MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MACIEJA SZPUNARA
od 10. siječnja 2019. (1)
Predmet C‑136/17
G. C.,
A. F.,
B. H.,
E. D.
protiv
Commission nationale de l’informatique et des libertés (CNIL)
uz sudjelovanje
Premier ministre,
Google Inc.
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Osobni podaci – Obrada podataka – Operater internetskog pretraživača – Zahtjev za uklanjanje poveznica – Opseg obveze – Obrada osobnih podataka isključivo u novinarske svrhe ili svrhe umjetničkog ili književnog izražavanja”
I. Uvod
1. Usklađivanje prava na privatni život i zaštitu osobnih podataka s pravom na informiranje i slobodu izražavanja u internetskom dobu jedno je od najvećih izazova našeg vremena. Stoga nije začuđujuće da je tijekom posljednjih godina pred Sudom pokrenut određen broj predmeta u kojima se postavljaju pravna pitanja povezana s tom tematikom.
2. Nakon što se neko pitanje razmotri i riješi, pojave se nova. Taj je fenomen tim više naglašen jer pravni okvir često nije donesen uzimajući u obzir internetsko doba. Glavni predmet, kao i predmet C‑507/17, Google (Teritorijalni doseg uklanjanja poveznica), u kojem sam iznio mišljenje na isti dan kao i u ovom predmetu, dobar je primjer toga: kako i u kojoj se mjeri obveze propisane Direktivom o zaštiti podataka iz 1995., odnosno Direktivom 95/46/EZ(2), primjenjuju na pretraživač kao što je Google, koji je osnovan 1998.?
3. Sud je u presudi od 13. svibnja 2014., Google Spain i Google(3) odlučio da na temelju članka 12. točke (b) i članka 14. prvog stavka točke (a) Direktive 95/46, pojedinci imaju „pravo na zaborav”(4) koje može dovesti do obveze operatera pretraživača da ukloni poveznice prema informacijama koje se na njega odnose(5). Ovaj se predmet nastavlja na tu presudu. Naime, nakon te presude pojavila su se brojna nova pitanja osobito o obradi takozvanih „osjetljivih” podataka u pogledu rasnog ili etničkog podrijetla, političkih mišljenja te vjerskih ili filozofskih uvjerenja.
4. Iz tog ću razloga pri tumačenju postojećeg prava također upućivati na zakonodavstvo koje je na snazi i na njegovo tumačenje u presudi Google Spain i Google(6).
5. Ukratko, moj je prijedlog Sudu dvostruk: s jedne strane, u pravilu, operater pretraživača treba na zahtjev ukloniti internetske poveznice prema osjetljivim podacima; s druge strane, treba poštovati slobodu izražavanja. U tom pogledu pozivam Sud da presudu Google Spain i Google(7) tumači na način kojim se valjano uzima u obzir sloboda izražavanja.
II. Pravni okvir
A. Pravo Unije
1. Direktiva 95/46
6. U skladu s člankom 1., Direktiva 95/46 ima za cilj zaštitu temeljnih prava i slobode fizičkih osoba, a posebno prava na privatnost u vezi s obradom osobnih podataka, kao i uklanjanje zapreka slobodnom prijenosu tih podataka.
7. Članak 2. Direktive 95/46 određuje da „[u] smislu ove Direktive:
(a) ‚osobni podaci’ znači bilo koji podaci koji se odnose na utvrđenu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može utvrditi (‚osoba čiji se podaci obrađuju’); osoba koja se može utvrditi je osoba čiji je identitet moguće utvrditi, izravno ili neizravno, a posebno navođenjem identifikacijskog broja ili jednog ili više činitelja značajnih za njegov fizički, fiziološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet;
(b) ,obrada osobnih podataka’ (,obrada’) znači bilo koji postupak ili skup postupaka koji se provode nad osobnim podacima, bilo automatskim putem ili ne, kao što je prikupljanje, snimanje, organiziranje, pohrana, prilagođavanje ili mijenjanje, vraćanje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom i širenjem ili stavljanje na raspolaganje drugim načinom, poravnavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje;
[…]
(d) ,nadzornik’ znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje samo ili zajedno s drugima utvrđuje svrhu i načine obrade osobnih podataka; kada su svrha i načini obrade utvrđeni nacionalnim zakonodavstvom ili pravom Zajednice, nadzornik ili posebna mjerila za njegovo imenovanje mogu se utvrditi nacionalnim zakonodavstvom ili pravom Zajednice;
[…]
(h) ‚suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju’ znači svaka dobrovoljno dana, posebna i informirana izjava volje, kojom osoba čiji se podaci obrađuju daje svoju suglasnost da se obrade osobni podaci koji se na nju odnose.”
8. Članak 3. stavak 1. te direktive, naslovljen „Područje primjene”, određuje:
„Ova Direktiva se primjenjuje na osobne podatke koji se u cijelosti ili djelomično obrađuju automatskim putem i na obradu podataka koja nije automatska, a koja čini dio sustava arhiviranja ili će činiti dio sustava arhiviranja.”
9. Članak 4. navedene direktive, naslovljen, „Primjena nacionalnog prava”, predviđa:
„1. Svaka država članica na obradu osobnih podataka primjenjuje nacionalne propise koje donese u skladu s ovom Direktivom kada:
(a) se obrada provodi u smislu aktivnosti poslovnog nastana nadzornika na području države članice; kada taj nadzornik ima poslovni nastan na području nekoliko država članica, on mora poduzeti potrebne mjere kako bi osigurao da svaki od tih poslovnih nastana ispunjava obveze propisane važećim nacionalnim pravom;
[…]”
10. U poglavlju II. odjeljku I. Direktive 95/46, naslovljenom „Načela koja se odnose na kvalitetu podataka”, članak 6. glasi kako slijedi:
„1. „Države članice osiguravaju da su osobni podaci;
(a) obrađeni pošteno i zakonito;
(b) prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te da ih se dalje ne obrađuje na način koji bi bio nespojiv s tom svrhom. Daljnja obrada podataka u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe ne smatra se nespojivom pod uvjetom da ta država članica osigura odgovarajuću zaštitu;
(c) prikladni, relevantni i da nisu pretjerani u odnosu na svrhu zbog koje se prikupljaju i/ili dalje obrađuju;
(d) točni i, po potrebi, dopunjeni; potrebno je poduzeti sve odgovarajuće mjere da se podaci koji su netočni ili nepotpuni izbrišu ili isprave, uzimajući u obzir svrhu zbog koje se prikupljaju ili zbog koje se dalje obrađuju;
(e) čuvani u obliku koji omogućava identifikaciju osoba čiji se podaci obrađuju samo tijekom razdoblja potrebnog u svrhe zbog kojih se podaci prikupljaju ili zbog kojih se dalje obrađuju. Države članice dužne su predvidjeti odgovarajuću zaštitu za pohranu osobnih podataka za duža razdoblja ili za povijesnu, statističku ili znanstvenu uporabu.
2. Nadzornik mora osigurati postupanje u skladu sa stavkom 1. ovog članka.”
11. U poglavlju II. odjeljku II. Direktive 95/46, naslovljenom „Mjerila za zakonitost obrade podataka”, članak 7. te direktive određuje:
„Države članice osiguravaju da se osobni podaci mogu obrađivati jedino ako:
[…]
(f) je obrada potrebna u svrhe zakonitog interesa kojeg ima nadzornik ili treća stranka ili stranke kojima se podaci otkrivaju, osim kada su ti podaci podređeni interesu za temeljna prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju koja zahtijeva zaštitu na temelju članka 1. stavka 1. ove Direktive.”
12. U poglavlju II. odjeljku III. Direktive 95/46, naslovljenom „Posebne vrste obrade”, nalaze se članci 8. i 9. Članak 8. te direktive, naslovljen „Obrada posebnih vrsta podataka” predviđa:
„1. Države članice zabranjuju obradu osobnih podataka kojima se otkriva rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu i obradu podataka u vezi sa zdravljem ili spolnim životom.
2. Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se kada je:
(a) osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju izričitu suglasnost za obradu tih podataka, osim kada je zakonodavstvom države članice predviđeno da se zabrana iz stavka 1. ovog članka ne može ukinuti na način da osoba čiji se podaci obrađuju da svoju suglasnost;
ili
(b) obrada potrebna u svrhe izvršavanja obveza i posebnih prava nadzornika na području zakonodavstva o zapošljavanju u onoj mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim zakonodavstvom koje pruža odgovarajuću zaštitu;
ili
(c) obrada potrebna radi zaštite vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe kada osoba čiji se podaci obrađuju nije fizički ili pravno sposobna dati svoju suglasnost;
ili
(d) obradu provodi tijekom svojih zakonitih aktivnosti uz odgovarajuću zaštitu ustanova, udruga ili nekog drugog neprofitnog tijela s političkim, filozofskim, vjerskim ili sindikalnim ciljem i pod uvjetom da se obrada odnosi jedino na članove tijela ili na osobe koje su u redovitom kontaktu s njime u pogledu njihove svrhe te da se podaci ne otkrivaju trećoj stranci bez suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju;
ili
(e) obrada se odnosi na podatke koje je objavila osoba čiji se podaci obrađuju ili kada je potrebno radi uspostave, provedbe ili obrane pravnih zahtjeva.
[…]
4. Uzimajući u obzir utvrđivanje odgovarajuće zaštite, države članice mogu nacionalnim zakonodavstvom ili odlukom nadzornog tijela zbog značajnog javnog interesa, propisati dodatne iznimke osim onih iz stavka 2. ovog članka.
5. Obrada podataka koji se odnose na kaznena djela, kaznene presude ili sigurnosne mjere mogu se izvršiti jedino pod nadzorom službenog tijela, ili ako je nacionalnim zakonodavstvom predviđena odgovarajuća zaštita, uzimajući u obzir iznimke koje može odobriti država članica na temelju nacionalnih propisa uz odgovarajuću zaštitu. Međutim, potpuna evidencija kaznenih presuda se može voditi jedino pod nadzorom službenog tijela.
Države članice mogu propisati da se podaci koji se odnose na upravne sankcije ili presude u građanskim stvarima također mogu obrađivati pod nadzorom službenog tijela.
6. Komisiju je potrebno obavijestiti o iznimkama od stavka 1. ovog članka predviđenima u stavcima 4. i 5. ovog članka.
[…]”
13. Članak 9. Direktive 95/46, naslovljen „Obrada osobnih podataka i sloboda izražavanja”, glasi:
„Države članice utvrđuju iznimke ili odstupanja od odredbi ovog poglavlja, poglavlja IV. i poglavlja VI. za obradu osobnih podataka izvršenih isključivo u novinarske svrhe ili radi umjetničkog ili književnog izražavanja jedino ako su potrebni radi usklađivanja prava na privatnost s propisima o slobodi izražavanja.”
14. Članak 12. navedene direktive, naslovljen „Pravo na pristup”, predviđa:
„Države članice osiguravaju da svaka osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo dobiti od nadzornika:
[…]
(b) prema potrebi, ispravak, brisanje ili blokiranje podataka čija obrada nije u skladu s ovom Direktivom, posebno zbog nepotpunih ili netočnih podataka;
[…]”
15. Članak 14. iste direktive, naslovljen „Pravo osobe čiji se podaci obrađuju na prigovor”, određuje:
„Države članice odobravaju osobi čiji se podaci obrađuju pravo:
(a) barem u slučajevima iz članka 7. stavaka (e) i (f) ove Direktive, da prigovori u bilo kojem trenutku zbog jakih i zakonitih razloga u vezi njezine određene situacije na obradu podataka koji se odnose na nju, osim kada je drugačije propisano nacionalnim zakonodavstvom. Ako je prigovor osnovan, obrada koju je započeo nadzornik ne smije više obuhvaćati te podatke;
[…]”
16. Članak 28. Direktive 95/46, naslovljen „Nadzorno tijelo”, glasi kako slijedi:
„1. Svaka država članica osigurava da je jedno ili više javnih tijela na njenom području odgovorno za nadzor primjene odredbi koje su donijele države članice u skladu s ovom Direktivom.
[…]
3. Svako tijelo posebno ima:
– istražne ovlasti, kao što je ovlast pristupa podacima koji su predmet postupaka obrade i ovlasti za prikupljanje svih podataka potrebnih za izvršavanje svojih nadzornih dužnosti,
– učinkovite ovlasti za posredovanje, kao što je na primjer […] ovlasti naređivanja blokiranja, brisanja ili uništavanja podataka, nametanja privremene ili konačne zabrane obrade […],
[…]
Protiv odluka nadzornog tijela mogu se izjaviti žalbe putem sudova.
4. Svako nadzorno tijelo razmatra zahtjeve koje podnese bilo koja osoba ili bilo koja udruga koja zastupa tu osobu, u vezi zaštite njezinih prava i sloboda u odnosu na obradu osobnih podataka. Tu osobu se izvještava o ishodu tog zahtjeva.
[…]
6. Svako nadzorno tijelo je na području svoje države članice nadležno za provedbu ovlasti koje su mu dodijeljene u skladu sa stavkom 3. ovog članka, neovisno o tome koje se nacionalno pravo primjenjuje na tu obradu. Svako tijelo može zatražiti tijelo druge države članice da provodi svoje ovlasti.
Nadzorna tijela međusobno surađuju u mjeri potrebnoj za izvršavanje svojih ovlasti, posebno razmjenom korisnih podataka.
[…]”
2. Uredba 2016/679
17. Na temelju članka 99. stavka 2., Uredba 2016/679 primjenjuje se od 25. svibnja 2018. Članak 94. stavak 1. te uredbe određuje da se Direktiva 95/46 stavlja izvan snage s učinkom od istog datuma.
18. Članak 9. te uredbe, naslovljen „Obrada posebnih kategorija osobnih podataka”, određuje:
„1. Zabranjuje se obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se ako je ispunjeno jedno od sljedećega:
(a) ispitanik je dao izričitu privolu za obradu tih osobnih podataka za jednu ili više određenih svrha, osim ako se pravom Unije ili pravom države članice propisuje da ispitanik ne može ukinuti zabranu iz stavka 1.;
[…]
(e) obrada se odnosi na osobne podatke za koje je očito da ih je objavio ispitanik;
[…]
(g) obrada je nužna za potrebe značajnog javnog interesa na temelju prava Unije ili prava države članice koje je razmjerno željenom cilju te kojim se poštuje bit prava na zaštitu podataka i osiguravaju prikladne i posebne mjere za zaštitu temeljnih prava i interesa ispitanika;
[…]”
19. U članku 10. navedene uredbe, naslovljenom „Obrada osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela” navodi se:
„Obrada osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela ili povezane mjere sigurnosti na temelju članka 6. stavka 1. provodi se samo pod nadzorom službenog tijela ili kada je obrada odobrena pravom Unije ili pravom države članice kojim se propisuju odgovarajuće zaštitne mjere za prava i slobode ispitanikâ. Svaki sveobuhvatni registar kaznenih osuda vodi se samo pod nadzorom službenog tijela vlasti.”
20. Članak 17. te uredbe, naslovljen „Pravo na brisanje (‚pravo na zaborav’)”, glasi:
„1. Ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje osobnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja te voditelj obrade ima obvezu obrisati osobne podatke bez nepotrebnog odgađanja ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
(a) osobni podaci više nisu nužni u odnosu na svrhe za koje su prikupljeni ili na drugi način obrađeni;
(b) ispitanik povuče privolu na kojoj se obrada temelji u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) ili člankom 9. stavkom 2. točkom (a) i ako ne postoji druga pravna osnova za obradu;
(c) ispitanik uloži prigovor na obradu u skladu s člankom 21. stavkom 1. te ne postoje jači legitimni razlozi za obradu, ili ispitanik uloži prigovor na obradu u skladu s člankom 21. stavkom 2.;
(d) osobni podaci nezakonito su obrađeni;
(e) osobni podaci moraju se brisati radi poštovanja pravne obveze iz prava Unije ili prava države članice kojem podliježe voditelj obrade;
(f) osobni podaci prikupljeni su u vezi s ponudom usluga informacijskog društva iz članka 8. stavka 1.
