PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

16. listopada 2014.

Predmet T‑26/14 P

Peter Schönberger

protiv

Revizorskog suda Europske unije

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Promaknuće – Promaknuća za 2011. – Referentni multiplikacijski faktori – Kontradiktorni postupci“

Predmet:      Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 5. studenoga 2013., Schönberger/Revizorski sud (F‑14/12, Zb. SS, EU:F:2013:167) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 5. studenoga 2013. Schönberger/Revizorski sud (F‑14/12). Predmet se vraća Službeničkom sudu na ponovno odlučivanje. O troškovima će se odlučiti naknadno.

Sažetak

Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu –Načelo kontradiktornosti – Poštovanje u okviru sudskog postupka – Opseg – Nadomještanje obrazloženja bez kontradiktorne rasprave – Povreda navedena načela

Poštovanje načela kontradiktornosti podrazumijeva da su stranke postupka u mogućnosti zauzeti stajalište o činjenicama i dokumentima na kojim će se temeljiti sudska odluka, kao i raspraviti dokaze i očitovanja podnesene pred sudom, kao i pravne razloge koje je sud istaknuo po službenoj dužnosti, na kojima potonji namjerava temeljiti svoju odluku. Za zadovoljavanje zahtjeva koji se odnose na pravo na pravično suđenje, potrebno je da stranke mogu raspravljati kako o činjeničnim tako i o pravnim pitanjima koja su odlučujuća za ishod postupka.

Prema tome, kad se tužbeni razlog odbije na temelju tumačenja relevantne odredbe koje ne odgovara tumačenju koje je primijenila uprava radi obrazloženja sporne odluke, sud Unije ne samo da nadomješta obrazloženja, nego i, time što temelji to odbijanje na činjeničnim i pravnim pitanjima koja pred njim nisu bila raspravljena, ne poštuje načelo kontradiktornosti.

U tom kontekstu, valja također ispitati može li se postupanje za koje se odlučio sud Unije opravdati time što, čak i u nedostatku predmetne nepravilnosti, postupak ne bi mogao imati drukčiji ishod tako da nepoštovanje načela kontradiktornosti ne bi moglo imati utjecaj na sadržaj pobijane presude i ne bi naštetilo interesima tužitelja.

U tom pogledu, na temelju članka 270. UFEU‑a i članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike, u sporovima različitima od onih novčane naravi, Službenički sud je nadležan vršiti nadzor nad zakonitošću akta kojim se nanosi šteta. Članak 264. UFEU‑a predviđa da ako je tužba osnovana, predmetni akt proglašava se ništavim. Sud Unije u svakom slučaju dakle ne može vlastitim obrazloženjem nadomjestiti obrazloženje donositelja pobijanog akta.

(t. 23. do 26., 32. i 34.)

Izvori:

Sud: presude od 27. siječnja 2000., DIR International Film i dr./Komisija, C‑164/98 P, Zb., EU:C:2000:48, t. 38.; od 22. prosinca 2008., British Aggregates/Komisija, C‑487/06 P, Zb., EU:C:2008:757, t. 141.; od 17. prosinca 2009., Preispitivanje presude M/EMEA, C‑197/09 RX‑II, Zb., EU:C:2009:804, t. 39. do 41. i 52. i navedena sudska praksa, i od 28. veljače 2013., Portugal/Komisija, C‑246/11 P, EU:C:2013:118, t. 85.

Opći sud: presude od 16. prosinca 2010., Vijeće/Stols, T‑175/09 P, Zb. SS, EU:T:2010:534, t. 22. i od 4. prosinca 2013., ETF/Schuerings, T‑107/11 P, Zb. SS, EU:T:2013:624, t. 51. i navedena sudska praksa