PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
23. studenoga 2023.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Carinska unija – Uredba (EU) br. 952/2013 – Članak 42. stavak 1. – Obveza država članica da predvide učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za povrede carinskog zakonodavstva – Nepravilno navođenje zemlje podrijetla uvezene robe – Nacionalni propis koji predviđa novčanu kaznu u visini od 50 % carinskog manjka – Načelo proporcionalnosti”
U predmetu C‑653/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Fővárosi Törvényszék (Sud u Budimpešti, Mađarska), odlukom od 10. listopada 2022., koju je Sud zaprimio 18. listopada 2022., u postupku
J. P. Mali Kerékpárgyártó és Forgalmazó Kft.
protiv
Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebviteli Igazgatósága,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: C. Lycourgos (izvjestitelj), predsjednik vijeća, O. Spineanu‑Matei, J.-C. Bonichot, S. Rodin i L. S. Rossi, suci,
nezavisni odvjetnik: P. Pikamäe,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i K. Szíjjártó, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, V. Bottka i F. Moro, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 42. stavka 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL 2013., L 269, str. 1. i ispravci SL 2013., L 287, str. 90., SL 2015., L 70, str. 64., SL 2016., L 267., str. 2., SL 2018., L 294., str. 44., SL 2022., L 43, str. 93.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društva J. P. Mali Kerékpárgyártó és Forgalmazó Kft. (u daljnjem tekstu: J. P. Mali) i Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága (žalbeni odjel Državne porezne i carinske uprave, Mađarska) (u daljnjem tekstu: žalbeni odjel) povodom novčane kazne izrečene društvu J. P. Mali zbog nepravilnog navođenja zemlje podrijetla uvezene robe.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 9. i 38. Uredbe 952/2013 glase:
„9. [Europska] Unija se temelji na carinskoj uniji. Preporučljivo je, u interesu i gospodarskih subjekata i carinskih tijela u Uniji, prikupiti važeće carinsko zakonodavstvo u jedan zakonik. Temeljeći se na ideji unutarnjeg tržišta, taj bi se zakonik trebao sastojati od općih pravila i postupaka koji osiguravaju primjenu tarifa i drugih mjera zajedničke politike koje su uvedene na razini Unije za trgovinu robom između Unije i zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije […].
[…]
38. Primjereno je voditi računa o dobroj vjeri dotične osobe u slučajevima kada je carinski dug nastao zbog nepoštovanja carinskog zakonodavstva te umanjiti učinak nepažnje dužnika.”
4 Člankom 15. tog zakonika, naslovljenim „Informacije koje se pružaju carinskim tijelima” određuje se:
„1. Sve osobe koje su izravno ili neizravno uključene u ispunjavanje carinskih formalnosti ili u carinske provjere, na zahtjev carinskih tijela i u određenom roku, pružaju tim tijelima sve potrebne isprave i informacije, u primjerenom obliku, kao i svu potrebnu pomoć za okončavanje tih formalnosti ili provjera.
2. Podnošenjem carinske deklaracije […] dotična je osoba odgovorna za sve sljedeće:
(a) točnost i potpunost informacija koje se navode u deklaraciji […];
(b) vjerodostojnost, točnost i valjanost svih dokumenata koji se prilažu deklaraciji […];
[…]
Ako deklaraciju ili obavijest ili zahtjev podnosi ili informacije daje carinski zastupnik dotične osobe, […] taj carinski zastupnik također je vezan obvezama koje su navedene u prvom podstavku ovog stavka.”
5 U članku 42. navedene uredbe, naslovljenom „Primjena sankcija”, u stavku 1. određeno je:
„Svaka država članica predviđa sankcije za nepoštovanje carinskog zakonodavstva. Takve sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćujuće.”
