Language of document : ECLI:EU:T:2022:156

PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto prošireno vijeće)

23. ožujka  2022.(*)

„Javna služba – Dužnosnici – Stegovna sankcija – Ukor – Članak 21.a Pravilnika o osoblju – Pogreška u ocjeni”

U predmetu T-757/20,

OT, koju zastupaju C. Bernard-Glanz i S. Rodrigues, odvjetnici,

tužiteljica,

protiv

Europskog parlamenta, koji zastupaju I. Lázaro Betancor i M. Windisch, u svojstvu agenata,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 270. UFEU-a za poništenje odluke Parlamenta od 19. prosinca 2019. kojom se tužiteljici izriče ukor,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće),

u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise, P. Nihoul (izvjestitelj), R. Frendo i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci,

tajnik: H. Eriksson, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 26. studenoga 2021.,

donosi sljedeću

Presudu

I.      Okolnosti spora

1        Spor se odnosi na tužiteljicu, osobu OT, dužnosnicu Europskog parlamenta, kojoj je potonja institucija izrekla ukor zbog potpisivanja dviju obavijesti kojima se prihvaća korištenje pregovaračkog postupka bez prethodne objave dok je bila članica privremenog osoblja Europskog potpornog ureda za azil (EASO).

A.      EASO

2        EASO, čije je sjedište u Valletti (Malta), osnovan je Uredbom (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. (SL 2010., L 132, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 254.) kako bi pomogao boljoj provedbi Zajedničkog europskog azilnog sustava (CEAS), ojačao praktičnu suradnju među državama članicama u području azila i pružio odnosno uskladio pružanje operativne potpore državama članicama čiji su sustavi azila i sustavi za prihvat izloženi posebnom pritisku. EASO od 2015. pruža potporu, među ostalim, Grčkoj u kontekstu migracijske krize.

3        U vrijeme nastanka činjenica EASO je bio podijeljen na tri odjela: Odjel za potporu azilu (DAS), Operativni odjel (DOP) i Odjel za administrativne poslove (DOA). Potonji odjel uključivao je Financijski sektor i Sektor za javnu nabavu.

B.      Položaj tužiteljice u EASO-u

4        Tužiteljica, dužnosnica Parlamenta od 2004., upućena je u interesu službe u EASO od travnja do listopada 2016.

5        Od 1. studenoga 2016. koristila je dopust za osobne potrebe u Parlamentu te ju je EASO zaposlio kao članicu privremenog osoblja u svojstvu načelnice Odjela za potporu azilu.

6        Usto, od svibnja 2017. tužiteljica je, zajedno s načelnikom Odjela za administrativne poslove, osiguravala svakodnevno upravljanje Operativnim odjelom, čija je načelnica, osoba A, bila odsutna zbog bolesti.

7        Tužiteljica je 16. srpnja 2017., još uvijek kao načelnica Odjela za potporu azilu, imenovana načelnicom Operativnog odjela ad interim te je u tom svojstvu ostala sve dok nije podnijela ostavku 31. srpnja 2018.

8        Tužiteljica je 1. rujna 2018. nastavila obavljati svoje dužnosti u Parlamentu.

C.      Sporne obavijesti

9        U listopadu 2016. EASO je, u dogovoru s grčkim tijelima, odlučio iz izbjegličkih kampova (žarišnih točaka) u Móriji (Lezbos, Grčka) i Vialu (Hios, Grčka) preseliti centre za prihvat i identifikaciju kojima je upravljao zajedno s grčkom službom za azil.

10      Osoba A potpisala je 22. veljače 2017. „obavijest o izuzeću” iz koje proizlazi da će se zgrada namijenjena smještaju službi EASO-a na razdoblje od tri godine dati u zakup društvu koje će također obavljati popravke i građevinske radove. Troškovi tih radova, uključujući održavanje, procijenjeni su na 351 120 eura.

11      U točki 1. navedene obavijesti pojašnjeno je da su u izbjegličkim kampovima izbili nemiri i štrajkovi, što je dovelo do sigurnosnih problema za osobe koje tamo rade te do prekida aktivnosti koje se tamo odvijaju, zbog čega je nekoliko država članica zatražilo da se stručnjaci premjeste izvan tih kampova, ili će ih u suprotnom opozvati. Grčka vlada pridružila se tom zahtjevu.

12      Točka 2. obavijesti dalje je glasila kako slijedi:

„Zbog vremenskih ograničenja smatra se da je potrebno potpisati ugovor bez provedbe odgovarajućeg postupka nabave.”

13      Tužiteljica je, kao načelnica Odjela za potporu azilu, 11. svibnja 2017. potpisala prvu izmjenu te obavijesti (u daljnjem tekstu: obavijest od 11. svibnja 2017.) za davanje u zakup istih zgrada istoj osobi na razdoblje od četiri godine i za izvođenje dodatnih radova, uključujući izgradnju 12 dodatnih radnih prostora. Troškovi radova ovaj put procijenjeni su na 655 609,85 eura.

14      Odabir postupka opravdan je na isti način kao u obavijesti osobe A od 22. veljače 2017.

15      Usto, tužiteljica je 11. lipnja 2017. kao načelnica Operativnog odjela ad interim, potpisala obavijest (u daljnjem tekstu: obavijest od 11. lipnja 2017.) za davanje u zakup zgrade društvu na otoku Hiosu na razdoblje od četiri godine, kao i za izvođenje radova na toj zgradi. Iznos transakcije procijenjen je na 1 040 609,85 eura.

16      Situacija kojom se opravdava ta obavijest opisana je na isti način kao u obavijestima od 22. veljače i 11. svibnja 2017.

17      U točki 2. obavijesti od 11. lipnja 2017. navedeno je da je u suradnji s grčkim tijelima utvrđeno šest zgrada, ali da se odabranu zgradu smatralo najprikladnijom, osobito zbog lokacije i veličine.

18      U točki 4. obavijesti od 11. lipnja 2017. dodano je sljedeće:

„Zbog vremenskih ograničenja i hitnosti problema smatra se da je potrebno potpisati ugovor bez provedbe odgovarajućeg postupka nabave.

Za izravno sklapanje ugovora za zgrade odlučilo se zbog niza čimbenika kao što su sigurnosna pitanja, potreba da se osigura kontinuitet poslovanja, lokacija postojećih zgrada na otoku Hiosu, prihvaćanje lokalne zajednice i, prije svega, zahtjevi grčkih tijela. Zbog tih je zahtjeva unaprijed predviđena provedba izravne nabave za ugovor o zakupu koji je iz nje proizašao.”

19      Ugovori o zakupu zgrada na otoku Lezbosu i Hiosu potpisani su 16. lipnja odnosno 10. kolovoza 2017.

D.      Istraga OLAF-a

20      Ured za borbu protiv prijevara (OLAF) pokrenuo je 6. lipnja 2017. istragu protiv izvršnog direktora EASO-a zbog nepoštovanja pravila o javnoj nabavi, postupaka zapošljavanja, pravila o zaštiti podataka i zabrane uznemiravanja.

21      Dopisom od 5. prosinca 2017. tužiteljica je obaviještena da je OLAF-ova istraga proširena na druge osobe, uključujući nju samu.

22      OLAF je 19. veljače 2018. saslušao tužiteljicu na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi OLAF i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL 2013., L 248, str. 1. i ispravak SL 2020., L 426, str. 97.).

23      Tužiteljica je 27. srpnja 2018. pozvana da se očituje o sažetku činjenica koji je OLAF sastavio u skladu s člankom 9. stavkom 4. Uredbe br. 883/2013, što je ona i učinila u dopisu od 17. kolovoza 2018.

24      OLAF je dopisom od 28. studenoga 2018., u skladu s člankom 11. stavcima 1. i 4. Uredbe br. 883/2013, glavnom tajniku Parlamenta uputio preporuku da pokrene stegovni postupak protiv, među ostalim, tužiteljice zbog nepoštovanja obveza predviđenih člancima 21. i 21.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju).

25      Iz OLAF-ova sažetka činjenica, dostavljenog tužiteljici 27. srpnja 2018., proizlazi da joj se, među ostalim, stavlja na teret da je sudjelovala u postupcima koji nisu bili u skladu s pravilima o javnoj nabavi, s jedne strane, s obzirom na to da su provedeni izvanredni postupci na temelju hitnosti, iako je između odluke o davanju u zakup predmetnih zgrada i sklapanja ugovora proteklo osam odnosno deset mjeseci i, s druge strane, s obzirom na to da nije provedeno odgovarajuće ispitivanje tržišta.

26      OLAF je usto utvrdio da je za zgradu na otoku Lezbosu procijenjeni trošak u kolovozu 2017. iznosio 811 478 eura, dok je privremeni proračun u veljači 2017. iznosio 351 120 eura te da je za zgradu na otoku Hiosu postojao neopravdani rashod od najmanje 85 000 eura.

E.      Stegovni postupak

27      Dopisom od 4. veljače 2019. glavni tajnik Parlamenta obavijestio je tužiteljicu da je, u skladu s OLAF-ovim preporukama, odlučio, na temelju članaka 1. i 2. Priloga IX. Pravilniku o osoblju i članka 2. općih provedbenih odredbi od 18. svibnja 2004. koje se odnose na stegovne postupke i upravne istrage (u daljnjem tekstu: opće provedbene odredbe), protiv nje pokrenuti upravnu istragu zbog toga što, ovisno o slučaju, nije ispunila svoju obvezu iz članka 21.a Pravilnika o osoblju da prijavi postojanje nepropisnosti i teških povreda dužnosti tijekom razdoblja u kojem je bila raspoređena u EASO.