2. Ako je voditelj obrade javno objavio osobne podatke i dužan je u skladu sa stavkom 1. obrisati te osobne podatke, uzimajući u obzir dostupnu tehnologiju i trošak provedbe, voditelj obrade poduzima razumne mjere, uključujući tehničke mjere, kako bi informirao voditelje obrade koji obrađuju osobne podatke da je ispitanik zatražio od tih voditelja obrade da izbrišu sve poveznice do njih ili kopiju ili rekonstrukciju tih osobnih podataka.
3. Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se u mjeri u kojoj je obrada nužna:
(a) radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i informiranja;
(b) radi poštovanja pravne obveze kojom se zahtijeva obrada u pravu Unije ili pravu države članice kojem podliježe voditelj obrade ili za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade;
(c) zbog javnog interesa u području javnog zdravlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkama (h) i (i) kao i člankom 9. stavkom 3.;
(d) u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe u skladu s člankom 89. stavkom 1. u mjeri u kojoj je vjerojatno da se pravom iz stavka 1. može onemogućiti ili ozbiljno ugroziti postizanje ciljeva te obrade; ili
(e) radi postavljanja, ostvarivanja ili obrane pravnih zahtjeva.”
21. Članak 18. Direktive 2016/679, naslovljen „Pravo na ograničenje obrade”, određuje:
„1. Ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi ograničenje obrade ako je ispunjeno jedno od sljedećeg:
(a) ispitanik osporava točnost osobnih podataka, na razdoblje kojim se voditelju obrade omogućuje provjera točnosti osobnih podataka;
(b) obrada je nezakonita i ispitanik se protivi brisanju osobnih podataka te umjesto toga traži ograničenje njihove uporabe;
[…]
(d) ispitanik je uložio prigovor na obradu na temelju članka 21. stavka 1. očekujući potvrdu nadilaze li legitimni razlozi voditelja obrade razloge ispitanika.
2. Ako je obrada ograničena stavkom 1., takvi osobni podaci smiju se obrađivati samo uz privolu ispitanika, uz iznimku pohrane, ili za postavljanje, ostvarivanje ili obranu pravnih zahtjeva ili zaštitu prava druge fizičke ili pravne osobe ili zbog važnog javnog interesa Unije ili države članice.
3. Ispitanika koji je ishodio ograničenje obrade na temelju stavka 1. voditelj obrade izvješćuje prije nego što ograničenje obrade bude ukinuto.”
22. Članak 21. stavak 1. te uredbe, naslovljen „Pravo na prigovor”, predviđa:
„Ispitanik ima pravo na temelju svoje posebne situacije u svakom trenutku uložiti prigovor na obradu osobnih podataka koji se odnose na njega, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (e) ili (f), uključujući izradu profila koja se temelji na tim odredbama. Voditelj obrade više ne smije obrađivati osobne podatke osim ako voditelj obrade dokaže da postoje uvjerljivi legitimni razlozi za obradu koji nadilaze interese, prava i slobode ispitanika ili radi postavljanja, ostvarivanja ili obrane pravnih zahtjeva.”
23. U članku 85. navedene uredbe, naslovljenom „Obrada i sloboda izražavanja i informiranja”, navodi se:
„1. Države članice zakonom usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje obradu u novinarske svrhe i svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja.
2. U vezi s obradom koja se obavlja u novinarske svrhe ili u svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja, države članice predviđaju izuzeća ili odstupanja od poglavlja II. (načela), poglavlja III. (prava ispitanika), poglavlja IV. (voditelj obrade i izvršitelj obrade), poglavlja V. (prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama), poglavlja VI. (neovisna nadzorna tijela), poglavlja VII. (suradnja i konzistentnost) i poglavlja IX. (posebne situacije obrade) ako su ona potrebna kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka sa slobodom izražavanja i informiranja.
3. Svaka država članica Komisiji priopćuje odredbe svojih zakona koje je donijela u skladu sa stavkom 2. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama zakona ili izmjeni koja na njih utječe.”
B. Francusko pravo
24. Direktiva 95/46 prenesena je u francusko pravo preko loi nº 78‑17 du 6 janvier 1978 relative à l’informatique, aux fichiers et aux libertés (Zakon br. 78‑17 od 6. siječnja 1978. o informacijskim tehnologijama, datotekama i slobodama).
III. Činjenice i glavni postupak
25. G. C., A. F., B. H. i E. D. tražili su od Googlea LLC da ukloni razne poveznice prema mrežnim stranicama koje su objavile treće strane s popisa rezultata koje prikazuje pretraživač kojim upravlja to društvo u odgovoru na izvršenu pretragu o njihovu osobnom imenu, što je navedeno društvo odbilo.
26. Konkretnije, G. C. je tražila uklanjanje poveznica koje upućuju na satiričnu fotomontažu učitanu 18. veljače 2011. pod pseudonimom na YouTube kanal, na kojoj stoji pokraj gradonačelnika općine kojem je bila voditeljica kabineta te koja izričito prikazuje njihov intiman odnos, kao i utjecaj tog odnosa na njezinu političku karijeru. Ta je fotomontaža stavljena na internet tijekom kampanje za kantonalne izbore na kojima je G. C. bila kandidatkinja. Kad je odbijen njezin zahtjev za uklanjanje poveznica, zainteresirana stranka nije bila niti izabrana niti kandidatkinja za lokalni izborni mandat te više nije bila obavljala dužnost voditeljice kabineta gradonačelnika općine.
27. A. F. je tražio uklanjanje poveznica koje upućuju na članak dnevnih novina Libération od 9. rujna 2008., preuzet na stranici Centre contre les manipulations mentales (Centar protiv manipulacija, CCMM), u kojem se govori o samoubojstvu sljedbenika Scijentološke crkve u prosincu 2006. A. F. je u tom članku naveden kao osoba odgovorna za odnose s javnošću Scijentološke crkve, a taj je posao otada prestao obavljati. Osim toga, autor spornog članka navodi da je kontaktirao A. F.-a kako bi dobio njegovu verziju priče te je prenio ono što mu je tada rekao.
28. B. H. je tražio uklanjanje poveznica prema člancima, uglavnom novinskim, o sudskoj istrazi pokrenutoj u lipnju 1995. o financiranju Republikanske stranke u okviru koje je optužen zajedno s nekoliko poslovnih ljudi i političara. Postupak koji se odnosio na njega zaključen je 26. veljače 2010. rješenjem o obustavi postupka. Većina spornih poveznica vodi prema člancima koji su nastali u vrijeme pokretanja istrage te se stoga u njima ne navodi ishod postupka.
29. E. D. je tražio uklanjanje poveznica prema člancima objavljenim u Nice Matin i le Figaro u kojima se opisuje rasprava u kaznenom postupku na kojoj je osuđen na kaznu od sedam godina zatvora i dodatnu kaznu od deset godina društvenog i sudskog nadzora zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika od petnaest godina. U jednoj od tih reportaža o sudskom postupku k tomu se navodi nekoliko intimnih pojedinosti o E. D.-u koji su u otkriveni u postupku.
30. Nakon što je Google odbio zahtjev, tužitelji su pred Commission nationale de l’informatique et des libertés ((Državna komisija za informatičke tehnologije i slobode, u daljnjem tekstu: CNIL) podnijeli pritužbe u pogledu toga da se tom društvu naloži da ukloni predmetne poveznice. Dopisima od 24. travnja 2015., od 28. kolovoza 2015., od 21. ožujka 2016. i od 9. svibnja 2016., predsjednik CNIL‑a obavijestio je tužitelje o zatvaranju njihovih pritužbi.
31. Tužitelji su stoga podnijeli tužbe protiv tih CNIL‑ovih odbijanja u pogledu toga da naloži Googleu da ukloni tražene poveznice. Sud koji je uputio zahtjev spojio je te tužbe.
