove putovanja i troškove najma dvorane. Naime, detalji tih troškova naknadno su navedeni u dvama drugim računima (u eurima) koje je tužitelj podnio u prilogu T.11, odnosno u računu hotela u Luxembourgu i računu pružatelja usluga prijevoza u Bruxellesu, pri čemu isti prilog sadržava računovodstvene tablice u kojima se navedeni troškovi navode u drukčijem obliku i četiri stranice čiji je sadržaj u cijelosti izostavljen. Opći sud stoga te putne troškove i troškove boravka može ocijeniti samo s obzirom na dva navedena računa za hotel i prijevoz. Suprotno tomu, određeni drugi troškovi odvjetnika navedeni u trideset i trećem računu odvjetničkog ureda Quinn Emanuel koji se odnose na troškove umnožavanja dokumenata i sudske troškove ne mogu se uzeti u obzir jer tužitelj nije pružio nikakvo pojašnjenje ni dokaz.
79 Kao prvo, iz popisa usluga navedenih u računu hotela na iznos od 8513 eura proizlazi da se taj račun odnosi na troškove noćenja, obroka, najma dvorane za sastanke i opreme te na troškove „prijevoza”.
80 Na prvom mjestu, kad je riječ o noćenjima, na računu hotela navodi se ukupan iznos od 5630 eura za četiri noćenja (od 3. do 7. svibnja 2021.) za pet odvjetnika. Međutim, s jedne strane, valja podsjetiti na to da se rasprava u glavnom predmetu održala od 4. do 6. svibnja 2021. Kao što to proizlazi iz zapisnika s rasprave, rasprava je 6. svibnja 2021. završila oko 16 sati. Stoga se noćenje od 6. do 7. svibnja 2021. ne može smatrati nužnim u svrhu postupka pred Općim sudom. Osim toga, iz računa pružatelja usluga prijevoza proizlazi da su 6. svibnja 2021. obavljena dva putovanja automobilom od Luxembourga do Bruxellesa za šest osoba. S druge strane, iako se u posebnim okolnostima ovog predmeta, s obzirom na to da se rasprava održavala tri dana, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 75. ovog rješenja može smatrati da se može tražiti naknada troškova povezanih s noćenjem triju odvjetnika koji su tužitelja zastupali pred Općim sudom i od kojih su sva trojica sudjelovali na navedenoj raspravi pred njime, isto ne može vrijediti za druga dva odvjetnika koja nisu zastupala tužitelja pred Općim sudom. Iz toga proizlazi da se na ime tri noćenja u hotelu za tri odvjetnika (289 eura po noćenju) može tražiti naknada u iznosu od 2601 eura.
81 Na drugom mjestu, kad je riječ o obrocima, u računu hotela navodi se ukupan iznos od 79 eura te treba smatrati da se njegova naknada može tražiti jer je propisno opravdan i razuman.
82 Na trećem mjestu, kad je riječ o najmu dvorane za sastanke i opreme, u računu hotela navodi se ukupan iznos od 2250 eura. Točno je da se u zahtjevu i podnesenim dokumentima ne navodi ni precizna priroda tih troškova najma ni u kojoj je mjeri taj najam bio nužan u svrhu postupka pred Općim sudom. Međutim, iako troškove povezane s najmom opreme (750 eura za „pisač”) treba odbiti jer tužitelj nije pružio nikakvo pojašnjenje, kad je riječ o troškovima najma dvorane za sastanke (1500 eura za tri dana), valja smatrati da se, u posebnim okolnostima ovog predmeta, s obzirom na to da se rasprava održavala tri dana i da su tužitelja na njoj zastupala tri odvjetnika (vidjeti točku 80. ovog rješenja), može smatrati da je korištenje dvoranom za sastanke u hotelu tih odvjetnika doista bilo nužno. Bez obzira na to, budući da tužitelj nije pojasnio opseg korištenja takvom dvoranom za sastanke, njezin najam za tri cijela dana očito je pretjeran jer tužitelj nije pružio pojašnjenja. Iako nepostojanje takvih informacija nije prepreka tomu da Opći sud na temelju pravične ocjene odredi iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti na to ime, ono ga ipak stavlja u položaj u kojem nužno mora provesti strogu ocjenu potraživanja podnositelja zahtjeva (vidjeti u tom smislu rješenje od 21. ožujka 2018., K&K Group/EUIPO – Pret A Manger (Europe) (Pret A Diner), T‑2/16 DEP, neobjavljeno, EU:T:2018:175, t. 37.). Stoga se ex æquo et bono utvrđuje da se na to ime može tražiti naknada u iznosu od 750 eura.