6 Članak 79. navedene uredbe, naslovljen „Carinski dug koji nastaje uslijed neispunjavanja obveza”, određuje:
„1. Za robu koja podliježe uvoznoj carini, uvozni carinski dug nastaje uslijed neispunjavanja bilo čega od sljedećeg:
(a) jedne od obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom, koja se odnosi na unos robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, […]
[…]
3. U slučajevima iz stavka 1. točaka (a) i (b), dužnik je netko od sljedećih:
(a) svaka osoba koja je trebala ispuniti dotične obveze;
[…]”
7 Članak 124. Uredbe br. 952/2013, naslovljen „Gašenje”, predviđa:
„1. Ne dovodeći u pitanje važeće odredbe koje se odnose na ne‑naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu u slučaju sudski utvrđene nesposobnosti plaćanja dužnika, uvozni ili izvozni carinski dug gasi se na jedan od sljedećih načina:
[…]
(b) plaćanjem iznosa uvozne ili izvozne carine;
[…]
(h) ako je carinski dug nastao prema članku 79. ili 82. i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
i. propust koji je doveo do nastanka carinskog duga nije imao značajan učinak na ispravnost dotičnog carinskog postupka i nije predstavljao pokušaj prijevare;
ii. sve potrebne formalnosti za reguliranje statusa robe naknadno su obavljene;
[…]
(k) ako je, podložno stavku 6., carinski dug nastao prema članku 79. i pružen je zadovoljavajući dokaz carinskim tijelima da roba nije bila korištena ili upotrijebljena i da je bila iznesena izvan carinskog područja Unije.
[…]
6. U slučaju iz stavka 1. točke (k), carinski se dug ne gasi za bilo koju osobu ili osobe koje su pokušale počiniti prijevaru.
[…]”
Mađarsko pravo
8 U članku 2. točki 6. az uniós vámjog végrehajtásáról szóló 2017. évi CLII. törvény (Vámtörvény) (Zakon br. CLII iz 2017. o primjeni carinskog prava Unije), u verziji koja je bila na snazi u trenutku donošenja upravne odluke koja je predmet glavnog postupka (u daljnjem tekstu: Carinski zakon), pojam „carinski manjak” definiran je kako slijedi:
„razlika između iznosa nastalih carina i drugih pristojbi i iznosa koji je niži od potonjeg, a odnosi se na prijavljene carine i druge pristojbe te iznosa nastalih, ali neprijavljenih iznosa carina i drugih pristojbi, osim ako je do toga došlo kršenjem zakona ili pogrešnom ocjenom raspoloživih podataka od strane carinskih tijela, isključujući slučajeve uvoza bez provjere; […]”
9 Ta definicija izmijenjena je kako slijedi s učinkom od 28. srpnja 2022.:
„razlika između iznosa nastalih carina i drugih pristojbi i iznosa koji je niži od potonjeg, a odnosi se na prijavljene carine i druge pristojbe te iznosa nastalih carina i drugih pristojbi, osim ako je do toga došlo kršenjem zakona ili pogrešnom ocjenom raspoloživih podataka od strane carinskih tijela, isključujući slučajeve uvoza bez provjere, pri čemu se navodi da […] ni carinski dug koji je ugašen u skladu s člankom 124. stavkom 1. točkom (h) ili točkom (k) [Uredbe br. 952/2013] ni carinski dug niži od 10 eura nastao zbog povrede u vezi s carinskim nadzorom ili carinskom upravom ne predstavlja carinski manjak.”
10 Sukladno članku 84. Carinskog zakona:
„1. […]
a) Nadležno carinsko tijelo izriče upravnu novčanu kaznu za carinske povrede koje se odnose na podnošenje deklaracija robe, točnost podataka navedenih u deklaraciji robe, […]
[…]
2. […]
a) aa) Povreda iz stavka 1. točke (a) smatra se počinjenom osobito ako deklarant u trenutku podnošenja carinske deklaracije […], ne osigura točnost i potpunost informacija navedenih u deklaraciji […].
[…]
8. Ako povrede iz stavka 1. ili s njima povezani propust dovedu do carinskog manjka, valja odrediti upravnu novčanu kaznu u visini od 50 % tog carinskog manjka podložno odredbama stavaka 12. i 13., članka 85. stavaka 1., 3. i 4. te članka 86.
[…]
10. Ako povrede iz stavka 1. ili s njima povezani propust ne dovedu do nastanka carinskog manjka, valja odrediti upravnu novčanu kaznu u odgovarajućem iznosu, podložno odredbama stavaka 12. i 13., članka 85. stavaka 1., 3. i 4. i članka 86.
a) u slučaju povrede poput one iz stavka 1. točke (a) do 100 000 [mađarskih forinti (HUF) (oko 270 eura)] za fizičku osobu i 500 000 HUF [(oko 1350 eura)] za bilo koju drugu osobu,
[…]”
11 Člankom 85. tog zakona predviđa se:
„1. Ako carinsko tijelo utvrdi:
(a) da povreda ili povezani propust nije počinjen krivotvorenjem ili uništavanjem popratne dokumentacije, poslovnih knjiga ili evidencija,
(b) da carinski manjak nije nastao zbog povrede ili propusta ili da carinski dug koji iz toga proizlazi ne prelazi 30 000 HUF [(oko 80 eura)] u slučaju fizičke osobe ili 150 000 HUF [(oko 400 eura)] u slučaju pravne osobe, i
(c) da je dotična osoba počinila povredu ili propust koji se nalaze među onima definiranima u članku 84. stavku 1. prvi put tijekom godine prije nego što je utvrđena predmetna povreda ili propust,
carinsko tijelo izbjegava izricanje novčane kazne i dotičnoj osobi šalje upozorenje.
