PRESUDA SUDA (peto vijeće)
23. studenoga 2023.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Označivanje i prezentiranje u sektoru vina – Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla – Delegirana uredba (EU) 2019/33 – Članak 54. stavak 1. drugi podstavak – Navođenje poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom – Zakup vinograda i objekta za tiještenje od drugog poljoprivrednog gospodarstva – Proizvodnja vina koja se u potpunosti obavlja na poljoprivrednom gospodarstvu koje se bavi vinogradarstvom i po kojem je vino nazvano”
U predmetu C‑354/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Njemačka), odlukom od 10. ožujka 2022., koju je Sud zaprimio 1. lipnja 2022., u postupku
Weingut A
protiv
Land Rheinland‑Pfalz,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: E. Regan, predsjednik vijeća, Z. Csehi, M. Ilešič (izvjestitelj), I. Jarukaitis i D. Gratsias, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez‑Bordona,
tajnik: I. Illéssy, administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 3. svibnja 2023.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Weingut A, H. Eichele, Rechtsanwalt,
– za Land Rheinland‑Pfalz, S. Reuter, Fachreferent, i E. Wagner, Regierungsrätin,
– za Europsku komisiju, B. Hofstötter i B. Rechena, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 6. srpnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 54. stavka 1. drugog podstavka Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 od 17. listopada 2018. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za zaštitu oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih izraza u sektoru vina, postupka podnošenja prigovora, ograničenja upotrebe, izmjena specifikacija proizvoda, poništenja zaštite te označivanja i prezentiranja (SL 2019., L 9, str. 2. i ispravak SL 2019., L 269, str. 13.), kako je izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/1375 od 11. lipnja 2021. (SL 2021., L 297, str. 16.) (u daljnjem tekstu: Delegirana uredba 2019/33).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Weingut A i Landa Rheinland‑Pfalz (savezna zemlja Porajnje‑Falačka, Njemačka) (u daljnjem tekstu: savezna zemlja) u vezi s upotrebom izraza „Weingut” (vinogradarski posjed) i „Gutsabfüllung” (boca punjena na posjedu) prilikom prezentacije vina u pogledu kojih se tiještenje grožđa, koje dolazi sa zakupljenih vinograda, obavlja u objektu zakupljenom od drugog poljoprivrednog gospodarstva.
Pravni okvir
Pravo Unije
Uredba br. 1308/2013
3 Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL 2013., L 347, str. 671. i ispravci SL 2014., L 189, str. 261., SL 2015., L 114, str. 25., SL 2016., L 130, str. 8. i SL 2020., L 1, str. 5.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2021/2117 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. (SL 2021., L 435, str. 262. i ispravak SL 2023., L 192, str. 34.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1308/2013) sadržava članak 3. naslovljen „Definicije”, čiji stavak 3. glasi kako slijedi:
„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije navedene u [Uredbi (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608. i ispravak SL 2016., L 130, str. 7.)], osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom.”
4 Članak 122. Uredbe br. 1308/2013, naslovljen „Delegirane ovlasti”, u stavku 1. predviđa:
„Kako bi uzela u obzir posebna obilježja sektora vina, [Europska] komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na pravila i ograničenja u:
(a) predstavljanju i korištenju podataka na oznakama osim onih koji su utvrđeni ovim odjeljkom;
[…]
(c) neobveznim podacima, vezano uz:
[…]
ii. izraze koji se odnose na gospodarstvo i uvjete za njihovo korištenje;
[…]”
Uredba br. 1307/2013
5 Članak 4. Uredbe br. 1307/2013, naslovljen „Definicije i povezane odredbe”, u stavku 1. predviđa:
„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(b) ‚poljoprivredno gospodarstvo’ znači sve jedinice koje se upotrebljavaju za poljoprivredne djelatnosti i kojima upravlja poljoprivrednik, a koje se nalaze na državnom području iste države članice;
[…]”
Delegirana uredba 2019/33
6 Uvodne izjave 34. i 48. Delegirane uredbe 2019/33 glase:
„(34) Člancima od 117. do 121. [Uredbe br. 1308/2013] utvrđuju se opća pravila za označivanje i prezentiranje proizvoda od vinove loze. Tom se uredbom isto tako usklađuje upotreba drugih izraza uz one koji su izričito navedeni u zakonodavstvu Unije, pod uvjetom da nisu zavaravajući. Radi nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta trebalo bi utvrditi pravila Unije za upotrebu obveznih podataka na etiketama proizvoda od vinove loze. Osim toga, kako se potrošači ne bi dovodili u zabludu, trebalo bi utvrditi i odredbe o upotrebi neobveznih podataka na etiketama.
[…]
(48) Navođenje gospodarstva koje iskorištava vinograde iz kojih potječu proizvodi od vinove loze i na kojem se odvijaju svi postupci proizvodnje vina može značiti dodanu vrijednost za proizvođače i oznaku bolje kvalitete za potrošače. Stoga bi proizvođačima trebalo dopustiti da navedu naziv gospodarstva na etiketama proizvoda od vinove loze koji nose zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla.”
