Žalba koju je 17. travnja 2014. podnio AC-Treuhand AG protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 6. veljače 2014. u predmetu T-27/10, AC-Treuhand AG protiv Europske komisije

(Predmet C-194/14 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: AC-Treuhand AG (zastupnici: C. Steinle i I. Bodenstein, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da,

ukine pobijanu presudu;

poništi Odluku Komisije K(2009) 8682 final od 11. studenoga 2009. (predmet COMP/38.589 – Toplinski stabilizatori), u dijelu u kojem pogađa žalitelja;

podredno, smanji novčane kazne određene žalitelju u članku 2. točke. (17) i (38) navedene odluke;

podredno točki 2. žalbenog zahtjeva, vrati predmet Općem sudu kako bi on odlučio u skladu s pravnom ocjenom iz presude Suda;

u svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova žalitelja u postupku pred Općim sudom i u postupku pred Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba je usmjerena protiv presude Općeg suda Europske unije od 6. veljače 2014. u predmetu T-27/10. U toj je presudi Opći sud odbio tužbu žalitelja od 27. siječnja 2010. protiv Odluke Europske komisije K(2009) 8682 final od 11. studenoga 2009. u postupku primjene članka 81. [EZ] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/38.589 – Toplinski stabilizatori).

Žalitelj ističe ukupno četiri žalbena razloga:

Prvim žalbenim razlogom žalitelj prigovara da je Opći sud pogrešno primijenio pravo široko tumačeći članak 81. EZ-a (sada: članak 101. UFEU-a ), čime je povrijedio načelo zakonitosti (nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege) iz članka 49. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) tako da stupanj preciznosti i predvidivosti koji pravna država zahtijeva u pogledu elemenata povrede iz članka 81. EZ-a predmetnom slučaju više ne postoji. Time je Opći sud povrijedio članak 81. EZ-a i članak 49. stavak 1. Povelje.Drugim žalbenim razlogom žalitelj prigovara da je Opći sud pogrešno primijenio pravo kada je odbio četvrti tužbeni razlog nepoštujući ograničenja koja načelo zakonitosti (članak 49. stavak 1. Povelje) i načelo jednakog postupanja u predmetnom slučaju nameću diskrecijskoj ovlasti Komisije za određivanje novčanih kazni.Trećim žalbenim razlogom žalitelj prigovara da je Opći sud povrijedio članak 23. stavke 2. i 3. Uredbe 1/2003 i Smjernice o metodi za utvrđivanje novčanih kazni. Žalitelj ističe da se novčane kazne koje su mu određene nisu mogle odrediti paušalno, nego na temelju primljenih naknada za isporučene usluge povezane s povredama, u skladu s metodologijom iznesenom u Smjernicama iz 2006. Opći sud je pogrešno odbio taj argument i pogrešno smatrao da je iznos novčane kazne prikladan.Četvrtim žalbenim razlogom žalitelj prigovara zbog povrede članka 261. UFEU-a, članka 23. stavka 3. i članka 31. Uredbe 1/2003, jer je Opći sud nedovoljno i pogrešno izvršio svoju neograničenu nadležnost. Osim toga, prilikom izvršavanja te nadležnosti, Opći sud je također povrijedio načela zakonitosti (članak 49. stavak 1. Povelje), jednakog postupanja i proporcionalnosti.