PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

4. prosinca 2013.

Predmet T‑107/11 P

Europska zaklada za osposobljavanje (ETF)

protiv

Gisele Schuerings

„Žalba – Javna služba – Privremeno osoblje – Ugovor na neodređeno vrijeme – Odluka o otkazu – Nadležnost Službeničkog suda – Članci 2. i 47. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika – Dužnost brižnog postupanja – Pojam interesa službe – Zabrana odlučivanja ultra petita – Pravo na obranu“

Predmet:      Žalba izjavljena protiv presude Službeničkog suda Europske unije drugo vijeće) od 9. prosinca 2010., Schuerings/ETF (F‑87/08) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 9. prosinca 2010., Schuerings/ETF (F‑87/08) u dijelu u kojem poništava odluku Europske zaklade za osposobljavanje (ETF) od 23. listopada 2007. o otkazu ugovora na neodređeno vrijeme članu privremenog osoblja G. Schuerings te se, posljedično, odbija kao preuranjen njezin zahtjev za naknadu materijalne štete. U preostalom dijelu žalba se odbija.       Predmet se vraća Službeničkom sudu na ponovno odlučivanje. O troškovima će se odlučiti naknadno.

Sažetak

1.      Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Opseg – Zabrana odlučivanja ultra petita – Obveza poštovanja granica spora koje su odredile stranke – Obveza odlučivanja samo na temelju argumenata koje su istaknule stranke – Nepostojanje

2.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Otkaz ugovora na neodređeno vrijeme – Smanjenje opsega aktivnosti agencije Unije – Obveza ispitivanja mogućnosti raspoređivanja dotičnog člana osoblja koju je stvorio Službenički sud – Obveza koja nije predviđena uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike

(Uvjeti zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike, čl. 2. t. (a) i članak 47. točka (c) al. (i))

3.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Otkaz ugovora na neodređeno vrijeme – Diskrecijska ovlast uprave – Dužnost brižnog postupanja uprave – Uzimanje u obzir interesa dotičnog člana osoblja i službe

(Uvjeti zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike, čl. 2. i čl. 47. t. (c) al. (i))

1.      Kada sud Unije kojem je podnesena tužba za poništenje ne može odlučiti ultra petita, nije ovlašten ni redefinirati glavni predmet tužbe ni isticati tužbeni razlog po službenoj dužnosti izvan posebnog slučaja u kojem javni interes zahtijeva njegovu intervenciju. U granicama spora koje su odredile stranke, sud Unije, premda mora odlučiti samo o zahtjevu stranaka, ne može biti obvezan samo argumentima koje su one istaknule u prilog svojih navoda jer u protivnom može biti prisiljen, od slučaja do slučaja, temeljiti svoju odluku na pogrešnim pravnim razmatranjima.

(t. 41. i 50.)

Izvori:

Opći sud: 5. listopada 2009., Komisija/Roodhuijzen, T‑58/08 P, Zb., str. II‑3797., t. 34. i 35. i navedena sudska praksa.

2.      Navodeći da nadležno tijelo treba prije otkazivanja članu osoblja koji je zaposlen na temelju ugovora na neodređeno vrijeme ispitati, sukladno članku 47. točki (c) Uvjeta zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike, može li navedeni član osoblja biti raspoređen na drugo postojeće radno mjesto ili ono koje uskoro treba biti stvoreno, Službenički sud je stvorio obvezu za navedeno tijelo koja nije predviđena navedenim uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike.

Stabilnost zaposlenja koju pružaju ugovori na neodređeno vrijeme predstavlja glavni faktor zaštite dotičnih radnika premda ne čini samo po sebi opće načelo prava.

Međutim, članak 2. točka (a) gore navedenih uvjeta predviđa da se članom privremenog osoblja smatra osoblje zaposleno radi popunjavanja radnog mjesta privremene naravi dok Pravilnik o osoblju daje dužnosnicima veću stabilnost zaposlenja budući da su slučajevi konačnog prestanka službe protiv njihove volje strogo određeni.

