Predmet C‑396/13

Sähköalojen ammattiliitto ry

protiv

Elektrobudowa Spółka Akcyjna

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Satakunnan käräjäoikeus)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članci 56. i 57. UFEU‑a – Direktiva 96/71/EZ – Članci 3., 5. i 6. – Radnici društva sa sjedištem u državi članici A koji su upućeni obaviti radove u državu članicu B – Minimalna plaća koja je propisana kolektivnim ugovorima države članice B – Aktivna procesna legitimacija sindikata sa sjedištem u državi članici B – Propisi države članice A koji zabranjuju da se trećoj osobi ustupe potraživanja koja se odnose na naknade“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 12. veljače 2015.

1.        Sloboda pružanja usluga – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Direktiva 96/71 – Uvjeti zaposlenja – Nacionalni propis države članice podrijetla koji zabranjuje da se trećoj osobi ustupe potraživanja koja se odnose na naknade radnika ili naknade iz radnog odnosa

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Direktiva br. 96/71 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1. podst. 2.)

2.        Sloboda pružanja usluga – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Direktiva 96/71 – Uvjeti zaposlenja – Minimalna plaća koja je propisana kolektivnim ugovorima države članice domaćina – Izračun minimalne plaće po satu i/ili učinku zasnovan na razvrstavanju radnika u platne razrede – Poštovanje obvezujućih i transparentnih pravila tijekom izrade navedenog izračuna i navedenog razvrstavanja – Provjera od strane nacionalnog suca

(čl. 56. UFEU‑a i 57. UFEU‑a; Direktiva br. 96/71 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1. i 7.)

3.        Sloboda pružanja usluga – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Direktiva 96/71 – Uvjeti zaposlenja – Minimalna plaća koja je propisana kolektivnim ugovorima države članice domaćina – Dnevnica – Uključenost – Naknada za prijevoz na posao – Uključenost – Plaćena naknada za godišnji odmor – Uključenost

(čl. 56. UFEU‑a i čl. 57.UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 31. st. 2.; Direktiva br. 96/71 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1. podst. 2. t. (b) i podst. 7. al. 2.)

4.        Sloboda pružanja usluga – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Direktiva 96/71 – Uvjeti zaposlenja – Minimalna plaća koja je propisana kolektivnim ugovorima države članice domaćina – Naknada za smještaj upućenih radnika – Isključenje – Doplatak u obliku bonova za hranu koji su dodijeljeni navedenim radnicima – Isključenje

(čl. 56. UFEU‑a i čl. 57. UFEU‑a; Direktiva br. 96/71 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1. podst. 2. t. (b) i podst. 7. al. 2.)

1.        Direktiva 96/71 o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, protivi se propisima države članice sjedišta poduzeća koje je uputilo radnike na državno područje druge države članice prema kojima je zabranjen ustup potraživanja iz radnih odnosa, a koji mogu predstavljati zapreku tomu da sindikat koji ima procesnu legitimaciju podnese tužbu sudu koji se nalazi u drugoj od tih dviju država članica, u kojoj je obavljen posao, kako bi u korist upućenih radnika naplatio potraživanja za plaće koje se odnose na minimalnu plaću u smislu Direktive 96/71 i koja su mu ustupljena, s time da je taj ustup u skladu s pravom koje je na snazi u potonjoj državi članici.

(t. 20., 26. i t. 1. izreke)

2.        Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, valja zaključiti da članak 3. stavak 1. Direktive 96/71, uzimajući u obzir članke 56. i 57. UFEU‑a, treba tumačiti na način da mu nije protivan izračun minimalne plaće po satu i/ili učinku zasnovan na razvrstavanju radnika u platne razrede kako je propisano relevantnim kolektivnim ugovorima države članice domaćina, pod uvjetom da su taj izračun i to razvrstavanje provedeni u skladu s obvezujućim i transparentnim pravilima, što je dužan provjeriti nacionalni sud.

(t. 40.‑45. i t. 2. al. 1. izreke)

3.        Članak 3. stavke 1. i 7. Direktive 96/71 o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, u vezi s člankom 56. i 57. UFEU‑a, treba tumačiti na način da:

–        navedenu dnevnicu namijenjenu tome da osigura socijalnu zaštitu predmetnih radnika, nadoknađujući neugodnosti nastale upućivanjem koje se sastoje u njihovu udaljavanju od uobičajenog okruženja, treba smatrati kao da je dio minimalne plaće u uvjetima istovjetnima onima kojima podliježe uključivanje te dnevnice u minimalnu plaću isplaćenu lokalnim radnicima prilikom njihova upućivanja u odnosnu državu članicu. Takvu naknadu treba kvalificirati kao „doplatke karakteristične za upućivanje“, u smislu članka 3. stavka 7. podstavka 2. navedene direktive;

–        naknadu za prijevoz, koja se isplaćuje radnicima pod uvjetom da putovanje u dolasku na posao i odlasku s posla traje dulje od jednog sata, treba smatrati dijelom minimalne plaće upućenih radnika ako je taj uvjet ispunjen, što je dužan provjeriti nacionalni sud. Takvu naknadu treba kvalificirati kao „doplatke karakteristične za upućivanje“, u smislu članka 3. stavka 7. podstavka 2. navedene direktive;

–        naknada koja upućenom radniku mora biti odobrena za minimalno trajanje plaćenog godišnjeg odmora odgovara minimalnoj plaći na koju taj radnik ima pravo tijekom odnosnog razdoblja.

(t. 48.‑52., 56., 57. i t. 2. al. 2.e, 3.e i 6.e izreke)

4.        Članak 3. stavke 1. i 7. Direktive 96/71 o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, u vezi s člancima 56. i 57. UFEU‑a, treba tumačiti na način da:

–        naknadu troškova smještaja tih radnika ne treba smatrati dijelom minimalne plaće tih radnika;

–        doplatke u obliku bonova za hranu koji su dodijeljeni navedenim radnicima ne treba smatrati dijelom njihove minimalne plaće tih radnika.

Ti se doplaci isplaćuju na ime naknade troškova života koji su stvarno nastali radnicima zbog njihova upućivanja.

(t. 60., 62., 63. i t. 2. al. 4.e i 5.e izreke)