28      Tužiteljicu su 7. ožujka 2019. saslušale osobe koje je glavni tajnik Parlamenta imenovao za provođenje upravne istrage.

29      Tužiteljica je 29. ožujka 2019. istražiteljima dostavila dodatna očitovanja na svoje izjave od 7. ožujka 2019.

30      Istražitelji Parlamenta 7. lipnja 2019., u skladu s člankom 2. stavkom 3. općih provedbenih odredbi, sastavili su završno izvješće o upravnoj istrazi u kojem su smatrali da je tužiteljica povrijedila članak 21.a Pravilnika o osoblju jer nije obavijestila svoje nadređene ili nadležna tijela o nepoštovanju financijskih pravila za potpisivanje dvaju ugovora koji se odnose na zgrade na otoku Lezbosu i Hiosu. Nepoštovanje financijskih pravila bilo je dvostruko: s jedne strane, „primjena izvanrednih postupaka nije bila neophodno potrebna zbog vremena kojim je Agencija raspolagala za provedbu redovnog postupka” i, s druge strane, „nije provedeno stvarno ispitivanje lokalnog tržišta, što je dovelo do upitnih odabira”. Istražitelji su smatrali i da je tužiteljica, kao iskusna dužnosnica i pravnica po struci, znala ili morala znati da se financijska pravila nisu poštovala.

31      Dopisom od 18. lipnja 2019. Parlament je, u skladu s člankom 2. stavkom 2. Priloga IX. Pravilniku o osoblju i člankom 2. stavkom 3. općih provedbenih odredbi, priopćio tužiteljici to izvješće i obavijestio je da je glavni tajnik Parlamenta odlučio održati saslušanje prije eventualnog stegovnog postupka, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju i člankom 3. općih provedbenih odredbi.

32      Tužiteljica je porukom elektroničke pošte od 9. srpnja 2019. podnijela svoja očitovanja o izvješću o istrazi.

33      Glavni direktor za osoblje saslušao je tužiteljicu 10. srpnja 2019. na temelju članka 3. stavka 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju i članka 3. općih provedbenih odredbi.

34      Dopisom od 8. studenoga 2019. glavni tajnik Parlamenta obavijestio je tužiteljicu o svojoj odluci da predmet ne uputi stegovnom povjerenstvu, s obzirom na to da je „potrebno uzeti u obzir posebno teške uvjete u kojima je [ona] obavljala [svoje] dužnosti u kontekstu humanitarne krize na grčkim otocima, što je na operativnoj razini podrazumijevalo hitne odgovore i činjenicu da je [ona] sudjelovala tek na kraju dvaju predmetnih postupaka, jedan odnosno dva mjeseca prije njihova završetka”. Obavijestio ju je i da joj ipak namjerava izreći ukor jer svojim nadređenima ili nadležnim tijelima nije prijavila situacije nepoštovanja Financijske uredbe i time je povrijedila obveze koje proizlaze iz članka 21.a Pravilnika o osoblju. Stoga ju je pozvao da mu pošalje svoje eventualne komentare u skladu s člankom 11. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

35      Porukom elektroničke pošte od 22. studenoga 2019. tužiteljica je glavnom tajniku Parlamenta dostavila svoja očitovanja.

36      Odlukom od 19. prosinca 2019. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), koja je dostavljena dopisom od 9. siječnja 2020., glavni tajnik Parlamenta tužiteljici je izrekao ukor jer nije „obavijestila svoje nadređene ili nadležna tijela o situacijama nepoštovanja Financijske uredbe, koje su se odnosile na povredu članka 21.a Pravilnika o osoblju”.

37      U dopisu kojim je ta odluka dostavljena tužiteljici navelo se sljedeće:

„Prije donošenja odluke, uz sve elemente spisa, vrlo sam pažljivo analizirao one koje ste mi poslali u dopisu od 22. studenoga u kojem ste naglasili poseban hitni kontekst povezan s humanitarnom krizom tijekom Vašeg obnašanja dužnosti u EASO-u. U tom pogledu spominjete, među ostalim, vrlo redovitu primjenu izvanrednih postupaka javne nabave u tom kontekstu i činjenicu da ste od kolega odgovornih za nabavu i transakcije dobili jamstvo da je sve u skladu s regulatornim zahtjevima. Utvrdio sam i da je, prema Vašem mišljenju, Vaše sudjelovanje u spisima bilo ograničeno i da je Vaše radno opterećenje u to vrijeme bilo vrlo veliko.

Iz tog sam se razloga odlučio za tu sankciju, koja je blaga s obzirom na činjenice koje Vam se stavljaju na teret, pri čemu sam u potpunosti uzeo u obzir, s jedne strane, posebno teške okolnosti u kojima ste morali obavljati svoje dužnosti i, s druge strane, činjenicu da ste sudjelovali tek na kraju postupka i da se stoga ne možete smatrati odgovornom za prvotne odluke o provedbi postupaka javne nabave. Konačno, prisjetio sam se toga da je vaš radni staž u Europskom parlamentu osim toga bio besprijekoran.”

38      Tužiteljica je 10. travnja 2020. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju podnijela žalbu protiv pobijane odluke.

39      Odlukom od 15. rujna 2020. (u daljnjem tekstu: odluka kojom se odbija žalba), koja je tužiteljici dostavljena istog dana, predsjednik Parlamenta odbio je žalbu.

40      U odluci kojom se odbija žalba predsjednik Parlamenta smatrao je kako slijedi:

„[I]z spisa, a osobito iz izjava Vaše stranke, proizlazi da je slijedila opću uputu svojstvenu svojoj funkciji, koja se sastoji od praćenja financijskih spisa koji su joj podneseni, a da pritom nije ispitala sadržaj tih istih spisa, iako su se izvanredni postupci sustavno koristili. Štoviše, Vaša stranka izjavila je da se zbog nadređenih osjećala dužnom da završi posao koji su započeli njezini kolege, da je izvršni direktor snažno ustrajao na provedbi projekata do rujna 2017. i da je želio ubrzati postupke pod svaku cijenu. Iz toga slijedi da je utvrđeno postojanje naloga u smislu članka 21.a Pravilnika o osoblju.

[V]aša stranka, pravnica po struci, trebala je biti svjesna, čitanjem članka 104. Financijske uredbe (Uredba br. 966/2012) i članka 134. stavka 1. točke (c) pravila za primjenu Financijske uredbe koja su se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica (Uredba br. 1268/2012), nepropisnosti i posljedica do kojih bi onemogle dovesti. Kao pravnica, trebala je biti upoznata s načelom tumačenja pravnih tekstova prema kojem se iznimke od općih pravila trebaju usko tumačiti. Međutim, članak 104. Financijske uredbe treba tumačiti u vezi s člankom 134. stavkom 1. točkom (c) prethodno navedenih pravila za primjenu, u kojem je navedeno ‚ako je to nužno potrebno’ i ‚zbog izuzetne hitnosti izazvane nepredviđenim događajima’, što je trebalo upozoriti Vašu stranku, tim više što je 2016. bila svjesna postojanja 36 obavijesti o izuzećima, što dokazuje sustavnu primjenu koja je teško u skladu s tekstom dviju prethodno navedenih odredbi.

[…]”

II.    Postupak i zahtjevi stranaka

41      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 21. prosinca 2020. tužiteljica je pokrenula ovaj postupak.

42      Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 21. siječnja 2021. tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu identiteta. Odlukom od 4. veljače 2021. Opći sud prihvatio je taj zahtjev.

43      Odgovor na tužbu, replika i odgovor na repliku podneseni su redom 24. ožujka, 7. lipnja i 21. lipnja 2021.

44      Na prijedlog četvrtog vijeća Opći je sud odlučio, u skladu s člankom 28. svojeg Poslovnika, uputiti predmet proširenom sastavu suda.

45      Opći sud (četvrto prošireno vijeće) odlučio je na prijedlog suca izvjestitelja otvoriti usmeni dio postupka.

46      Dopisima od 9. kolovoza, 14. listopada i 10. studenoga 2021. Opći sud (četvrto vijeće), na prijedlog suca izvjestitelja, u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. Poslovnika pozvao je Parlament da podnese određene dokumente i strankama postavio pitanja. Stranke su na ta pitanja odgovorile u za to određenom roku.

47      Na raspravi održanoj 26. studenoga 2021. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na usmena pitanja koja je postavio Opći sud.

48      Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku i, po potrebi, odluku kojom se odbija žalba;

–        naloži Parlamentu snošenje troškova.

49      Parlament od Općeg suda zahtijeva da:

–        najprije, tužbu djelomično odbaci kao nedopuštenu, a u preostalom dijelu odbije kao neosnovanu;

–        podredno, odbije tužbu kao neosnovanu u cijelosti;

–        naloži tužiteljici snošenje svih troškova.

III. Pravo

A.      Predmet spora

50      U svojem prvom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljica zahtijeva, u mjeri u kojoj je to potrebno, poništenje odluke kojom se odbija žalba.

51      Prema sudskoj praksi, zahtjev za poništenje koji je formalno podnesen protiv odluke o odbijanju žalbe ima za učinak osporavanje pred Općim sudom akta protiv kojeg je podnesena žalba kad, kao takav, on nema autonoman sadržaj (presuda od 6. travnja 2006., Camós Grau/Komisija, T-309/03, EU:T:2006:110, t. 43.; vidjeti i presudu od 13. srpnja 2018., Curto/Parlament, T-275/17, EU:T:2018:479, t. 63. i navedenu sudsku praksu).

