Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. lipnja 2021. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – D. V./M. A.
(predmet C-395/21)
Jezik postupka: litavski
Sud koji je uputio zahtjev
Lietuvos Aukščiausiasis Teismas
Stranke glavnog postupka
Žalitelj u kasacijskom postupku: D. V.
Druga stranka u kasacijskom postupku: M. A.
Prethodna pitanja
Treba li članak 4. stavak 2. Direktive 93/131 tumačiti na način da riječi „glavni predmet ugovora” obuhvaćaju ugovornu odredbu – o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja se nalazi u ugovoru o pravnim uslugama sklopljenom između poslovnog subjekta (odvjetnika) i potrošača – u pogledu cijene i načina njezina izračunavanja?
Treba li upućivanje u članku 4. stavku 2. Direktive 93/13 na jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe tumačiti na način da je u ugovornoj odredbi o cijeni (kojom je cijena za stvarno pružene usluge utvrđena po satu) dovoljno navesti satnicu koja se plaća odvjetniku?
Ako je odgovor na drugo pitanje niječan: treba li zahtjev transparentnosti tumačiti na način da obuhvaća obvezu odvjetnika da u ugovoru navede cijenu usluga čija se konkretna tarifa može jasno i unaprijed odrediti ili se, ako je prilikom sklapanja ugovora nemoguće odrediti broj (ili trajanje) određenih radnji i njihovu točnu cijenu, moraju navesti mogući rizici koji dovode do povećanja ili smanjenja cijene te okvirna cijena usluga (preliminarna cijena za pravne usluge)? Je li za potrebe ocjenjivanja usklađenosti ugovorne odredbe o cijeni sa zahtjevom transparentnosti relevantno jesu li informacije o cijeni pravnih usluga i načinu njezina izračunavanja potrošaču pružene na bilo koji prikladan način ili su navedene u samom ugovoru? Može li se činjenica da prije sklapanja ugovora nije pruženo dovoljno informacija nadoknaditi pružanjem informacija tijekom izvršavanja ugovora? Utječe li na ocjenu ispunjenosti zahtjeva transparentnosti ugovorne odredbe činjenica da konačna cijena pruženih pravnih usluga postaje jasna tek nakon što se te usluge pruže? Je li za potrebe ocjenjivanja usklađenosti ugovorne odredbe o cijeni sa zahtjevom transparentnosti relevantna činjenica da ugovor ne obvezuje odvjetnika da potrošaču periodički dostavlja izvješća o pruženim uslugama ili mu periodički izdaje račune, što bi potrošaču omogućilo da pravovremeno odluči o odbijanju pravnih usluga ili o izmjeni ugovorne cijene?
Ako nacionalni sud odluči da ugovorna odredba kojom je cijena stvarno pruženih usluga utvrđena po satu nije jasno i razumljivo sastavljena, kako zahtijeva članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, mora li razmotriti je li ta ugovorna odredba nepoštena u smislu članka 3. stavka 1. te direktive (to jest, prilikom razmatranja je li ugovorna odredba nepoštena, mora se utvrditi uzrokuje li ona na štetu potrošača „znatniju neravnotežu” u pravima i obvezama stranaka ugovora) ili je za proglašenje ugovorne odredbe o cijeni nepoštenom, uzimajući u obzir činjenicu da se odnosi na bitne informacije o ugovoru, dovoljno da ona nije transparentna?
Znači li činjenica da ugovor o pravnim uslugama nije obvezujuć kada je ugovorna odredba o cijeni proglašena nepoštenom, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, da je potrebno uspostaviti situaciju u kojoj bi potrošač bio da ta nepoštena odredba nije uvrštena u ugovor? Znači li uspostava takve situacije da potrošač nije obvezan platiti već pružene usluge?
Ako priroda ugovora o pružanju usluga za naknadu onemogućuje uspostavu situacije u kojoj bi potrošač bio da odredba koja je proglašena nepoštenom nije uvrštena u ugovor (usluge su već pružene), protivi li se utvrđivanje naknade za usluge koje je odvjetnik pružio cilju članka 7. stavka 1. Direktive 93/13? Ako je odgovor na to pitanje niječan, da li bi se stvarna ravnoteža kojom bi se ponovno uspostavila jednakost između stranaka postigla: (i) ako bi se odvjetniku za pružene usluge platilo po satnici predviđenoj u ugovoru; (ii) ako bi se odvjetniku platila najmanja cijena pravnih usluga (primjerice, cijena utvrđena u nacionalnom pravnom aktu, to jest u preporukama o najvećoj tarifi za odvjetničku pomoć); (iii) ako bi se odvjetniku za usluge platio razuman iznos koji bi sud utvrdio uzimajući u obzir složenost slučaja, odvjetnikove kvalifikacije i iskustvo, klijentovu financijsku situaciju i druge relevantne okolnosti?
____________
1 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)