Predmet T‑521/09

Alstom Grid SAS

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište strujnih transformatora — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u — Sporazum o podjeli tržišta — Obavijest o suradnji iz 2002. — Oslobađanje od kazne — Legitimno očekivanje — Obveza obrazlaganja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 27. studenoga 2014.

1.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Oslobađanje od kazne – Pretpostavke – Dostava dokaza koji omogućuju Komisiji donošenje odluke o provođenju nadzora – Kriteriji za ocjenu

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 4. i čl. 23. st. 1.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 8.(a) i t. 9.)

2.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Oslobađanje od kazne – Pretpostavke – Dostava dokaza koji omogućuju Komisiji donošenje odluke o provođenju nadzora – Korištenje podataka prikupljenih tijekom prethodnog nadzora koji se odnosi na drugu povredu – Dopuštenost

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 4. i čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 8.(a) i t. 9.)

3.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Oslobađanje od kazne – Pretpostavke – Dostava dokaza koji omogućuju Komisiji donošenje odluke o provođenju nadzora – Nepostojanje dostatnih elemenata na raspolaganju Komisiji u trenutku dostave dokaza – Kriteriji za ocjenu

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 8.(a), t. 9. i t. 11.)

4.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Oslobađanje od kazne – Pretpostavke – Kumulativnost

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 8.(a), t 9. i t. 11.)

5.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Oslobađanje od kazne – Pretpostavke – Donošenje odluke kojom se utvrđuje povreda nakon zahtjeva za oslobađanje od kazni – Nepostojanje utjecaja

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 8. do 11.)

6.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Obavijest Komisije o neizricanju ili smanjenju novčane kazne kao posljedici suradnje predmetnih poduzetnika – Obvezujuća narav za Komisiju – Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja – Pretpostavke

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)

7.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Kriteriji – Neizricanje ili smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Razlika između položaja koji dovodi do oslobođenja od kazne i položaja koji dovodi do smanjenja njezina iznosa – Djelomično oslobođenje – Pretpostavke – Donošenje odluke kojom se utvrđuje povreda nakon zahtjeva za oslobađanje od kazni – Nepostojanje utjecaja

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 23.(b), al. 3.)

8.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja – Obveza ispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja koja su navele zainteresirane osobe – Nepostojanje

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a, čl. 253. UEU‑a)

1.      U okviru povrede pravila tržišnog natjecanja, točka 8.(a) i točka 9. Obavijesti Komisije o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela zahtijevaju, s jedne strane, da poduzetnik bude prvi koji dostavlja dokaze Komisiji, koji joj omogućuju da donese odluku o provođenju nadzora u vezi s navodnim kartelom koji utječe na Europsku zajednicu, te, s druge strane, da u vrijeme dostave dokaza Komisija nije imala još dovoljno dokaza za donošenje odluke o provođenju nadzora vezanog uz navodni kartel.

S tim u svezi, za potrebe ovlasti donošenja odluke o provođenju pretraga na temelju članka 20. stavka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003, Komisija mora navesti činjenice koje ih mogu opravdati. Radi opravdanja pretraga nije potrebno da se dokumentima koje Komisija zaplijeni bez ikakve sumnje može dokazati postojanje povrede. Naime, za donošenje odluke o pretrazi u smislu članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003 dovoljno da je ona raspolaže ozbiljnim elementima i materijalnim indicijama koji su je naveli na sumnju o postojanju povrede. U tom kontekstu, različite se indicije ne smiju ocjenjivati zasebno, već zajedno tako da se mogu uzajamno podupirati.

(t. 46., 52.‑54.)

2.      U okviru primjene točke 9. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela ne radi se o ispitivanju je li Komisija već raspolagala dostatnim dokazima kako bi se utvrdilo postojanje zabranjenog sporazuma u odluci kojom se utvrđuje povreda i izriče novčana kazna, nego valja samo ispitati, je li ona raspolagala dostatnim elementima za donošenje odluke o pretrazi u smislu članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003.

U tom pogledu, iako se podaci prikupljeni tijekom nadzora ne smiju koristiti u svrhe različite od onih navedenih u odluci o pretrazi, ništa se ne protivi tomu da se Komisija osloni na svoje saznanje o dokumentima zaplijenjenim tijekom prethodne pretrage koja se odnosila na drugu navodnu povredu kako bi donijela novu odluku o provođenju pretrage. Naime, činjenica da je u okviru pretrage Komisija po prvi put saznala za dokumente koji ukazuju na postojanje povrede neobuhvaćene predmetom odluke kojom se nalaže pretraga, ne daje tim dokumentima apsolutnu zaštitu u toj mjeri da ih se ne bi moglo zakonito zahtijevati i koristiti kao dokaze. U suprotnom bi poduzetnici bili potaknuti na to da kod pretrage u prvom predmetu predaju sve dokumente koji omogućuju dokazivanje druge povrede i da sebe tako zaštite od svakog progona u tom pogledu. Takvo bi rješenje prelazilo granice onoga što je nužno za zaštitu poslovne tajne i prava na obranu te bi stoga predstavljalo neopravdanu prepreku izvršenju Komisijina zadatka, a to je osiguravati poštovanje pravila o tržišnom natjecanju na zajedničkom tržištu.

(t. 69.‑72.)

3.      Iz točke 9. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela proizlazi da se oslobađanje od kazni može dodijeliti samo kada Komisija još ne raspolaže dostatnim elementima za donošenje odluke o provođenju nadzora. Točka 9. Obavijesti stoga ne upućuje na saznanje koje bi mogući tim zadužen za predmet mogao imati o tome, nego na saznanja koje bi Komisija kao institucija mogla imati o tome.