52      S obzirom na to da se u ovom slučaju odlukom o odbijanju žalbe samo potvrđuje pobijana odluka, u kojoj se navode razlozi koji idu u prilog toj odluci, valja utvrditi da zahtjev za poništenje odluke o odbijanju žalbe nema autonoman sadržaj i da stoga ne treba posebno odlučivati o njemu. Međutim, prilikom ispitivanja zakonitosti pobijane odluke nužno je uzeti u obzir obrazloženje navedeno u odluci o odbijanju žalbe, jer se smatra da se to obrazloženje poklapa s obrazloženjem pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 30. travnja 2019., Wattiau/Parlament, T-737/17, EU:T:2019:273, t. 43. i navedenu sudsku praksu).

53      Razmatranja iznesena u dopisu od 9. siječnja 2020., kojim je ta odluka dostavljena tužiteljici, također su dio obrazloženja pobijane odluke. Naime, pobijanu odluku i dopis koji joj je priložen sastavio je glavni tajnik Parlamenta te su poslani tužiteljici istog dana.

B.      Tužbeni razlozi i argumenti

54      Tužiteljica ističe dva tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi članka 21.a Pravilnika o osoblju te se sastoji od tri dijela. Drugi tužbeni razlog temelji se na nepostojanju obrazloženja pobijane odluke u pogledu razloga zbog kojih je tužiteljica znala ili morala znati da su povrijeđene Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.; u daljnjem tekstu: Financijska uredba) i Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe br. 966/2012 (SL 2012., L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183., u daljnjem tekstu: pravila za primjenu Financijske uredbe).

1.      Obveza obavješćivanja iz članka 21.a Pravilnika o osoblju

55      Člankom 21.a stavkom 1. Pravilnika o osoblju, koji je, prema mišljenju Parlamenta, tužiteljica povrijedila, predviđa se sljedeće:

„1. Ako primi nalog koji smatra nepropisnim ili smatra da bi primljeni nalog mogao prouzročiti ozbiljne poteškoće, dužnosnik o tome obavješćuje neposrednog nadređenoga koji, ako je obavijest priopćena u pisanom obliku, na nju odgovara u pisanom obliku. Pridržavajući se stavka 2., ako neposredni nadređeni potvrdi nalog a dužnosnik smatra da se tom potvrdom nije primjereno odgovorilo na razloge njegove zabrinutosti, dužnosnik upućuje pitanje u pisanom obliku sljedećem neposrednom nadređenomu. Ako potonji u pisanom obliku potvrdi nalog, dužnosnik ga mora provesti, osim ako je nalog očigledno nezakonit ili se njime krše mjerodavni sigurnosni standardi.

2. Ako neposredno nadređeni smatra da se nalog mora provesti odmah, dužnosnik ga provodi, osim ako je nalog izričito nezakonit ili se njime krše mjerodavni sigurnosni standardi. Neposredno nadređeni dužan je na zahtjev dužnosnika izdati taj nalog u pisanom obliku.

3. Dužnosnik koji svoje nadređene obavijesti o nalogu koji smatra nepropisnim ili za koji smatra da bi mogao prouzročiti ozbiljne poteškoće, ne smije zbog toga snositi nikakve posljedice.”

56      Stavkom 1. te odredbe, s jedne strane, dužnosniku koji je primio nalog koji mu se čini nezakonitim omogućuje se da taj nalog ne izvrši u skladu s postupkom koji je u tom stavku opisan i, s druge strane, nalaže mu se obveza da o tom nalogu obavijesti svoje nadređene u skladu s istim postupkom.

57      U ovom je predmetu riječ o drugom aspektu članka 21.a Pravilnika o osoblju.

2.      Sadržaj stegovnih odluka koje se odnose na povredu članka 21.a Pravilnika o osoblju

58      Valja podsjetiti na to da je cilj članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članka 296. UFEU-a i članka 25. drugog stavka Pravilnika o osoblju, s jedne strane, nadležnom tijelu dati smjernicu radi ocjenjivanja utemeljenosti akta koji se osporava i, s druge strane, omogućiti sudski nadzor (presude od 26. studenoga 1981., Michel/Parlament, 195/80, EU:C:1981:284, t. 22. i od 19. studenoga 2014., EH/Komisija, F-42/14, EU:F:2014:250, t. 130.).

59      Pitanje odgovara li odluka kojom se izriče stegovna sankcija tim zahtjevima treba ocijeniti ne samo s obzirom na njezin tekst nego i na njezin kontekst i sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno područje (vidjeti u tom smislu presude od 19. svibnja 1999., Connolly/Komisija, T-34/96 i T-163/96, EU:T:1999:102, t. 93. i od 21. listopada 2015., AQ/Komisija, F-57/14, EU:F:2015:122, F-57/14, t. 113.).

60      Prema sudskoj praksi, tijelo za imenovanje (u daljnjem tekstu: tijelo za imenovanje) koje donosi stegovnu odluku ne mora sustavno raspravljati o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je dotična osoba istaknula tijekom postupka (vidjeti u tom smislu presude od 19. svibnja 1999., Connolly/Komisija, T-34/96 i T-163/96, EU:T:1999:102, t. 93. i od 30. svibnja 2002., Onidi/Komisija, T-197/00, EU:T:2002:135, t. 156.). Naime, u suprotnom, uprava bi bila obvezna odgovoriti na dužnosnikov argument, čak i ako je taj argument neograničen i potpuno irelevantan.

61      Suprotno tomu, sudskom praksom nalaže se tijelu za imenovanje da u takvoj odluci precizno navede činjenice koje se dužnosniku stavljaju na teret i razmatranja koja su ga navela na odabir izrečene sankcije (presuda od 21. listopada 2015., AQ/Komisija, F-57/14, EU:F:2015:122, t. 113.).

62      U slučaju kad se povreda koja se dužnosniku stavlja na teret sastoji od povrede članka 21.a Pravilnika o osoblju, pravilima navedenim u točkama 58. do 61. ove presude tijelo za imenovanje obvezuje se na to da navede u čemu se, prema njegovu mišljenju, očituje nepropisnost naloga o kojem dotični dužnosnik nije obavijestio svoje nadređene, kao i razloge zbog kojih je taj nalog trebao smatrati nepropisnim, što dužnosnika obvezuje da ga prijavi. Naime, ti elementi predstavljaju povredu koja se dužnosniku stavlja na teret.

63      Usto, tijelo za imenovanje u stegovnoj odluci treba navesti olakotne i otegotne okolnosti koje opravdavaju odabir sankcije, kako bi sud mogao provjeriti, kada mu se podnese zahtjev u tom smislu, da ona nije očito neproporcionalna u odnosu na povredu obveze koja se stavlja na teret dotičnoj osobi.

64      U nedostatku informacija navedenih u točkama 62. i 63. ove presude, dotična osoba ne može učinkovito ostvariti svoja prava obrane. Stoga, u pogledu predmetnih točaka, općenito upućivanje na dokumente stegovnog postupka, koji sadržavaju mnogo drugih elemenata, nije dovoljno.

3.      Prvi tužbeni razlog

65      Prvi tužbeni razlog sastoji se od tri dijela u kojima tužiteljica tvrdi da je Parlament povrijedio članak 21.a Pravilnika o osoblju i počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrao da je primila nalog u smislu te odredbe (prvi dio), time što je smatrao da je znala ili morala znati da su Financijska uredba i pravila za njezinu primjenu povrijeđeni (drugi dio) te time što joj je izrekao stegovnu sankciju (treći dio).

a)      Prvi dio prvog tužbenog razloga

66      U okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga tužiteljica smatra da je tijelo za imenovanje Parlamenta povrijedilo članak 21.a Pravilnika o osoblju i počinilo očitu pogrešku u ocjeni jer ona od izvršnog direktora EASO-a nije dobila konkretan nalog da potpiše obavijesti od 11. svibnja i 11. lipnja 2017. (u daljnjem tekstu: sporne obavijesti), nego je potpisivanjem tih obavijesti samo obavljala svoje dužnosti.

67      U odgovoru na tužbu Parlament tvrdi da, za zgradu na Hiosu i za zgradu na Lezbosu, iz izjava koje je tužiteljica dala tijekom istrage, poruke elektroničke pošte izvršnog direktora od 1. travnja 2017. i tužbe proizlazi da su njezinu sudjelovanju u javnoj nabavi prethodile „jasne upute” izvršnog direktora EASO-a, koje su predstavljale naloge za tužiteljicu u smislu članka 21.a Pravilnika o osoblju.

68      Tužiteljica u replici tvrdi da je taj argument nedopušten jer je njegovo obrazloženje izmijenjeno u odnosu na obrazloženje u odluci kojom se odbija žalba. U potonjoj je odluci predsjednik Parlamenta naveo da iz spisa i izjava tužiteljice proizlazi da je slijedila „opću uputu” svojstvenu svojoj funkciji, koja se sastoji od praćenja financijskih spisa koji su joj podneseni, a da pritom nije ispitala sadržaj tih istih spisa, iako su se izvanredni postupci sustavno koristili.

69      Što se tiče merituma, tužiteljica smatra da dokumenti koje Parlament navodi u odgovoru na tužbu ne dokazuju da je od izvršnog direktora EASO-a primila nalog u smislu članka 21.a Pravilnika o osoblju.

70      Parlament osporava ta dva argumenta.

1)      Dopuštenost argumenata koje je Parlament iznio u odgovoru na tužbu

71      U skladu sa sudskom praksom primjenjivom na javnu službu, tužena institucija ne smije prvotno pogrešno obrazloženje pobijanog akta zamijeniti u potpunosti novim obrazloženjem, ali tijekom postupka može pojasniti prethodno navedene razloge (vidjeti u tom smislu presudu od 24. travnja 2017., HF/Parlament, T-584/16, EU:T:2017:282, t. 132. i navedenu sudsku praksu).

