Predmet C‑261/13 P

Peter Schönberger

protiv

Europskog parlamenta

„Žalba – Peticija upućena Europskom parlamentu – Odluka o pohranjivanju peticije – Tužba za poništenje – Pojam ,akta koji se može pobijati’“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 9. prosinca 2014.

Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka odbora Parlamenta za peticije o daljnjem postupanju s peticijom koja je proglašena dopuštenom – Diskrecijska ovlast Parlamenta političke naravi – Isključenje pojma

(čl. 20. st. 2. t. (d) UFEU‑a, čl. 24. UFEU‑a, čl. 227. i 263. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 44.; Poslovnik Europskog parlamenta, čl. 215. do 217.)

Iz članka 263. stavka 1. UFEU‑a proizlazi da Sud ispituje zakonitost akata Parlamenta koji proizvode pravne učinke prema trećima. Akti koji se mogu pobijati tužbom za poništenje su mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji mogu utjecati na interese tužitelja, značajno mijenjajući njegov pravni položaj.

Protiv odluke kojom Parlament, kad mu je podnesena peticija, zaključi da ona ne udovoljava pretpostavkama iz članka 227. UFEU‑a mora biti moguće provesti sudski nadzor, s obzirom na to da ona može utjecati na pravo zainteresirane osobe na podnošenje peticije. Rečeno vrijedi i za odluku kojom bi Parlament, ne poštujući samu bit prava na podnošenje peticije, odbio ili propustio upisati peticiju koja mu je upućena i slijedom toga ispitati udovoljava li ona pretpostavkama iz članka 227. UFEU‑a.

Odluka Parlamenta o tome da nije udovoljeno pretpostavkama iz članka 227. UFEU‑a mora biti obrazložena na način da podnositelju peticije omogući da razumije koja od tih pretpostavki u njegovu slučaju nije ispunjena. U tom pogledu, sažeto obrazloženje udovoljava tom zahtjevu.

S druge strane, iz odredaba UFEU‑a kao i iz pravila koja je Parlament donio za uređenje prava na podnošenje peticije (čl. 215. do 217. Poslovnika Parlamenta) proizlazi da, kad je riječ o peticiji za koju je ocijenjeno da udovoljava pretpostavkama iz članka 227. UFEU‑a, Parlament raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću političke prirode glede daljnjeg postupanja s takvom peticijom. Iz toga proizlazi da odluka donesena u vezi s time nije podvrgnuta sudskom nadzoru, neovisno o tome što takvom odlukom sam Parlament donosi naznačene mjere ili o tome što ocjenjuje da to nije u stanju učiniti i prosljeđuje peticiju nadležnoj instituciji ili službi kako bi ona poduzela te mjere.

(t. 13., 22.‑24.)