Predmet T‑476/15

European Food SA

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo

„Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije FITNESS – Apsolutni razlozi za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c), članak 52. stavak 1. točka (a) i članak 76. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Pravilo 37. točka (b) podtočka iv. i pravilo 50. stavak 1. Uredbe br. 2868/95 – Podnošenje dokaza prvi put pred žalbenim vijećem”

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 28. rujna 2016.

1.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje – Odvojeno ispitivanje različitih razloga za odbijanje – Tumačenje razloga za odbijanje s obzirom na opći interes u pozadini svakog od njih

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1.)

2.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Apsolutni razlozi za odbijanje – Žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji mogu služiti za označivanje obilježja proizvoda ili usluge – Cilj – Zahtjev dostupnosti

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (c))

3.      Žig Europske unije – Definicija i stjecanje žiga Europske unije – Relativni razlozi za odbijanje – Prigovor nositelja ranijeg istovjetnog ili sličnog žiga registriranog za istovjetne ili slične proizvode ili usluge – Interes privatne naravi koji treba štititi

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 8.)

4.      Žig Europske unije – Tužbeni postupak – Žalba pred žalbenim vijećem – Nadležnost žalbenih vijeća – Novo cjelovito ispitivanje osnovanosti

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 75.)

5.      Žig Europske unije – Postupovne odredbe – Ispitivanje činjeničnog stanja po službenoj dužnosti – Postupak za proglašavanje žiga ništavim u vezi s apsolutnim razlozima za odbijanje – Ispitivanje koje je ograničeno na tužbene razloge

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 52. i čl. 76. st. 1.)

6.      Žig Europske unije – Postupovne odredbe – Postupak za proglašavanje žiga ništavim u vezi s apsolutnim razlozima za odbijanje – Rok za podnošenje dokaza – Nepostojanje

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 76.; Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1. pravilo 37. t. (b) podt. (iv.))

7.      Žig Europske unije – Tužbeni postupak – Žalba protiv odluke Odjela za prigovore Ureda – Ispitivanje od strane žalbenog vijeća – Doseg – Činjenice i dokazi koji nisu podneseni u prilog prigovoru u propisanom roku – Uzimanje u obzir – Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća

(Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1. pravilo 50. st. 1. podst. 3.)

8.      Žig Europske unije – Tužbeni postupak – Žalba protiv odluke Odjela za poništaje Ureda – Ispitivanje od strane žalbenog vijeća – Doseg – Primjena po analogiji pravila 50. stavka 1. Uredbe br. 2868/95 u okviru postupka za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnih razloga za odbijanje – Nedopuštenost

(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 52. st. 1. i čl. 76. st. 2.; Uredba Komisije br. 2868/95, čl. 1., pravilo 50. st. 1. podst. 3.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 31.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 33.)

3.      Glede relativnih razloga za odbijanje predviđenih u članku 8. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije, iz strukture navedene uredbe i teksta navedene odredbe proizlazi da se njome žele urediti mogući sukobi između žiga čija se registracija zahtijeva i prava nositelja ranijeg žiga, primjerice, kada su žigovi i proizvodi o kojima je riječ istovjetni ili slični te kada postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu. Stoga je interes čija se zaštita može osigurati na temelju navedenog članka ponajprije privatne naravi, čak i ako se njime istodobno štiti i određeni javni interes, kao što je to izbjegavanje vjerojatnosti dovođenja potrošača u zabludu.

(t. 34.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 38.)

5.      Iz članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije proizlazi da žalbena vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo moraju prilikom ispitivanja apsolutnih razloga za odbijanje po službenoj dužnosti ispitati činjenice radi utvrđivanja je li žig za čiju je registraciju podnesena prijava obuhvaćen jednim od razloga za odbijanje registracije iz članka 7. navedene uredbe.

Međutim, Uredu se u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim ne može naložiti da ponovno po službenoj dužnosti ispita relevantne činjenice na temelju kojih bi mogao primijeniti apsolutne razloge za odbijanje, a koje je ispitivač ispitao. Iz odredaba članaka 52. i 55. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da se žig Europske unije smatra valjanim sve dok ga Ured nakon provedenog postupka za proglašavanje žiga ništavim ne proglasi ništavim. Dakle, vrijedi presumpcija njegove valjanosti, koja je logična posljedica nadzora koji Ured provodi u okviru ispitivanja prijave za registraciju.