72      U ovom slučaju, u odluci kojom se odbija žalba predsjednik Parlamenta smatrao je da je postojanje naloga u smislu članka 21.a Pravilnika o osoblju utvrđeno ne samo zato što iz spisa, a osobito iz izjava tužiteljice, proizlazi da je ona „slijedila opću uputu svojstvenu svojoj funkciji, koja se sastoji od praćenja financijskih spisa koji su joj podneseni, a da pritom nije ispitala sadržaj tih istih spisa”, nego i zato što je navela „da se zbog nadređenih osjećala dužnom da završi posao koji su započeli njezini kolege, da je izvršni direktor snažno ustrajao na provedbi projekata do rujna 2017. i da je želio ubrzati postupke pod svaku cijenu”.

73      Upravo je tu izjavu u cjelini, a ne samo njezin prvi dio, Parlament pojasnio pri čemu je naveo u odgovoru na tužbu da iz različitih dokumenata navedenih u točki 67. ove presude proizlazi da je tužiteljica primila jasne upute od izvršnog direktora EASO-a.

74      Stoga valja smatrati da Parlament, time što je dao ta pojašnjenja u odgovoru na tužbu, obrazloženje iz pobijane odluke nije zamijenio novim obrazloženjem u smislu sudske prakse navedene u točki 71. ove presude.

75      Iz toga slijedi da argumente koje je Parlament iznio u odgovoru na tužbu treba smatrati dopuštenima.

2)      Osnovanost prvog dijela prvog tužbenog razloga

76      U odgovoru na tužbu Parlament objašnjava da se, kako bi utvrdilo da je tužiteljica primila nalog u smislu članka 21.a Pravilnika o osoblju, oslonio na sljedeće elemente:

–        poruku elektroničke pošte izvršnog direktora EASO-a od 1. travnja 2017. koja je sadržavala izravne i jasne upute o postupku koji treba slijediti i odabiru zgrada;

–        izjavu koju je tužiteljica dala u svojim očitovanjima od 17. kolovoza 2018. o OLAF-ovu sažetku činjenica, prema kojoj su „postupak vodili Odjel za administrativne poslove i Operativni odjel, a u velikoj ga je mjeri usmjeravao izvršni direktor nakon što je izravno komunicirao s grčkim tijelima na najvišoj razini”;

–        izjavu koju je tužiteljica dala tijekom razgovora 9. srpnja 2019., koji se održao u okviru upravnog postupka, prema kojoj se njezin „direktor dogovorio s grčkom vladom da pronađu zgradu”, da joj je njezina uprava „podnijela hitne zahtjeve za potpisivanje dokumenata”, da se „osjećala dužnom završiti posao koji su njezini kolege započeli potpisivanjem”, da je „od nje prvi put zatraženo da potpiše izmjene tog ugovora u svibnju 2017., a zatim u lipnju 2017. da potpiše novu obavijest o izuzeću”;

–        tužiteljičinu tvrdnju iz njezinih očitovanja od 9. srpnja 2019. o izvješću o upravnoj istrazi, prema kojoj je „[u] pogledu Hiosa, izvršni direktor snažno ustrajao na potpisivanju obavijesti o izuzeću”.

77      Iz tih elemenata proizlazi da je izvršni direktor EASO-a, koji je bio tužiteljičin nadređeni, dao upute da se preseljenje iz ureda na Lezbosu i Hiosu izvrši što je prije moguće, da su te upute došle do tužiteljice, makar i neizravno, i da su podrazumijevale da ona potpiše sporne obavijesti, što je za nju predstavljalo obvezu u okviru obavljanja njezinih dužnosti. Ti elementi čine nalog u smislu članka 21.a Pravilnika o osoblju.

78      Kao što je to istaknuo Parlament, taj je zaključak potkrijepljen točkom 34. tužbe, u kojoj je tužiteljica navela da je „izvršni direktor EASO-a krajem 2016. donio odluku o pokretanju izvanrednih postupaka kako bi fizički premjestio operativnu potporu EASO-a i grčke službe za azil izvan tih žarišnih točaka”.

79      Međutim, tužiteljica osporava taj zaključak.

80      Kao prvo, tvrdi da je poruka elektroničke pošte izvršnog direktora EASO-a od 1. travnja 2017. poslana svim zainteresiranim strankama zbog situacije u izbjegličkim kampovima i premještanja centara za obradu azilnih predmeta izvan tih kampova i da, čak i da je ta poruka elektroničke pošte sadržavala upute, te bi upute bile upućene osobi A, načelnici Operativnog odjela, koja je na nju, uostalom, odgovorila 3. travnja 2017., pri čemu tužiteljicu nije stavila u kopiju. Štoviše, poruka elektroničke pošte od 1. travnja 2017. odnosila se na otok Hios, a ne na Lezbos.

81      U tom pogledu najprije valja istaknuti da poruka elektroničke pošte od 1. travnja 2017. sadržava upute o premještanju ureda izvan izbjegličkih kampova i da je tužiteljica jedan od njezinih primatelja na isti način kao i načelnici drugih odjela. Iako je točno da se poruka u početku uglavnom odnosila na osobu A, koja je upravljala Operativnim odjelom i u tom svojstvu trebala potpisati traženu obavijest, kasnije se odnosila i na tužiteljicu kada je od nje zatraženo da zamijeni potonju osobu.

82      Nadalje, netočno je da je poruka elektroničke pošte osobe A od 3. travnja 2017. koja je uslijedila bila odgovor na poruku elektroničke pošte od 1. travnja 2017. Porukom elektroničke pošte od 3. travnja 2017. traženo je da nadležne osobe izvrše upute izvršnog direktora. Budući da u to vrijeme tužiteljica nije bila zadužena za to izvršavanje, nije neobično da je osoba A nije stavila u kopiju.

83      Naposljetku, iako se poruka elektroničke pošte od 1. travnja 2017. prije svega odnosila na otok Hios, ona se odnosila i na otok Lezbos, s obzirom na to da se u njezinu sedmom retku navodi da je „ministar Mouzalas naglasio važnost i hitnost uspostave uredskih prostora izvan kampova na Hiosu i Lezbosu te jamčio da će grčka vlada pružiti potporu poduzimanjem svih potrebnih mjera”.

84      Stoga prvi tužiteljičin argument treba odbiti.

85      Kao drugo, tužiteljica tvrdi da se „hitni zahtjevi za potpisivanje dokumenata” koje je navela tijekom razgovora 7. ožujka 2019. u okviru upravnog postupka nisu odnosili na sporne obavijesti, nego su bili dio općeg komentara o hitnom kontekstu u kojem je morala potpisati stotine dokumenata financijske prirode. Štoviše, ti zahtjevi nisu dolazili od izvršnog direktora EASO-a, nego od Odjela za administrativne poslove odnosno, konkretnije, njegova Financijskog sektora i Sektora za javnu nabavu.

86      Isto tako, kada je tužiteljica na istom razgovoru izjavila da je „od nje prvi put zatraženo da potpiše izmjenu ugovora [za Lezbos] u svibnju 2017., a zatim u lipnju 2017. da potpiše novu obavijest o izuzeću [za Hios]”, ona se pozvala i na zahtjeve Odjela za administrativne poslove, a ne na zahtjeve izvršnog direktora EASO-a, kao što to proizlazi iz njezina cjelovitog odgovora.

87      Suprotno onomu što se čini da tužiteljica smatra, člankom 21.a Pravilnika o osoblju ne zahtijeva se da se nepropisan nalog formalno, izravno i pojedinačno uputi dužnosniku ili službeniku za kojeg se smatra da je povrijedio tu odredbu, nego je dovoljno da je dužnosnik ili službenik bio obvezan postupiti nezakonito uvažavajući upute svojih nadređenih.

88      Slijedom toga, činjenica da je zahtjev za potpisivanje spornih obavijesti došao od Odjela za administrativne poslove, a ne izravno od izvršnog direktora EASO-a, nije relevantna, s obzirom na to da iz razmatranja drugih elemenata na koje upućuje Parlament proizlazi da su osobe u tom odjelu djelovale u skladu s uputama koje je taj direktor dao kako bi ubrzao provedbu predmetnih projekata.

89      Isto tako, nije važno to što se zahtjevi za potpisivanje nisu konkretno odnosili na sporne obavijesti, s obzirom na to da su one bile dio tih zahtjeva, što tužiteljica ne osporava.

90      Slijedom toga, drugi tužiteljičin argument treba odbiti.

91      Kao treće, tužiteljica tvrdi da je, time što je u svojim očitovanjima od 9. srpnja 2019. o izvješću o upravnoj istrazi izjavila da je „[u] pogledu Hiosa, izvršni direktor snažno ustrajao na potpisivanju obavijesti o izuzeću”, spomenula hitan kontekst koji je proizašao iz pritiska koji su izvršavale države članice i grčka vlada.

92      Ta kritika ni na koji način ne umanjuje zaključak prema kojem je izvršni direktor EASO-a očekivao da će tužiteljica potpisati obavijest od 11. lipnja 2017. i da je taj potpis, prema njezinu mišljenju, obvezan.

93      Stoga, i treći tužiteljičin argument treba odbiti.

94      U tim okolnostima valja smatrati da Parlament nije povrijedio članak 21.a Pravilnika o osoblju i da nije počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrao da je tužiteljica primila nalog u smislu te odredbe.