[…]
3. Osim odredaba stavka 4., ne može se izreći nikakva upravna novčana kazna u okviru podnošenja deklaracije za robu u vezi s točnošću podataka iz deklaracije za robu, ako deklarant zatraži izmjenu deklaracije za robu […].
4. Ako […] deklarant zatraži izmjenu carinske deklaracije za robu nakon što je carinsko tijelo započelo svoju naknadnu provjeru, ali prije dostave izvješća s nalazima naknadne provjere, na temelju pruženih informacija o carinama i drugim pristojbama koje se odnose na opseg provjere, 50 % iznosa novčane kazne koji se može odrediti u skladu s člankom 84. stavcima 8., 10. i 13. izriče se u obliku upravne novčane kazne, uz iznimku odredbi stavka 1. i članka 86.”
12 Članak 86. navedenog zakona glasi:
„Ako su povreda ili propust učinjeni krivotvorenjem ili uništavanjem dokumenata, poslovnih knjiga i evidencija, zbog čega nastaje obveza plaćanja carina i drugih naknada, iznos upravne novčane kazne iznosi 200 % obveze plaćanja nastalih carina i drugih naknada. […]”
Glavni postupak i prethodno pitanje
13 Mađarsko društvo J. P. Mali uvezlo je 2017. i 2018. bicikle i dijelove bicikala kupljene od društava sa sjedištem na Tajvanu. Njegov carinski zastupnik ZeMeX Kereskedelmi és Szállítmányozó Kft. u svrhu puštanja te robe u slobodan promet podnio je carinske deklaracije u kojima je naveo da je predmetna roba podrijetlom iz Tajvana.
14 Nemzeti Adó- és Vámhivatal Baranya Megyei Adó- és Vámigazgatósága (Porezna i carinska uprava za okrug Baranja koji pripada Državnoj upravi za poreze i carine, Mađarska) (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko carinsko tijelo) utvrdio je da uvezeni bicikli i njihovi dijelovi zapravo potječu iz Kine, tako da je njihov uvoz trebao dovesti do naplate antidampinške pristojbe. Stoga je odlukama od 10. prosinca 2020., koje su postale konačne 29. prosinca 2020., to tijelo zatražilo od društva J. P. Mali, na temelju njegova carinskog duga, plaćanje iznosa od 26 077 000 HUF (oko 70 000 eura), koji je platio carinski zastupnik tog društva.
15 Na temelju dokaza prikupljenih tijekom naknadne provjere nad društvom J. P. Mali, prvostupanjsko carinsko tijelo smatralo je da je to društvo, kao ugovorna stranka transakcije, trebalo raspolagati informacijama o okolnostima stjecanja predmetne robe. Njegov zapisnik o provjeri temeljio se, među ostalim, na izvješću Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) iz kojeg je proizlazilo da je društvo sa sjedištem u Tajvanu koje je navedeno kao izvoznik te robe sudjelovalo u podnošenju lažnih deklaracija o podrijetlu kineskih dijelova bicikala.
16 Smatrajući da je društvo J. P. Mali počinilo povredu iz članka 84. stavka 1. točke (a) i stavka 2. točke (a) podtočke (aa) Carinskog zakona, prvostupanjsko carinsko tijelo, u skladu s člankom 84. stavkom 8. tog zakona, izreklo mu je upravnu novčanu kaznu u iznosu od 13 039 000 HUF (oko 35 000 eura).
17 Društvo J. P. Mali podnijelo je žalbu protiv odluke tog carinskog tijela žalbenom odjelu. Taj je odjel odbio tu žalbu odlukom od 22. travnja 2021. uz obrazloženje da je na društvu J. P. Mali da pravilno prijavi podrijetlo robe i da je, kao distributer bicikala, moralo poznavati odredbe primjenjive na svoju djelatnost, među kojima su one u području antidampinških pristojbi, i odabrati svoje ugovorne partnere, uključujući izvoznike u trećim zemljama, s potrebnom pažnjom. Netočnost carinskih deklaracija dio je poslovnog rizika koji inače snosi osoba koja je dužna platiti carinu.
