Presuda Suda (šesto vijeće) od 19. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Hannover - Njemačka) – EZ/Savezna Republika Njemačka
(predmet C-238/19)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Politika azila – Direktiva 2011/95/EU – Uvjeti odobravanja statusa izbjeglice – Odbijanje izvršavanja vojne službe – Članak 9. stavak 2. točka (e) – Pravo zemlje podrijetla koje ne predviđa pravo na prigovor savjesti – Zaštita osoba koje su pobjegle iz svoje zemlje podrijetla nakon isteka roka za odgodu vojne službe – Članak 9. stavak 3. – Veza između razloga navedenih u članku 10. te direktive i sudskog progona i kažnjavanja iz članka 9. stavka 2. točke (e) navedene direktive – Dokaz)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgericht Hannover
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: EZ
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Izreka
Članak 9. stavak 2. točku (e) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da, kad pravo zemlje podrijetla ne predviđa mogućnost odbijanja izvršavanja vojne službe, to odbijanje utvrdi u slučaju da dotična osoba nije formalizirala svoje odbijanje u skladu s određenim postupkom te je pobjegla iz svoje zemlje podrijetla a da se nije javila vojnim tijelima.
Članak 9. stavak 2. točku (e) Direktive 2011/95 treba tumačiti na način da bi za vojnog obveznika koji odbija izvršavanje vojne službe u slučaju sukoba, ali koji ne zna svoj budući sektor vojne intervencije, u kontekstu općega građanskog rata u kojem vojska intervencijom vojnih obveznika opetovano i sustavno čini kaznena djela ili akte iz članka 12. stavka 2. te direktive, izvršavanje vojne službe pretpostavljalo izravno ili neizravno sudjelovanje u počinjenju takvih djela ili radnji, neovisno o području intervencije.
Članak 9. stavak 3. Direktive 2011/95 treba tumačiti na način da se njime propisuje postojanje veze između razloga navedenih u članku 10. te direktive i sudskog progona i kažnjavanja iz članka 9. stavka 2. točke (e) navedene direktive.
Članak 9. stavak 2. točku (e) u vezi s člankom 9. stavkom 3. Direktive 2011/95 treba tumačiti na način da se postojanje veze između razloga navedenih u članku 2. točki (d) kao i u članku 10. te direktive i sudskog progona i kažnjavanja zbog odbijanja izvršavanja vojne službe iz članka 9. stavka 2. točke (e) navedene direktive ne može smatrati dokazanim na temelju puke činjenice da su taj sudski progon i kažnjavanje povezani s tim odbijanjem. Međutim, postoji snažna presumpcija da je odbijanje izvršavanja vojne službe pod uvjetima navedenima u članku 9. stavku 2. točki (e) te direktive povezano s jednim od pet razloga navedenih u njezinu članku 10. Na nadležnim je nacionalnim tijelima da s obzirom na sve predmetne okolnosti provjere vjerojatnost te veze.
____________
1 SL C 206, 17. 6. 2019.