95      Stoga prvi dio prvog tužbenog razloga treba odbiti.

b)      Drugi dio prvog tužbenog razloga

96      U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga tužiteljica tvrdi da je Parlament počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je u odluci kojom se odbija žalba smatrao da je ona, kao pravnica po struci, znala ili mogla ili morala znati da u trenutku potpisivanja spornih obavijesti nisu bili ispunjeni uvjeti propisani Financijskom uredbom i člankom 134. stavkom 1. točkom (c) pravila za njezinu primjenu.

97      U tom pogledu tužiteljica tvrdi, kao prvo, da se EASO našao u situaciji izuzetne hitnosti u smislu članka 134. stavka 1. točke (c) pravila za primjenu Financijske uredbe, što mu je omogućilo da se koristi pregovaračkim postupkom bez prethodne objave, kao drugo, da se izbor tog postupka nije osporavao u okviru EASO-a i, kao treće, da je ona sudjelovala na kraju postupka odlučivanja.

98      U skladu s člankom 21.a Pravilnika o osoblju, koji je naveden u točki 55. ove presude, obveza dužnosnika da podnese prijavu uvjetovana je time da nalog koji je primio „smatra” nepropisnim i da, ako je njegov nadređeni potvrdio taj nalog, dužnosnik „smatra” da se tom potvrdom nije primjereno odgovorilo na razloge njegove zabrinutosti.

99      U tom pogledu valja istaknuti da se obveza dužnosnika da obavijesti svoje nadređene o nalogu za koji smatra da je nepropisan ne može uvjetovati time da je ta nepropisnost očigledna. Naime, u članku 21.a stavku 1. Pravilnika o osoblju navode se različiti učinci u odnosu na nalog koji se čini nepropisnim i na nalog koji je očigledno nezakonit. Dok je, u prvom slučaju, dužnosnik koji je prijavio nalog koji mu se čini nepropisnim u konačnici dužan izvršiti taj nalog ako ga potvrdi neposredno nadređeni, u drugom je slučaju ovlašten ne izvršiti ga unatoč takvoj potvrdi.

100    Međutim, obična dvojba u pogledu propisnosti naloga koji je dužnosnik primio nije dovoljna da on o tome mora obavijestiti svoje nadređene. Naime, ako bi se, na temelju članka 21.a Pravilnika o osoblju, od dužnosnika zahtijevalo da obavijesti svojeg neposrednog nadređenog i, po potrebi, sljedećeg neposrednog nadređenog, o svakoj dvojbi koja proizlazi iz primljenog naloga, postoji opasnost da bi se rad uprave narušio zbog preispitivanja mnoštva naloga koje su nadređeni dali svojim podređenima.

101    Prema tome, stegovna se odgovornost dužnosnika ne može temeljiti na povredi obveze predviđene člankom 21.a Pravilnika o osoblju ako uprava ne može dokazati barem da je propisnost primljenog naloga mogla izazvati ozbiljne dvojbe tog dužnosnika, osobito s obzirom na stupanj savjesnosti koja se od njega očekuje pri obavljanju dužnosti i okolnosti u kojima je saznao za nalog.

102    Prema tome, kako bi se ocijenilo je li dotični dužnosnik bio dužan obavijestiti svoje nadređene o nalogu koji smatra nepropisnim na temelju članka 21.a Pravilnika o osoblju, valja uzeti u obzir:

–        kao prvo, dostupnost i složenost primjenjivih pravila;

–        kao drugo, struku dužnosnika, razinu njegove odgovornosti u institucijama i agencijama Europske unije i njegovo iskustvo;

–        kao treće, kontekst u kojem je taj nalog primljen.

103    Kako bi se utvrdilo je li nalog mogao izazvati ozbiljnu dvojbu i obvezati dužnosnika da ga prijavi, treba ga razmotriti s obzirom na okolnosti u trenutku kada je primljen.

1)      Dostupnost i složenost primjenjivih pravila

104    U ovom slučaju iz odluke kojom se odbija žalba proizlazi da, iako je Parlament smatrao da je tužiteljica znala ili morala znati da primljeni nalog nije u skladu s člankom 104. Financijske uredbe i člankom 134. stavkom 1. točkom (c) pravila za njezinu primjenu i da je stoga povrijedila svoju obvezu obavještavanja svojih nadređenih o tome, to je zato što je ona pravnica po struci te je znala da je prethodno potpisano 36 obavijesti o izuzeću, „što dokazuje sustavnu primjenu koja je teško u skladu s tekstom dviju prethodno navedenih odredbi”.

105    Međutim, na temelju tih elemenata ne može se smatrati da je tužiteljica bila obvezna obavijestiti svoje nadređene o navodno nezakonitom nalogu.

106    Naime, javna nabava uređuje se složenim pravilima čije se poznavanje može još manje zahtijevati od pravnika općeg obrazovanja jer se, kao što to proizlazi iz njezina članka 2. stavka 1. točke 5. i članka 10. točke (a), Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26. i SL 2020., L 406, str. 67.), koja predstavlja zajedničko pravo o javnoj nabavi koje se primjenjuje u državama članicama, ne primjenjuje na ugovore u vezi s nekretninama. U tom se pogledu ta direktiva razlikuje od Financijske uredbe i njezinih pravila za primjenu, koja su primjenjiva u ovom slučaju.

107    Po potrebi, o složenosti pravila o javnoj nabavi svjedoči i činjenica da je Parlament u odluci kojom se odbija žalba prigovorio tužiteljici da nije obavijestila svoje nadređene o tome da je nalog protivan članku 134. stavku 1. točki (c) pravila za primjenu Financijske uredbe, u kojem se utvrđuju uvjeti za korištenje pregovaračkog postupka bez prethodne objave u slučajevima izuzetne hitnosti, a da pritom nije spomenuo članak 134. stavak 1. točku (g) navedenih pravila, kojim se javnog naručitelja obvezuje na to da za ugovore u vezi s nekretninama provede istraživanje lokalnog tržišta, iako u svojim podnescima, ali ne i u pobijanoj odluci, tvrdi da je EASO povrijedio i potonju odredbu. Taj propust pokazuje da je nespecijaliziranom pravniku vrlo teško svladati sve aspekte tog područja.

108    Osim toga, činjenica da je prije nego što je tužiteljica potpisala sporne obavijesti sastavljeno 36 obavijesti o izuzeću nije bila dovoljna da se utemelji ozbiljna dvojba u pogledu propisnosti naloga koji je primila. Naime, kvalifikacija tih obavijesti kao „obavijesti o izuzeću” ne znači da su nezakonite, nego samo da su bile namijenjene opravdavanju primjene postupka dodjele ugovora o javnoj nabavi koji nije otvoreni ili ograničeni postupak koji se, kao što je navedeno u članku 104. stavku 5. točki (a) Financijske uredbe, primjenjuje na svaku „nabavu” koju provode institucije Unije.

109    Suprotno tomu, valja smatrati da je učestalost sastavljanja obavijesti o izuzeću u EASO-u mogla tužiteljicu navesti na to da smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu pregovaračkog postupka bez prethodne objave, uzimajući u obzir okolnosti u kojima je EASO morao djelovati.

110    Stoga, razlozi na koje se Parlament pozvao u pobijanoj odluci kako bi opravdao činjenicu da je tužiteljica znala ili morala znati da je nalog koji je primila bio nezakonit i da je stoga postojala ozbiljna dvojba u pogledu njegove propisnosti, nisu osnovani.

2)      Struka dužnosnika, razina njegove odgovornosti u institucijama i agencijama Unije i njegovo iskustvo

111    Parlament tvrdi da dužnost koju je tužiteljica obavljala podrazumijeva, osobito s obzirom na informacije kojima je imala pristup, da je znala ili morala znati da je nalog koji je primila nepropisan.

112    U tom pogledu, Parlament ističe tri argumenta.

113    Kao prvo, na raspravi je tvrdio da je tužiteljica znala ili morala znati da je nalog nezakonit, upravo zato što je, kao načelnica EASO-ova Operativnog odjela i dužnosnik za ovjeravanje, njezina razina odgovornosti bila visoka.

114    Međutim, to opravdanje nije navedeno u pobijanoj odluci, iako je ono bitan element za zaključak da je tužiteljica bila obvezna podnijeti prijavu na temelju članka 21.a Pravilnika o osoblju. Kao što je to navedeno u točki 62. ove presude, važno je, naime, da odluka kojom se izriče stegovna sankcija zbog povrede članka 21.a Pravilnika o osoblju sadržava sve elemente na temelju kojih je institucija smatrala da sporni nalog može izazvati ozbiljne dvojbe u pogledu njegove zakonitosti.

115    U svakom slučaju, važno je istaknuti da je u trenutku potpisivanja spornih obavijesti tužiteljica bila načelnica Odjela za potporu azilu i da je od nje zatraženo da zamijeni svoju kolegicu, načelnicu Operativnog odjela. Kao što to proizlazi iz priloga A.6 tužbi, tužiteljica je tek 16. srpnja 2017., odnosno nakon potpisivanja spornih obavijesti, postala načelnicom ad interim tog odjela. Usto, taj odjel nije uključivao Financijski sektor i Sektor za javnu nabavu koji su potpadali pod Odjel za administrativne poslove.

116    Osim toga, iako je točno da je tužiteljica, kao dužnosnik za ovjeravanje, imala posebnu odgovornost, opisanu u članku 65. stavku 5. i članku 66. stavku 1. Financijske uredbe te članku 44. stavku 1. Odluke br. 20 EASO-ova upravnog odbora, donesene na temelju članka 37. Uredbe br. 439/2010, valja utvrditi da je kao takva imenovana 20. travnja 2017., odnosno nekoliko tjedana prije potpisivanja spornih obavijesti i da stoga nije mogla, u trenutku tih potpisivanja, steći znatno iskustvo u području javne nabave. Štoviše, kao što je to tužiteljica istaknula na raspravi, iz članka 44. stavka 2. i članka 45. stavka 1. prethodno navedene Odluke br. 20 proizlazi da se dužnosnik za ovjeravanje mora moći osloniti na postupke unutarnje kontrole. U ovom slučaju nije sporno da su sporne obavijesti odobrili Financijski sektor i Sektor za javnu nabavu EASO-ova Odjela za administrativne poslove.

