PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
16. rujna 2013.
Predmet T‑264/11 P
Carlo De Nicola
protiv
Europske investicijske banke (EIB)
„Žalba – Javna služba – Zaposlenici EIB‑a – Ocjenjivanje – Promaknuće – Ocjenjivanje i promaknuća za 2007. godinu – Odluka žalbenog odbora – Uznemiravanje – Razuman rok – Zahtjev za poništenje – Zahtjev za naknadu štete“
Predmet: Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 8. ožujka 2011., De Nicola/BEI (F‑59/09) radi ukidanja te presude.
Odluka: Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 8. ožujka 2011., De Nicola/BEI (F‑59/09) u dijelu u kojem odbija, s jedne strane, tužbeni zahtjev Carla De Nicole za poništenje odluke žalbenog odbora Europske investicijske banke (EIB) te u dijelu u kojem odbija njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete nastale zbog navodnog uznemiravanja tužitelja od strane EIB‑a. U preostalom dijelu žalba se odbija. Predmet se vraća na ponovno suđenje Službeničkom sudu. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Sažetak
1. Žalba – Razlozi – Razlog usmjeren protiv točke obrazloženja presude koja nije nužna za utemeljenost izreke – Bespredmetan razlog
(čl. 257. UFEU‑a; čl. 9. Priloga I. Statutu Suda)
2. Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka žalbenog odbora Europske investicijske banke u području ocjenjivanja koja ne sadrži presudu o izvješću o ocjeni – Uključenost
3. Pravo Europske unije – Načela – Poštovanje razumnog roka – Upravni postupak – Sudski postupak – Kriteriji za ocjenu
(čl. 47. i čl. 52. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)
4. Tužbe dužnosnikâ – Osoblje Europske investicijske banke – Predmet – Nalog upravi – Nedopuštenost
5. Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Predsudski postupak – Fakultativnost – Mogućnost analogije s predsudskim postupkom predviđenim Pravilnikom o osoblju za dužnosnike – Nepostojanje
(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)
6. Žalba – Razlozi – Nadzor od strane Općeg suda nad odbijanjem Službeničkog suda da donese mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ – Opseg
(čl. 256. st. 2. UFEU‑a; čl. 11. Priloga I. Statutu Suda)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 33.)
Izvori:
Sud: 30. rujna 2003., Biret i Cie/Vijeće, C‑94/02 P, Zb., str. I‑10565., t. 63. i navedena sudska praksa
2. Odluka žalbenog odbora Europske investicijske banke u području ocjenjivanja koja ne sadrži nikakvu presudu o izvješću o ocjeni, ali se ograničava na utvrđivanje, s jedne strane, nemogućnosti nastavka održavanja rasprave i s druge strane, potrebe prilaganja te odluke osobnom spisu osobe u pitanju, načelno može nanijeti štetu toj osobi. Službenički sud se ne može suzdržati od odluke o pitanju, s jedne strane, s obzirom na relevantne činjenice slučaja, može li odluka žalbenog odbora ipak nanijeti štetu tužitelju i, s druge strane, je li žalbeni odbor tim zaključkom poštovao pravila vođenja postupka ocjenjivanja. Takva ocjena u meritumu je nužna jer je donošenjem navedenih pravila Banka sama ograničila vlastitu diskrecijsku ovlast te se članovi osoblja mogu pozivati na njih pred sudom Unije s obzirom na opća načela prava, poput načela jednakog postupanja i načela zaštite legitimnih očekivanja.
Odbacivanjem tužbe tužitelja bez konačne odluke o meritumu, žalbeni odbor oduzima tužitelju jedan stupanj nadzora uz to što mu, makar implicitno, pripisuje ometanje postupka. Takva odluka očito nanosi štetu tužitelju, što opravdava njegov interes u tome da se ona poništi. Nadalje, sama činjenica da je žalbeni odbor odlučio priložiti navedenu odluku osobnom spisu tužitelja dostatna je za zaključiti da mu ona nanosi štetu i da mu njezino poništenje može ići u korist.
(t. 40., 41. i 44.)