7 U skladu s člankom 1. te delegirane uredbe, naslovljenim „Predmet”:
„Ovom se Uredbom utvrđuju pravila kojima se dopunjuje Uredba (EU) br. 1308/2013 u pogledu zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih izraza te označivanja i prezentiranja proizvoda u sektoru vina, i to s obzirom na:
[…]
(f) označivanje i prezentiranje.”
8 Odredbe poglavlja IV. navedene delegirane uredbe uređuju označivanje i prezentiranje proizvoda od vinove loze, a u odjeljcima 1. i 2. tog poglavlja navode se obvezni podaci (članci 40. do 48.) odnosno neobvezni podaci (članci 49. do 55.).
9 Članak 54. iste delegirane uredbe, naslovljen „Navođenje gospodarstva”, u stavku 1. propisuje:
„Izrazi koji se odnose na gospodarstvo navedeno u Prilogu VI., osim navođenja imena punionice, proizvođača ili prodavača, rezervirani su za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla.
Ti se termini upotrebljavaju samo ako je proizvod od vinove loze proizveden isključivo od grožđa ubranog u vinogradima toga gospodarstva i proizvodnja vina obavlja se u potpunosti na tom gospodarstvu.”
10 Prilog VI. Delegiranoj uredbi 2019/33 sadržava popis izraza iz njezina članka 54. stavka 1. za svaku državu članicu. Što se tiče Savezne Republike Njemačke, u tom se prilogu navode sljedeći izrazi: „Burg, Domäne, Kloster, Schloss, Stift, Weinbau, Weingärtner, Weingut, Winzer”.
Njemačko pravo
11 Članak 38. Weinverordnunga (Uredba o vinima) od 21. travnja 2009. (BGBl. I., str. 827.), određuje:
„(1) Navođenje poljoprivrednog gospodarstva dopušta se na vinima ‚[Federweißer, Landwein (vina iz države), Qualitätswein (kvalitetna vina), Prädikatswein (vina više kvalitete), Sekt b.A. (pjenušava vina), Qualitätsperlwein b.A. (kvalitetna pjenušava vina) ili Qualitätslikörwein b.A. (kvalitetni likeri od vina)]’ isključivo u skladu s člankom 54. stavkom 1. Delegirane uredbe 2019/33 u vezi s njezinim Prilogom VI.
[…]
(4) Pojam ‚proizvodeno i punjeno u bocu’ može upotrijebiti samo:
1. poljoprivredno gospodarstvo na kojem je grožđe upotrijebljeno za to vino bilo ubrano i vinificirano;
[…]
3. gospodarstvo smješteno u određenoj naznačenoj regiji ili u neposrednoj blizini te regije, s kojim su poljoprivredna gospodarstva koja su ubirala korišteno grožđe povezana u okviru grupe poljoprivrednih gospodarstava i koje je vinificiralo to grožđe.
(5) Pojam,boca punjena na posjedu' može se, ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. prve rečenice točke 1., upotrebljavati samo ako:
1. vinarija koja je porezni obveznik,
2. osoba odgovorna za proizvodnju vina može dokazati da je potpuno enološki obrazovana, i
3. vinograde, na kojima je ubrano grožđe korišteno za proizvodnju dotičnog vina, vinarija o kojoj je riječ iskorištava barem od 1. siječnja u godini berbe.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
12 Weingut A, tužitelj u glavnom postupku, vlasnik je poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom u Zellu (Njemačka), u njemačkoj regiji Mosel. Proizvodi vino ne samo od grožđa iz svojih vinograda, nego i iz vinograda koje zakupljuje.
13 Jedan od tih zakupljenih vinograda, površine 2,15 hektara, nalazi se oko 70 kilometara od Zella, na poljoprivrednom gospodarstvu koje se bavi vinogradarstvom i koje je u vlasništvu proizvođača vina B.
14 Dva su proizvođača vina sklopila ugovor na temelju kojeg proizvođač vina B obrađuje vinograd koji je zakupio tužitelj u glavnom postupku prema njegovim uputama te mu osim toga svake godine daje u isključivi zakup objekt za tiještenje na razdoblje od 24 sata od berbe. Tijekom tog razdoblja, objekt za tiještenje isključivo je dostupan za pretvaranje grožđa koje dolazi sa zakupljenih vinograda.
15 Na temelju tog ugovora o zakupu, tiještenje se obavlja na poljoprivrednom gospodarstvu vinogradara B prema enološkim postupcima tužitelja u glavnom postupku. Tako dobiveno vino pretače se u spremnike koje do poljoprivrednog gospodarstva tužitelja u glavnom postupku prevozi njegovo osoblje.