18 Žalbeni odjel je, osim toga, u toj odluci smatrao da se novčana kazna izrečena društvu J. P. Mali temelji na pravilnoj primjeni Carinskog zakona i da se njome ne krši pravo Unije.
19 U tom je pogledu utvrdio da je zbog netočnog navođenja zemlje podrijetla carinska vrijednost predmetne robe bila određena u iznosu koji je znatno niži od stvarne vrijednosti te robe, što je dovelo do carinskog manjka. Taj je odjel smatrao da, u skladu s člankom 2. točkom 6. i člankom 84. stavkom 8. Carinskog zakona, taj carinski manjak dovodi do primjene novčane kazne po stopi od 50 %, izračunatoj na temelju ukupnog iznosa obveze koju su utvrdila carinska tijela a da pritom nije potrebno ispitati je li povreda carinskog zakonodavstva pripisiva društvu J. P. Mali. Nije potrebno odustati od te novčane kazne, s obzirom na to da u tu svrhu nisu ispunjeni uvjeti propisani Carinskim zakonom, niti smanjiti njezin iznos ako se situacija društva J. P. Mali ne regulira u razdoblju između početka naknadne provjere i dostave zapisnika o toj provjeri.
20 Društvo J. P. Mali osporavalo je odluku žalbenog odjela pred Fővárosijem Törvényszék (Sud u Budimpešti, Mađarska). Ističe da novčana kazna, paušalno određena u visini od 50 % carinskog manjka, nije proporcionalna težini povrede.
21 Društvo J. P. Mali iznosi da uvoznici raspolažu samo ograničenim informacijama o proizvodnji i podrijetlu robe te da u tom pogledu ovise o podacima koje su dostavili izvoznici. Navodi da mu je u ovom slučaju neovisno javno tijelo, tajvanska gospodarska komora, izdalo potvrde kojima se potvrđuju navodi izvoznikâ u pogledu podrijetla predmetne robe. Smatra da je mađarsko zakonodavstvo, s obzirom na to da ne dopušta uzimanje u obzir takvih okolnosti i da u slučaju povrede carinskog zakonodavstva uvozniku izriče tešku novčanu kaznu iako mu se ta povreda ne može pripisati, protivno pravu Unije, a osobito odredbama Uredbe br. 952/2013 u području sankcija.
22 Prema mišljenju žalbenog odjela, druge stranke u glavnom postupku, ta argumentacija društva J. P. Mali nije osnovana. Carinski zakon pravi relevantnu razliku s obzirom na narav povreda carinskog zakonodavstva i njihove posljedice. Naime, tim se zakonom predviđaju različite sankcije ovisno o tome je li povreda dovela do carinskog manjka. Osim toga, na temelju članaka 85. i 86. navedenog zakona, čak i u slučaju povrede koja je dovela do carinskog manjka, sankcija se prilagođava ovisno o određenim faktorima ponderiranja.
23 Fővárosi Törvényszék (Sud u Budimpešti) sumnja u usklađenost sankcije predviđene člankom 84. stavkom 8. Carinskog zakona sa zahtjevom proporcionalnosti iz članka 42. stavka 1. Uredbe br. 952/2013.
24 Taj sud smatra da ta odredba Carinskog zakona ne omogućuje provjeru postoji li postupanje koje se može pripisati dotičnom gospodarskom subjektu i tako sprečava ispitivanje je li taj gospodarski subjekt poduzeo sve odgovarajuće mjere koje se od njega mogu očekivati kako bi se izbjegla povreda koja je dovela do nastanka carinskog manjka.
25 Navedeni sud ipak ističe da je mađarski zakonodavac izmijenio, s učinkom od 28. srpnja 2022., pojam „carinski manjak” koji se nalazi u članku 2. točki 6. Carinskog zakona, dodavši da „ni carinski dug koji je ugašen u skladu s člankom 124. stavkom 1. točkom (h) ili točkom (k) [Uredbe br. 952/2013] ni carinski dug niži od 10 eura nastao zbog povrede u vezi s carinskim nadzorom ili carinskom upravom ne predstavlja carinski manjak.” Tom izmjenom, koja se neposredno primjenjuje na predmete u tijeku koji su obuhvaćeni tim slučajevima, zakonodavac je priznao da se, u svrhu određivanja visine novčane kazne, postupanja koja dovode do povrede obveze predaje robe carini ili njezina izuzimanja ispod carinskog nadzora ne mogu ocjenjivati na isti način kao manje povrede carinskih obveza.