117    Stoga argument Parlamenta naveden u točki 113. ove presude treba odbiti.

118    Kao drugo, Parlament je u svojim podnescima i na raspravi tvrdio da je dokaz o tome da je tužiteljica znala ili morala znati da je nalog nepropisan i da je stoga bila dužna o tome obavijestiti svoje nadređene činjenica da su radovi opremanja zgrade na Hiosu 2018. bili predmet redovnog postupka i da je u kolovozu 2018. poduzela mjere za ispravak postupaka koji se odnose na te dvije zgrade.

119    Taj se argument ne nalazi ni u obrazloženju pobijane odluke, iako se njime treba objasniti zašto se sporni nalog trebao činiti nepropisnim (vidjeti točke 62. i 114. ove presude).

120    Osim toga, do tih je ispravaka došlo nakon potpisivanja spornih obavijesti, tako da se oni, suprotno pravilu navedenom u točki 103. ove presude, ne odnose na kontekst u kojem je nalog primljen.

121    U svakom slučaju, iako je tužiteljica ispravila različite postupke, to nije bilo zato što je u trenutku potpisivanja spornih obavijesti znala da je sporni nalog bio nezakonit, nego zato što su u srpnju i kolovozu 2017. imenovana dva nova voditelja Financijskog sektora i Sektora za javnu nabavu EASO-ova Odjela za administrativne poslove, koji su joj skrenuli pozornost na navodno počinjene nepravilnosti. Štoviše, u prosincu 2017. OLAF je obavijestio tužiteljicu da je pokrenuo istragu o nepravilnostima i teškim povredama dužnosti koje su počinili izvršni direktor i drugi članovi osoblja EASO-a, konkretno u postupcima javne nabave. Konkretnije, tužiteljica je 17. kolovoza 2018. podnijela svoja očitovanja o sažetku činjenica koje joj je OLAF dostavio (vidjeti točku 23. ove presude).

122    Stoga argument Parlamenta naveden u točki 118. ove presude treba odbiti.

123    Kao treće, Parlament u odgovoru na tužbu tvrdi da je ugovor za zgradu na Hiosu sklopljen protivno mišljenju viših rukovoditelja.

124    Osim činjenice da se ta tvrdnja ne nalazi u pobijanoj odluci, nego samo u OLAF-ovu sažetku činjenica, ona nije pojašnjena ni u preostalom dijelu postupka. Prema tome, nije utvrđeno tko su viši rukovoditelji koji su se protivili projektu niti je utvrđeno da je tužiteljica bila obaviještena o njihovu mišljenju.

125    Stoga argument Parlamenta naveden u točki 123. ove presude treba odbiti.

126    Iz prethodnih razmatranja proizlazi da se na temelju elemenata koje je Parlament iznio u pogledu dužnosti i odgovornosti koje je tužiteljica imala u EASO-u ne može zaključiti da postoji ozbiljna dvojba u pogledu zakonitosti naloga koji je tužiteljica primila i da je ona stoga morala o tome obavijestiti svoje nadređene u skladu s člankom 21.a Pravilnika o osoblju.

3)      Kontekst u kojem je nalog primljen

127    Budući da su elementi na koje se Parlament poziva odbijeni, valja, po potrebi, istaknuti da Parlament u svojoj ocjeni sankcioniranog postupanja nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir različite okolnosti u kojima je došlo do navodno nezakonitog naloga, iako su one imale odlučujuću ulogu u postupku potpisivanja spornih obavijesti.

128    Kao prvo, kao što je to tužiteljica navela u svojim podnescima a da to Parlament nije osporio, masovni priljev migranata koji su bježali iz ratom zahvaćene Sirije prouzročio je migracijsku i humanitarnu krizu, među ostalim, na grčkim otocima Lezbosu i Hiosu.

129    Točnije, izbjeglički kamp Moria, koji se nalazi na otoku Lezbosu, uništen je u požaru te su se u tom kampu kao i u kampu Vial, koji se nalazi na otoku Hiosu, proširili nemiri, tako da su uvjeti rada postajali sve opasniji za osoblje i stručnjake koje su države članice rasporedile na ta dva otoka, do te mjere da su potonje države počele opozivati to osoblje i te stručnjake.

130    Te su okolnosti predstavljale hitnu situaciju koja je dovela do potrebe da se zajamči sigurnost osoblja i stručnjaka raspoređenih na otoke Lezbos i Hios za upravljanje priljevom migranata.

131    Kao drugo, kao što je to već navedeno u točki 116. ove presude, odabir pregovaračkog postupka bez prethodne objave potvrdili su Financijski sektor i Sektor za javnu nabavu EASO-ova Odjela za administrativne poslove, koji su bili konkretno zaduženi za to pitanje. Štoviše, tom odabiru nisu prigovorili ni EASO-ov upravni odbor ni Europska komisija, koja je zastupljena u tom upravnom odboru. Suprotno tomu, upravni odbor je, kao što to proizlazi iz njegova godišnjeg izvješća o radu za 2016., odobrio 36 obavijesti o izuzeću sastavljenih tijekom predmetne godine.

132    Štoviše, kao što to naglašava tužiteljica, do potpisivanja spornih obavijesti došlo je na kraju postupka odlučivanja koji je započet mnogo ranije. Prema tome, kada je 11. svibnja 2017. tužiteljica potpisala obavijest koja se odnosi na zgradu na otoku Lezbosu dok je mijenjala osobu A, zgrade su već bile odabrane u dopisima od veljače 2017. za Lezbos i u travnju 2017. za Hios, kao što to proizlazi iz priloga tužbi A.19, A.20 i A.34. Štoviše, obavješću od 11. svibnja 2017. o zgradi na otoku Lezbosu dopunjena je prva obavijest koju je osoba A potpisala 22. veljače kako bi se dodalo 12 radnih prostora, postigli ciljevi utvrđeni navedenom obavješću i osiguralo poštovanje standarda propisanih Direktivom 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249. i ispravci SL 2020., L 76, str. 38. i SL 2020., L 415, str. 90.).

133    Kao treće, u trenutku potpisivanja spornih obavijesti tužiteljica je bila pod vrlo velikim radnim opterećenjem jer je morala istodobno obavljati dužnosti načelnice EASO-ova Odjela za potporu azilu i osigurati, doduše zajedno s načelnikom Odjela za administrativne poslove, svakodnevno upravljanje Operativnim odjelom, čija je načelnica, osoba A, bila odsutna zbog bolesti.

134    Tu je okolnost Parlament trebao uzeti u obzir ne samo kao olakotnu okolnost pri određivanju sankcije koju treba izreći tužiteljici, nego ju je trebao uzeti u obzir i kad je utvrđivao je li ona povrijedila članak 21.a Pravilnika o osoblju.

135    S obzirom na te različite elemente, čini se da se na temelju okolnosti u kojima su sporne obavijesti potpisane ne može zaključiti da je tužiteljica povrijedila prethodno navedenu odredbu.

136    Parlament kritizira to stajalište i ističe dva prigovora protiv očitovanja navedenih u točkama 128. i 129. odnosno točkama 131. i 132. ove presude.

137    Najprije, Parlament tvrdi da su, iako je situacija bila hitna, postupci davanja u zakup zgrada na Lezbosu i Hiosu trajali osam odnosno deset mjeseci, tako da je EASO imao dovoljno vremena za provedbu redovnog postupka javne nabave u skladu s Financijskom uredbom i pravilima za njezinu primjenu. Uvjet iz članka 134. stavka 1. točke (c) potonjih pravila, prema kojem hitna situacija mora biti nespojiva s rokovima utvrđenima u slučaju objave poziva na nadmetanje, stoga nije bio ispunjen.

138    Međutim, taj argument nije relevantan. U kontekstu članka 21.a Pravilnika o osoblju, institucija ne mora dokazati nezakonitost naloga, nego činjenicu da ga dužnosnik, unatoč ozbiljnoj dvojbi u pogledu njegove zakonitosti, kako je definirana u točkama 101. i 102. ove presude, nije prijavio.

139    Štoviše, postojanje te ozbiljne dvojbe ne može se ocijeniti s obzirom na okolnosti koje su nastale nakon primitka navodno nezakonitog naloga (vidjeti točke 103. i 119. ove presude).

140    Stoga argument Parlamenta treba odbiti.

141    Nadalje, Parlament tvrdi da tužiteljicu treba smatrati odgovornom za povrede koje je navodno počinilo osoblje Financijskog sektora i Sektora za javnu nabavu. Naime, u članku 21. drugom stavku Pravilnika o osoblju navodi se da odgovornost podređenih ni na koji način dužnosnika zaduženog za neki odjel službe ne oslobađa njegovih odgovornosti. Štoviše, člankom 65. stavkom 5. Financijske uredbe određuje se da za postupanje članova osoblja prilikom obavljanja određenih poslova potrebnih za izvršenje proračuna i financijsko izvještavanje odgovara dužnosnik za ovjeravanje.

142    Međutim, taj se argument ne može prihvatiti.

143    Naime, argument koji je Parlament iznio u pogledu članka 21. Pravilnika o osoblju bespredmetan je jer ta odredba pretpostavlja postojanje hijerarhijskog odnosa među suučesnicima, koji u ovom slučaju nije postojao, s obzirom na to da tužiteljica, načelnica EASO-ova Odjela za potporu azilu, nije bila nadređena osobama koje su sastavile sporne obavijesti u Financijskom sektoru i Sektoru za javnu nabavu Odjela za administrativna pitanja.