83 Na četvrtom mjestu, kad je riječ o „prijevozu”, u računu se navodi ukupan iznos od 554 eura koji je povezan s drugim hotelom. Budući da se na temelju informacija koje je podnio tužitelj ne može odrediti ni sam predmet tih troškova ni a fortiori njihova nužnost u svrhu postupka pred Općim sudom, te troškove treba odbiti.
84 Kao drugo, iz računa pružatelja usluga prijevoza u Bruxellesu na iznos od 2106,22 eura proizlazi da se taj račun odnosi na tri putovanja automobilom od Bruxellesa do Luxembourga 3. svibnja 2021. (jedno putovanje za četiri osobe, jedno putovanje za dvije osobe i jedan prijevoz jednog predmeta) i dva putovanja automobilom od Luxembourga do Bruxellesa 6. svibnja 2021. (jedno putovanje za četiri osobe i jedno putovanje za dvije osobe).
85 Međutim, u tom je pogledu dovoljno istaknuti da se, kao što to proizlazi iz točke 80. ovog rješenja, kad je riječ o troškovima nastalima zbog sudjelovanja na raspravi, nužnom u svrhu postupka može smatrati samo prisutnost triju odvjetnika koji su zastupali tužitelja pred Općim sudom i sudjelovali na navedenoj raspravi pred njime. Stoga se može smatrati da se može tražiti naknada samo iznosa koji odgovora putovanju tih triju odvjetnika. U ovom slučaju, s obzirom na račun koji je podnio tužitelj, valja smatrati da takav iznos u biti odgovara trošku polaznog (380 eura) i povratnog putovanja (380 eura) za četiri osobe, bez obračunanih dodataka za čekanje, u ukupnom iznosu od 760 eura.
86 S obzirom na prethodno navedeno, ukupan iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime troškova odvjetničkog ureda Quinn Emanuel valja utvrditi na 4190 eura.
Putni troškovi i troškovi boravka ekonomskog savjetnika društava Compass Lexecon/FTI
87 Tužitelj traži naknadu iznosa od 2749,08 eura na ime troškova savjetnika za putne troškove i troškove boravka ekonomskog savjetnika društava Compass Lexecon/FTI u svrhu sudjelovanja na raspravi.
88 Međutim, valja utvrditi da zahtjev sam po sebi ne sadržava nikakav podatak o prirodi traženih troškova ni nikakvu podjelu po kategoriji troškova. Kako bi opravdao taj iznos, tužitelj u zahtjevu ipak upućuje na prilog T.12 koji sadržava račune i potvrde.
89 U prilogu T.12 koji je podnio tužitelj u tablici se navode različite kategorije troškova, odnosno troškovi:
– za tri putovanja taksijem u iznosima od 30 eura, 42,09 eura i 30 eura, to jest u ukupnom iznosu od 102,09 eura;
– za dva testiranja na COVID-19 u iznosima od 180 eura i 169 eura, to jest u ukupnom iznosu od 349 eura;
– za putovanja zrakoplovom u iznosu od 948,45 eura;
– za hotel u iznosu od 1220 eura.
90 Osim toga, prilog T.12 koji je podnio tužitelj sadržava i tri stranice čiji je sadržaj u cijelosti izostavljen, račun putničke agencije i jednu stranicu koja sadržava presliku nekoliko potvrda i blagajničkih računa. Opći sud stoga te troškove može ocijeniti samo s obzirom na navedeni račun i navedene potvrde i blagajničke račune.
91 Kao prvo, kad je riječ o putovanjima taksijem, tužitelj je podnio presliku triju potvrda koje se odnose na putovanje taksijem u Madridu 3. svibnja 2021. (30 eura), putovanje taksijem u Luxembourgu 3. svibnja 2021. (42,09 eura) i putovanje taksijem u Madridu 7. svibnja 2021. (30 eura). Može se smatrati da su takvi troškovi, koji su očito povezani s putovanjem tužiteljeva ekonomskog savjetnika iz Madrida u Luxembourg radi rasprave održane od 4. do 6. svibnja 2021., bili nužni u svrhu postupka pred Općim sudom. Stoga se utvrđuje da se na ime putovanja taksijem može tražiti naknada u iznosu od 102,09 eura.