IV. Prethodna pitanja i postupak pred Sudom
32. Budući da je utvrđeno da u navedenim tužbama postoji nekoliko ozbiljnih poteškoća u tumačenju Direktive 95/46, Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska), odlučio je odlukom od 24. veljače 2017., koju je Sud zaprimio 15. ožujka 2017., prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. S obzirom na odgovornosti, nadležnosti i posebne mogućnosti operatera pretraživača, primjenjuje li se zabrana koja se odnosi na druge nadzornike u vezi s obradom podataka iz članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive [95/46], uz iznimke predviđene tim propisom, također na tog operatera kao nadzornika obrade podataka koja se izvršava tim pretraživačem?
2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:
– treba li odredbe članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive [95/46] tumačiti na način da, uz iznimke predviđene tom direktivom, iz zabrane za operatera pretraživača, koja je sadržana u tim odredbama, da obrađuje podatke obuhvaćene tim odredbama proizlazi obveza sustavnog prihvaćanja zahtjevâ za uklanjanje poveznica koje vode do internetskih stranica na kojima se obrađuju takvi podaci?
– s tim u vezi, kako tumačiti iznimke predviđene člankom 8. stavkom 2. točkama (a) i (e) Direktive [95/46] u slučaju u kojem se primjenjuju na operatera pretraživača, s obzirom na njegove odgovornosti, nadležnosti i posebne mogućnosti? Konkretno, može li takav operater odbiti zahtjev za uklanjanje poveznica ako utvrdi da predmetne poveznice vode do sadržaja koji, iako sadržavaju podatke obuhvaćene kategorijama iz članka 8. stavka 1., također ulaze u područje primjene iznimki iz stavka 2. istog članka, a osobito točaka (a) i (e)?
– također, treba li odredbe Direktive [95/46] tumačiti na način da u slučaju u kojem poveznice čije se uklanjanje traži vode do osobnih podataka obrađenih isključivo u novinarske svrhe ili svrhe umjetničkog ili književnog izražavanja za koje je na temelju članka 9. Direktive [95/46] moguće prikupljati i obrađivati podatke obuhvaćene kategorijama iz članka 8. stavaka 1. i 5. te direktive, operater pretraživača može, iz tog razloga, odbiti zahtjeve za uklanjanje poveznica?
3. U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:
– koje posebne uvjete iz Direktive [95/46] treba ispuniti operater pretraživača, uzimajući u obzir njegove odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti?
– ako on utvrdi da internetske stranice na koje upućuju poveznice čije se uklanjanje traži sadržavaju podatke čije je objavljivanje na tim stranicama nezakonito, treba li odredbe Direktive [95/46] tumačiti na način:
– da obvezuju operatera pretraživača da ukloni te poveznice s popisa rezultata prikazanih nakon pretrage po osobnom imenu podnositelja zahtjeva?
– ili da one samo podrazumijevaju da on uzme u obzir tu okolnost prilikom ocjenjivanja osnovanosti zahtjeva za uklanjanje poveznica?
– ili da ta okolnost ne utječe na ocjenu koju on treba provesti?
Usto, ako ta okolnost nije nebitna, kako treba ocijeniti zakonitost objave spornih podataka na internetskim stranicama koji potječu od obrada podataka koje nisu obuhvaćene teritorijalnim područjem primjene Direktive [95/46], i slijedom toga, nacionalnih zakonodavstava na temelju kojih se provodi?
4. Bez obzira na odgovor na prvo pitanje:
– neovisno o zakonitosti objave osobnih podataka na internetskoj stranici na koju upućuje sporna poveznica, treba li odredbe Direktive [95/46]. tumačiti na način da:
– ako podnositelj zahtjeva utvrdi da su ti podaci postali nepotpuni li netočni ili da više nisu ažurni, operater pretraživača dužan je prihvatiti odgovarajući zahtjev za uklanjanje?
– konkretnije, ako podnositelj zahtjeva dokaže da, s obzirom na odvijanje sudskog postupka, informacije koje se odnose na raniju fazu postupka više ne odgovaraju trenutačnoj situaciji, operater pretraživača ima obvezu ukloniti poveznice koje upućuju na internetske stranice koje sadržavaju takve informacije?
– treba li odredbe članka 8. stavka 5. Direktive [95/46] tumačiti na način da su informacije koje se odnose na ispitivanje neke osobe ili su povezane s nekim sudskim postupkom i kaznenom presudom koja je u njemu donesena, podaci koji se odnose na kaznena djela i kaznene presude? Općenito, ulazi li u područje primjene tih odredbi slučaj u kojem neka internetska stranica sadržava podatke o kaznenim odlukama ili sudskim postupcima protiv neke fizičke osobe?”
33. A. F., B. H., Google, francuska, irska, grčka, talijanska, austrijska, poljska vlada i vlada Ujedinjene Kraljevine te Europska komisija podnijele su pisana očitovanja.
34. B. H., Google, francuska, irska, grčka, austrijska i poljska vlada te Komisija saslušani su na raspravi održanoj 11. rujna 2018.
V. Analiza
A. Uvodne napomene
1. Relevantan zakonodavni akt: Direktiva 95/46
35. Pitanja suda koji je uputio zahtjev ne odnose se na tumačenje odredbi Uredbe 2016/679, nego na tumačenje odredbi Direktive 95/46. Međutim, ta je uredba, koja se primjenjuje od 25. svibnja 2018.(8), stavila izvan snage Direktivu s učinkom od istog datuma(9).
36. Budući da se u francuskom pravu o upravnom postupku na spor primjenjuje onaj zakon koji je na snazi na datum na koji je donesena pobijana odluka, nesporno je da je Direktiva 95/46 primjenjiva u glavnom postupku. Slijedom toga, od Suda se traži da protumači odredbe te direktive.
2. Pozadina: presuda Google Spain i Google
37. Pozadina pitanja suda koji je uputio zahtjev u ovom predmetu jest ključna presuda Google Spain i Google(10), u kojoj je Sud, među ostalim, odlučio sljedeće, također od interesa za ovaj predmet:
– aktivnost pretraživača treba kvalificirati kao „obradu osobnih podataka” u smislu članka 2. točke (b) Direktive 95/46 ako te informacije sadržavaju osobne podatke i da operatera pretraživača treba smatrati „nadzornikom” navedene obrade u smislu članka 2. točke (d) te direktive(11);
– kako bi se poštovala prava predviđena u članku 12. točki (b) i članku 14. prvom stavku točki (a) Direktive 95/46 i kad se stvarno ispune uvjeti predviđeni tim odredbama, operater pretraživača obvezan je izbrisati s popisa rezultata, prikazanog nastavno na izvršenu pretragu o prezimenu osobe, poveznice prema mrežnim stranicama koje su objavile treće stranke i koje sadrže informacije u vezi s tom osobom, također i pod pretpostavkom da to prezime ili te informacije nisu prethodno ili istodobno izbrisani s tih mrežnih stranica i to, ako je primjenjivo, čak i kad je njihovo objavljivanje na navedenim stranicama samo po sebi zakonito(12);
– u okviru ocjene uvjeta primjene iz članka 12. točke (b) i članka 14. prvog stavka točke (a) Direktive 95/46 valja posebno ispitati ima li osoba čiji se podaci obrađuju pravo na to da se informacija o kojoj je riječ, a koja se odnosi na njezinu osobu, u trenutačnom stanju više ne povezuje s njezinim prezimenom na popisu rezultata, prikazanom nastavno na izvršenu pretragu o prezimenu osobe, te da pritom tvrdnja o postojanju takvog prava ne presumira da uključivanje informacije o kojoj je riječ u popis rezultata uzrokuje štetu osobi čiji se podaci obrađuju(13) i
– budući da navedena osoba, imajući u vidu njezina temeljna prava na temelju članaka 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), može zatražiti da se informacija o kojoj je riječ više ne stavlja na raspolaganje širokoj javnosti njezinim uključivanjem u takav popis rezultata, ta prava načelno prevaguju ne samo nad gospodarskim interesom operatera pretraživača nego i nad interesom javnosti u vezi s pronalaženjem navedene informacije prilikom pretrage o prezimenu te osobe. Međutim, to ne bi bio slučaj ako se čini da je zbog posebnih razloga, kao što je to uloga navedene osobe u javnom životu, miješanje u njezina temeljna prava opravdano prevagujućim javnim interesom da se takvim uključivanjem ima pristup informaciji o kojoj je riječ(14).