16 Savezna zemlja smatrala je da u tim okolnostima tužitelj u glavnom postupku nije mogao upotrijebiti izraze „Weingut” i „Gutsabfüllung” za vino vinificirano u prostorijama poljoprivrednog gospodarstva vinogradara B, uzimajući u obzir nepostojanje samostalnosti stalne poslovne jedinice i činjenicu da tužitelj u glavnom postupku ne zapošljava vlastito osoblje radi provođenja tiještenja.
17 Tužitelj u glavnom postupku podnio je Verwaltungsgerichtu Trier (Upravni sud u Trieru, Njemačka) tužbu kojom zahtijeva da se utvrdi da ima ovlast upotrijebiti ta dva izraza. Taj je sud presudom od 16. svibnja 2019. prihvatio tu tužbu ponajprije zbog toga što se proizvodnja vina obavlja pod stvarnim vodstvom, stalnim nadzorom i isključivom odgovornošću tužitelja u glavnom postupku.
18 Savezna zemlja protiv te je presude podnijela žalbu Oberverwaltungsgerichtu Rheinland‑Pfalz (Visoki upravni sud za Porajnje‑Falačku, Njemačka), koji je presudom od 12. kolovoza 2020. ukinuo navedenu presudu i odbio tužbu tužitelja u glavnom postupku.
19 Žalbeni sud smatrao je, među ostalim, da se na temelju članka 54. stavka 1. Delegirane uredbe 2019/33, u vezi s njezinim Prilogom VI., izrazi „Weingut” i „Gutsabfüllung” mogu upotrijebiti samo ako je proizvod od vinove loze proizveden isključivo od grožđa koje potječe iz vinograda gospodarstva po kojem je vino nazvano (u daljnjem tekstu: gospodarstvo po kojem je vino nazvano) i ako se proizvodnja vina u potpunosti obavila na potonjem gospodarstvu. Naime, vino mora biti proizvedeno na jednom poljoprivrednom gospodarstvu koje čini jedinstvenu operativnu cjelinu sa stalnom poslovnom jedinicom koja pripada vlasniku vinograda po kojem je vino nazvano i u kojoj radi osoblje koje je pod njegovim vodstvom. Razdvajanje faza proizvodnje vina, kao što je tiještenje, u suprotnosti je sa zahtijevanim uvjetom da „sve treba ostati u istim rukama”.
20 Prema mišljenju tog suda, uvjeti predmetnog ugovora o zakupu ne jamče da se sve faze proizvodnje vina odvijaju pod vodstvom i odgovornošću iste fizičke ili pravne osobe, s obzirom na to da se tiještenje može obavljati u prisutnosti tužitelja u glavnom postupku i u prisutnosti gospodarstvenika koji daje u zakup objekt za tiještenje, pri čemu potonji onda preuzima odgovornost za taj posao.
21 Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su zahtjev za reviziju Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev.
22 Potonji ima dvojbe u pogledu pitanja može li se smatrati da je proizvodnja vina „u potpunosti” obavljena na gospodarstvu po kojem je vino nazvano, u smislu članka 54. stavka 1. drugog podstavka Delegirane uredbe 2019/33, ako to gospodarstvo daje tiještiti grožđe u objektu za tiještenje koji je na razdoblje od 24 sata zakupljen od drugog poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom.
23 Najprije napominje da Delegirana uredba 2019/33 ne sadržava definiciju pojma „gospodarstvo” u smislu njezina članka 54. stavka 1. drugog podstavka.
24 Što se tiče poljoprivrednih zemljišta, Sud je već pojasnio, u svojim presudama od 14. listopada 2010., Landkreis Bad Dürkheim (C‑61/09, EU:C:2010:606) i od 2. srpnja 2015., Wree (C‑422/13, EU:C:2015:438), da je odlučujući kriterij za utvrđivanje toga može li se smatrati da je proizvodna jedinica uzeta u zakup povezana s gospodarstvom poljoprivrednika i da potonji njome upravlja, među ostalim, to je li taj gospodarstvenik dovoljno neovisan u obavljanju svoje djelatnosti.
25 Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, u nedostatku suprotnih naznaka, valja pretpostaviti da se ti isti kriteriji primjenjuju i na situaciju poput one o kojoj je riječ u predmetu koji se pred njim vodi. Međutim, u području propisa o vinogradarstvu navedeni se kriteriji moraju usko tumačiti.
26 Zahtjev uske povezanosti između stalnih poslovnih jedinica i gospodarstva po kojem je vino nazvano potkrepljuje, kao prvo, tekst članka 54. stavka 1. drugog podstavka Delegirane uredbe 2019/33. Naime, on pretpostavlja ne samo da se proizvodnja vina obavlja na gospodarstvu vinara, nego i da se proizvodnja vina „u potpunosti” obavlja na tom gospodarstvu. To odražava zahtjev za osobito usku povezanost stalne poslovne jedinice s gospodarstvom po kojem je vino nazvano.
27 Kao drugo, nastanak propisa o kojem je riječ potvrđuje takvo usko tumačenje. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, razvoj propisa Unije u području prezentiranja i upotrebe podataka na oznakama za proizvode iz sektora vina koji su na snazi od 2009. doveo je do ograničenja na temelju kojeg se proizvodnja vina mora „u potpunosti” obavljati na gospodarstvu po kojem je vino nazvano.