92 Kao drugo, kad je riječ o troškovima dvaju testiranja na COVID-19, valja istaknuti da je tužitelj podnio samo presliku potvrde o plaćanju bankovnom karticom za koju se čini da je izdana u Madridu 2. svibnja 2021. (180 eura). Međutim, na toj potvrdi nisu navedeni ni usluga ni osoba o kojima je riječ te sama činjenica da je na toj potvrdi navedena španjolska riječ „clinica” očito nije dovoljna u tom pogledu. Suprotno tomu, nikakav dokaz nije podnesen u pogledu drugog iznosa (169 eura) koji se traži na to ime. Stoga naknadu tih troškova treba odbiti.
93 Kao treće, kad je riječ o putovanjima zrakoplovom, tužitelj je podnio račun putničke agencije na kojem se navodi iznos od 948,45 eura za povratno putovanje od Madrida do Luxembourga za tužiteljeva ekonomskog savjetnika. Konkretnije, iz navedenog računa očito proizlazi da traženi iznos uključuje iznose od 672 eura za zrakoplovnu kartu za povratni let od 3. do 5. svibnja 2021., 26,45 eura pristojbi i 250 eura dodatnog troška za promjenu datuma povratnog leta s 5. na 7. svibnja 2021.
94 Budući da se nijednim objašnjenjem ne opravdava dodatni trošak za promjenu datuma povratnog leta te da su datumi rasprave priopćeni strankama 29. siječnja 2021. i nisu izmijenjeni, naknadu tih troškova promjene treba odbiti. Stoga se utvrđuje da se na ime putovanja zrakoplovom može tražiti naknada u iznosu od 698,45 eura.
95 Kao četvrto, kad je riječ o hotelu, tužitelj je podnio presliku potvrde o plaćanju bankovnom karticom u hotelu u Luxembourgu od 3. svibnja 2021., u iznosu od 1220 eura, na kojoj je naznačena riječ „rezervacija”. Međutim, na toj se potvrdi ne navodi ni pružena usluga ni osoba kojoj je ona pružena. Uostalom, na temelju pruženih podataka nije moguće odrediti je li riječ o potvrdi o izvršenom plaćanju ili potvrdi o rezervaciji određenog iznosa, kao što je polog. U tim okolnostima, s obzirom na to da je riječ o istom hotelu kao što je onaj koji se navodi na računu navedenom u točki 80. ovog rješenja, iznos troškova čiju je naknadu na to ime moguće tražiti za jednu osobu za tri noćenja, u visini od 289 eura po noćenju, s obzirom na to da nije pruženo nikakvo pojašnjenje u pogledu utvrđivanja i izmjene datuma povratnog leta ekonomskog savjetnika (točka 94. ovog rješenja), po analogiji valja utvrditi na 867 eura.
96 S obzirom na prethodno navedeno, iznos troškova čiju je naknadu moguće tražiti na ime troškova ekonomskog savjetnika društava Compass Lexecon/FTI valja utvrditi na 1667,54 eura.
Putni troškovi i troškovi boravka tužiteljeva zaposlenika
97 Tužitelj traži naknadu iznosa od 8525,18 eura na ime troškova zaposlenika za putne troškove i troškove boravka jednog od svojih zaposlenika u svrhu rasprave.
98 Međutim, tužitelj nije podnio nijedan element kako bi opravdao nužnost prisutnosti svojeg zaposlenika u svrhu postupka, a sama činjenica, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 74. ovog rješenja, da je taj zaposlenik pratio predmet unutar društva očito nije dovoljna u tom pogledu. Nadalje, iz spisa ne proizlazi da je Opći sud zahtijevao njegovu prisutnost, a ni iz zapisnika s rasprave uostalom ne proizlazi da je Opći sud pozvao tog zaposlenika da govori na raspravi. Stoga naknadu tih troškova treba odbiti.
Zaključak o putnim troškovima i troškovima boravka
99 Stoga troškove čiju je naknadu moguće tražiti na ime putnih troškova i troškova boravka u svrhu glavnog postupka valja utvrditi na 5857,54 eura.
Zaključak o troškovima čiju je naknadu moguće tražiti
100 Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, Opći sud smatra da će biti riječ o pravednoj ocjeni okolnosti ovog slučaja ako se iznos troškova čiju naknadu tužitelj može tražiti na ime glavnog postupka odredi na ukupni iznos od 785 857,54 eura, što je iznos koji uzima u obzir sve okolnosti slučaja do trenutka donošenja ovog rješenja.
101 Budući da tužitelj nije podnio zahtjev za snošenje troškova ovog postupka odmjeravanja troškova, Opći sud ne treba utvrditi iznos u tom pogledu.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (drugo prošireno vijeće)
rješava:
Ukupan iznos troškova koje Europska komisija mora nadoknaditi društvu Qualcomm Inc. utvrđuje se na 785 857,54 eura.
U Luxembourgu 29. veljače 2024.