38. Činjenice u predmetu u kojem je donesena presuda Google Spain i Google(15) odnosile su se na podatke koji, iako su osobni, nisu „osjetljivi” u smislu članka 8. Direktive 95/46. To me dovodi do prvog pitanja.
B. Prvo prethodno pitanje
39. Prvim prethodnim pitanje sud koji je uputio zahtjev pita primjenjuje li se, s obzirom na odgovornosti, nadležnosti i posebne mogućnosti operatera pretraživača, zabrana koja se odnosi na druge nadzornike obrade podataka iz članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive [95/46] također na takvog operatera.
40. Na temelju članka 8. stavka 1. Direktive 95/46 države članice zabranjuju obradu osobnih podataka kojima se otkriva rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu i obradu podataka u vezi sa zdravljem ili spolnim životom.
41. Članak 8. stavak 5. propisuje da se obrada podataka koji se odnose na kaznena djela, kaznene presude ili sigurnosne mjere mogu izvršiti jedino pod nadzorom službenog tijela, ili ako je nacionalnim zakonodavstvom predviđena odgovarajuća zaštita, uzimajući u obzir iznimke koje može odobriti država članica na temelju nacionalnih propisa uz odgovarajuću zaštitu. Međutim, potpuna evidencija kaznenih presuda može se voditi jedino pod nadzorom službenog tijela. Države članice mogu propisati da se podaci koji se odnose na upravne sankcije ili presude u građanskim stvarima također mogu obrađivati pod nadzorom službenog tijela.
42. Valja utvrditi da u predmetu u kojem je donesena presuda Google Spain i Google(16) nije bilo riječi o članku 8. Direktive 95/46. Na temelju tog običnog utvrđenja pretpostavljam da se, za razliku od onog što ističe Google u svojim očitovanjima, odgovor na prvo prethodno pitanje ne može naći u toj presudi. Činjenica da se taj predmet ne odnosi na osjetljive podatke iz članka 8. stavka 1. Direktive 95/46 ne znači da se ta odredba ne primjenjuje na pretraživača.
43. U mišljenju u predmetu Google Spain i Google nezavisni odvjetnik N. Jääskinen obrazložio je, među ostalim, svoju tezu (s kojom se Sud nije složio) prema kojoj operater internetskog pretraživača nije „nadzornik” osobnih podataka na mrežnim stranicama trećih osoba: „Suprotno stajalište bi značilo da su internetski pretraživači nespojivi s pravom Unije, a taj zaključak smatram apsurdnim. Posebice, kad bi se operateri internetskog pretraživača smatrali nadzornicima osobnih podataka na izvornim mrežnim stranicama trećih osoba i kad bi se na bilo kojoj od tih stranica nalazile „posebne vrste podataka” navedene u članku 8. Direktive [95/46] (npr. osobni podaci koji otkrivaju političke stavove ili vjerska uvjerenja, ili podaci koji se odnose na zdravlje ili seksualni život pojedinaca), djelatnost operatera internetskog pretraživača automatski bi postala nezakonita ako strogi uvjeti predviđeni tim člankom za obradu takvih podataka ne bi bili ispunjeni ”(17).
44. Taj odlomak vrlo dobro opisuje problematiku i pitanja u ovom predmetu. Budući da Direktiva 95/46, koja je donesena 1995. i kojom se u načelu propisuju obveze državama članicama, nije sastavljena uzimajući u obzir pretraživače u obliku u kojem danas postoje, njezine odredbe nisu intuitivno i potpuno doslovno primjenjive na takve pretraživače. Upravo je iz tog razloga sud koji je uputio zahtjev, kao i u ovom predmetu, imao dvojbe u predmetu u kojem je donesena presuda Google Spain i Google(18) te se obratio Sudu.
45. Slijedom toga, ne može se prihvatiti pristup „sve ili ništa” u pogledu primjenjivosti odredbi Direktive 95/46 na pretraživače. Prema mojem mišljenju, valja ispitati svaku odredbu s gledišta mogućnosti da je se primijeni na pretraživača.
46. Doslovna primjena članka 8. stavka 1. Direktive 95/46 na pretraživača imala bi za učinak zabranu svake obrade podataka koji su navedeni u toj odredbi, uz iznimke predviđene u članku 8. stavku 2. te direktive.
47. U tom pogledu, ističem da nijedna stranka koja je podnijela očitovanja s pravom ne zagovara tako strogo tumačenje.
48. Doslovna primjena članka 8. stavka 1. Direktive 95/46 obvezala bi pretraživača da nadzire da popis rezultata prikazan nastavno na izvršenu pretragu o osobnom imenu fizičke osobe ne sadržava poveznicu prema internetskim stranicama koje sadržavaju podatke na koje se odnosi ta odredba i to ex ante i po službenoj dužnosti, odnosno čak i ako dotična osoba nije podnijela zahtjev za uklanjanje poveznica.
49. Prema mojem mišljenju, ex ante nadzor po službenoj dužnosti nije ni moguć ni poželjan.
50. U presudi Google Spain i Google(19), Sud je istaknuo da, „[u] mjeri u kojoj aktivnost pretraživača može, u odnosu na aktivnost urednikâ mrežnih stranica, znatno i dodatno utjecati na temeljna prava na privatnost i na zaštitu osobnih podataka, operater tog pretraživača kao osoba koja određuje svrhe i načine te aktivnosti mora u okviru svojih odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti, osigurati da ta aktivnost zadovoljava uvjete iz Direktive 95/46 kako bi njome predviđena jamstva mogla razviti svoj puni učinak i kako bi se ostvarila učinkovita i potpuna zaštita osoba čiji se podaci obrađuju, osobito zaštita njihovog prava na privatnost”(20).
51. Dva se zaključka mogu izvesti iz tog odlomka. Najprije, kao što tvrdi Komisija u svojim očitovanjima, Direktiva 95/46 polazi od načela da svaki nadzornik treba ispuniti sve zahtjeve koji se njome propisuju, uključujući, zahtjeve predviđene njezinim člankom 8.
52. Nadalje, iako je taj odlomak sastavljen u obliku obveze propisane operateru pretraživača(21), takav operater može djelovati samo u okviru svojih odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti. Drugim riječima, takav operater možda ne može osigurati puni učinak odredbi Direktive 95/46 upravo zbog svojih odgovornosti. nadležnosti i ograničenih mogućnosti.
53. Stoga članak 8. Direktive 95/46 valja tumačiti na način da se uzmu u obzir odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti operatera pretraživača.
54. U tom pogledu valja isključiti ex ante primjenu članka 8. stavka 1. Direktive 95/46 na operatera pretraživača. Ex ante nadzor internetskih stranica na koje se upućuje kao rezultat pretrage nije obuhvaćena odgovornošću ni mogućnostima(22) pretraživača. Zadaća operatera pretraživača je, kao što njegova titula označava, da pretražuje, pronalazi, otkriva i stavlja na raspolaganje i to zahvaljujući algoritmu koji omogućuje pronalazak informacija na najučinkovitiji način. Suprotno tomu, nije na operateru pretraživača da provodi nadzor ili cenzuru. Operater pretraživača djeluje u svrhu pretrage i reagira u svrhu uklanjanja poveznica u rezultatima pretrage. Upravo tako shvaćam presudu Google Spain i Google(23).
55. U tom smislu i kao što naglašava i Komisija, zabrane i ograničenja propisana člankom 8. stavkom 1. Direktive 95/46 ne mogu se primijeniti na operatera pretraživača kao da je on sam postavio osjetljive podatke na internetske stranice na koje se upućuje. Logično, aktivnost pretraživača počinje tek nakon stavljanja na internet (osjetljivih) podataka te ima sekundaran karakter.
