Language of document : ECLI:EU:F:2014:228

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

1. listopada 2014.

Predmet F‑91/13

DF

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Putni troškovi – Upućivanje tužitelja u zemlju čiji je on državljanin – Uvjet propisan člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom DF posebice traži poništenje odluke Europske komisije od 20. prosinca 2012. kojom se nalaže povrat naknade za život u inozemstvu i godišnjih putnih troškova koje je primio dok je bio upućen u Njemačku, između 1. rujna 2009. i 31. kolovoza 2012., ponovno plaćanje iznosa koji su već vraćeni, kao i naknadu štete s kamatama.

Odluka:      Nalaže se Europskoj komisiji da isplati iznos od 1500 eura DF‑u s naslova naknade nematerijalne štete. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska komisija snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje jedne četvrtine troškova DF‑a. DF snosi tri četvrtine vlastitih troškova.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Uvjeti za odobravanje – Uobičajeno boravište izvan države članice mjesta rada tijekom referentnog razdoblja – Referentno razdoblje – Određivanje datuma isteka u slučaju upućivanja dužnosnika – Prvotni datum stupanja u službu

(čl. 4. st. 1. t. (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Povrat preplaćenih iznosa – Pretpostavke – Očito nepostojanje valjanog razloga za isplatu – Kriteriji

(čl. 85. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Dužnosnici – Načela – Pravo na obranu – Obveza saslušanja osobe u pitanju prije donošenja akta kojim joj se nanosi šteta – Opseg – Povreda – Posljedice

(čl. 41. st. 2. t.(a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima)

1.      Što se tiče uvjeta za odobravanje naknade za život u inozemstvu u slučaju upućivanja dužnosnika, desetogodišnje razdoblje iz članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike uvijek ističe na datum prvotnog stupanja u službu.

(t. 17.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Magdalena Fernández/Komisija, T‑90/92, EU:T:1993:78, t. 32.

Službenički sud: presude B/Komisija, F‑7/06, EU:F:2007:129, t. 39.; Cavallaro/Komisija, F‑108/05, EU:F:2007:164, t. 71., i Blais/BCE, F‑6/08, EU:F:2008:160, t. 67.

2.      Što se tiče povrata preplaćenih iznosa, izraz „toliko očito“ koji opisuje nepostojanje valjanog razloga plaćanja i koji je naveden u članku 85. Pravilnika o osoblju ne znači da dužnosnik koji primi preplaćeni iznos ne treba o tome razmisliti ili to provjeriti, nego da se povrat zahtijeva kad je riječ o pogrešci koja neće promaknuti uobičajeno pažljivom dužnosniku koji je dužan poznavati pravila koja uređuju njegovu plaću.

Stoga uobičajeno pažljiv i iskusan dužnosnik u višem razredu ne može biti nesvjestan da je isplata naknade za život u inozemstvu povezana sa životom u inozemstvu u smislu članka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, o kojem nije riječ u slučaju upućivanja dužnosnika radi obavljanja službe u zemlju čije državljanstvo ima.

Također, suočen s odbijanjem uprave da pošalje pisanu potvrdu onoga što je rečeno usmeno, uobičajeno pažljiv i iskusan dužnosnik u višem razredu dužan je provjeriti točnost takvih usmenih izjava, primjerice upućivanjem pisanog zahtjeva upravi na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju.

(t. 35., 37. i 38.)

Izvori:

Sud: presuda Stempels/Komisija, 310/87, EU:C:1989:9, t. 10. i rješenje Gouvras/Komisija, C‑420/04 P, EU:C:2005:482, t. 59.

Prvostupanjski sud: presude Maslias/Parlament, T‑92/94, EU:T:1996:70, t. 60.; Jensen/Komisija, T‑156/96, EU:T:1998:174, t. 63.; Barth/Komisija, T‑348/00, EU:T:2001:144, t. 29., i Gussetti/Komisija, T‑312/02, EU:T:2004:102, t. 82.

3.      Na temelju članka 41. stavka 2. točke (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, svaka osoba ima pravo na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati.

Međutim, da bi povreda prava na saslušanje mogla dovesti do poništenja odluke, potrebno je k tomu ispitati bi li postupak u nedostatku te nepravilnosti imao drugačiji ishod.

Prema tome, kad okolnost da osoba u pitanju nije bila u mogućnosti podnijeti svoja očitovanja i pružiti obrazloženja prije donošenja odluke o povratu preplaćenih iznosa nije takve naravi da utječe na njezin sadržaj, nepoštovanje prava dotične osobe na saslušanje ne može samo po sebi opravdati poništenje. Neovisno o tome, uprava je na temelju istog razloga nezakonito postupila što predstavlja povredu dužnosti koja može opravdati naknadu štete.

(t. 41. do 47.)

Izvori:

Službenički sud: presuda CH/Parlament, F‑129/12, EU:F:2013:203, t. 33. i 38.