S tim u svezi, pristup prema kojem bi odlučujući kriterij bila razina saznanja, koju bi članovi mogućeg tima zaduženog za predmet mogli imati u trenutku podnošenja zahtjeva za oslobađanje od kazni, jedva bi bio u skladu s duhom Obavijesti o suradnji iz 2002. i ciljevima koje se njome nastoje ostvariti. Naime, takav bi pristup imao za posljedicu to da bi oslobađanje od kazni na temelju njezine točke 8. (a) kao i točaka 9. i 11. moralo biti dodijeljeno, čak i ako bi se pokazalo da bi elementi i materijalne indicije, koji su već na raspolaganju Komisiji u trenutku podnošenja zahtjeva za oslobađanje od kazni, njoj već omogućili da donese odluku o provođenju nadzora protiv navodnog zabranjenog sporazuma.

Cilj Komisijina programa oslobađanja odnosno smanjenja kazni nije da se poduzetnicima koji sudjeluju u tajnim zabranjenim sporazumima omogući izbjegavanje novčanih posljedica njihove odgovornosti, nego da se olakša prepoznavanje takvih praksi i potom u upravnom postupku potpomognu napori Komisije usmjereni na rekonstrukciju relevantnih činjenica koliko je to moguće. Stoga, koristi koje bi mogli imati poduzetnici koji sudjeluju u takvima praksama ne mogu prijeći razinu onog što je potrebno za osiguravanje potpune učinkovitosti programa oslobađanja odnosno smanjenja kazni i upravnog postupka koji Komisija vodi.

Stoga, oslobađanje od novčane kazne opravdano je samo vrijednošću suradnje poduzetnika koji traži to oslobađanje. Tako je u točki 6. Obavijesti o suradnji iz 2002. Komisija pravilno zaključila da je suradnja poduzetnika, koji je obavijesti o postojanju zabranjenog sporazuma o kojem nije još imala saznanja, od presudnog značaja kojim se može opravdati oslobađanje od novčane kazne. S druge strane, suradnja poduzetnika čiji je učinak samo obavještavanje o zabranjenom sporazumu, za koji se može sumnjati da postoji na temelju elemenata i indicija kojima je ona već raspolagala, nije od usporedivog presudnog značaja. Nasuprot tomu, kao što proizlazi iz točke 8. (b) navedene obavijesti, u ovom potonjem slučaju oslobađanje od kazni je opravdano samo kada se poduzetnik ne ograniči na obavještavanje o postojanju zabranjenog sporazuma, nego joj također dostavi dokaze koji joj omogućuju da utvrdi njegovo postojanje u odluci kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ‑a.

(t. 78.‑82.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 88.)

5.      Iz točaka 8. do 11. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela jasno proizlazi da se u slučaju u kojem Komisija već raspolaže ozbiljnim elementima i materijalnim indicijama, kojima se moglo opravdati donošenje odluke o pretrazi, poduzetniku može dodijeliti oslobađanje od kazni samo ako dostavi dokaze koji Komisiji omoguće da utvrdi povredu članka 81. UEZ‑a.

S tim u svezi, sastavni dio Komisijina programa oslobađanja odnosno smanjenja kazni predstavlja rizik od učinka „snježne grude“, to jest rizik da poduzetnikov zahtjev za oslobađanje od kazni u vezi sa zabranjenim sporazumom može dovesti do istražne mjere Komisije, što bi zauzvrat moglo dovesti do zahtjeva za oslobađanje od kazni drugih poduzetnika koji su u vezi s istim sektorom, ali se odnose na zabranjene sporazume različite od onog obuhvaćenog prvotnim zahtjevom za oslobađanje od kazni. On potiče poduzetnike koji žele surađivati s njom da se ne ograniče na selektivnu suradnju u vezi sa samo jednim zabranjenim sporazumom, nego da u potpunosti surađuju u vezi sa svim zabranjenim sporazumima o kojima imaju saznanja.

Stoga čak i pod pretpostavkom da je utvrđena uzročna veza između tužiteljeva zahtjeva za oslobađanje od kazni i donošenja pobijane odluke, to ne bi dostajalo da mu se dodijeli oslobađanje od kazni na temelju Obavijesti o suradnji.

(t. 91.‑93.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 98., 103., 105.)

7.      Točka 23 (b) treći podstavak Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela odnosi se na posebnu situaciju u kojoj se može naći poduzetnik koji se ne koristi oslobađanjem od kazni, nego samo njihovim smanjenjem. Naime, dostavljajući dodatne dokaze u vezi sa zabranjenim sporazumom, takav poduzetnik riskira da razotkrije elemente koji bi mogli utjecati na ozbiljnost ili trajanje povrede koje Komisija može utvrditi, čija bi posljedica mogla biti uvećavanje kazni izrečenih za njegovo sudjelovanje u tom zabranjenom sporazumu. Kako bi se svi poduzetnici potakli na punu suradnju, čak i oni kojima nije dodijeljeno oslobađanje od novčanih kazni, točka 23. (b) treći podstavak Obavijesti o suradnji iz 2002. predviđa djelomično oslobađanje od kazni u pogledu tih dokaza.

U tom pogledu, kako bi se ocijenilo je li poduzetnik dostavio o činjenicama koje nisu bile poznate Komisiji, a koje imaju izravan utjecaj na ozbiljnost ili trajanje navodnog zabranjenog sporazuma, ne treba uzeti u obzir moguću uzročnu vezu između zahtjeva za oslobađanje od kazni i kasnijeg donošenja odluke kojom se utvrđuje povreda pravila tržišnog natjecanja. Naime, cilj Obavijesti o suradnji uopće nije uzimanje u obzir takve uzročne veze.

(t. 111., 112., 114.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 118.‑120.)