56. Stoga, zabrane i ograničenja predviđena u članku 8. stavku 1. Direktive 95/46 mogu se primijeniti na pretraživača samo zbog tog uklanjanja poveznica te stoga ex post provjerom na temelju zahtjeva za uklanjanje poveznica koji je podnijela dotična osoba.
57. Predlažem da se na prvo prethodno pitanje odgovori da se u okviru odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti operatera pretraživača članak 8. stavci 1. i 5. Direktive 95/46 u načelu primjenjuje na aktivnosti takvog operatera pretraživača.
58. Načini takve primjene razmatraju se u drugom prethodnom pitanju.
C. Drugo prethodno pitanje
59. Drugo pitanje, koje se upućuje u slučaju da Sud utvrdi da se članak 8. stavci 1. i 5. Direktive 95/46 može primijeniti na obradu koju provodi operater pretraživača, sadržava tri dijela.
60. Naime, sud u biti želi
– znati proizlazi li, uz iznimke predviđene Direktivom 95/46, iz zabrane za operatera pretraživača da obrađuje podatke obuhvaćene člankom 8. stavcima 1. i 5. te direktive obveza sustavnog prihvaćanja zahtjevâ za uklanjanje poveznica koje vode do internetskih stranica na kojima se nalaze takvi podaci;
– znati kako se primjenjuju posebne iznimke, predviđene u članku 8. stavku 2. točki (a) Direktive 95/46, na obradu koju izvršava operater pretraživača i, osobito, može li odbiti zahtjev za uklanjanje poveznica na temelju tih iznimki, te
– dobiti pojašnjenja o iznimkama predviđenima u članku 9. Direktive 95/46 za obrade isključivo u novinarske svrhe ili svrhe umjetničkog ili književnog izražavanja i to samo ako se iznimke pokažu nužnima za usklađivanje prava na privatnost s pravilima kojima se uređuje sloboda izražavanja. U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev pita može li operater pretraživača odbiti zahtjev za uklanjanje poveznica ako utvrdi da se podaci na stranici prema kojoj vodi predmetna poveznica ondje nalaze zakonito zbog činjenice da je obrada koju je u tom pogledu izvršio urednik mrežne stranice obuhvaćena tom iznimkom.
61. Ta ću potpitanja razmotriti redoslijedom kojim su postavljena.
1. Sustavno uklanjanje poveznica
62. Polazišna je točka da se, ako ne postoji opravdanje u smislu članaka 8. i 9. Direktive 95/46, odbijanje operatera pretraživača da ukloni poveznice na internetsku stranicu protivi članku 8. stavcima 1. ili 5. te direktive.
63. Google, irska, austrijska vlada i vlada Ujedinjene Kraljevine tvrde da je riječ o važnom, ali neodlučujućem čimbeniku u okviru odvagivanja prava i interesa koje operater pretraživača treba provesti za svaki zahtjev za uklanjanje poveznica, uključujući zahtjev koji se odnosi na poveznice prema internetskim stranicama na kojima se obrađuju posebne kategorije podataka u smislu članka 8. stavaka 1. ili 5. Direktive 95/46.
64. Suprotno tomu, francuska, talijanska i poljska vlada te Komisija smatraju da zabrana obrade iz članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive 95/46 znači da operater pretraživača kojem je podnesen zahtjev za uklanjanje poveznica sustavno treba prihvatiti taj zahtjev, odnosno da ne treba niti može provjeriti druge elemente kao što je nepostojanje opravdanja.
65. Slažem se s potonjim stajalištem.
66. Naime, tekst članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive 95/46 ne ostavlja mjesta dvojbi u pogledu toga da je riječ o obvezi zabrane obrade osjetljivih podataka koji su navedeni u tom članku. Naime, ne vidim kako bi se u takvoj situaciji ta obveza mogla smatrati elementom koji, među ostalima, treba uzeti u obzir u okviru ispitivanja zahtjeva za uklanjanje poveznica.
67. Takav se pristup logično nastavlja na predmet u kojem je donesena presuda Google Spain i Google(24). Podsjećam, taj se predmet odnosio samo na podatke čija je objava sama po sebi zakonita. Slijedom toga, kao prvo, Sud je mogao utvrditi da je operater pretraživača bio obvezan izbrisati s popisa rezultata, prikazanog nastavno na izvršenu pretragu o prezimenu osobe, poveznice prema mrežnim stranicama koje su objavile treće stranke i koje sadrže informacije u vezi s tom osobom, čak i kad je ta objava sama po sebi zakonita(25), prije nego što je, kao drugo, odvagnuo prava dotične osobe i gospodarski interes operatera istraživača, kao i interes javnosti da pristupi predmetnoj informaciji(26).
68. U tom pogledu, želim iznijeti napomenu koja se odnosi na predmet Google Spain i Google. Iako se općenito priznaje da, ako je informacija zakonita, osoba koja je objavljuje u svakom slučaju ima pravo na slobodu izražavanja propisanu u članku 11. Povelje, bilo bi korisno da je Sud izričito naveo to temeljno pravo. Iz toga je jasnije trebalo proizlaziti da ne treba odvagnuti samo članke 7. i 8. Povelje, s jedne strane, i slobodu informiranja, s druge strane, nego da u obzir treba uzeti i slobodu izražavanja. Na to ću se vratiti u analizi članka 9. Direktive 95/46.
69. Suprotno tomu, ne vidim mogućnost takvog odvagivanja u okviru članka 8. Direktive 95/46. Stoga, ako je utvrđeno da se provodi obrada osjetljivih podataka, valja prihvatiti zahtjev za uklanjanje poveznica.
70. Itekako sam svjestan stajališta koje je iznijela „radna skupina ‚Article 29’ o zaštiti podataka”(27) u svojim „Smjernicama za izvršenje presude [Google Spain i Google(28)]” od 26. studenoga 2014.(29) (u daljnjem tekstu; Smjernice), prema kojem, kao prvo, u većini slučajeva zahtjeva za uklanjanje poveznica treba uzeti u obzir više od jednog kriterija prije donošenja odluke, kao drugo, nijedan kriterij nije odlučujuć sam po sebi(30) i, kao treće, posebno u pogledu članka 8. Direktive 95/46 „[v]jerojatnije je da će tijela zadužena za zaštitu podataka intervenirati u slučaju odbijanja zahtjeva za uklanjanje poveznica”(31).
71. U tom pogledu, činjenica da valja uzeti u obzir nekoliko kriterija prije donošenja odluke o zahtjevu za uklanjanje poveznica čini mi se očitom. Suprotno tomu, potvrda da je vjerojatnije da će tijelo zaduženo za zaštitu podataka intervenirati ne čini mi se dovoljno sigurnom i jasnom. Ako se pokaže da je riječ o osjetljivim podacima iz članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive 95/46, njihova je obrada stoga zabranjena.
72. Slijedom toga, čini mi se da ratio legis članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive 95/46 također obuhvaća sprečavanje toga da pretraživač eventualno širi takve podatke. Budući da na temelju te odredbe zakonodavac smatra da je obrada određenih podataka nezakonita, prema mojem mišljenju, iz toga proizlazi da je zasebna obrada koju izvršava operater pretraživača također nezakonita, barem od trenutka u kojem ta operater nije prihvatio zahtjev za uklanjanje poveznica.
73. Drugim riječima, zakonodavac Unije već je s člankom 8. Direktive 95/46 riješio pitanje osjetljivih podataka u smislu da ne treba provesti odvagivanje. To je tumačenje potvrđeno činjenicom da Uredba 2016/679 nije samo zadržala zabranu(32) obrade osjetljivih podataka, nego je čak i proširila te kategorije(33).
74. Slijedom toga, uz iznimke predviđene Direktivom 95/46, iz zabrane za operatera pretraživača da obrađuje podatke obuhvaćene člankom 8. stavcima 1. i 5. te direktive proizlazi obveza sustavnog prihvaćanja zahtjevâ za uklanjanje poveznica koje vode do internetskih stranica na kojima se nalaze takvi podaci.