28 Kao treće, čini se da je smisao i svrha propisa o kojem je riječ zaštititi oznake poljoprivrednih gospodarstava koja se bave vinogradarstvom i na kojima se samostalno obrađuju vinogradi te osiguravaju proizvodnju vina od početka do kraja, kako bi ispunili očekivanja potrošača da će im se ponuditi vino više kvalitete.
29 Međutim, na temelju kriterija koji proizlaze iz presuda od 18. listopada 1988., Erzeugergemeinschaft Goldenes Rheinhessen (311/87, EU:C:1988:483) i od 29. lipnja 1994., Baux (C‑403/92, EU:C:1994:269) nije sigurno može li se objekt za tiještenje zakupljen na razdoblje od 24 sata povezati s djelatnošću gospodarstva po kojem je vino nazvano. Naime, ako se pretpostavi da zakup vinograda koji su znatno udaljeni od glavnog poslovnog sjedišta gospodarstva po kojem je vino nazvano ne utječe na oznaku izvornosti, logično je da na nju ne utječe ni zakup objekta za tiještenje kako bi se tiještenje obavilo in situ i izbjegao prijevoz grožđa. Zajednička upotreba objekata na poljoprivrednom gospodarstvu uobičajena je u proizvodnji vina i razumna s aspekta vođenja poslovanja.
30 Međutim, s obzirom na to da se objekt za tiještenje koji je gospodarstvo po kojem je vino nazvano zakupilo na 24 sata može povezati s potonjim, valjalo bi pojasniti zahtjeve koje postupak tiještenja mora ispunjavati u pogledu osoblja. U tom se pogledu osobito postavlja pitanje je li obvezna prisutnost tužitelja u glavnom postupku ili njegovih suradnika tijekom postupka tiještenja.
31 Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, zahtjevi koji proizlaze iz sudske prakse Suda, koji upućuju na stvarno vodstvo i stalni nadzor, idu u prilog obveznoj prisutnosti suradnika tužitelja u glavnom postupku, a protive se tomu da je dovoljno samo pravo davanja uputa. Što se tiče punjenja, Sud je u presudi od 18. listopada 1988., Erzeugergemeinschaft Goldenes Rheinhessen (311/87, EU:C:1988:483) smatrao da je nužno da punjenje u boce obavlja sam proizvođač. Stoga bi trebalo izbjegavati korištenje uslugama drugog poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom s obzirom na zahtjev da se vino u potpunosti proizvodi na gospodarstvu po kojem je vino nazvano.
32 U slučaju da tiještenje mogu obavljati i suradnici poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom koje daje u zakup objekt za tiještenje, postavlja se također pitanje mogu li ti suradnici biti ovlašteni na vlastitu inicijativu intervenirati u taj postupak u slučaju pojave iznenadnih problema. U takvim hitnim slučajevima, one odluke koje bi osoblje poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom i koje je zakupodavac moralo samostalno donijeti, a da o tome prethodno ne obavijesti gospodarstvo po kojem je vino nazvano, imale bi za posljedicu to da potonje u tom slučaju više ne bi stvarno vodilo taj postupak niti imalo nad njime stalni nadzor.
33 Naposljetku, pod pretpostavkom da je preuzimanje odgovornosti na temelju uputa načelno dovoljno, ostaje pitanje mijenja li se što ako na vlastite interese poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom i koje daje u zakup objekt za tiještenje te obavlja tiještenje utječe način na koji se taj postupak provodi. U ovom slučaju, ugovorom sklopljenim između tužitelja u glavnom postupku i vinogradara B predviđa se dodatak cijeni povezan s prinosom i kvalitetom proizvedenog vina, što može dovesti do toga da način obavljanja tiještenja utječe na vlastiti interes gospodarstva i do vlastitog gospodarskog rizika.
34 U tim je okolnostima Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Može li se smatrati da se vino u potpunosti proizvelo na [gospodarstvu po kojem je vino nazvano] u smislu članka 54. stavka 1. drugog podstavka [Delegirane uredbe 2019/33] ako se tiještenje obavlja u objektu za tiještenje koji je na 24 sata zakupljen od drugog poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom i koji je za to vrijeme isključivo na raspolaganju [gospodarstvu po kojem je vino nazvano]?
2. Je li u slučaju potvrdnog odgovora potrebno da tiještenje obavljaju zaposlenici [gospodarstva po kojem je vino nazvano] ili, u svakom slučaju, da nadziru tiještenje na licu mjesta ili tiještenje mogu obavljati i zaposlenici poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom koje daje u zakup objekt za tiještenje u skladu s uputama [gospodarstva po kojem je vino nazvano]?
3. Ako tiještenje mogu obavljati i zaposlenici poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom koje daje u zakup objekt za tiještenje, smije li se tim zaposlenicima dodijeliti ovlast da u slučaju iznenadnih problema interveniraju u tiještenje na temelju samostalne odluke?