144    Kad je riječ o članku 65. stavku 5. Financijske uredbe, osim činjenice da ga treba tumačiti u vezi s člankom 44. stavkom 2. i člankom 45. stavkom 1. Odluke br. 20, koji su navedeni u točki 116. ove presude, valja uzeti u obzir činjenicu da je tužiteljica u trenutku potpisivanja spornih obavijesti imala samo kratko iskustvo na položaju dužnosnika za ovjeravanje.

145    U svakom slučaju, argument Parlamenta uopće ne umanjuje činjenicu da ni EASO-ov upravni odbor ni Komisija nisu istaknuli prigovore protiv obavijesti o izuzećima kao što su sporne obavijesti.

146    Stoga argument Parlamenta treba odbiti.

147    Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je Parlament povrijedio članak 21.a Pravilnika o osoblju time što je smatrao da je tužiteljica znala ili morala znati da je nalog koji je primila da potpiše sporne obavijesti nepropisan.

c)      Treći dio prvog tužbenog razloga

148    U okviru trećeg dijela prvog tužbenog razloga, koji sadržava dva prigovora, tužiteljica podredno, odnosno u slučaju da se povreda članka 21.a Pravilnika o osoblju smatra utvrđenom, tvrdi da je, uzimajući u obzir opseg radnog opterećenja pod kojim je bila, Parlament počinio očitu pogrešku u ocjeni time što joj je izrekao stegovnu sankciju.

149    U tom pogledu tužiteljica tvrdi da je u vrijeme nastanka činjenica, odnosno u svibnju i lipnju 2017., bila dužna upravljati, s jedne strane, Odjelom za potporu azilu na temelju njezina ugovora i, s druge strane, EASO-ovim Operativnim odjelom, zbog bolovanja njezine kolegice, osobe A. Zajedno, ta su dva odjela brojala više od 200 osoba.

150    U tom pogledu tužiteljica ističe da je, osim glavne djelatnosti tih odjela, bila dužna preuzeti procjene uspješnosti, zapošljavanje, stalno raspoređivanje stručnjaka iz država članica, predsjedanje planiranim sastancima s kontaktnim točkama država članica, praćenje sve veće suradnje s Turskom i praćenje javne nabave u suradnji s Odjelom za administrativne poslove i Operativnim odjelom.

151    Uzimajući u obzir radno opterećenje koje su te aktivnosti zahtijevale, tužiteljica tvrdi da je svakodnevno imala izuzetno dugo radno vrijeme, kao što to, s jedne strane, dokazuju njezini rokovnici i, s druge strane, upisnik njezinih dolazaka i odlazaka.

152    Parlament smatra da su tužiteljičini argumenti nedopušteni i neosnovani.

1)      Dopuštenost trećeg dijela prvog tužbenog razloga

153    Parlament smatra da je treći dio prvog tužbenog razloga nedopušten jer tužiteljica u svojoj žalbi nije istaknula argument koji je u njemu sadržan.

154    U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi, pravilo o podudarnosti između predsudske žalbe i sudske tužbe koja slijedi zahtijeva, pod prijetnjom nedopuštenosti, da su tužbeni razlog ili prigovor koji su istaknuti pred sudom Unije već bili istaknuti u predsudskom postupku kako bi se tijelo za imenovanje moglo upoznati s pritužbama koje je zainteresirana osoba iznijela protiv osporavane odluke. To je pravilo opravdano samom svrhom predsudskog postupka, čiji je cilj omogućiti mirno rješavanje sporova između dužnosnika i uprave. Iz toga slijedi da, u tužbama dužnosnikâ, očitovanja podnesena sudu Unije mogu sadržavati samo one prigovore koji imaju iste pravne temelje kao i prigovori iz žalbe, s tim da se ti prigovori pred sudom Unije mogu razviti podnošenjem razloga i argumenata koji se nužno ne nalaze u žalbi, ali su s njom usko povezani (vidjeti presudu od 16. lipnja 2021., Lucaccioni/Komisija, T-316/19, EU:T:2021:367, t. 90. (neobjavljena) i navedenu sudsku praksu).

155    U ovom slučaju valja istaknuti da se tužiteljica u točkama 46. do 49. svoje žalbe pozvala na argumente navedene u točkama 149. do 151. ove presude.

156    Točno je da cilj tih argumenata nije bio dokazati da je sankcija koja joj je izrečena bila pretjerana protivno članku 10. točki (a) Priloga IX. Pravilniku o osoblju, nego utvrditi da se neprovođenje detaljnih provjera prije potpisivanja spornih obavijesti ne može smatrati, u njezinu slučaju, povredom članka 21.a Pravilnika o osoblju.

157    Međutim, iz sudske prakse proizlazi da, s obzirom na to da je predsudski postupak neformalne prirode i da dotične osobe u toj fazi najčešće djeluju bez pomoći odvjetnika, upravno tijelo ne smije usko tumačiti žalbe, nego ih, naprotiv, treba široko ispitati (presude od 7. svibnja 2019., WP/EUIPO, T-407/18, neobjavljena, EU:T:2019:290, t. 119. i od 8. rujna 2021., AH/Eurofound, T-630/19, neobjavljena, EU:T:2021:538, t. 42.).

158    Osim toga, cilj članka 91. Pravilnika o osoblju, iz kojeg proizlazi pravilo o podudarnosti, nije rigorozno i definitivno ograničiti eventualni sudski postupak, s obzirom na to da sudska tužba ne mijenja ni pravnu osnovu ni predmet žalbe (presude od 7. svibnja 2019., WP/EUIPO, T-407/18, neobjavljena, EU:T:2019:290, t. 119. i od 14. prosinca 2018., TP/Komisija, T-464/17, neobjavljena, EU:T:2018:1006, t. 33.).

159    Uzimajući u obzir usku vezu između izrečene sankcije i utvrđenja povrede obveze u stegovnom postupku te s obzirom na široko tumačenje žalbi u području javne službe koje treba prevladati, valja smatrati, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 157. i 158. ove presude, da su argumenti istaknuti u okviru trećeg dijela prvog tužbenog razloga dopušteni.

2)      Osnovanost trećeg dijela prvog tužbenog razloga

i)      Prvi prigovor, koji se temelji na opsegu radnog opterećenja tužiteljice u vrijeme nastanka činjenica

160    U okviru prvog prigovora tužiteljica prigovara tijelu za imenovanje Parlamenta da nije uzelo u obzir, kao olakotnu okolnost, opseg radnog opterećenja pod kojim je bila u vrijeme nastanka činjenica.

161    U tom pogledu valja istaknuti da je tužiteljica u svojem dopisu od 22. studenoga 2019. od glavnog tajnika Parlamenta zatražila da uzme u obzir sljedeće okolnosti: kontekst humanitarne krize, činjenicu da je sudjelovala na kraju dvaju predmetnih postupaka javne nabave, njezino preveliko radno opterećenje, koje je bilo detaljno opisano, njezino ponašanje tijekom cijele njezine karijere i njezinu potpunu suradnju u svim fazama istrage.

162    U dopisu priloženom pobijanoj odluci od 9. siječnja 2020. glavni tajnik Parlamenta naveo je da je „vrlo pažljivo analizirao sve elemente koje mu je tužiteljica dostavila u svojem dopisu od 22. studenoga 2019.”, da je „utvrdio da je njezino radno opterećenje u to vrijeme bilo vrlo veliko” i da je „u potpunosti uzeo u obzir posebno teške uvjete u kojima je morala obavljati svoje dužnosti”.

163    U tim okolnostima valja smatrati da je, suprotno onomu što tvrdi tužiteljica, glavni tajnik Parlamenta uzeo u obzir opseg njezina radnog opterećenja u vrijeme nastanka činjenica kada je odlučio donijeti odluku kojom joj se izriče sankcija.

ii)    Drugi prigovor, koji se odnosi na odluku Parlamenta o izricanju sankcije tužiteljici

164    Argumentima navedenima u točkama 148. do 151. ove presude tužiteljica općenitije dovodi u pitanje odluku kojom joj se izriče sankcija. Smatra da joj tijelo za imenovanje Parlamenta, čak i ako je trebalo utvrditi povredu članka 21.a Pravilnika o osoblju, nije trebalo izreći sankciju.

165    U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 10. Priloga IX. Pravilniku o osoblju ne predviđa jasno čvrst odnos između u njemu navedenih sankcija i oblika povrede dužnosti koje su počinili dužnosnici (vidjeti u tom smislu presude od 5. lipnja 2019., Bernaldo de Quirós/Komisija, T-273/18, neobjavljena, EU:T:2019:371, t. 126. i od 11. travnja 2016., FU/Komisija, F-49/15, EU:F:2016:72, t. 122.).

166    Međutim, tom se odredbom izričito zahtijeva postojanje razmjernosti između težine izrečene stegovne sankcije i težine povrede dužnosti.

167    U tu svrhu njome se netaksativno utvrđuju kriteriji koje tijelo za imenovanje treba uzeti u obzir prilikom odabira sankcije kako bi ispunilo zahtjev razmjernosti. Među tim kriterijima nalaze se, među ostalim, „okolnosti pod kojima je do [povrede dužnosti] došlo”.