2. Posebne iznimke predviđene člankom 8. stavkom 2. točkama (a) i (e) Direktive 95/46
75. Sud koji je uputio zahtjev želi dobiti pojašnjenja u pogledu samo dvije od pet iznimki predviđenih u članku 8. stavku 2. Direktive 95/46.
76. U skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (a) Direktive 95/46, stavak 1. ne primjenjuje se ako je osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju izričitu suglasnost(34) za obradu tih podataka, osim kada je zakonodavstvom države članice predviđeno da se zabrana iz stavka 1. ne može ukinuti na način da navedena osoba da svoju suglasnost. Članak 8. stavak 2. točka (e) Direktive 95/46 propisuje da se stavak 1. tog članka ne primjenjuje ako se obrada odnosi na podatke koje je objavila osoba čiji se podaci obrađuju ili kada je potrebno radi uspostave, provedbe ili obrane pravnih zahtjeva.
77. Budući da, u skladu s rješenjem koje predlažem Sudu, smatram da se zabrane obrade predviđene u članku 8. stavcima 1. i 5. Direktive 95/46 primjenjuju, smatram da se u načelu iznimke predviđene u istom članku 8. Direktive 95/46 također primjenjuju, iako mi se neke od iznimaka predviđene u članku 8. stavku 2. Direktive 95/46 čine više teoretske nego praktične u pogledu njihove primjenjivosti na pretraživača(35). Operater pretraživača može stoga odbiti zahtjev za uklanjanje poveznica ako se ispune uvjeti iz članka 8. stavka 2. te direktive.
3. Obrada osobnih podataka i sloboda izražavanja (članak 9. Direktive 95/46)
78. U skladu s člankom 9. Direktive 95/46 države članice utvrđuju iznimke ili odstupanja, među ostalim, u članku 8. Direktive 95/46 za obradu osobnih podataka izvršenih isključivo u novinarske svrhe ili radi umjetničkog ili književnog izražavanja ako su potrebni radi usklađivanja prava na privatnost s propisima o slobodi izražavanja.
79. Postavlja se pitanje o tome može li operater pretraživača odbiti zahtjev za uklanjanje poveznica ako utvrdi da je prikazivanje osjetljivih podataka na stranici prema kojoj vodi predmetna poveznica zakonito jer je obrada koju je u tom pogledu izvršio urednik mrežne stranice obuhvaćena člankom 9. Direktive 95/46.
80. Valja istaknuti da se na temelju presude Google Spain i Google(36) zahtjev za uklanjanje poveznica može prihvatiti protiv operatera pretraživača, ali može se odbiti protiv urednika mrežne stranice na koju se upućuje zbog članka 9. Direktive 95/46. Naime, Sud je smatrao da „urednička obrada mrežne stranice koja se sastoji u objavi informacija koje se odnose na fizičku osobu može se, ako je takav slučaj, izvršiti ‚isključivo u novinarske svrhe’ i na taj način na temelju članka 9. Direktive 95/46 uživati odstupanja koja su njome utvrđena, dok se čini da to nije slučaj kad je riječ o obradi koju izvršava operater pretraživača. Na taj način nije moguće isključiti da se u određenim okolnostima osoba čiji se podaci obrađuju može koristiti pravima propisanima u članku 12. točki (b) i članku 14. podstavku prvom točki (a) Direktive 95/46 protiv navedenog operatera, ali ne i protiv urednika navedene mrežne stranice”(37).
81. Taj ključni odlomak presude Google Spain i Google(38) srž je rasuđivanja kojim se nastoji opravdati uvođenje „prava na zaborav”: kako bi se zaštitila privatnost i pravo na podatke dotične osobe, može se „upucati glasnik” (čak i) ako „ispravak izvora” nije moguć, zbog prava na slobodu izražavanja urednika internetske stranice.
82. Postoji veliko iskušenje da se taj odlomak tumači u smislu da se članak 9. ne primjenjuje na operatera pretraživača.
83. Predlažem Sudu da odoli takvom iskušenju.
84. Kao prvo, prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Sud u Strasbourgu), „[z]ahvaljujući njihovoj dostupnosti i kapacitetu da čuva i širi veliku količinu podataka, internetske stranice uvelike pridonose poboljšanju pristupa javnosti novostima i, općenito, olakšavanju prijenosa informacija”(39). Konkretnije, u predmetu koji se odnosi na internetsku stranicu koja pruža jednu od vodećih usluga za dijeljenje datoteka na internetu u svijetu(40), Sud u Strasbourgu istaknuo je da se „članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.(41) ne odnosi samo na sadržaj informacija, nego i na sredstva prijenosa ili uzimanja”(42).
85. Pravo javnosti da primaju i prosljeđuju informacije koje su dostupne na internetu zaštićeno je člankom 11. Povelje(43). Navedeno se odnosi na informacije koje se nalaze na izvornim mrežnim stranicama kao i na informacije koje pružaju internetski pretraživači(44).
86. Kao drugo, jedini zaključak koji se može izvesti iz prethodno navedenog odlomka iz presude Google Spain i Google(45) jest taj da se članak 9. Direktive 95/46 kao takav ne primjenjuje izravno na aktivnost operatera pretraživača. Budući da je aktivnost takvog operatera sekundarna primarnoj aktivnosti objavitelja informacije, logično je da se članak 9. Direktive 95/46 odnosi najprije na tog objavitelja. Međutim, činjenica da su podaci koji se nalaze na predmetnoj internetskoj stranici obuhvaćeni novinarstvom ili umjetničkim ili književnim izražavanjem u smislu članka 9. Direktive 95/46, ne može imati za posljedicu sprečavanje operatera pretraživača koji, kao što sam prethodno naveo, ima obveze predviđene u članku 8. te direktive, da se pozove na članak 9. Direktive 95/46.
87. Činjenica da su podaci na internetskoj stranici obuhvaćeni člankom 9. te direktive treba činiti okolnost na temelju koje se može odbiti zahtjev za uklanjanje poveznice.
88. Članak 9. Direktive 95/46 jest konkretizacija na razini sekundarnog prava slobode izražavanja i informiranja, kao i slobode medija, popisane u članku 11. Povelje. Drugim riječima, pri odvagivanju koje treba provesti između, s jedne strane, prava na privatnost i prava na zaštitu podataka na temelju članaka 7. i 8. Povelje te, s druge strane, prava javnosti na pristup predmetnoj informaciji, činjenica da ta informacija dolazi od novinara ili čini umjetničko ili književno izražavanje jest element koji treba uzeti u obzir.
89. Ukratko, iako su određena razmatranja Suda mogla biti jasnije sastavljena u presudi Google Spain i Google(46), nije isključeno da se sloboda izražavanja ne uzima u obzir prilikom ispitivanja toga jesu li poštovani uvjeti predviđeni u članku 12. točki (b) i članku 14. prvom stavku točki (a) Direktive 95/46, koje je provedeno u navedenoj presudi. Prema mojem mišljenju, pri odvagivanju između interesa korisnika interneta koji možda imaju interes za pristup internetskoj stranici preko izvršene pretrage o prezimenu dotične osobe i temeljnih prava te osobe na temelju članaka 7. i 8. Povelje, valja također uzeti u obzir slobodu izražavanja i informiranja urednika i korisnika interneta, zajamčeno u članku 11. Povelje.
90. Tu analizu potvrđuju Smjernice, prema kojima „[t]ijela zadužena za zaštitu podataka priznaju da ovisno o kontekstu može biti relevantno ispitati je li informacija objavljena u novinarske svrhe. Činjenica da je informaciju objavio novinar, čiji je posao da informira javnost, jest čimbenik koji treba uzeti u obzir. Međutim, taj kriterij sam po sebi nije dovoljan kako bi se odbio zahtjev jer Sud u presudi jasno pravi razliku između pravne osnove objave u medijima i pravne osnove koja omogućava pretraživačima da organiziraju rezultate pretrage o osobnom imenu osobe”(47).