26 Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, valja utvrditi je li sankcija predviđena u članku 84. stavku 8. Carinskog zakona proporcionalna, s obzirom na to da su u ovom slučaju izvoznici i tajvanska gospodarska komora naveli da predmetna roba potječe iz Tajvana i da je stvarno podrijetlo robe otkriveno tek u OLAF‑ovu izvješću zaprimljenom nakon podnošenja carinske deklaracije.
27 U tim je okolnostima Fővárosi Törvényszék (Sud u Budimpešti) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li Uredbu [br. 952/2013] tumačiti na način da je članak 84. stavak 8. [Zakona o carinama] koji, u slučaju upravne novčane kazne koja se mora obvezno izreći na temelju utvrđenog carinskog manjka za povredu u vezi s netočnosti podataka u carinskoj deklaraciji, carinskim tijelima ne dopušta da ocijene sve okolnosti slučaja, a osobito pitanje može li se djelovanje pripisati gospodarskom subjektu koji je podnio carinsku deklaraciju nego kao kogentnu normu nalaže izricanje upravne novčane kazne u visini od 50 % utvrđenog carinskog manjka, neovisno o težini počinjene povrede i ispitivanju i ocjeni njezine pripisivosti navedenom gospodarskom subjektu, u skladu sa zahtjevom proporcionalnosti iz članka 42. stavka 1. [te uredbe].”
O prethodnom pitanju
28 Najprije valja istaknuti da članak 15. Uredbe br. 952/2013 obvezuje svaku osobu koja izravno ili neizravno sudjeluje u obavljanju carinskih formalnosti da u carinskoj deklaraciji dostavi točne i potpune informacije.
29 Povreda te obveze predstavlja „nepoštovanje carinskog zakonodavstva” u smislu članka 42. stavka 1. te uredbe. Naime, taj se pojam ne odnosi samo na prijevarne radnje, nego obuhvaća svako nepoštovanje carinskog zakonodavstva Unije, neovisno o tome je li nepoštovanje bilo namjerno ili je počinjeno nepažnjom ili pak nije bilo skrivljenog ponašanja dotičnog gospodarskog subjekta (vidjeti u tom smislu presude od 4. ožujka 2020., Schenker, C‑655/18, EU:C:2020:157, t. 30. do 32. i 45. i od 8. lipnja 2023., ZES Zollner Electronic, C‑640/21, EU:C:2023:457, t. 59.).
30 Kad je riječ o posljedicama takvog nepoštovanja, na svakoj je državi članici da predvidi, u skladu s člankom 42. stavkom 1. navedene uredbe, učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije, osobito u slučaju davanja netočnih podataka u carinskoj deklaraciji, uključujući slučajeve – u koje spada, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, predmet u glavnom postupku – u kojima uvoznik postupa u dobroj vjeri te se pouzdao u službene potvrde izdane u zemlji ili području izvan carinskog područja Unije.
31 Sankcija poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se sastoji od upravne novčane kazne u visini od 50 % carinskog manjka uzrokovanog dostavljenim netočnim podacima, može se smatrati učinkovitom i odvraćajućom u smislu članka 42. stavka 1. Uredbe br. 952/2013. Naime, takva sankcija može potaknuti gospodarske subjekte Unije da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se uvjerili da raspolažu točnim informacijama o robi koju uvoze i da su podaci koje pružaju u carinskim deklaracijama točni i potpuni. Ona tako doprinosi ostvarenju cilja, navedenog u uvodnoj izjavi 9. te uredbe, kojim se osigurava primjena tarifa i drugih mjera zajedničke politike koje su uvedene na razini Unije za trgovinu robom između Unije i zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije.
32 Kad je riječ o proporcionalnosti predmetne sankcije, valja podsjetiti na to da su, u nedostatku usklađenosti propisa Unije u području sankcija primjenjivih u slučaju neispunjenja uvjeta iz režima uvedenog tim propisima, države članice ovlaštene odabrati sankcije koje smatraju primjerenima. Ipak, one su dužne izvršavati svoju nadležnost poštujući pravo Unije i njegova opća načela te, sukladno tomu, i načelo proporcionalnosti. Na temelju tog načela, upravne ili represivne mjere ne smiju prelaziti ono što je nužno za postizanje ciljeva kojima to zakonodavstvo legitimno teži i, osim toga, biti neproporcionalne u odnosu na te ciljeve (presuda od 8. lipnja 2023., Zes Zollner Electronic Schenker, C‑640/21, EU:C:2023:457, t. 60. i navedena sudska praksa).