Premda se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa stanovišta sigurnosti zaposlenja razlikuje od ugovora o radu na određeno vrijeme, ne može se reći da članovi javne službe Unije koji su zaposleni na temelju ugovora na neodređeno vrijeme mogu ignorirati privremeni karakter njihova zaposlenja i činjenicu da im on ne jamči zaposlenje.

Obvezom prethodnog ispitivanja mogućnosti raspoređivanja koju je stvorio Službenički sud, taj sud je izmijenio narav zaposlenja člana privremenog osoblja na način na koji je ona definirana uvjetima zapošljavanja.

(t. 81. do 84. i 88.)

Izvori:

Sud: 22. studeni 2005., Mangold, C‑144/04, Zb.. str. I‑9981., t. 64.

3.       Premda tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu ima široku marginu ocjene prilikom primjene članka 47. točke (c) alineje (i) Uvjeta zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike radi određivanja opravdava li neka okolnost ili posebna činjenica otkaz članu osoblja koji ima ugovor na neodređeno vrijeme, nadležno tijelo treba uzeti u obzir interes službe, ali isto tako, radi ispunjenja dužnosti brižnog postupanja, interes dotičnog člana osoblja. U tom smislu, premda nadležno tijelo raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti u procjeni interesa službe i da se prema tome nadzor suda Unije treba ograničiti na to nalazi li se dotično tijelo u razumnim granicama i da nije koristilo svoju diskrecijsku ovlast na očito pogrešan način prilikom odlučivanja o slučaju člana osoblja, dužnost brižnog postupanja koje odražava ravnotežu recipročnih prava i obveza između javne vlasti i članova njena osoblja nameće uzimanje u obzir ukupnosti elemenata koji su od značaja za donošenje odluke dotičnog tijela i, osobito interes, dotičnog člana osoblja.

Međutim, kad se radi o tužbi za poništenje odluke o otkazu ugovora na neodređeno vrijeme člana privremenog osoblja, trebavši odvagnuti interes službe i interes dotičnog člana osoblja tek nakon što je prethodno definirao obvezu za nadležno tijelo da ispita raspodjelu člana osoblja i navodeći da tijekom tog ispitivanja valja staviti u ravnotežu interes službe koji nalaže zapošljavanje najkvalificiranije za postojeće radno mjesto ili ono koje treba biti uskoro stvoreno i interes člana osoblja, Službenički sud nije uzeo u obzir interes službe kada je stvorio načelo prema kojem smanjenje opsega aktivnosti agencije predstavlja valjani razlog otkazivanja samo ako navedena agencija ne raspolaže radnim mjestom na koje je dotični član osoblja mogao biti raspoređen.

Međutim, postojanje posebnih unutarnjih postupaka selekcije dotične agencije koje se primjenjuje u slučaju slobodnih radnih mjesta ili unutarnjih premještaja može biti element politike upravljanja osobljem koje je posebno prikladno posebnoj naravi zadaća agencije, koje u interesu službe dovodi do ohrabrivanja člana osoblja koji je zahvaćen smanjenjem aktivnosti da sudjeluje u tim postupcima radi pronalaženja novog zaposlenja u toj agenciji. Nadalje, osposobljavanje navedenog člana osoblja kako bi mu se pomoglo da pronađe novo zaposlenje u agenciji na način da slijedi navedene standardne postupke selekcije može imati ulogu u uzimanju u obzir interesa dotičnog člana osoblja i u, stoga, poštovanju dužnosti brižnog postupanja.

Slično, činjenica da je nadležno tijelo ispitalo mogućnosti prelaska člana osoblja kojem prijeti otkaz u drugu agenciju ili instituciju, ili poseban kontekst u okviru kojeg agencije Unije općenito djeluju može također biti relevantan element u odvagivanju interesa člana osoblja i interesa službe.

(t. 91., 93., 94., 96. i 97.)

Izvori:

Opći sud: 8. rujna 2009., ETF/Landgren, T‑404/06 P, Zb., str. II‑2841., t. 215. i 216.