168    Na temelju tih elemenata iz sudske prakse proizlazi, kad je riječ o razmjernosti, da se određivanje sankcije treba temeljiti na općoj ocjeni svih konkretnih činjenica i svih okolnosti svojstvenih svakom pojedinom slučaju, koju tijelo za imenovanje treba provesti poštujući kriterije iz članka 10. Priloga IX. Pravilniku o osoblju (vidjeti u tom smislu presude od 5. lipnja 2019., Bernaldo de Quirós/Komisija, T-273/18, neobjavljenu, EU:T:2019:371, t. 126. i od 11. travnja 2016., FU/Komisija, F-49/15, EU:F:2016:72, t. 122.).

169    Stoga, tijelo za imenovanje u odluci kojom se izriče sankcija treba utvrditi razloge koji su ga naveli na to da, s obzirom na činjenice i okolnosti predmeta, izrekne određenu sankciju (vidjeti točke 61. i 63. ove presude).

170    Sud Unije pak, kada odlučuje o tom pitanju, treba provjeriti jesu li konkretne činjenice i okolnosti predmeta, na koje se poziva tijelo za imenovanje u odluci kojom se izriče sankcija, obuhvaćene zakonskim pojmovima otegotnih ili olakotnih okolnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 9. lipnja 2021., DI/ESB, T-514/19, u žalbenom postupku, EU:T:2021:332, t. 196.).

171    U okviru svojeg nadzora sud Unije treba provjeriti i je li stegovno tijelo razmjerno odvagnulo okolnosti, kao i jesu li te okolnosti otegotne ili olakotne (vidjeti u tom smislu presude od 16. ožujka 2004., Afari/ESB, T-11/03, EU:T:2004:77, t. 203. i od 9. rujna 2010., Andreasen/Komisija, T-17/08 P, EU:T:2010:374, t. 146. i 147.).

172    Taj zahtjev proizlazi iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima, u skladu s kojim svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom.

173    Naime, kako bi bio djelotvoran, pravni lijek podrazumijeva da se na „kaznu” primjenjuje naknadni nadzor suda koji ima ovlast cjelovito ocijeniti proporcionalnost sankcije u odnosu na grešku kada sankciju izriče upravno tijelo koje, kao što je to slučaj s glavnim tajnikom Parlamenta u ovom slučaju, sâmo ne ispunjava uvjete iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima (vidjeti u tom smislu presude od 15. svibnja 2012., Nijs/Revizorski sud, T-184/11 P, EU:T:2012:236, t. 85. i navedenu sudsku praksu i od 9. lipnja 2021., DI/ESB, T-514/19, u žalbenom postupku, EU:T:2021:332, t. 197.; vidjeti također u tom smislu ESLJP, 31. ožujka 2015., Andreasen protiv Ujedinjene Kraljevine i 26 drugih država članica Europske unije, CE:ECHR:2015:0331DEC002882711, t. 73.).

174    U skladu s člankom 3. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, glavni tajnik Parlamenta, kada je odlučio da treba utvrditi da je tužiteljica povrijedila članak 21.a Pravilnika o osoblju, imao je mogućnost odabrati, među sljedećim opcijama, one koje smatra najprikladnijima s obzirom na činjenice slučaja.

175    Kao prvo, mogao je ne poduzeti nikakvu stegovnu mjeru (članak 3. stavak 1. točka (b) Priloga IX. Pravilniku o osoblju).

176    Kao drugo, mogao je, bez izricanja takve sankcije, dužnosniku uputiti upozorenje (članak 3. stavak 1. točka (b) Priloga IX. Pravilniku o osoblju).

177    Kao treće, mogao je pokrenuti stegovni postupak bez savjetovanja sa stegovnim povjerenstvom, što bi dovelo do izricanja pisanog upozorenja ili ukora (članak 3. stavak 1. točka (c) podtočka i. i članak 11. Priloga IX. Pravilniku o osoblju).

178    Kao četvrto, mogao je pokrenuti stegovni postupak pred stegovnim povjerenstvom, što bi omogućilo izricanje strožih sankcija (članak 3. stavak 1. točka (c) podtočka ii. i članak 9. Priloga IX. Pravilniku o osoblju).

179    U ovom slučaju iz spisa proizlazi da je 8. studenoga 2019. glavni tajnik Parlamenta, time što je odlučio tužiteljici izreći sankciju a da se pritom nije obratio stegovnom povjerenstvu, odabrao treću opciju navedenu u točki 177. ove presude.

180    U dopisu priloženom pobijanoj odluci od 9. siječnja 2020. glavni tajnik Parlamenta obrazložio je svoju odluku sljedećim elementima:

–        poseban hitni kontekst povezan s humanitarnom krizom;

–        EASO-ova vrlo redovita primjena izvanrednih postupaka javne nabave u tom kontekstu;

–        činjenica da je tužiteljica od svojih kolega zaduženih za nabavu i transakcije dobila jamstvo da je sve u skladu s regulatornim zahtjevima;

–        ograničeno sudjelovanje tužiteljice u spisima na kraju postupka i činjenica da ona nije bila odgovorna za prvotne odluke o nabavi usluga;

–        zatim vrlo veliko radno opterećenje tužiteljice;

–        njezin besprijekoran radni staž.

181    Kao što je to tužiteljica naglasila na raspravi, te okolnosti, njih šest, u potpunosti joj idu u prilog i upućuju na to da bi se, ako bi se utvrdila, njezina odgovornost trebala umanjiti.

182    Te su okolnosti, navedene u dopisu od 9. siječnja 2020., stoga mogle opravdati zaključak prema kojem bi tijelo za imenovanje Parlamenta utvrdilo povredu bez izricanja sankcije, slanjem upozorenja tužiteljici ili, u najgorem slučaju, slanjem pisanog upozorenja kako se to predviđa člankom 11. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

183    Suprotno tomu, na temelju okolnosti koje je tijelo za imenovanje Parlamenta navelo u dopisu od 9. siječnja 2020. ni na koji se način ne može opravdati odabir najstrože moguće sankcije, odnosno ukora, s obzirom na to da nije pokrenut postupak pred stegovnim povjerenstvom.

184    Iz prethodno navedenog valja zaključiti da je, s obzirom na elemente koje je tijelo za imenovanje Parlamenta dostavilo u prilog pobijanoj odluci, sankcija izrečena tužiteljici nerazmjerna u odnosu na povredu obveze koja joj se stavlja na teret.

185    Parlament je na raspravi tvrdio da je među sankcijama navedenima u članku 11. Priloga IX. Pravilniku o osoblju odabrana ona najstroža jer je potpisivanje spornih obavijesti prouzročilo znatnu štetu Uniji.

186    Usto je pojasnio da je taj element opisan na trećoj stranici izvješća o upravnoj istrazi, na koje se upućuje u petom pozivanju pobijane odluke.

187    Međutim, valja istaknuti da peta uvodna izjava pobijane odluke glasi kako slijedi: „s obzirom na zaključke iz izvješća o upravnoj istrazi od 7. lipnja 2019.”.

188    Stoga se u toj uvodnoj izjavi ne upućuje na izvješće o upravnoj istrazi u cijelosti, nego samo, općenito, na zaključke iz tog izvješća, u kojima se ni na koji način ne navodi šteta koja je Uniji navodno prouzročena potpisivanjem spornih obavijesti.

189    U svakom slučaju, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi (vidjeti u tom smislu presude od 28. ožujka 1996., V/Komisija, T-40/95, EU:T:1996:45, t. 36.; od 10. rujna 2019., DK/ESVD, T-217/18, neobjavljena, EU:T:2019:571, t. 149. i od 21. listopada 2015., AQ/Komisija, F-57/14, EU:F:2015:122, t. 113.), u pobijanoj odluci trebaju biti opisane i otegotne okolnosti i olakotne okolnosti. Zbog razloga navedenih u točkama 165. do 173. ove presude, važno je da razmatranja koja tijelo za imenovanje iznese u prilog stegovnoj odluci mogu opravdati sankciju izrečenu dotičnoj osobi.

190    Zbog istog se razloga ne mogu uzeti u obzir okolnosti nepovoljne za tužiteljicu navedene u točki VI. izvješća o upravnoj istrazi, prema kojima je „kao iskusna dužnosnica, pravnica po struci i bivša pravosudna dužnosnica u Belgiji trebala osigurati poštovanje važećih pravila i postupaka” te je „prihvatila radno mjesto za koje, prema njezinim riječima, nije bila dobro pripremljena” kako bi se opravdala činjenica da joj je izrečen ukor, a ne pisano upozorenje ili samo upozorenje, ako joj je uopće trebalo izreći sankciju, iako je stegovni postupak pokrenut bez sudjelovanja stegovnog povjerenstva.

191    U tim okolnostima valja smatrati da se na temelju elemenata koje je Parlament pružio u pobijanoj odluci ne može utvrditi da je sankcija izrečena tužiteljici u skladu sa zahtjevom razmjernosti iz članka 10. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

192    U slučaju takve pogreške, drugi prigovor trećeg dijela prvog tužbenog razloga valja proglasiti dopuštenim i osnovanim.

193    Budući da je prvi tužbeni razlog proglašen osnovanim u pogledu njegova drugog dijela i drugog prigovora trećeg dijela, pobijanu odluku treba poništiti a da pritom nije potrebno ispitati drugi tužbeni razlog.

IV.    Troškovi

194    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

195    U ovom slučaju, s obzirom na to da Parlament nije uspio u postupku, nalaže mu se snošenje troškova u skladu s tužiteljičinim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se odluka Europskog parlamenta od 19. prosinca 2019. kojom se osobi OT izriče ukor.

2.      Parlamentu se nalaže snošenje troškova.

Gervasoni

Madise

Nihoul

Frendo

 

      Martín y Pérez de Nanclares

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 23. ožujka 2022.

Potpisi


*      Jezik postupka: francuski