Izvori:
Opći sud: 10. rujna 2003., McAuley/Vijeće, T‑165/01, Zb. SS, str. I‑A‑193. i II‑963., t. 44.; 1. ožujka 2005., Mausolf/Europol, T‑258/03, Zb. SS, str. I‑A‑45. i II‑189., t. 25. i navedena sudska praksa
Službenički sud: 30. studenoga 2009., De Nicola/EIB, F‑55/08, Zb. SS, str. I‑A‑1‑469. i II‑A‑1‑2529., t. 39., 54. i prateće točke
3. Kad trajanje postupka nije određeno odredbom prava Unije, razumnost roka u kojem je institucija donijela akt u pitanju mora se ocijeniti s obzirom na sve okolnosti svojstvene svakom pojedinom slučaju, a posebice s obzirom na značaj spora za dotičnu osobu, složenost predmeta i ponašanje stranaka postupka. Prema tome, razumnost roka ne može se utvrditi upućivanjem na točno određenu gornju granicu, utvrđenu na apstraktan način, već se mora ocijeniti u svakom pojedinom slučaju s obzirom na okolnosti u pitanju. S druge strane, s obzirom na zahtjev dosljednosti, valja primijeniti pojam razumnog roka na isti način kad je riječ o tužbi ili zahtjevu za čije podnošenje nijedna odredba prava Unije nije predvidjela rok. U ta dva slučaja, sud Unije dužan je uzeti u obzir okolnosti svojstvene slučaju.
(t. 49.)
Izvori:
Sud: 28. veljače 2013., Réexamen Arango Jaramillo i dr./EIB, C‑334/12 RX‑II, t. 25. do 46.
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 63.)
Izvori:
Opći sud: 16. prosinca 2004., De Nicola/EIB, T‑120/01 i T‑300/01, Zb. SS, str. I‑A‑365. i II‑1671., t. 136.; 16. svibnja 2006., Magone/Komisija, T‑73/05, Zb. SS, str. I‑A‑2‑107. i II‑A‑2‑485., t. 15. i navedena sudska praksa
5. Okolnost da Pravilnik o osoblju Europske investicijske banke, koji utvrđuje upravne pravne lijekove, za razliku od članaka 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike ne predviđa obvezni predsudski postupak, predstavlja prepreku jednostavnom prijenosu sustava rješavanja sporova predviđenog Pravilnikom o osoblju za dužnosnike, čak i uz njegovu fleksibilnu primjenu radi jamčenja pravne sigurnosti, zbog nesigurnosti koje se vežu uz pretpostavke dopuštenosti tužbi osoblja Banke. Naime, iako članak 41. navedenog pravilnika upućuje na mirno rješavanje sporova, odmah nakon toga pojašnjava da se taj postupak odvija neovisno o tužbi podnesenoj pred sudom Unije.
U tom pogledu slijedi da Pravilnik o osoblju Banke, a posebice njegov članak 41., predstavlja interni i načelno iscrpan propis Banke, čija se narav i ratio legis veoma razlikuje od onih Pravilnika o osoblju za dužnosnike, uključujući njegove članke 90. i 91. Prema tome, samo postojanje tog internog propisa onemogućuje analognu primjenu Pravilnika o osoblju za dužnosnike. Stoga se uvjeti koji uređuju fakultativni interni postupak mirnog rješavanja predviđenog u članku 41. Pravilnika o osoblju Banke ne mogu tumačiti contra legem kako bi taj postupak postao obvezan. Naime, navedeni članak 41. u tom pogledu ne sadrži nikakve pravne praznine koje bi trebalo nadopuniti radi zadovoljavanja viših pravnih načela.
(t. 70. do 72.)
Izvori:
Réexamen Arango Jaramillo i dr./EIB, gore navedeno, t. 39.
Opći sud: 23. veljače 2001., De Nicola/EIB, T‑7/98, T‑208/98 i T‑109/99, Zb. SS, str. I‑A‑49. i II‑185., t. 96. do 101.; 17. lipnja 2003., Seiller/EIB, T‑385/00, Zb. SS, str. I‑A‑161. i II‑801., t. 50. do 52., 65. i 73.; 27. travnja 2012., De Nicola/EIB, T‑37/10 P, t. 76. i 77.
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 81.)
Izvori:
Sud: 24. rujna 2009., Erste Group Bank i dr./Komisija, C‑125/07 P, C‑133/07 P, C‑135/07 P i C‑137/07 P, Zb., str. I‑8681., t. 319.; 10. lipnja 2010., Thomson Sales Europe/Komisija, C‑498/09 P, još neobjavljeno u Zborniku, t. 138.