Predmet T‑465/11

Globula a.s.

protiv

Europske komisije

„Unutarnje tržište prirodnog plina – Direktiva 2003/55/EZ – Obveza poduzećâ plinskoga gospodarstva da trećim osobama osiguraju dogovoreni pristup skladištima plina – Odluka čeških vlasti kojom se tužitelju odobrava privremeno izuzeće za njegova buduća podzemna skladišta plina u Dambořicama – Odluka Komisije kojom se Češkoj Republici nalaže opoziv odluke o izuzeću – Vremenska primjena Direktive 2003/55“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 6. rujna 2013.

1.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Fizičke ili pravne osobe – Tužba koja može donijeti korist tužitelju

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

2.      Usklađivanje zakonodavstava – Mjere za usklađivanje – Zajednička pravila za unutarnje tržište prirodnog plina – Direktiva 2009/73 – Izmjena postupka usvajanja odluka o izuzeću iz Direktive 2003/55 – Retroaktivni učinak – Nepostojanje – Podvrgavanje starom uređenju postupaka o izuzeću koji su u tijeku u trenutku stupanja na snagu Direktive 2009/73

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2003/55, čl. 22. i Direktiva 2009/73, čl. 36., 53. i 54.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 21.‑23.)

2.      Ako se postupovna pravila općenito primjenjuju na sve postupke koji su u tijeku u vrijeme kada su ona stupila na snagu, materijalna pravila treba nasuprot tomu tumačiti na način da se ne odnose na okolnosti nastale prije njihova stupanja na snagu. Međutim, iznimka od tog principa dopuštena je u slučaju kada odredba sadržava i materijalna i procesna pravila, koja čine nerazdvojnu cjelinu i čije se posebne odredbe ne mogu promatrati odvojeno u odnosu na njihov vremenski učinak. U takvim okolnostima neće se priznati retroaktivni učinak svim odredbama o kojima se radi, osim kada dovoljno jasne okolnosti upućuju na takav zaključak.

Kada je riječ o sadržajnim izmjenama pravila procesnopravne naravi uvedenima člankom 36. Direktive 2009/73 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i ukidanju Direktive 2003/55, koje se odnose na pravila o usvajanju odluke o izuzeću od strane nacionalnih tijela, one se ne mogu promatrati odvojeno od materijalnopravnih izmjena kada se radi o njihovu vremenskom učinku. Naime, kao prvo, postupak odobravanja izuzeća uređen tim člankom 36. je jedinstven, čak i kad se odvija dijelom na nacionalnoj i dijelom na razini Unije. Stoga se izmjene koje se odnose na nacionalni dio postupka ne promatraju odvojeno od izmjena koje se odnose na postupak na razini Unije. Kao drugo, izmjene u raspodjeli ovlasti u odlučivanju između različitih subjekata uključenih u postupak su znatne i mogu osobito imati posljedice u procesnim pitanjima.

Stoga takve izmjene čine neodvojivu cjelinu u smislu da se cijelom članku 36. ne treba priznati retroaktivni učinak, osim kada dovoljno jasne okolnosti upućuju na takav zaključak. Međutim, takve okolnosti postoje samo kada Direktiva 2009/73 precizno propisuje, u svojim člancima 53. i 54., datum od kojega se njezine odredbe više ne primjenjuju. Ona ipak nasuprot tomu ne sadrži pravila koja bi se primjenjivala na postupke koji su već u tijeku u trenutku njezina stupanja na snagu, koja bi mogla opravdati odstupanje od tog načela.

(t. 24., 25., 27., 31.‑33., 36., 37.)