91. Konačno, valja istaknuti da članak 17. Uredbe 2016/679 kojim se sada kodificira „pravo na zaborav”, u svojem stavku 3. točki (a) predviđa iznimku od tog prava ako je obrada nužna radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i informiranja. Ta se iznimka primjenjuje na sve razloge na kojima se može temeljiti pravo na zaborav, navedene u članku 17. stavku 1. Direktive 95/46 i, slijedom toga, također, na primjer, u situaciji u kojoj su osobni podaci nezakonito obrađeni (stavak 1. točka (d)). Uredba 2016/679 stoga priznaje ograničenje prava na uklanjanje poveznica iz razloga koji se odnose na slobodu izražavanja i informiranja, čak i ako se obrada odnosi na osjetljive podatke.
92. Stoga predlažem Sudu da na drugo prethodno pitanje odgovori da je na temelju članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive 95/46 operater pretraživača obvezan sustavno prihvatiti zahtjeve za uklanjanje poveznica koje vode prema mrežnim stranicama na kojima se nalaze osjetljivi podaci obuhvaćeni tom odredbom, uz iznimke predviđene Direktivom 95/46, kao što su iznimke predviđene člankom 8. stavkom 2. točkama (a) i (e) te direktive. Suprotno tomu, činjenica da su podaci na predmetnoj internetskoj stranici obuhvaćeni člankom 9. Direktivom 95/46 jest okolnost na temelju koje se može odbiti zahtjev za uklanjanje poveznica. U takvoj situaciji, operater pretraživača treba provesti odvagivanje između, s jedne strane, prava na privatnost i prava na zaštitu podataka na temelju članaka 7. i 8. Povelje te, s druge strane, prava javnosti na pristup predmetnoj informaciji, kao i prava na slobodu izražavanja osobe koja objavljuje informaciju na temelju članka 11. Povelje.
D. Treće prethodno pitanje
93. Budući da se treće prethodno pitanje upućuje „u slučaju niječnog odgovora” na prvo pitanje, s obzirom na potvrdan odgovor koji predlažem za prvo, nije potrebno odgovoriti na treće pitanje.
E. Četvrto prethodno pitanje
94. Četvrto prethodno pitanje sastoji se od dva dijela.
95. U prvom dijelu tog pitanja sud koji je uputio zahtjev pita Sud je li operater pretraživača dužan prihvatiti zahtjev za uklanjanje poveznica ako podnositelj zahtjeva utvrdi da su osobni podaci objavljeni na internetskoj stranici prema kojoj vodi sporna poveznica, postali nepotpuni li netočni ili da više nisu ažurni.
96. Sud koji je uputio zahtjev želi stoga znati postoji li takva obveza ako podnositelj zahtjeva dokaže da, s obzirom na odvijanje sudskog postupka, informacije koje se odnose na raniju fazu postupka više ne odgovaraju trenutačnoj situaciji.
97. U drugom dijelu četvrtog pitanja, koji se konkretno odnosi na glavne predmete u pogledu B. H.-a i E. D.-a, sud koji je uputio zahtjev želi znati jesu li informacije koje se odnose na ispitivanje neke osobe ili su povezane s nekim sudskim postupkom i kaznenom presudom koja je u njemu donesena, podaci koji se odnose na kaznena djela i kaznene presude, u smislu članka 8. stavka 5. Direktive 95/46 i, osobito, je li tom odredbom obuhvaćen slučaj u kojem neka internetska stranica sadržava podatke o kaznenim odlukama ili sudskim postupcima protiv neke fizičke osobe.
98. Valja ispitati drugi dio prije prvog.
99. U skladu s člankom 8. stavkom 5. Direktive 95/46, obrada podataka koji se odnose na kaznena djela, kaznene presude ili sigurnosne mjere može se izvršiti jedino pod nadzorom službenog tijela ili ako je nacionalnim zakonodavstvom predviđena odgovarajuća zaštita, uzimajući u obzir iznimke koje može odobriti država članica na temelju nacionalnih propisa uz odgovarajuću zaštitu. Međutim, potpuna evidencija kaznenih presuda se može voditi jedino pod nadzorom službenog tijela. Države članice mogu propisati da se podaci koji se odnose na upravne sankcije ili presude u građanskim stvarima također mogu obrađivati pod nadzorom službenog tijela.
100. Smatram da su informacije o sudskim postupcima objavljene na internetskim stranicama, kao što su one o kojima je riječ u predmetima u pogledu B. H.-a i E. D.-a, podaci u smislu članka 8. stavka 5. Direktive 95/46. Čak i ako kazneni postupak nije okončan osuđujućom presudom, ipak se radi o podatku koji se odnosi na kazneno djelo.
101. Što se tiče prvog dijela četvrtog prethodnog pitanja, koje se odnosi na zaključke koje treba izvesti iz tog utvrđenja u pogledu članaka, osobito novinskih, kojima se opisuje ranija faza u okviru sudskog postupka i koji po definiciji nisu više ažurni.
102. S obzirom na odgovor koji se predlaže u okviru trećeg dijela drugog pitanja, smatram da u pogledu novinskog članka valja zagovarati drukčiji pristup ako je riječ o osobnim podacima koji se prenose isključivo u novinarske svrhe.
103. U tom pogledu, u skladu sa Smjernicama, „[d]ržave članice Unije mogu imati drukčiji pristup u pogledu objave informacija koje se odnose na počinitelje i njihova kaznena djela. Mogu postojati posebne zakonske odredbe koje utječu na dostupnost te vrste informacija tijekom vremena. Tijela zadužena za zaštitu podataka rješavat će tu vrstu slučajeva u skladu s načelima i pristupima koji su na snazi u njihovoj državi članici. Općenito, tijela zadužena za zaštitu podataka vjerojatnije će predvidjeti uklanjanje poveznica iz rezultata pretrage koji se odnose na relativno lakša kaznena djela koja su počinjena prije dosta vremena, nego predvidjeti to uklanjanje za teža kaznena djela koja su počinjena nedavno. Međutim, ta pitanja potrebno je oprezno ispitati te će se razmatrati u svakom slučaju zasebno”(48).
104. U istom smislu, smatram da valja provesti ispitivanje u svakom slučaju zasebno, u kojem operater pretraživača mora provesti odvagivanje između, s jedne strane, prava na privatnost i prava na zaštitu podataka na temelju članaka 7. i 8. Povelje te, s druge strane, prava javnosti na pristup predmetnoj informaciji, pri čemu se uzima u obzir da je riječ o informaciji koja je obuhvaćena novinarstvom ili je umjetničko ili književno izražavanje.
VI. Zaključak
105. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) odgovori kako slijedi:
1. U okviru odgovornosti, nadležnosti i mogućnosti operatera pretraživača, članak 8. stavci 1. i 5. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka u načelu se primjenjuje na aktivnosti takvog operatera.
2. Postavljanje poveznica na internetsku stranicu koja sadržava podatke koji opisuju počinjenje kaznenog djela ili kazneni progon obuhvaćen područjem primjene članka 8. stavka 5. Direktive 95/46.
3. Na temelju članka 8. stavaka 1. i 5. Direktive 95/46 operater pretraživača obvezan je sustavno prihvatiti zahtjeve za uklanjanje poveznica koje vode prema mrežnim stranicama na kojima se nalaze osjetljivi podaci obuhvaćeni tom odredbom, uz iznimke predviđene Direktivom 95/46, kao što su iznimke predviđene člankom 8. stavkom 2. točkama (a) i (e) te direktive.
4. Suprotno tomu, činjenica da su podaci na predmetnoj internetskoj stranici obuhvaćeni člankom 9. Direktivom 95/46 jest okolnost na temelju koje se može odbiti zahtjev za uklanjanje poveznica. U takvoj situaciji, operater pretraživača treba provesti odvagivanje između, s jedne strane, prava na privatnost i prava na zaštitu podataka na temelju članaka 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te, s druge strane, prava javnosti na pristup predmetnoj informaciji, kao i prava na slobodu izražavanja osobe koja objavljuje informaciju na temelju članka 11. Povelje.