4. Protivi li se pripisivanju proizvodnje vina [gospodarstvu po kojem je vino nazvano] ako poljoprivredno gospodarstvo koje se bavi vinogradarstvom koje daje u zakup objekt za tiještenje i obavlja tiještenje ima osobni interes u pogledu načina obavljanja tiještenja zato što je u ugovoru o upravljanju vinogradima sklopljenom s tim gospodarstvom dogovoren i dodatak po hektolitru vina ‚Kabinett’, ‚Spätlese’ i ‚Auslese’ koji ovisi o prinosu i kvaliteti, što je dodatak naknadi za upravljanje po površini?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
35 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 54. stavak 1. drugi podstavak Delegirane uredbe 2019/33 tumačiti na način da se zbog činjenice da se tiještenje grožđa koje dolazi sa zakupljenih vinograda obavlja u objektu koji je na temelju ugovora o zakupu s drugim gospodarstvom na kratko razdoblje stavljen na isključivo raspolaganje gospodarstvu po kojem je vino nazvano ne može smatrati da se proizvodnja vina u potpunosti obavlja na gospodarstvu po kojem je vino nazvano u smislu te odredbe.
36 U tom pogledu najprije valja podsjetiti na to da su, u skladu s člankom 54. stavkom 1. Delegirane uredbe 2019/33, izrazi koji se odnose na gospodarstvo navedeno u njezinu prilogu VI., osim navođenja imena punionice, proizvođača ili prodavatelja, rezervirani za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla i da se upotrebljavaju se samo ako je proizvod od vinove loze proizveden isključivo od grožđa ubranog u vinogradima toga gospodarstva i ako se proizvodnja vina u potpunosti obavlja na tom gospodarstvu.
37 Iako iz toga slijedi da članak 54. stavak 1. prvi podstavak Delegirane uredbe 2019/33 izraze o kojima je riječ pridržava za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla, u ovom se slučaju sud koji je uputio zahtjev ne pita o tom zahtjevu. Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti polazeći od pretpostavke da su zakupljeni vinogradi koji se u ovom slučaju nalaze oko 70 km od glavnog poslovnog sjedišta gospodarstva po kojem je vino nazvano obuhvaćeni istom zaštićenom oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla kao i to gospodarstvo, a što mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev.
38 Isto vrijedi i kad je riječ o uvjetu prema kojem se izrazi o kojima je riječ mogu upotrijebiti samo ako se proizvod od vinove loze proizvodi isključivo od grožđa ubranog u vinogradima koje to gospodarstvo obrađuje, s obzirom na to da je sud koji je uputio zahtjev istaknuo da se u ovom slučaju zakupljeni vinogradi obrađuju u skladu s nalozima tužitelja u glavnom postupku i da u tom pogledu nije postavio pitanja.
39 Pitanja suda koji je uputio zahtjev stoga se odnose na uvjete pod kojima se može smatrati da se proizvodnja vina u potpunosti obavlja na gospodarstvu po kojem je vino nazvano i, osobito, kad je riječ o prvom pitanju, na pitanje je li zbog činjenice da je to gospodarstvo iznajmljivalo objekt za tiještenje grožđa na razdoblje od 24 sata samo isključeno to da se postupak tiještenja i, posljedično, sama proizvodnja vina u potpunosti obavljaju na navedenom gospodarstvu.
40 U tom pogledu valja utvrditi da pojam „gospodarstvo” iz članka 54. stavka 1. Delegirane uredbe 2019/33 nije definiran u toj uredbi niti, neposredno, upućivanjem na nacionalna prava država članica. Taj pojam stoga treba smatrati autonomnim pojmom prava Unije koji treba ujednačeno tumačiti na cijelom njezinu području, uzimajući u obzir ne samo tekst te odredbe nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presudu od 11. svibnja 2023., Bezirkshauptmannschaft Lilienfeld, C‑155/22, EU:C:2023:394, t. 63. i navedenu sudsku praksu).
41 Kao prvo, kad je riječ o drugim pojmovima iz članka 54. stavka 1. drugog podstavka Delegirane uredbe 2019/33, tom se odredbom zahtijeva, u svrhu uporabe ondje navedenih izraza, među ostalim, da se proizvodnja vina obavlja „u potpunosti” na gospodarstvu po kojem je vino nazvano.
42 U tom pogledu, valja podsjetiti na to da se u navedenoj odredbi razlikuje nekoliko faza proizvodnje, među kojima su berba grožđa i proizvodnja vina, koja se sastoji i od tiještenja grožđa. Međutim, kao što to ističe Komisija u svojim pisanim očitovanjima, s obzirom na to da je stalna poslovna jedinica obuhvaćena pojmom „gospodarstvo”, izrazom „u potpunosti” samo se pojašnjava da se nijedna faza prerade tijekom postupka proizvodnje vina ne smije obavljati izvan tog gospodarstva, a da međutim definicija gospodarstva predviđena člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1307/2013 nije ograničena upotrebom tog izraza.