33 Navedeno načelo nameće se državama članicama ne samo kad je riječ o određivanju sastavnih elemenata povreda i pravila o iznosu novčanih kazni, nego i što se tiče ocjene elemenata koji se mogu uzeti u obzir prilikom utvrđivanja iznosa novčane kazne (presuda od 22. ožujka 2017., Euro‑Team i Spirál‑Gép, C‑497/15 i C‑498/15, EU:C:2017:229, t. 43. kao i navedena sudska praksa).
34 U ovom slučaju iz podataka koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da je mađarski zakonodavac uveo sustav sankcija u slučaju povrede carinskog zakonodavstva kojim se predviđa upravna novčana kazna čiji je iznos izravno proporcionalan iznosu carinskog manjka uzrokovanog povredom.
35 Naime, s obzirom na to da upravna novčana kazna predviđena tim sustavom u načelu iznosi 50 % tog carinskog manjka, iznos novčane kazne to je veći što je veći taj carinski manjak, primjerice zbog netočnog navođenja zemlje ili područja podrijetla robe. Suprotno tomu, iznos novčane kazne to je manji što je isti carinski manjak manji. Usto, ako je carinski manjak zanemariv, to može dovesti do oslobođenja.
36 Uostalom, ta stopa od 50 % nije pretjerana s obzirom na važnost cilja carinskog zakonodavstva Unije, navedenog u točki 31. ove presude.
37 Propis poput onoga o kojem je riječ omogućuje, osim toga, da se u znatnoj mjeri uzme u obzir ponašanje dotičnog gospodarskog subjekta, među ostalim, podizanjem stope novčane kazne na iznos od 200 % obveze plaćanja carine i drugih naknada u slučaju prijevarne aktivnosti i smanjenjem stope novčane kazne na 25 % carinskog manjka ako je taj gospodarski subjekt postupao u dobroj vjeri i zahtijeva, između početka naknadne provjere i izdavanja izvješća u kojemu su sadržani zaključci te provjere, izmjenu carinske deklaracije dostavljanjem točnih podataka.
38 U području carina, takva pravila osiguravaju poštovanje načela proporcionalnosti. Konkretno, u skladu s onim što je navedeno u uvodnoj izjavi 38. Uredbe br. 952/2013, njima se u dovoljnoj mjeri razlikuju slučajevi u kojima gospodarski subjekt postupa u dobroj vjeri od slučajeva u kojima to ne čini.
39 S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 42. stavak 1. Uredbe br. 952/2013 treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se, u slučaju carinskog manjka uzrokovanog navođenjem netočnih podataka u carinskoj deklaraciji koja se odnosi na robu uvezenu u Uniju, predviđa upravna novčana kazna koja načelno iznosi 50 % tog manjka i koja se primjenjuje neovisno o dobroj vjeri dotičnog gospodarskog subjekta i mjerama opreza koje je on poduzeo, s obzirom na to da je ta stopa od 50 % znatno niža od one koja je predviđena u slučaju zle vjere tog gospodarskog subjekta te je, osim toga, znatno smanjena u određenim situacijama koje su navedene u tom propisu, među kojima je i onaj u kojem gospodarski subjekt koji postupa u dobroj vjeri ispravlja svoju carinsku deklaraciju prije završetka naknadne provjere.
Troškovi
40 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:
Članak 42. stavak 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se, u slučaju carinskog manjka uzrokovanog navođenjem netočnih podataka u carinskoj deklaraciji koja se odnosi na robu uvezenu u Europsku uniju, predviđa upravna novčana kazna koja načelno iznosi 50 % tog manjka i koja se primjenjuje neovisno o dobroj vjeri dotičnog gospodarskog subjekta i mjerama opreza koje je on poduzeo, s obzirom na to da je ta stopa od 50 % znatno niža od one koja je predviđena u slučaju zle vjere tog gospodarskog subjekta te je, osim toga, znatno smanjena u određenim situacijama koje su navedene u tom propisu, među kojima je i onaj u kojem gospodarski subjekt koji postupa u dobroj vjeri ispravlja svoju carinsku deklaraciju prije završetka naknadne provjere.
Potpisi