Ta pretpostavka valjanosti ograničava obvezu Ureda iz članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 da po službenoj dužnosti ispita relevantne okolnosti koje ga mogu navesti da primijeni apsolutne razloge za odbijanje na ispitivanje prijave žiga Europske unije koje provode ispitivači Ureda, odnosno, kada je podnesena žalba, žalbena vijeća u postupku registracije navedenog žiga. Budući da u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim vrijedi pretpostavka valjanosti registriranog žiga Europske unije, na osobi koja je podnijela zahtjev za proglašavanje žiga ništavim jest da pred Uredom navede konkretne dokaze koji bi doveli u pitanje njegovu valjanost.

Iz prethodno navedenog proizlazi da žalbeno vijeće u okviru postupka za proglašavanje ništavosti nije bilo dužno po službenoj dužnosti ispitati relevantne činjenice koje su ga mogle navesti na primjenu apsolutnih razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009.

(t. 46.‑49.)

6.      Iz pravila 37. točke (b) podtočke iv. Uredbe br. 2868/95 o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice nipošto ne proizlazi da je žalbeno vijeće dužno smatrati zakašnjelima dokaze koji nisu podneseni pred Odjelom za poništaje. Naime, navedeno pravilo samo pojašnjava da zahtjev za proglašavanje ništavosti mora uključivati dokaze na kojima se temelji. Iz toga slijedi da ne znači da svaki dokaz podnesen nakon podnošenja zahtjeva za proglašavanje ništavosti, bilo pred Odjelom za poništaje bilo pred žalbenim vijećem, treba smatrati zakašnjelim.

Štoviše, valja utvrditi da Uredba br. 207/2009 i Uredba br. 2868/95 ne sadržavaju ni jednu odredbu kojom se određuje rok za podnošenje dokaza u okviru zahtjeva za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnog razloga za odbijanje, za razliku od pojedinih odredaba kojima se uređuju rokovi, kao i posljedice njihova nepoštovanja, primjenjivi na postupke povodom prigovora.

Nadalje, valja podsjetiti da postoji funkcionalni kontinuitet između tijela Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo koja odlučuju u prvom stupnju, kao što su ispitivač, odjeli za prigovore i odjeli za poništaje, s jedne strane, i žalbenih vijeća, s druge strane.

Valja utvrditi da članak 76. Uredbe br. 207/2009 u vezi s pravilom 37. točkom (b) podtočkom iv. Uredbe br. 2868/95 ne podrazumijeva da žalbeno vijeće mora dokaze podnesene prvi put pred njim u postupku za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnog razloga za odbijanje smatrati zakašnjelima.

(t. 55.‑58.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 60.‑62.)

8.      Postupak za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnih razloga za odbijanje pokrenut je na zahtjev jedne od stranaka, na temelju članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 o žigu Europske unije. Međutim, članak 52. stavak 1. točka (a) navedene uredbe upućuje izravno na razloge za odbijanje iz članka 7. te uredbe, koji imaju za cilj opći interes. Treba dodati da ta razmatranja glede općeg interesa koja proizlaze iz članka 7. te uredbe valja također uzeti u obzir u okviru postupka za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnih razloga za odbijanje. Nadalje, valja podsjetiti da je predmet postupka za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnih razloga za odbijanje posebice omogućavanje Uredu da ponovno ispita valjanost registracije žiga i zauzme stajalište koje je, prema potrebi, morao zauzeti po službenoj dužnosti na temelju članka 37. odnosne uredbe. Slijedom toga, primjena po analogiji pravila 50. stavka 1. podstavka 3. Uredbe br. 2868/95 na postupak za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnih razloga u suprotnosti je s općim interesom koji se želi postići odredbama članka 7. Uredbe br. 207/2009.

Stoga ni tekst pravila 50. stavka 1. podstavka 3. Uredbe br. 2868/95, koji odražava izričitu volju zakonodavca Unije, ni narav i svrha postupka za proglašavanje ništavosti zbog apsolutnih razloga za odbijanje ne omogućuju primjenu po analogiji navedenog pravila.

(t. 64., 65.)