43 Kao drugo, što se tiče konteksta članka 54. stavka 1. Delegirane uredbe 2019/33, potonji je donijela Komisija na temelju ovlasti koja joj je dodijeljena člancima 122. i 227. Uredbe br. 1308/2013. U skladu s člankom 122. stavkom 1. točkom (c) podtočkom iii. Uredbe br. 1308/2013, delegirani akti mogu se odnositi, među ostalim, na pravila o neobveznim podacima u odnosu na „izraze koji se odnose na gospodarstvo i uvjete za njihovo korištenje”.
44 Iako ni pojam „gospodarstvo” nije izravno definiran u Uredbi br. 1308/2013, u njezinu se članku 3. stavku 3. upućuje na definicije sadržane, među ostalim, u Uredbi br. 1307/2013. Tako valja uzeti u obzir definiciju iz članka 4. stavka 1. točke (b) potonje uredbe, prema kojoj „poljoprivredno gospodarstvo” znači „sve jedinice koje se upotrebljavaju za poljoprivredne djelatnosti i kojima upravlja poljoprivrednik, a koje se nalaze na državnom području iste države članice”.
45 Što se tiče zemljopisnog područja na kojem se različite proizvodne jedinice moraju nalaziti kako bi ih se smatralo dijelom gospodarstva, Sud je smatrao da proizvođač može slobodno odabrati mjesto proizvodnje ako se ono nalazi na području države članice. Međutim, on mora upravljati svim proizvodnim jedinicama, pri čemu proizvođač ne mora biti vlasnik postrojenja kojima se koristi za njegovu proizvodnju (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2003., Agrargenossenschaft Alkersleben, C‑268/01, EU:C:2003:263, t. 30. i 33. i navedenu sudsku praksu).
46 Što se tiče zahtjeva u skladu s kojim proizvodnom jedinicom mora upravljati sam poljoprivrednik, Sud je već pojasnio da pojam „upravljanje” ne podrazumijeva njegovu neograničenu ovlast raspolaganja na predmetnoj površini u okviru njezine uporabe za obavljanje poljoprivredne aktivnosti. Suprotno tomu, kad je riječ o toj površini, poljoprivrednik mora imati dovoljnu samostalnost kako bi obavljao svoje poljoprivredne aktivnosti (presuda od 7. travnja 2022., Avio Lucos, C‑176/20, EU:C:2022:274, t. 56. i navedena sudska praksa).
47 Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 51. svojeg mišljenja, iz razmatranja iznesenih u točkama 44. do 46. ove presude po analogiji se zaključuje da se pojam „gospodarstvo” u smislu članka 54. stavka 1. Delegirane uredbe 2019/33 ne odnosi samo na zemljišta koja su u vlasništvu vinogradara ili se nalaze u njegovoj blizini, nego se može proširiti na zakupljene vinograde i, prema potrebi, smještene na drugom mjestu koje nije ono na kojem taj vinogradar posjeduje vlastite vinograde, ne dovodeći u pitanje druge uvjete navedene u toj odredbi, a osobito one iz točaka 37. i 38. ove presude.
48 Kao treće, takvo tumačenje također potkrepljuje cilj koji se nastoji postići odredbama Delegirane uredbe 2019/33 kojima se uređuje uporaba neobveznih podataka na etiketama.
49 U tom pogledu, članak 54. stavak 1. drugi podstavak Delegirane uredbe 2019/33 treba tumačiti s obzirom na njezinu uvodnu izjavu 48., u skladu s kojom navođenje, na etiketi proizvoda od vinove loze, gospodarstva koje upravlja vinogradom iz kojeg potječu proizvodi od vinove loze i na kojem se odvijaju svi postupci proizvodnje vina ima za cilj informiranje potrošača o osiguranju bolje kvalitete koja proizlazi iz tog navođenja. Taj se cilj može postići samo ako se osigura da se te potrošače ne dovodi u zabludu u vezi s identitetom gospodarstva odgovornog za postupak proizvodnje vina. Osim toga, takav zaključak proizlazi iz uvodne izjave 34. te uredbe, u kojoj se navodi da je potrebno utvrditi odredbe o upotrebi neobveznih podataka na etiketama kako se potrošače ne bi dovelo u zabludu.
50 U istom smislu, Sud je već presudio da neobvezni podaci, poput navođenja poljoprivrednog gospodarstva, imaju za cilj jamčiti potrošačima, koji kupuju vino određenih oznaka, da su se glavne faze postupka dobivanja vina, odnosno faze od berbe do proizvodnje vina, odvijale pod stvarnim vodstvom, strogim i stalnim nadzorom te isključivom odgovornošću jednog proizvođača kojemu se može pripisati kvaliteta proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 29. lipnja 1994., Baux, C‑403/92, EU:C:1994:269, t. 15.).
