Predmeti T‑566/11 i T‑567/11

Viejo Valle, SA

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

 „Dizajn Zajednice – Postupak za proglašenje ništavosti – Registrirani dizajni Zajednice koji prikazuju šalicu i tanjurić s prugama te duboki tanjur s prugama – Razlog za ništavost – Neovlaštena upotreba djela zaštićenog autorskim pravom države članice – Članak 25. stavak 1. točka (f) Uredbe br. 6/2002“ 

Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 23. listopada 2013.

1.      Dizajni Zajednice – Žalbeni postupak – Tužba pred sudom Unije – Nadležnost Općeg suda – Nadzor zakonitosti odluka žalbenog vijeća – Granice

(Poslovnik Općeg suda, čl. 135. st. 4.; Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 61.)

2.      Dizajni Zajednice – Razlozi za ništavost – Neovlaštena uporaba djela zaštićenog zakonodavstvom države članice o autorskom pravu – Pravo države članice koje se koristi za definiranje načina stjecanja i dokazivanja autorskog prava

(Uredba Vijeća br. 6/2002, čl. 25. st. 3.; Uredba Komisije br. 2245/2002, čl. 28. st. 1. t. (b) podt. iii.)

1.      S obzirom na tekst članka 61. Uredbe br. 6/2002 o dizajnu Zajednice, nadzor zakonitosti koji provodi Opći sud u odnosu na odluku žalbenog vijeća mora se provesti s obzirom na pravna pitanja koja su pred njim iznesena. Prema tome, uloga Općeg suda nije ispitati nove razloge koji su pred njim izneseni ili preispitati činjenične okolnosti s obzirom na dokaze koji su mu prvi put podneseni. Naime, ispitivanje tih novih razloga i dopuštanje tih dokaza bilo bi u suprotnosti s člankom 135. stavkom 4. Poslovnika, prema kojem podnesci stranaka ne mogu mijenjati predmet spora pred žalbenim vijećem.

S obzirom na to, mogućnost pozivanja na nacionalne presude prvi put pred Općim sudom nije isključena ako nije riječ o tome da se žalbenom vijeću prigovara da nije uzelo u obzir činjenične elemente u konkretnoj nacionalnoj presudi, nego da je povrijedilo odredbu Uredbe br. 6/2002, pri čemu se tomu u prilog poziva na nacionalnu sudsku praksu.

(t. 37., 63.)

2.      Članak 25. stavak 3. Uredbe br. 6/2002 o dizajnu Zajednice i članak 28. stavak 1. točka (b) podtočka iii. Uredbe br. 2245/2002 o provedbi Uredbe br. 6/2002 zahtijevaju da je podnositelj zahtjeva za proglašenje žiga Zajednice ništavim na temelju autorskog prava zaštićenog prema zakonodavstvu države članice nositelj tog autorskog prava i da Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) pruži elemente koji dokazuju tu činjenicu.

Pitanje je li podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavosti nositelj autorskog prava, u smislu te odredbe, kao i pitanje dokazivanja tog prava pred Uredom ne može zanemariti pravo države članice, u ovom slučaju francusko pravo, na koje se poziva u potporu zahtjevu za proglašenje ništavosti. Naime, primjenjivo pravo države članice u tom se okviru koristi, među ostalim, kako bi se definirali načini stjecanja i dokazivanja autorskog prava na djelo na koje se poziva u prilog zahtjevu za proglašenje ništavosti.

(t. 51., 52.)