51 Isto tako, što se tiče, konkretno, upotrebe izraza „puni u boce proizvođač”, koji upućuje na istovjetnost proizvođača i osobe ili poduzetnika koji puni u boce, Sud je pojasnio da je nužno da je potonji postupak obavio sam proizvođač, bilo u okviru vlastitog poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom ili, kada proizvođač nema postrojenje za punjenje boca, u uvjetima koji pružaju u bitnome istovjetna jamstva. Takva jamstva osobito postoje kada se proizvodnja vina obavlja pod stvarnim vodstvom, strogim i stalnim nadzorom kao i isključivom odgovornošću proizvođača. Ti zahtjevi služe za postizanje cilja pravilne zaštite i informiranja potrošača (vidjeti u tom smislu presudu od 18. listopada 1988., Erzeugergemeinschaft Goldenes Rheinhessen, 311/87, EU:C:1988:483, t. 14. do 16.).
52 Valja još istaknuti da, kao što je to u biti naveo nezavisni odvjetnik u točki 65. svojeg mišljenja, jednom kad se prizna da, kako bi se upotrijebili podaci iz članka 54. stavka 1. Delegirane uredbe 2019/33, nije nužno da se radovi uzgoja i berbe grožđa, koji su ključni za konačni rezultat, obavljaju na zemljištu koje pripada vinogradaru ili na zemljištu koje se nalazi u njegovoj blizini, isto rasuđivanje vrijedi za tiještenje grožđa. Suprotno tomu, kao i za navedene radove, važno je osigurati da vlasnik navedenog gospodarstva također preuzima stvarno vodstvo, strogi i stalni nadzor kao i isključivu odgovornost za taj postupak.
53 Iz toga slijedi da se može smatrati da se tiještenje grožđa obavlja na gospodarstvu po kojem je vino nazvano ako se odvilo u objektu za tiještenje koji je uzet u zakup od drugog poljoprivrednog gospodarstva na samo 24 sata, pod uvjetom da se taj objekt za tiještenje stavlja na raspolaganje isključivo vlasniku tog prvog gospodarstva u razdoblju nužnom za dovršenje postupka tiještenja, a što u konačnici mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev.
54 S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 54. stavak 1. drugi podstavak Delegirane uredbe 2019/33 treba tumačiti na način da se na temelju činjenice da se tiještenje grožđa koje potječe iz zakupljenih vinograda obavlja u objektu koji gospodarstvo po kojem je vino nazvano uzima u zakup na kratko razdoblje od drugog poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom ne može isključiti da se smatra da se vino u potpunosti proizvelo na gospodarstvu po kojem je vino nazvano, u smislu te odredbe, ako je taj objekt stavljen na isključivo raspolaganje gospodarstvu po kojem je vino nazvano na razdoblje nužno za postupak tiještenja i ako je potonje gospodarstvo preuzelo stvarno vodstvo, strogi i stalni nadzor te odgovornost za taj postupak.
Drugo, treće i četvrto pitanje
55 Svojim drugim, trećim i četvrtim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 54. stavak 1. drugi podstavak Delegirane uredbe 2019/33 tumačiti na način da, kako bi se moglo smatrati da je proizvodnja vina u potpunosti obavljena na gospodarstvu po kojem je vino nazvano, u smislu te odredbe, tiještenje grožđa moraju obavljati sami suradnici tog gospodarstva ili ga mogu obavljati suradnici poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom koje daje u zakup objekt za tiještenje, pri čemu su ti suradnici ovlašteni intervenirati u slučaju iznenadnih problema prilikom tiještenja. Taj se sud također pita o značaju činjenice da gospodarstvo koje daje u zakup objekt za tiještenje ima vlastiti interes u načinu na koji se obavlja tiještenje, osobito zbog ugovorne klauzule koja se odnosi na cjenovni dodatak po hektolitru vina koji ovisi o prinosu i kvaliteti.
56 Najprije valja pojasniti da iz teksta članka 54. stavka 1. drugog podstavka Delegirane uredbe 2019/33 ne proizlazi nikakav zahtjev u pogledu veze između gospodarstva po kojem je vino nazvano i osoblja koje obavlja tiještenje grožđa.
57 Međutim, valja utvrditi da se cilj te odredbe, kao što to proizlazi iz točaka 49. do 51. ove presude, koji se sastoji od pružanja informacija potrošačima o osiguranju bolje kvalitete koje proizlazi iz dotične oznake, može postići samo ako se te potrošače ne dovodi u zabludu glede identiteta osoba odgovornih za postupak proizvodnje vina.
58 Stoga, iako takva razmatranja ne isključuju samu mogućnost da se određene radnje povezane s proizvodnjom vina povjere suradnicima gospodarstva koje daju u zakup objekt za tiještenje, ostaje činjenica da se te radnje moraju obavljati pod stvarnim vodstvom, strogim i trajnim nadzorom kao i isključivom odgovornošću gospodarstva po kojem je vino nazvano (vidjeti po analogiji presudu od 18. listopada 1988., Erzeugergemeinschaft Goldenes Rheinhessen, 311/87, EU:C:1988:483, t. 15.).
59 Kako bi taj zahtjev bio ispunjen, nužno je, kad je riječ o postupku tiještenja grožđa, da gospodarstvo po kojem je vino nazvano prati i strogo i trajno nadzire da se taj postupak obavlja u skladu s njegovim vlastitim pravilima, a da se pritom ne upućuje samo na eventualne upute gospodarstva koje daje u zakup objekt za tiještenje.
60 Nadalje, to podrazumijeva da u slučaju nastupanja nepredviđenih problema tijekom tog postupka koji zahtijevaju donošenje hitnih odluka, njih donosi sâm vlasnik gospodarstva po kojem je vino nazvano ili članovi njegova osoblja. Naime, u takvim se hitnim slučajevima nužne odluke ne mogu delegirati trećim osobama jer se takvim delegiranjem ne bi moglo osigurati jamstvo kvalitete koje proizlazi iz činjenice da se proizvodnja vina u potpunosti obavlja na gospodarstvu po kojem je vino nazvano i, prema tome, pod stvarnim vodstvom potonjeg.
61 Naposljetku, valja dodati da mogući vlastiti interes gospodarstva koje gospodarstvu po kojem je vino nazvano daje u zakup objekt za tiještenje, poput cjenovnog dodatka po hektolitru vina koji ovisi o prinosu i kvaliteti ne utječe na to obavlja li se proizvodnja vina u potpunosti u okviru potonjeg gospodarstva, u smislu članka 54. stavka 1. drugog podstavka Delegirane uredbe 2019/33, s obzirom na to da takav interes ne može ugroziti jamstvo da se proizvodnja vina obavlja pod stvarnim vodstvom, strogim i stalnim nadzorom i isključivom odgovornošću gospodarstva po kojem je vino nazvano.
62 S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo, treće i četvrto pitanje valja odgovoriti tako da članak 54. stavak 1. drugi podstavak Delegirane uredbe 2019/33 treba tumačiti na način da je proizvodnja vina u potpunosti obavljena na gospodarstvu po kojem je vino nazvano, u smislu te odredbe, čak i ako su postupak tiještenja obavljali suradnici gospodarstva koje je gospodarstvu po kojem je vino nazvano dalo u zakup objekt za tiještenje, pod uvjetom da vlasnik potonjeg gospodarstva preuzima stvarno vodstvo, strogi i trajni nadzor kao i odgovornost za taj postupak. Činjenica da gospodarstvo koje daje u zakup objekt za tiještenje ima vlastiti interes u načinu na koji se obavlja tiještenje, osobito zbog ugovorne klauzule koja se odnosi na cjenovni dodatak po hektolitru vina koji ovisi o prinosu i kvaliteti, ne utječe na to može li se smatrati da je proizvodnja vina obavljena na gospodarstvu po kojem je vino nazvano.
Troškovi
63 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:
1. Članak 54. stavak 1. drugi podstavak Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 od 17. listopada 2018. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za zaštitu oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih izraza u sektoru vina, postupka podnošenja prigovora, ograničenja upotrebe, izmjena specifikacija proizvoda, poništenja zaštite te označivanja i prezentiranja, kako je izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/1375 od 11. lipnja 2021.
treba tumačiti na način da se:
na temelju činjenice da se tiještenje grožđa koje potječe iz zakupljenih vinograda obavlja u objektu koji gospodarstvo po kojem je vino nazvano uzima u zakup na kratko razdoblje od drugog poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi vinogradarstvom ne može isključiti da se smatra da se vino u potpunosti proizvelo na gospodarstvu po kojem je vino nazvano, u smislu te odredbe, ako je taj objekt stavljen na isključivo raspolaganje gospodarstvu po kojem je vino nazvano na razdoblje nužno za postupak tiještenja i ako je potonje gospodarstvo preuzelo stvarno vodstvo, strogi i stalni nadzor te odgovornost za taj postupak.
2. Članak 54. stavak 1. drugi podstavak Delegirane Uredbe 2019/33, kako je izmijenjena Uredbom 2021/1375,
treba tumačiti na način da je:
proizvodnja vina u potpunosti obavljena na gospodarstvu po kojem je vino nazvano, u smislu te odredbe, čak i ako su postupak tiještenja obavljali suradnici gospodarstva koje je gospodarstvu po kojem je vino nazvano dalo u zakup objekt za tiještenje, pod uvjetom da vlasnik potonjeg gospodarstva preuzima stvarno vodstvo, strogi i trajni nadzor kao i odgovornost za taj postupak. Činjenica da gospodarstvo koje daje u zakup objekt za tiještenje ima vlastiti interes u načinu na koji se obavlja tiještenje, osobito zbog ugovorne klauzule koja se odnosi na cjenovni dodatak po hektolitru vina koji ovisi o prinosu i kvaliteti, ne utječe na to može li se smatrati da je proizvodnja vina obavljena na gospodarstvu po kojem je vino nazvano.
Potpisi